REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-318/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC VRBOVEC d.o.o., Vrbovec, Kolodvorska 29, OIB: 01537106865, protiv tuženika ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, od 9. siječnja 2025., poslovni broj: Povrv-1/2023-15, 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika ZČ, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, od 9. siječnja 2025., poslovni broj: Povrv-1/2023-15.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Jasne Galešić iz [adresa], poslovni broj Ovrv-11946/2022 od 13. prosinca 2022. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 142,52 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 25. rujna 2022. pa do isplate time da kamate u razdoblju od 25. rujna 2022. pa do 31. prosinca 2022. teku po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. teku po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Jasne Galešić iz [adresa], poslovni broj Ovrv-11946/2022 od 13. prosinca 2022. u dijelu pod točkom I. u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 38,16 eura u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude u dosuđujem dijelu točke I izreke, tuženik je pravovremeno podnio žalbu u kojoj izričito ne navodi niti jedan zakonski žalbeni razlog, no iz sadržaja žalbe može se zaključiti da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da živi sam u kućanstvu ali da na adresi stanovanja uglavnom ne provodi vrijeme pa da nije u mogućnosti napuniti kantu od 120 litara, da je za naplatu bitna količina otpada, da tužitelj za njega ne vrši nikakve usluge, da mu ispostavlja račune za neobavljene usluge i da nema sklopljen ugovor sa tužiteljem. U žalbi se poziva na odredbe Zakona o gospodarenju otpadom, Zakona o obveznim odnosima i Zakona o parničnom postupku. Odluku o parničnom trošku (točka III izreke) ne pobija žalbom.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 467. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; - dalje: ZPP), presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuje se odredba čl. 370. ZPP-a.

5.1. U ovome postupku obzirom na vrijednost predmeta spora od 142,52 eura (tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1320,00 eura), riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članka 457. do 467.a ZPP-a u kojem se žalba ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavka 2. i članak 467. stavka 1. ZPP-a) pa je ovaj sud vezan činjeničnim stanjem kako ga je utvrdio prvostupanjski sud.

5.2. Na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud povodom žalbe stranaka po službenoj dužnosti pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u odnosu na navedene bitne povrede, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Jasne Galešić iz [adresa], poslovni broj Ovrv-11946/2022 od 13. prosinca 2022. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 142,52 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 25. rujna 2022.

7. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju pružao javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Vrbovca gdje se nalazi nekretnina tuženika konkretno na adresi [adresa],

- da tuženik ne osporava da je vlasnik nekretnine na navedenoj adresi,

- da prema sadržaju izvoda otvorenih stavaka - vjerodostojne isprave od 30. rujna 2022., postoji nepodmirena tražbina tuženika prema tužitelju s osnove javne usluge sakupljanja otpada u iznosu od 1.073,85 kn (sada 142,52 eura), koja novčana tražbina se odnosi na razdoblje od travnja 2021. do rujna 2022.,

- da je tužitelj obračun usluge vršio prema Cjeniku donesenom na temelju Odluke o načinu pružanja javne usluge skupljanja komunalnog otpada na području Grada [adresa] (Glasnik Grada Vrbovca broj 3/22, dalje: Odluka), te ranije važeće Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (Glasnik Zagrebačke županije broj 8/18),

- da je odredbom čl. 11. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (Glasnik Zagrebačke županije broj 8/18) propisano da ukoliko korisnici usluge ne predaju miješani komunalni otpad najmanje jednom u dva tjedna, da davatelj usluge ima pravo naplatiti dvije primopredaje miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju,

- da je odredbom članka 23. stavka 2. Odluke propisano da je cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika kategorije kućanstvo jedinstvena na čitavom području primjene Odluke, te da iznosi 55,00 kuna mjesečno bez PDV-a,

- da tuženik ne spori odredbe navedenih Odluka kako to i navodi u žalbi,

- da je iz spisu priloženih računa razvidno da je tužitelj tuženiku dostavio račune za plaćanje navedene javne usluge za razdoblje od travnja 2021. do rujna 2022., u iznosima navedenim u računima, a u ukupnom iznosu navedenom u točki I izreke pobijane presude,

- da tuženik nije osporio visinu utuženog iznosa, niti činjenicu da ga nije platio, već osporava obvezu plaćanja.

8. Žalbenim razlozima tuženika koji se odnose na osporavanje utvrđenoga činjeničnog stanja, nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude. Činjenica što je tuženik uz žalbu dostavio račun za električnu energiju za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., nije od značaja za uspjeh tuženika u pravnoj stvari, prije svega što je je iznošenje novih dokaza u žalbi protivno odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a, a podredno i što se taj račun (vjerojatno dostavljen kao dokaz koliko vremena provodi u predmetnoj nekretnini) uopće ne odnosi na utuženo razdoblje neplaćene javne usluge.

9. U odnosu na meritum spora ističe se da je člankom 7. stavka 1. točka 1. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21; - dalje: ZGO) propisana primjena načela “onečišćivač plaća“ prema kojem proizvođač otpada odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad. Isto je propisano i člankom 6. stavka 1. točka 1. ranije važećeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 94/13, 73/17, 14/19, 98/19; - dalje: ZOGO).

9.1. Člankom 14. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) i člankom 7. stavka 1. točke 1. ZGO-a, cijena javne usluge sakupljanja komunalnog otpada obračunava se po načelu "onečišćivač plaća". Gospodarenje otpadom od interesa je za Republiku Hrvatsku iz čega slijedi da je komunalni otpad potrebno zbrinjavati na za to predviđen način i na predviđena mjesta, te nije prihvatljivo i kažnjivo je odlaganje otpada izvan određenih odlagališta zbog čega naplata te vrste usluge ne ovisi samo o stvarnom korištenju opsega te usluge već i o drugim obračunskim kriterijima u skladu s propisima komunalnog gospodarstva.

10. Člankom 64. stavka 1., 2. i 3. ZGO-a, propisano je da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada, da se radi o javnoj usluzi od općeg interesa, te je propisano koje usluge uključuje.

11. Korisnik navedene javne usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, kako je to propisano člankom 70. stavka 1. ZGO-a, korisnik je prema stavku 4. istog članka dužan koristiti te javne usluge na način sukladan ZGO i propisnima donesenim na temelju toga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju toga Zakona, što proizlazi i iz članka 30. stavka 5. i 6. ZOGO-a.

12. Člankom 75. stavka 1. i 2. ZGO-a propisano je da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge, te da strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Člankom 76. stavka 1. i 2. istog Zakona propisano da je obvezna minimalna javna usluga iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu, te da je cijena obvezne minimalne javne usluge dio cijene javne usluge. Dok je člankom 77. stavka 1. ZGO-a propisano da je Cjenik javne usluge (u daljnjem tekstu: Cjenik) opći akt koji, na temelju Odluke iz članka 66. ovoga Zakona, donosi davatelj usluge.

13. Uzimajući u obzir naprijed navedeno za zaključiti je da je usluga sakupljanja komunalnog otpada cjelogodišnja obveza, te nije moguće izvršavati obvezu plaćanja parcijalno. Plaćanje cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksnog dijela cijene usluge) potrebno je kroz cijelu godinu kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge na način da bude redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, uz osiguranje potrebnih sredstva (za radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva). Cijena te usluge kako je navedeno, zavisi i od količine predanog otpada (varijabilni dio), koji zavisi od svojstva otpada, vrste nekretnine u kojoj se korisnici nalaze, njezine površine i namjene, sposobnošću „posjednika“ da proizvede otpad, te o volumenu spremnika koji je korisnicima stavljen na raspolaganje i učestalosti skupljanja otpada, što u pojedinim razdobljima može varirati. Dakle, smisao navedenih odredaba bio je obuhvatiti cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu (ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru), jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela „onečišćivač plaća“, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela „onečišćivač plaća“. (odluka Vrhovnog suda RH Rev-101/23 od 14. veljače 2023.)

13.1. Prema tome, vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge-fiksni dio cijene, za sve mjesece tijekom kalendarske godine čak i ako nekretninu ne koriste svaki mjesec.

14. Obzirom da tuženik ne spori da je vlasnik nekretnine na području na kojem tužitelj obavlja javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada (isto nesporno proizlazi i iz podataka iz Jedinstvenog registra osoba RH MUP), a ne spori niti da utuženi novčani iznos nije platio, te da nije dokazao da nije koristio usluge tužitelja, a tužitelj je priloženim izvodom otvorenih stavaka koji predstavlja vjerodostojnu ispravu, kao i priloženim računima, dokazao osnovanost i visinu svog potraživanja prema tuženiku u razdoblju od travnja 2021. do rujna 2022., koju visinu tuženik niti ne osporava, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev i na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

15. Pravilnom primjenom materijalnog prava članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) prvostupanjski sud je odredio tijek te visinu stope zakonske zatezne kamate.

16. Tuženik u žalbi navodi razloge koji u stvari predstavljaju iznošenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog tog razloga se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati kako je propisano člankom 467. stavka 1. i 2. ZPP-a. Ovaj sud ne može ispitivati utvrđeno činjenično stanje već može samo provjeriti je li prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

17. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. stavka 1. ZPP-a, a koju tuženik niti ne osporava konkretnim žalbenim razlozima.

18. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 30. lipnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec