Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

Poslovni broj: Pn-22/2022.-34.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona, u pravnoj stvari tužiteljice GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jan Gebauer, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice PĆ iz [adresa], A-7000 Eisenstadt, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Maura Dorčić, odvjetnica iz Rijeke, radi naknade štete, nakon održane javne i usmene glavne rasprave, zaključene 14. svibnja 2025., javno objavivši odluku 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici [adresa], A-7000, Eisenstadt, Republika Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljici GĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplatiti iznos od 660,78 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 26. svibnja 2022. godine do isplate.

II. Nalaže se Tuženoj da Tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućim od dana presuđenja pa do isplate."

II Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.173,34 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženice za naknadom prouzročenog parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica GĆ podnijela je 29. lipnja 2022. pred ovim sudom tužbu protiv tuženice PĆ radi naknade imovinske štete u iznosu kojeg je konačno uredila nakon provedenog vještačenja u podnesku od 9. svibnja 2025. u iznosu od 660,78 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do konačne isplate. U tužbi je navela da joj je tužena počinila štetu time što je izrezala prozračnu metalnu ogradu i vrata koju da je tužiteljica platila i postavila uz rub stepeništa koje da čini sastavni dio nekretnine u vlasništvu njezine kćeri EĆ na adresi [adresa] oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] - grad, na kojoj da tužiteljica ima pravo osobne služnosti doživotnog uživanja, točnije uz rub međe sa nekretninom koja je u vlasništvu tuženice oznake k. č. br. [katastarska čestica] i sa nekretninom/javnom površinom u vlasništvu Grada Krka oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – grad. Navela je da je predmetna ograda, nakon što je izrezana u komade, bačena pred ulazna vrata, zbog čega da je tužiteljica pozvala policiju i podnijela tužbu protiv nepoznatog počinitelja, međutim kako je ubrzo nakon toga zaprimila tužbu protiv tuženice, tamo tužiteljice, radi smetanja posjeda, tužiteljica da je saznala da je predmetni štetni čin poduzela upravo tuženica. Nadodala je da se radi o grubom i drskom kriminalnom nedjelu, koje da ima značajke omazde i osvete, zbog čega je predložila da ovaj sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom će usvojiti predmetnu tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu od 25. listopada 2022. tuženica je navela da je ona posljednja, mirna i faktična posjednica prava stvarne služnosti puta, i to na dijelu poslužne nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G, k. o. [katastarska općina], koja da je u vlasništvu kćeri tužiteljice, a ne tužiteljice, i to za korist povlasne nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G, k. o. [katastarska općina], koja da je u vlasništvu tuženice. Navela je da su pravni prednici tuženice, a potom i tuženica, od 1961. godine nesmetano izvršavali sadržaj prava stvarne služnosti puta/prava staze na jugozapadnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/G, koji da dio u naravi predstavlja stepenište i prostor ispred ulaznih vrata nekretnine u vlasništvu kćeri tužiteljice, a sve kako bi se pristupilo na dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/G, k. o. [katastarska općina], koji dio predstavlja ravno krovište wc-a kuće u vlasništvu tuženice, na kojem da tuženica redovito suši rublje u ljetnim mjesecima, a čemu da se prednici tužiteljice, kao i naknadno tužiteljica, pa i njezina kćer, nisu nikada protivili. Tuženicu da je susjeda AĆ dana 4. svibnja 2022. obavijestila da je na dijelu nekretnine, na kojem tuženica nesmetano izvršava sadržaj prava stvarne služnosti, postavljena željezna (metalna) ograda, koja da se sastoji od sedam okomitih željeznih stupova pričvršćenih u pod i tri vertikalne željezne šipke, zajedno sa željeznim vratima s lokotom i nosačem koji je na desnom dijelu pričvršćen uz zid, što da je po nalogu tužiteljice postavio jedan građevinski radnik. Navela je da je tužiteljica tim činom oduzela tuženici posjed prava stvarne služnosti, zbog čega da se tuženica, nakon sastavljanja zapisnika o posvjedočenju činjenica, poslužila dopuštenom samopomoći, i to na način da je uklonila opisanu željeznu (metalnu) ogradu sa željeznim (metalnim) vratima, te ujedno podnijela protiv tužiteljice i njezine kćeri tužbu radi smetanja posjeda, koja da se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem Psp-28/2022. Zbog opisanog čina tuženica da ne odgovara za štetu tužiteljici, budući da ona tim činom nije izvršila samovlasni čin sa značajkama omazde i osvete, a kako je to tužiteljica navela u svojoj tužbi, već da se poslužila dopuštenom samopomoći sukladno čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV). Tuženica da je sve dijelove uklonjene ograde stavila uz ulazna vrata nekretnine u vlasništvu kćeri tužiteljice, slijedom čega da tužiteljici nije nastala šteta, a sve i da jest, tuženica se pozvala na sadržaj odredbe čl. 1053. Zakona o obveznim odnosima (

Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) u kojoj stoji da tko u slučaju dopuštene samopomoći prouzroči štetu osobi koja je izazvala potrebu samopomoći, nije dužan naknaditi štetu, ukoliko se otklonila povreda prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost. Nadodala je da su vrata željezne ograde bila zaključana lokotom, čime da je tuženici bio u potpunosti onemogućen prilaz ravnom krovištu wc-a kuće, dakle prilaz do dijela nekretnine koji je u njezinom vlasništvu, a to je krovište wc-a kuće tuženice, do kojeg da se može doći jedino preko nekretnine u vlasništvu tužiteljice. Naime, drugi prilaz do navedenog krovišta bio bi moguć preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – grad, koja je u vlasništvu trećih osoba, kojim da se putem tuženica i njezini prednici nisu nikad služili, a osim toga, taj bi prolaz predstavljao uznemiravanje prava vlasništva trećih osoba, tj. vlasnika nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – grad. Zbog navedenog, tuženica smatra da je izvršeni čin dopuštene samopomoći bio nužan. Također, tuženica je pojasnila da postavljena željezna ograda predstavlja neposrednu opasnost za nesmetano izvršavanje sadržaja njezinog prava stvarne služnosti, i to sve pozivajući se na stav Županijskog suda u Osijeku koji je izražen u odluci tog suda pod poslovnim brojem Gž-1990/2021, od 26.10.2021.godine. Nadodala je i da je zbog neovlaštenog postavljanja pločica na krovištu wc-a kuće tuženice od strane tužiteljice, tuženici nastala šteta u vidu prokišnjavanja wc-a, zbog čega da je postojala nužnost saniranja nastalog oštećenja, a time i pristupa na krovište wc-a radi utvrđenja uzroka nastalog oštećenja.

3. Tijekom postupka, tuženica je prigovorila i nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe, uz obrazloženje da tužiteljica nije vlasnica nekretnine na kojoj je ograda bila postavljena, već da je to njezina kćer EĆ, a da predmetna ograda predstavlja sastavni dio te nekretnine, za čije postavljanje tužiteljica nije dokazala da je imala ovlaštenje od svoje kćeri. Sukladno tome, tuženica je navela da bi sud trebao odbaciti tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem tužiteljica traži vraćanje nekretnine u prijašnje stanje, tj. postavljanje nove ograde na nekretnini koja je u vlasništvu njezine kćeri, jer da tužiteljica za to nema pravni interes, a u slučaju da sud uzme kako je ograda njezinim odvajanjem postala vlasništvo tužiteljice, tužiteljica da bi tada eventualno mogla potraživati naknadu u visini vrijednosti ograde, a ne i naknadu u visini vrijednosti radova njezinog postavljanja na tuđoj nekretnini, ali samo u situaciji da joj predmetna ograda nije vraćena. Budući da su tužiteljici svi dijelovi ograde vraćeni, tuženica smatra da tužiteljica nema pravo tražiti od tuženice niti naknadu u visini njezine vrijednosti. Slijedom navedenog, tuženica je predložila da sud odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom, uz naknadu prouzročenog troška tuženici.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to prvenstveno u fotografije nekretnina stranaka i ograde koja je predmet spora (list 3 spisa, zatim list 42 do 45 spisa, te list 56 spisa); zatim u geodetsku situaciju/nacrt predmetnih nekretnina s kopijom katastarskog plana (list 4 do 13 spisa) iz kojeg je razvidno što obuhvaća nekretnina katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], koja je u vlasništvu tužiteljice, a što čini sastavni dio nekretnine katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], koja je u vlasništvu tuženice; nadalje u zapisnik o posvjedočenju činjenica od 26. svibnja 2022., koji je sačinjen po javnom bilježniku Nevenu Kučaru iz Omišlja, poslovni broj OU-149/2022, sa fotografijama (list 30 do 39 spisa); zatim u vlasničke listove (list 70 i list 84 spisa) iz kojih je razvidno da je EĆ vlasnica nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kojoj tužiteljica GĆ ima pravo doživotnog uživanja od 19. kolovoza 2013. godine, dok da je tuženica PĆ vlasnica nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; u troškovnik dostavljen po tužiteljici na listu 72 spisa; zatim proveo je dokaz očevidom lica mjesta dana 3. svibnja 2024. prilikom kojeg je i sačinio fotografije lica mjesta (list 90, te list 93 do 105 spisa), kao i dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke trgovačkom društvu DMD d.o.o. Kostrena na okolnost visine štete, tj. vrijednosti ograde koja je uklonjena i radova potrebnih za njezino postavljanje, sve prema cijenama u vrijeme presuđenja (list 118 do 140 spisa), a također je saslušao i stranke postupka.

5. Iz iskaza tužiteljice GĆ proizlazi da je njezina kćer vlasnica kuće desno od stepeništa, tj. kuće na fotografiji na listu 94 spisa, gdje su vidljiva vrata smeđe boje, jer da je ista tu nekretninu darovala svojoj kćeri prije cca 4 ili 5 godina, ali da je zadržala pravo doživotnog uživanja i stanovanja na toj nekretnini. Navela je da je upravo ona postavila predmetnu ogradu, tj. majstor po njezinom nalogu, i to negdje u travnju 2022. godine, i to zbog mjera sigurnosti, jer da je njezin suprug u to vrijeme bio teško pokretan, a osim toga, da ima dvoje unučadi koji da su rođeni sa cerebralnom paralizom. Navela je da je ogradu postavila nakon što su joj pokazane katastarske međe njezine nekretnine, i to uz stepenište prema gore sve do terase na gornjem podestu, gdje su glavna vrata za ulazak u njezinu kuću, a koju da liniju najbolje pokazuju željezne oznake koje su ostale nakon skidanja ograde, a koje se vide na fotografiji na listu 98 spisa. Ta linija da predstavlja među između njezine nekretnine i nekretnine tuženice. Također da je ograda bila postavljena i ispred vrata njezine spavaće sobe u donjem dijelu, sve sukladno fotografiji na listu 33 spisa, ali da je u tom dijelu ograda bila pomična, odnosno da se radilo o vratima na kojima je bio lokot s ključem, a ključ da je imala tužiteljica. Taj dio da je tužiteljica zatvorila ogradom, tj. vratima, jer da tuženica ima 8 pasa koji da su znali ući u njezinu sobu kada su vrata od sobe znala biti otvorena. Tuženica da prolazi stepeništem možda zadnje 3 ili 4 godine, a prije toga da nije nikada prolazila, što da tužiteljica zna po priči obitelji G, koja da je živjela u njezinoj kući od 2011. do 2016. godine, kao i po priči susjeda P i njegove supruge LĆ, koji sa svoje terase mogu vidjeti predmetni podest (terasu). Tuženica da nije nikad tražila dopuštenje za prolaz predmetnim stepeništem, niti je ikad platila kakvu naknadu za održavanje i/ili uređenje stubišta. Od kada tuženica prolazi predmetnim stepeništem, ista da zna držati dva stolca za sjedenje na gornjem podestu, tj. na terasi (krovištu) iznad njezina zahoda, kao i neke potrepštine za more, iako ju tužiteljica nije nikad vidjela da tamo sjedi. Problem između tužiteljice i tuženice da je nastupio kada je tuženica naslijedila svoju nekretninu. Prije nje, vlasnici da su bili njezini roditelji, te njezina baka i djed, sa kojima da tužiteljica nije nikad imala nikakvih problema. Predmetna ograda da je stajala na mjestu možda mjesec dana, a onda da je susjeda VĆ javila tužiteljici da je ograda skinuta i da se ne može ući u kuću, jer da je sav materijal postavljen na glavnim ulaznim vratima. Tužiteljica da je tada podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja, međutim da je već tada posumnjala da je ogradu skinula tuženica. Njezine sumnje da su potvrđene kada je od tuženice dobila tužbu radi utvrđenja služnosti prolaza. Predmetna ograda da je bila napravljena od metala, tj. od metalnih šupljih cijevi, te da je rađena po mjeri, a ona da je za sav materijal i rad platila negdje između 3.000,00 kuna i 4.000,00 kuna. Budući da materijal nije mogla sama maknuti sa ulaznih vrata, tužiteljica da je platila da se isti makne, te da ga je spremila u svoju sobu. Tužiteljica da je također popločala cijeli podest, što uključuje i krovište iznad zahoda, dok da u stepenište nije ništa ulagala. Što se tiče ulaza uz dvorište gosp. P (fotografije na listu 102 i 103 spisa), tužiteljica je navela da se tim ulazom ne služi, jer da je jako uzak, a osim toga da na ogradi koja je vidljiva na fotografiji na listu 103 spisa susjeda zna sušiti svoj veš, čime da priječi prolaz tim putem. Na upit zbog čega je tužiteljica onemogućila tuženici pristup do njezine terase na gornjem podestu (krovište iznad njezinog zahoda), tužiteljica je odgovorila da je stepenište njezino privatno vlasništvo i da je imala pravo postaviti onuda ogradu, a da o terasi tuženice da nije razmišljala, već da se rukovodila linijom međe koja da joj je pokazana od strane arhitektice koja je radila legalizaciju objekta.

