REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P 1705/22-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Srđanu Kaleboti, odvj. u Splitu protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. ZAGREB, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, zastupanog po pun. iz odvj. društva Mađarić & Lui u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2025. g. u prisutnosti pun. tužiteljice i zamjenice pun. tuženika, dana 30. lipnja 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 418-50-4099373 od 14. svibnja 2007. g., zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je, u čl. 1. ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 26.089,94 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, čl. 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se dio glavnice od 19.795,47 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita, a preostali dio glavnice u iznosu od 6.294,47 CHF odjednom u zadnjem mjesecu u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

II.Dužan je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.478,70 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-0,37 EUR teče od 1. kolovoza 2007. g. do isplate,

-1,33 EUR teče od 3. rujna 2007. g. do isplate,

-0,38 EUR teče od 28. studenog 2007. g. do isplate,

-2,83 EUR teče od 30. siječnja 2008. g. do isplate,

-4,73 EUR teče od 3. ožujka 2008. g. do isplate,

-7,97 EUR teče od 2. travnja 2008. g. do isplate,

-3,10 EUR teče od 5. svibnja 2008. g. do isplate,

-1,20 EUR teče od 2. lipnja 2008. g. do isplate,

-3,62 EUR teče od 1. srpnja 2008. g. do isplate,

-0,06 EUR teče od 31. srpnja 2008. g. do isplate,

-0,24 EUR teče od 1. rujna 2008. g. do isplate,

-2,35 EUR teče od 30. rujna 2008. g. do isplate,

-18,35 EUR teče od 3. studenog 2008. g. do isplate,

-7,63 EUR teče od 2. prosinca 2008. g. do isplate,

-21,26 EUR teče od 6. siječnja 2009. g. do isplate,

-23,35 EUR teče od 3. veljače 2009. g. do isplate,

-24,30 EUR teče od 1. ožujka 2009. g. do isplate,

-22,52 EUR teče od 30. ožujka 2009. g. do isplate,

-23,04 EUR teče od 1. svibnja 2009. g. do isplate,

-18,90 EUR teče od 1. lipnja 2009. g. do isplate,

-15,85 EUR teče od 2. srpnja 2009. g. do isplate,

-16,66 EUR teče od 31. srpnja 2009. g. do isplate,

-18,27 EUR teče od 4. rujna 2009. g. do isplate,

-18,13 EUR teče od 5. listopada 2009. g. do isplate,

-16,50 EUR teče od 3. studenog 2009. g. do isplate,

-19,55 EUR teče od 3. prosinca 2009. g. do isplate,

-22,00 EUR teče od 5. siječnja 2010. g. do isplate,

-25,47 EUR teče od 4. veljače 2010. g. do isplate,

-24,68 EUR teče od 3. ožujka 2010. g. do isplate,

-29,40 EUR teče od 6. travnja 2010. g. do isplate,

-28,50 EUR teče od 5. svibnja 2010. g. do isplate,

-30,25 EUR teče od 2. lipnja 2010. g. do isplate,

-45,35 EUR teče od 30. lipnja 2010. g. do isplate,

-42,24 EUR teče od 3. kolovoza 2010. g. do isplate,

-51,74 EUR teče od 3. rujna 2010. g. do isplate,

-48,46 EUR teče od 4. listopada 2010. g. do isplate,

-43,18 EUR teče od 2. studenog 2010. g. do isplate,

-54,32 EUR teče od 3. prosinca 2010. g. do isplate,

-68,49 EUR teče od 5. siječnja 2011. g. do isplate,

-58,46 EUR teče od 4. veljače 2011. g. do isplate,

-61,98 EUR teče od 7. ožujka 2011. g. do isplate,

-57,50 EUR teče od 4. travnja 2011. g. do isplate,

-58,30 EUR teče od 5. svibnja 2011. g. do isplate,

-77,30 EUR teče od 2. lipnja 2011. g. do isplate,

-79,15 EUR teče od 5. srpnja 2011. g. do isplate,

-94,36 EUR teče od 3. kolovoza 2011. g. do isplate,

-86,27 EUR teče od 2. rujna 2011. g. do isplate,

-77,40 EUR teče od 4. listopada 2011. g. do isplate,

-74,90 EUR teče od 4. studenog 2011. g. do isplate,

-74,23 EUR teče od 6. prosinca 2011. g. do isplate,

-78,37 EUR teče od 5. siječnja 2012. g. do isplate,

-81,98 EUR teče od 7. veljače 2012. g. do isplate,

-82,47 EUR teče od 6. ožujka 2012. g. do isplate,

-79,97 EUR teče od 6. travnja 2012. g. do isplate,

-81,66 EUR teče od 3. svibnja 2012. g. do isplate,

-82,81 EUR teče od 4. lipnja 2012. g. do isplate,

-80,87 EUR teče od 4. srpnja 2012. g. do isplate,

-81,38 EUR teče od 2. kolovoza 2012. g. do isplate,

-79,92 EUR teče od 4. rujna 2012 g. do isplate,

-76,78 EUR teče od 2. listopada 2012. g. do isplate,

-80,13 EUR teče od 5. studenog 2012. g. do isplate,

-81,74 EUR teče od 5. prosinca 2012. g. do isplate,

-80,61 EUR teče od 2. siječnja 2013. g. do isplate,

-74,29 EUR teče od 4. veljače 2013. g. do isplate,

-79,66 EUR teče od 1. ožujka 2013. g. do isplate,

-80,13 EUR teče od 2. travnja 2013. g. do isplate,

-78,02 EUR teče od 2. svibnja 2013. g. do isplate,

-71,47 EUR teče od 4. lipnja 2013. g. do isplate,

-71,31 EUR teče od 4. srpnja 2013. g. do isplate,

-72,92 EUR teče od 6. kolovoza 2013. g. do isplate,

-75,50 EUR teče od 4. rujna 2013. g. do isplate,

-79,07 EUR teče od 4. listopada 2013. g. do isplate,

-77,23 EUR teče od 5. studenog 2013. g. do isplate,

-78,53 EUR teče od 5. prosinca 2013. g. do isplate,

-80,01 EUR teče od 7. siječnja 2014. g. do isplate,

-80,93 EUR teče od 4. veljače 2014. g. do isplate,

-82,87 EUR teče od 1. ožujka 2014. g. do isplate,

-82,24 EUR teče od 1. travnja 2014. g. do isplate,

-80,09 EUR teče od 2. svibnja 2014. g. do isplate,

-79,58 EUR teče od 30. svibnja 2014. g. do isplate,

-1.499,74 EUR teče od 30. svibnja 2014. g. do isplate,

i to po stopi:

-od 15% godišnje u periodu od 1. kolovoza 2007. g. do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-koja se u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2023. g. izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te

-koja se u periodu od 1. siječnja 2023. g. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime troškova postupka iznos od 1.825,62 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 30. lipnja 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužiteljica je dana 2. svibnja 2022. g. ustala tužbom pred ovim sudom u kojoj je navela da je s tuženikom, kao kreditorom, dana 14. svibnja 2007. g. zaključila Ugovor o kreditu broj 418-50-4099373, temeljem kojeg joj je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 26.089,94 CHF isplaćen u kn prema srednjem tečaju tuženika. Tuženik da je u tom unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u odredbi čl. 1. ugovorio valutnu klauzulu u valuti CHF, otplatu kredita je u odredbi čl. 7. Ugovora vezao uz tu valutu te je u odredbi čl. 2. naveo visinu kamatne stope od 5,20% godišnje koja je promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci banke bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji će se način mijenjati. Time da je tuženik u Ugovor ugradio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica u CHF i o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, bez da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao. Zbog protupravnog postupanja tuženika da se vodio sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, pa tako i tužiteljice, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, te su citirane odluke iz tog predmeta. Tužiteljica da je na temelju dokumentacije iz kredita dala izraditi izračun u smislu utvrđivanja razlike u pogledu neosnovano isplaćenih i stečenih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti CHF pa je saznala da je iznos koji je tuženik neosnovano na opisani način stekao:

41.279,02 kn. Predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 418-50- 4099373 od 14. svibnja 2007. g. u dijelu odredbi čl. 1., 2. i 7. Ugovora te tuženiku naložiti isplata iznosa od 41.279,02 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da je tužiteljica slobodnom voljom sklopila Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF te da su joj prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora u kojima je propisan način određivanja kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate. Navodi tužiteljice da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena te time i ništetna da su neosnovani jer je tužiteljica bila obaviještena o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule pri sklapanju Ugovora te je nakon toga ipak odabrala valutnu klauzulu CHF između više predloženih ugovora. Tuženik da nije mogao ni na koji način predvidjeti promjenu tečaja strane valute. Odredba o promjenjivosti kamatne stope da je jasna, lako uočljiva i razumljiva. Nastojanje tužiteljice da kamatna stopa bude fiksna da nije osnovano jer tužiteljica prije zaključenja Ugovora nije zahtijevala fiksnu kamatnu stopu već je pristala na odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Istaknut je prigovor zastare. U konkretnom slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove jer nije došlo do prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala. Što se tiče pozivanja tužiteljice na odluke iz ''slučaja Franak'' da se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, nego da i iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju zasebno dokazivati. Visina tužbenog zahtjeva osporena je u cijelosti.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 28. siječnja 2025. g. te je tužiteljica, osim utvrđenja ništetnosti odredbi čl. 1., 2. i 7. Ugovora koje se odnose na valutu u CHF, a koji zahtjev nije mijenjala, zatražila isplatu iznosa od 5.478,70 EUR s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 418-50- 4099373 od 14. svibnja 2007. g., prvog otplatnog plana, cjelokupnog otplatnog plana, prijepisa knjigovodstvene kartice s promjenama kamatnih stopa i izračuna preplaćenog. Sud je proveo dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještakinji Ines Lozić koja je izradila pisani nalaz i mišljenje od 7. kolovoza 2024. g. te saslušanjem tužiteljice.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova odredbi čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 418-50-4099373 od 14. svibnja 2007. g., a koje odredbe se odnose na ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF te, po mišljenju tužiteljice, predstavljaju nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe te zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 5.478,7 EUR s pripadajućim kamatama na ime vraćanja stečenog bez osnove jer je nezakonitim ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF tuženik neosnovano stekao pretplatu u tom iznosu.

Među strankama, naime, nije bilo sporno da je između tuženika, kao kreditora, i tužiteljice, kao korisnika kredita, dana 14. svibnja 2007. g. sklopljen Ugovor kreditu s valutnom klauzulom na iznos od 26.089,94 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca te da je ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan dospijeća.

Što se tiče odredbi predmetnog Ugovora koji se odnose na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda te su odredbe Ugovora ništetne i nepoštene. Tužiteljica se pravilno pozvala na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP).

U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužiteljice, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužiteljici pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita odnosno tužiteljica bila onemogućena procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za nju proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njenvih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

Tužiteljica je u svom iskazu navela da joj je kredit trebao za kupnju vozila, da je otišla u auto-kuću na Pazigradu, da su joj tamo rekli da posluju samo s tuženikom, da je nakon toga otišla u banku, a tamo da su joj rekli da može sklopiti samo ugovor u CHF. Dakle, da uopće nije imala mogućnost izbora. Valuta CHF da joj je bila nepoznata jer je prije imala stambeni kredit u EUR. U banci da su joj rekli da je to najpovoljniji i najsigurniji kredit, a jedini važni kriterij da joj je bio visina rata jer je nastojala da rata ne pređe 1.350,00 kn, što da joj je u razgovorima bilo obećano. U jednom periodu da je, međutim, rata došla i do 2.200,00 kn. Zadnja rata tzv. rata počeka da je trebala biti oko 20.000,00 kn ali da je došla do 43.000,00 kn radi čega da je išla u banku moliti plaćanje na rate što da joj nije bilo odobreno pa da se morala zadužiti da bi to platila. Zadnja rata da je plaćena 30. svibnja 2014. g. Prije potpisivanja da je pročitala Ugovor ali da nije razumjela značaj zaključenja valutne klauzule u CHF niti joj je ta odredba bila jasna. Ponovila je da je kredit bio prikazan kao idealan izbor.

Stoga je odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti iznosa od 26.089,94 CHF po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan korištenja kredita te se dio glavnice od 19.795,47 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita, a preostali dio glavnice od 6.294,47 CHF odjednom u zadnjem mjesecu u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća trebalo utvrditi ništetnima, jer su navedene odredbe utvrđene nepoštenima, pa su, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude

Temeljem ništetnih dijelova odredbi čl. 1. i. 7. Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, koje su nepoštene, a time i ništetne i bez pravnog učinka, tužiteljica je stekla pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatila temeljem ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), a u skladu s odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO). Drugim riječima, tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio na ime ugovaranja valutne klauzule u valuti CHF, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbi Ugovora o kreditu koje je sud utvrdio ništetnima.

Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije Ines Lozić, koja je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 7. kolovoza 2024. g. navela da je u Ugovoru bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je početno iznosila 5,20% godišnje te otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 84 mjeseca. Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu da je bilo 30. lipnja 2007. g. u iznosu od 308,93 CHF, a dospijeće slijedećih anuiteta u pravilu svakog zadnjeg dana u mjesecu i to u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća.

Što se tiče tečaja CHF da je u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita u cijelosti taj tečaj oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita.

Tako da u razdoblju otplate kredita uz valutnu klauzulu u CHF zbog promjene tečaja na više u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita da je ukupno preplaćeno 5.478,70 EUR, a ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila zbog pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita da iznosi ukupno 4,84 EUR.

Tuženik nije imao prigovore vezano za matematički izračun vještakinje, te je u podnesku od 7. ožujka 2025. g. kao jedini prigovor ponovio da je vještakinja izvršila obračun kao da je bio ugovoren fiksni tečaj, što da nije bilo ugovoreno.

Što se tiče istaknutog prigovora zastare, to je pravno pitanje kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao Vrhovni sud RH u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno mišljenje:

-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača). Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO- a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, Vrhovni sud RH donio je zaključak da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.

Kako je u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH bila riječ o postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari, utvrđenje Vrhovnog suda RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. g. trebalo je u cijelosti prihvatiti i ocijeniti da je u ovoj parnici tužba od 2. svibnja 2022. g. podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. ZOO-a, pa da je prigovor zastare tuženika neosnovan.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Ines Lozić kao stručan, temeljit i objektivan te je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice prema izračunu razlike više obračunatih anuiteta radi ugovaranja valutne klauzule u CHF u visini od ukupno 5.478,70 EUR te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

Na dosuđeni iznos glavnice tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja pojedinog anuiteta Ugovora o kreditu koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi obračuna po tečaju CHF na dan plaćanja i kamatu koja je vrijedila na dan obračuna, što je sud u cijelosti prihvatio.

Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Prema ocjeni ovog suda tuženik je potraživao od tužiteljice iznose anuiteta Ugovora o kreditu obračunate prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta primjenom valutne klauzule u CHF znajući da se radi o primjeni nepoštenih ugovornih odredbi i stoga ništetnih pa tužitelju zatezna kamata na svaki pojedini iznos razlike zbog primjene valutne klauzule u CHF pripada od dana uplate odnosno stjecanja od strane tuženika, pri čemu je kamata određena pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Na dosuđeni iznos glavnice tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te nakon 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, što je u skladu s propisima o zateznim kamatama koji su bili na snazi u označenim vremenskim razdobljima, a posebno u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, radi čega je sud odlučio kao u izreci.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na podmirenje troškova koje je imala tužiteljica u ovoj parnici.

Tužiteljici je, tako, trebalo priznati trošak sastava tužbe i podneska od 10. siječnja 2024. g. i zastupanja na ročištima od 10. travnja i 13. lipnja 2024. g. i 13. svibnja 2025. g. po 100 bodova (ukupno 500 bodova) i trošak sastava podneska od 28. siječnja 2025. g. i zastupanja na ročištu od 5. veljače 2025. g. po 25 bodova (ukupno 50 bodova).

Ukupan broj bodova od 550 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/32). Iznos koji se dobije na opisani način (1.100,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV, zatraženu pristojbu tužbe (50,62 EUR) te trošak koji je tužiteljica platila za vještačenje (400,00 EUR) i tako dobiti iznos od 1.825,62 EUR, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka koju je sud izradio u točki III. izreke presude.

Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude jer, po ocjeni suda, taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Tužiteljica je zatražila i isplatu zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak, koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužiteljici pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

U Splitu, 30. lipnja 2025. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).