Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-92/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom po sucima i to: Vedrani Perkušić, predsjednici vijeća, dr. sc. Ivanu Tironiju, članu vijeća i sucu izvjestitelju i dr. sc. Danieli Pivčević, članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LB iz [adresa] (prebivalište [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jadranki Laurić- Flego, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženice „Zagrebačka banka“ d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 21 Pr-1834/2019-52 od 20. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 21 Pr- 1834/2019-52 od 20. prosinca 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženici da s osnova naknade štete isplati tužiteljici iznos od 80.000,00 kuna/ 10.617,82 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 20. prosinca 2018. do isplate. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio i o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 18.995,00 kuna/ 2.251,10 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.,

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,53450 kuna.

dalje ZPP). Žaliteljica predlaže da drugostupanjski

sud

preinači

prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženice u kojem odgovoru u bitnome navodi kako je žalba neosnovana, pa predlaže da ju drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje do kojeg da je došlo u uzročno posljedičnoj vezi sa profesionalnom bolešću koja da je kod tužiteljice nastala dok je obavljala poslove za tuženicu kao svog poslodavca. Nadalje, predmet spora je i zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete (troškovi tuđe njege i pomoći) također u uzročno posljedičnoj vezi sa profesionalnom bolešću. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi s osnova naknade ukupne štete dosudio tužiteljici iznos od 80.000,00 kuna/ 10.617,82 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Između parničnih stranaka nije bilo sporno kako su bile u radnom odnosu i to tužiteljica kao radnica, a tuženica kao poslodavac. Na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je bio zaključen između parničnih starnaka, tužiteljica je obavljala poslove radnog mjesta: „Bankarica Kontakt centra“. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude utvrđuje kako je kod tužiteljice, a zbog specifičnih uvjeta rada (dugogodišnji cjelodnevni rad na računalu) nastupilo profesionalno oboljenje i to baš sindrom karpalnog kanala na obje ruke, odnosno oštećenje živaca u šakama koje je u uzročno posljedičnoj vezi sa procesom rada kod tuženice. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima Damiru Vodopivcu, dr. med., spec. medicine rada i prim. dr. sc. Miljenku Franiću, prof. v.š., dr. med., spec. za ortopediju i traumatologiju, koji su za potrebe ovog postupka izradili pisane nalaze i mišljenja, prvostupanjski je sud utvrdio visinu štete te presudio kako je to već navedeno u ovom obrazloženju. Pri tome se prvostupanjski sud u svezi sa odgovornošću tuženice pozvao na odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) i Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14., 118/14.,154/14., 94/18. i 96/18.).

8. Tuženica u žalbi u bitnome ističe kako nije odgovorna za nastalo oboljenje kod tužiteljice odnosno da nije odgovorna za nastalu joj štetu do koje bi došlo u uzročno posljedičnoj vezi sa profesionalnim oboljenjem. Tuženica naime ističe kako u konkretnom slučaju nikakvog propusta u organizaciji rada i zaštite na radu, od strane tuženice nije bilo. Naime da je tuženica primijenila sva pravila zaštite na radu te osposobila tužiteljicu za rad na siguran način. Posebno navodi kako je tuženica ponudila tužiteljici rad, samo na drugom radnom mjestu od predmetnog, uz zadržavanje iste plaće, što da je tužiteljica odbila. Na ovaj način da je tužiteljica svakako doprinijela nastanku profesionalne bolesti, a s time i nastaloj joj šteti. Tuženica posebno ističe kako rad tužiteljice na računalu kod tuženice (tipkovnici računala) nije nikakva opasna djelatnost, a niti da tipkovnica predstavlja opasnu stvar, a kako bi se to dalo zaključiti iz obrazloženja pobijane presude. Konačno tuženica u žalbi navodi kako prvostupanjski sud u svojoj presudi nije razmotrio, niti uopće spomenuo prigovor zastare potraživanja tužiteljice, a koji prigovor da je tuženica istaknula još na ročištu od 5. rujna 2019.

9. Nakon razmatranja prvostupanjske presude, žalbe tuženice, odgovora na žalbu tužiteljice kao i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

10. Odredbom članka 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO) propisano je kako se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Nadalje, odredbom članka 1063. ZOO-a određeno je kako šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu bile uzrok štete. ZOO ne određuje što se smatra opasnom stvari ili opasnom djelatnosti, pa o tome sud odlučuje zavisno o svim okolnostima konkretnog slučaja, vodeći računa pri tome o sudskoj praksi i pravnoj teoriji. Neka je djelatnost povećana opasnost samo kad u njezinom redovitom tijeku, već prema samoj njezinoj tehničkoj prirodi i načinu obavljanja, može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovine, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pažnju osoba koje obavljaju tu djelatnost. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi sugerira da tuženica odgovora tužiteljici upravo na temelju zakonske odredbe članka 1063. ZOO- a međutim pri tome ne daje odgovarajuće obrazloženje radi li se u konkretnom slučaju o opasnoj stvari ili pak o opasnoj djelatnosti, te na temelju kojih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja bi došao do takvog zaključka.

11. Odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14., 118/14.,154/14., 94/18. i 96/18., dalje ZZR), propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14. i 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

13. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe članka 1067. ZOO-a. Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti. Iz sadržaja odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a proizlazi kako se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se neće moći pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe.

14. Ovdje je za napomenuti da budući je članak 25. ZZR-a poseban (specijalan) propis, pravo poslodavca na oslobađanje od objektivne odgovornosti u konkretnom slučaju mora se prvenstveno prosuđivati kroz primjenu tog propisa, a tek podredno, zbog primjene načela lex specialis derogat legi generali, primjenjivati će se odredbe članka 1067. ZOO-a kao opći propis.

15. U tom kontekstu je za reći kako je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude morao razmotriti konkretan i obrazložen prigovor tuženice da je tužiteljica doprinijela nastanku profesionalne bolesti i s tim u uzročno posljedičnoj vezi vlastitoj šteti, a što je prvostupanjski sud međutim propustio učiniti. Na ovaj način prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, (presuda se ne može ispitati) na koju povredu tuženica posebno ukazuje u žalbi.

16. Također, tuženica u žalbi s pravom ističe propust prvostupanjskog suda da se u pobijanoj presudi ni na koji način nije osvrnuo na istaknuti prigovor zastare, koji je tuženica, zaista, istaknula još na pripremnom ročištu održanom 5. rujna 2019. Stoga je prvostupanjski sud ne dajući obrazloženje je li od tuženice istaknuti prigovor zastare osnovan ili pak ne, i ovdje počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

17. Već je navedeno kako je prvostupanjski sud u točki I. izreke pobijane presude dosudio tužiteljicu naknadu štete u ukupnom iznosu od 80,000,00 kuna/10.617,82 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski sud smatra da s osnova naknade neimovinske štete u svezi sa pretrpljenim fizičkim bolima pripada satisfakcija od 35.000,00 kuna, u svezi sa smanjenjem životnih aktivnosti 25.000,00 kuna, u svezi sa pretrpljenim strahom 10.000,00 kuna, a u svezi sa naruženošću 8.000,00 kuna, dakle ukupno 78.000,00 kuna/ 10.352,38 eura s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. S druge pak strane iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljici u svezi sa spornim događajem nastala i imovinska štete (troškovi tuđe njege i pomoći) u iznosu od 2.800,00 kuna/371,62 eura. Dakle, iz obrazloženja pobijane presude za zaključiti je kako prvostupanjski sud utvrđuje ukupnu štetu tužiteljice u iznosu od 80.800,00 kuna/10.724,00 eura. Također je za istaknuti kako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako tužiteljici s osnova povrede prava osobnosti treba dosuditi iznos od 80.000,00 kuna/10.617,82 eura, iako iz izreke presude proizlazi da ovaj iznos predstavlja ukupno dosuđenu štetu (ovo s osnova naknade imovinske i neimovinske štete). Navedeno čini pobijanu presudu nerazumljivom na koji je način ponovno počinjena povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju proizlazi kako prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati (bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a). Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu parničnog postupka te će vodeći računa o primjedbama iz ovog rješenja ponovno ocijeniti već izvedene dokaze. Konačno, prvostupanjski će sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava uzimajući u obzir i odredbe članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, kao i odredbe članka 135. ZR-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.

U Splitu 30. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić