Poslovni broj: UsI-1587/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Srđanu Brajeviću, odvjetniku u Splitu, Smiljanićeva 2/1, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80 (ranije: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), OIB: 59951999361, radi šutnje uprave, 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev radi šutnje uprave tuženikovim nedonošenjem rješenja o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje stvarne granice između kat. čest vodnog dobra i susjedne čestice zemlje, zaprimljenom 22. siječnja 2024. u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenje stvarne granice između kat. čest vodnog dobra i susjedne čestice zemlje, zaprimljen 22. siječnja 2024. u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovoga spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je predmetnu tužbu podnijela radi šutnje uprave; tuženikovim nedonošenjem rješenja o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje stvarne granice između kat. čest vodnog dobra i susjedne čestice zemlje, zaprimljenom 22. siječnja 2024. u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. U tužbi, podnesku i na raspravi, tužiteljica, u bitnome, navodi da je tuženik propustio donijeti rješenje o tomu zahtjevu, onemogućivši joj tako pravnu zaštitu.

2. Tuženik je, u odgovoru na tužbu, naveo da o tomu zahtjevu nije donio rješenje u upravnom postupku nego je u neupravnom postupku tužiteljicu obavijestio da se tomu zahtjevu ne može udovoljiti; obaviješću Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave vodnog gospodarstva i zaštite mora Klasa: 325-01/24-01/25, Urbroj: 517-09-1-1-1-24-6 od 22. ožujka 2024., koja je dostavljena tužiteljičinom (uvodno imenovanom) opunomoćeniku-odvjetniku (koji je ujedno i njen opunomoćenik u ovome sporu).

3. U ovome sporu, kojega je predmet šutnja uprave tj. ocjena zakonitosti tuženikovog propuštanja da o navedenome tužiteljičinom zahtjevu donese rješenje, dostavljanjem navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 29. svibnja 2025., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS) koji se u ovome sporu primjenjuje na temelju članka 169. stavka 1. toga zakona.

4. Rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak (članci 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a).

5. Ovaj sud je u ovome sporu izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju spisa ovoga spora i spisa koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Tužbeni zahtjev radi šutnje uprave je osnovan dok tužiteljičin zahtjev o kojemu je tuženik propustio donijeti rješenje nije osnovan.

7. Predmetni je zahtjev tužiteljica stavila iz osnove članka 11. Zakona o vodama ("Narodne novine" br. 66/19., 84/21., 47/23., dalje: Zakon) kojim je propisano: "(1) Ministarstvo rješenjem utvrđuje pripadnost zemljišta iz članka 9. ovoga Zakona vodnom dobru, na zahtjev Hrvatskih voda.

(2) U slučaju dvojbe ili spora je li neka katastarska čestica vodnoga dobra po sili zakona postala javno vodno dobro na temelju članka 12. stavaka 1. do 6. ovoga Zakona, Ministarstvo o tome donosi rješenje na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

(3) Rješenje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka sadrži oznaku nekretnine prema podacima iz zemljišne knjige odnosno prema podacima iz katastra, ako ne postoje podaci iz zemljišne knjige te nalog sudu za njegovu provedbu.

(4) Rješenje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dostavlja se nadležnom državnom odvjetništvu radi podnošenja prijedloga za upis u zemljišnim knjigama.

(5) Žalba protiv rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

(6) Na temelju rješenja iz stavka 2. ovoga članka provest će se uknjižba javnog vodnog dobra u vlasništvu Republike Hrvatske bez obzira na postojeće upise."

8. Navedenim odredbama članka 12. stavaka 1. do 6. Zakona je propisano: "(1) Javno vodno dobro čine katastarske čestice iz članka 9. ovoga Zakona koje su do dana stupanja na snagu Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 107/95.) bile temeljem zakona ili temeljem bilo koje druge pravne osnove: opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo bez obzira tko je bio nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja odnosno koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao: javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo s naznakom ili bez naznake nositelja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja.

(2) Korita prirodnih površinskih voda su javno vodno dobro neovisno o tom tko je u zemljišnoj knjizi upisan kao njihov vlasnik.

(3) Javnim vodnim dobrom smatraju se sve do dokaza suprotnog i one katastarske čestice iz članka 9. ovoga Zakona koje do dana stupanja na snagu ovoga Zakona nisu bile upisane u zemljišnoj knjizi odnosno koje su bile upisane u zemljišnu knjigu, ali nitko nije naznačen kao njihov vlasnik.

(4) Javnim vodnim dobrom postaju i one katastarske čestice iz članka 9. ovoga Zakona koje se izvlaste ili otkupe u korist Republike Hrvatske.

(5) Javnim vodnim dobrom postaju i katastarske čestice iz članka 9. ovoga Zakona za koje nisu ispunjene ostale pretpostavke iz stavaka 1. i 3. ovoga članka, na kojima se planiraju graditi vodne građevine za proizvodnju električne energije.

(6) Prostor javnog vodnog dobra se proširuje na zemljište na kojem se planiraju graditi odvodni i dovodni kanali te odvodni i dovodni tuneli, koji zajedno s vodnom građevinom za proizvodnju električne energije koja se gradi na zemljištu iz stavaka 1., 3. i 5. ovoga članka čine jedinstven sustav."

9. Iz citiranih odredaba Zakona, posebno one članka 11. stavka 2. Zakona, proizlazi da je riječ o stvari u kojoj se o zahtjevu stranke (koji je u konkretnome slučaju podnijela tužiteljica) odlučuje rješenjem pa je pogrešno postupio tuženik kada je o tomu zahtjevu tužiteljici dostavio obavijest u neupravnom postupku, jer je tuženik o tomu zahtjevu morao odlučiti rješenjem u upravnom postupku.

10. Stoga je tužbeni zahtjev radi šutnje uprave osnovan pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke (članak 117. stavak 3. ZUS-a).

11. S obzirom na činjeničnu i pravnu osnovu navedenoga tužiteljičinog zahtjeva (koji je tuženik propustio riješiti), kako ju je sama tužiteljica iznijela navodima toga zahtjeva i navodima koje je pisano i raspravno iznijela tijekom ovoga spora, ovaj sud ocjenjuje taj zahtjev neosnovanim.

12. Tužiteljica tim navodima tvrdi da je tužiteljica vlasnica č.z. 1378 k. o. [katastarska općina], koja na zapadu neposredno graniči s č.z. 1917/5 k. o. [katastarska općina] koja je u zemljišnu knjigu, u posjedovnici upisana kao put površine 5380 m[2] a u vlastovnici upisana kao "javno dobro u općoj uporabi, Republika Hrvatska – upravlja Hrvatske vode". Navedeno i proizlazi iz zk izvadaka priloženih tužbi (list 17-20 spisa).

13. Nadalje tužiteljica tvrdi da katastarski evidentirana međa navedenih dviju čestica ne odgovara stvarnom stanju: stvarno stanje međe da je zid korita s ogradom prema tužiteljičinoj čestici, a katastarski evidentirano stanje međe da ima pomak od 4 m na uštrb tužiteljičine čestice pa tako obuhvaća i dio tužiteljičina zemljišta pod zasadima.

14. S obzirom na navedenu činjeničnu osnovu predmetnoga zahtjev kako ju je iznijela sama tužiteljica, ovaj sud je stava da taj zahtjev nije osnovan, jer nije riječ o činjeničnoj situaciji koju ima u vidu članak 11. Zakona po osnovi kojega je tužiteljica taj zahtjev istaknula.

15. Naime, upravni postupak iz članka 11. Zakona se provodi radi donošenja rješenja kojim se utvrđuje pripadnost čestice javnom vodnom dobru po sili zakona, i to u svrhu upisa te čestice kao javnog vodnog dobra u zemljišnu knjigu.

16. U konkretnom je slučaju sporni dio (širine cca 4 m) već upisan u zemljišnu knjigu kao pripadan čestici javnog vodnog dobra (č.z. 1917/5 k. o. [katastarska općina]) što nije sporno među strankama ovoga spora.

17. Slijedi da se u konkretnom slučaju činjenično ne radi o situaciju koju ima u vidu članka 11. Zakona osnovom kojega je tužiteljica istaknula predmetni zahtjev. Stoga je taj zahtjev neosnovan pa je presuđeno kao pod točkom II. izreke (članak 117. stavak 3. ZUS-a).

18. Takvim presuđenjem, iako je usvojen tužbeni zahtjev, tužiteljica u konačnici nije uspjela i u meritumu ove upravne stvari. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke (članak 147. stavak 2. ZUS-a).

U Splitu 30. lipnja 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. opun. tužiteljice uz zapisnik o objavi

2. tuženiku uz zapisnike o raspravi i objavi

3. u spis