6. Iz iskaza tuženice PĆ proizlazi da je kćer tuženice obavijestila tuženicu da je na predmetnom stepeništu postavljena ograda, i to negdje u svibnju 2022., iako da je tuženica o tome bila obaviještena i par dana ranije od susjede UĆ, koja da joj je poslala fotografije ograde. Ona da je tada zamolila svoju kćer da ode na Krk, budući da tuženica u to vrijeme nije mogla fizički doći na Krk, kako bi skinula predmetnu ogradu, i to konkretno vrata gdje je lokot radi pristupa stepeništu, te dio ograde koji priječi ulaz u podest/terasu koju koristi tuženica. Kćer da ju je tada obavijestila da nije moguće skidati ogradu parcijalno, tj. pojedine dijelove, jer da se radi o takvoj konstrukciji koja ne bi mogla zasebno stajati, nakon čega da joj je tuženica rekla da skine ogradu u cijelosti. Ograda da je skinuta u svibnju 2022., i to od majstora kojeg je angažirala njezina kćer. U to vrijeme u kući preko puta da nije bilo niti tužiteljice, niti njezine kćeri. Tuženica da je predmetnu nekretninu stekla darovanjem od svojeg oca negdje 2004. godine, a kada dođe na Krk, što da je često, da na nekretnini zna boraviti u kontinuitetu 4 mjeseca. Ona da tada ne vidi niti tužiteljicu, niti njezinu kćer, jer da one imaju nekretninu u Omišlju, gdje uglavnom borave, dok da u predmetnu kuću dođu povremeno kako bi ju obišle. Glavnu ulaz u nekretninu tuženice da je vidljiv na fotografiji na listu 93 spisa, i to tamo gdje su zelena vrata. Što se tiče stepeništa, tuženica da se oduvijek koristi tim stepeništem, a prije nje, da su to stepenište koristili njezina baka i djed, te roditelji. Tim stepeništem da prolazi kako bi došla do svoje terase, koja je na gornjem podestu, gdje obično suši veš ili ostavlja stvari od mora. Također da tamo zna držati i dvije stolice, te manji stolić. O skidanju predmetne ograde, ona da nije obavijestila tužiteljicu ili njezinu kćer, jer da one jednako tako nisu obavijestile niti nju o postavljanju iste. Sa kćeri tužiteljice da se pokušala dogovoriti oko predmetne situacije, ali bez uspjeha, s tim da niti ona nije znala da je ograda postavljena. Što se tiče uskog puta sa stražnje kuće, koji se proteže uz dvorište gosp. P, tuženica je navela da se ne koristi tim putem, a osim toga da sa gosp. P i nije u najboljim odnosima. Tužiteljica i njezina kćer da su je viđale kako prolazi predmetnim stepeništem, te joj taj prolaz nisu nikada branile, a isto tako da ju je znala vidjeli i obitelj G. Na upit da li bi tuženica skinula ogradu da na ogradi nije bio lokot i da joj nije priječio ulaz na njezinu terasu, tuženica je navela da ne bi, jer da joj ograda kao takva ne bi smetala.

7. Iz iskaza vještaka građevinske struke DMD projekt d.o.o. Kostrena od 23. prosinca 2024., na kojeg stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da bi vrijednost izvedenih radova na izradi i montaži predmetne ograde, i to prema tržišnim cijenama, iznosi 660,78 EUR-a, odnosno da bi sama ograda iznosila 105,78 EUR-a, potrošni sitni materijal 50,00 EUR-a, potreban materijal na bojanje ograde 25,00 EUR-a i potreban rad za izmjeru, varenje, bojanje i montažu 4803,00 EUR-a.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužiteljice protiv tuženice radi naknade imovinske štete koja je nastala uslijed uklanjanja metalne ograde i vrata koji su bili postavljeni uz rub stepeništa na nekretnini koja je u vlasništvu kćeri tužiteljice EĆ gruntovne oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G (katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – grad), i to uz među sa nekretninom koja je u vlasništvu tuženice gruntovne oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G (katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – grad) i Grada Krka katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – grad.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je čin uklanjanja metalne ograde i vrata izvršila tuženica, koja da je nakon tog čina uklonjenu ogradu i vrata vratila tužiteljici, i to na način da ih je ostavila uz njezina ulazna vrata, već je bilo sporno je li tuženica odgovorna za izvršeni čin smetanja posjeda, s obzirom da je tijekom postupka, između ostalog, tvrdila da se u konkretnom slučaju poslužila dopuštenom samopomoći, s obzirom da je nositeljica prava stvarne služnosti prolaza preko stepeništa koje je u vlasništvu kćeri tužiteljice, te vlasnica terase/ravnog krovišta iznad njezinog wc-a, do kojeg da se dolazi preko tih stepenica, a kojoj terasi da ista nije mogla pristupiti budući je tužiteljica taj dio zagradila metalnom ogradom, te u podnožju stepeništa stavila vrata koja je zaključala lokotom.

10. Na okolnost postojanja stvarne služnosti prolaza predmetnim stepeništem, tuženica je tijekom postupka predložila dokaz saslušanjem nekolicine svjedoka, međutim, ovaj sud je taj dokazni prijedlog odbio kao suvišan i pravno neodlučan za odluku u ovoj pravnoj stvari, i to zbog slijedećih razloga.

11. Naime, među strankama nije bilo sporno da nekretnini tuženice oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G pripada terasa iznad njezinog wc-a (ravno krovište), koja se nalazi na vrhu predmetnog stepeništa (lijevo), a kojoj da tuženica nije mogla pristupiti, budući je u tom dijelu, tj. na međi između nekretnine tuženice i nekretnine EĆ, bila postavljena metalna ograda. Kraj takvog stanja stvari, moglo bi se zaključiti, i to bez saslušanja predloženih svjedoka, da je čin uklanjanja tog dijela ograde, kojeg je nesporno poduzela tuženica, bio opravdan čin dopuštene samopomoći, budući da ga je poduzela kao vlasnica i očito posljednja mirna posjednica tog dijela nekretnine (terase/krovišta iznad njezinog zahoda). Međutim, tvrdnja tuženice da ima pravo služnosti prolaza preko stepeništa na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica]/G, a sve kako bi došla do terase u svojem vlasništvu, odnosno tvrdnja tužiteljice da tuženica ima drugi prikladniji prolaz do svoje terase (npr. sa stražnje strane kuće), nije pravno relevantna za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer sve i da je tome tako, tj. da tuženica ima služnost prolaza preko predmetnog stepeništa, što ovaj sud nije utvrđivao, to ju pravo ne ovlašćuje da uklanja ogradu koja je bila postavljana na stepeništu. Naime, ogradom koja je postavljena uz rub stepeništa, tuženici ni na koji način nije onemogućen pristup do njezine nekretnine, pa bi takav čin njezine dopuštene samopomoći, prema ocjeni ovog suda, bio prekomjeran eventualnom činu smetanja posjeda, ukoliko joj je uopće postavljanjem ograde na tom dijelu nekretnine (na stepeništu) smetanje i izvršeno. Što se pak tiče vrata koja su bila postavljena u podnožju stepeništa, valja istaći da bi i njihovo kompletno uklanjanje bilo prekomjerno eventualnom činu smetanja posjeda tuženice, jer su predmetna vrata imala lokot, pa se zaštita eventualnog posjeda tuženice na tom dijelu nekretnine, za kojeg je i sama tužiteljica u svojem iskazu navela da isti postoji, jer da ga tuženica izvršava posljednje 3 ili 4 godine (posljednji mirni posjednik), mogla ostvariti i uklanjanjem lokota, a ne i kompletnih vrata, kako je to u konačnici učinjeno.

12. Međutim, kako je u predmetnom postupku bila sporna aktivna legitimacija tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe, i to stoga što tužiteljica nije vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/G, već njezina kćer EĆ, to je prvotno valjalo, i to nevezano za navode iz točke 11. obrazloženja ove odluke, ispitati osnovanost tog prigovora.

13. Prema ocjeni ovog suda, u pravu je tuženica kada tvrdi da tužiteljica nije ovlaštena tražiti od tuženice naknadu štete u vidu naturalne restitucije, tj. uspostavu prijašnjeg stanja u vidu postavljanja nove ograde na vanjskim stepenicama nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/G, a kako je to tražila prvotnim tužbenim zahtjevom (prije uređenja 9. svibnja 2025.), budući da ta nekretnina nije u njezinom vlasništvu, već u vlasništvu njezine kćeri EĆ. Međutim, tužiteljica je pred kraj postupka, točnije u podnesku od 9. svibnja 2025., konačno uredila svoj tužbeni zahtjev u ovom postupku, i to na način da je od tuženice zatražila isključivo naknadu u novcu, tj. isplatu naknade štete u visini koja je utvrđena vještačenjem od 660,78 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama. Kraj takvog stanja stvari, ovaj sud je zaključio da je tužiteljica sadržajno odustala od ranije postavljenog (glavnog) tužbenog zahtjeva koji je glasio na uspostavu prijašnjeg stanja, pa stoga nije niti odlučivao o dopuštenosti/osnovanosti tog zahtjeva tužiteljice.

14. Što se pak tiče konačno postavljenog zahtjeva na isplatu štete u visini od 660,78 EUR-a, a koji iznos prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke trgovačkog društva DMD projekt d.o.o. Kostrena obuhvaća vrijednost ograde i svog dodatnog materijala, te vrijednost radova potrebnih za njezino postavljanje na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica]/G, valja istaći da je predmetna ograda do trenutka njezina uklanjanja bila sastavni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/G, međutim da je njezinim odvajanjem ista postala samostalna stvar, sve sukladno odredbi čl. 143 ZV-a (stečena pravnim poslom kojeg je zaključila tužiteljica).

15. Budući je tijekom postupka tužiteljica navela da je upravo ona kupila predmetnu ogradu, a koju činjenicu tuženica nije osporila i/ili dokazala drugačije, to je ovaj sud zaključio da bi tužiteljica bila ovlaštena tražili od tuženice naknadu štetu u vidu vrijednosti same ograde, budući da ista predstavlja njezinu imovinu, te da u tom pravcu istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice nije osnovan.

16. Međutim, rukovodeći se rezultatima dokaznog postupka, i to prvenstveno fotografijama na listu 42 do 45 spisa iz kojih proizlazi da je uklonjena ograda vraćena tužiteljici, što tužiteljica tijekom postupka nije osporila, već je štoviše i sama u svojem iskazu navela da je "sav materijal ostavljen na glavnim ulaznim vratima", a "kako ga ona nije mogla maknuti, da je platila da se isti makne i da ga je spremila u svoju konobu", ovaj sud drži da tužiteljica ne može osnovano tražiti od tuženice naknadu štete u vidu vrijednosti ograde koja joj je vraćena i koju drži u svojem posjedu, jer joj je u tom dijelu šteta već reparirana vraćanjem same stvari (ograde). Naime, u protivnom, kada bi se tužiteljici, pored vraćene ograde, još dosudila i naknada za vrijednost nove ograde, a kako to ista potražuje u ovom postupku, tužiteljica bi na taj način stekla dodatnu imovinsku korist, na koju nema pravo. Zbog navedenog, taj dio njezina zahtjeva ocjenjen je neosnovanim, te je kao takav odbijen.

17. Odredbom čl. 1085. ZOO-a je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno ili ako ista nije moguća, da je u tom slučaju odgovorna osoba dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu, i to prema cijenama u vrijeme presuđenja, a sve kako bi oštećenik sam popravio stvar ili kupio neku novu stvar, te na taj način reparirao učinjenu štetu.

18. Sukladno sadržaju citirane zakonske odredbe, a imajući u vidu zahtjev tužiteljice za isplatom vrijednosti radova radi usprave stanja kakvo je bilo prije štete, ovaj sud drži da tužiteljica nije ovlaštena na podnošenje takvog zahtjeva, budući da ista nije vlasnica nekretnine gdje se trebaju izvesti radovi radi uspostave prijašnjeg stanja, već je to njezina kćer EĆ. Naime, smisao odredbe čl. 1085. ZOO- a je da se oštećeniku omogući da uz pomoć dosuđenog novčanog iznosa sam uspostavi stanje kakvo je bilo prije nastanka štete, pa kako bi to u konkretnom slučaju predstavljalo zahvat u nekretninu koja nije vlasništvo tužiteljice, tada je posve jasno da tužiteljica ne može s uspjehom postavljati takav zahtjev, već isključivo njezina kćer EĆ kao vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/G. Zbog navedenog, valjalo je odbiti i taj dio zahtjeva tužiteljice kao neosnovan, i to zbog nedostatka njezine aktivne legitimacije, te odlučiti kao u izreci ove presude.

19. Budući da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sporu, već tuženica, to je primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP) i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa), valjalo tuženici dosuditi trošak parničnog postupka, i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za pristup na ročišta 20.03.2023., 26.03.2024., 3.05.2024., 12.07.2024. i 15.05.2025. nagradu u iznosima od po 200,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), ukupno 1.000,00 EUR-a, za sastav obrazloženog podneska od 23.04.2024. iznos od 200,00 EUR-a, za uvid u zemljišne knjige, koju radnju je tuženica dokazala dostavom neslužbenog vlasničkog lista za nekretninu tuženice T(br. 36. toč. 1. Tarife), nagradu u iznosu od 50,00 EUR-a, zatim za pribavu izvatka iz katastarskog plana nagradu u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 36. toč. 3. Tarife), te za izbivanje iz pisarnice, čije je sjedište u [adresa], i to povodom ročišta održanog 3. svibnja 2024. (očevid), koje je trajalo gotovo sat vremena, a pritom je notorno da put iz Rijeke do Krka, dakle u jednom smjeru, vremenski traje (i to u ljetnim mjesecima) i do 1 sat, nagradu u visini zatražena 2h, tj. u visini od 100,00 EUR-a, sveukupno 1.600,00 EUR-a, što uz uvećanje za zatraženi trošak PDV-a iznosi ukupno 2.000,00 EUR-a. Tom trošku valjalo je dosuditi i javnobilježnički trošak sastava zapisnika o posvjedočenju činjenica, za koji je u samom zapisniku vidljivo da je isti plaćen u iznosu od 990,00 kuna, a što konverzijom u EUR iznosi 131,39 EUR-a, kao i zatraženu naknadu troška za korištenje osobnog vozila radi pristupa na ročište 3.05.2024. u visini od 41,95 EUR-a, sve temeljem Tbr. 50. Tarife, budući da je notorno da je iz Rijeke pa do Krka i natrag udaljenost u jednom smjeru čak nešto veća od zatraženih 46,00 km (ukupno 92,00 km), dok je cijena bezolovnog benzina od 100 oktana u to vrijeme iznosila kojih 1,52 EUR/km, gdje bi 30% od te cijene iznosilo 0,45 EUR-a, a ne 0,50 EUR-a, koliko je zatraženo u predmetnom troškovniku, a što u tom slučaju predstavlja naknadu u iznosu od ukupno 41,95 EUR-a, a ne zatraženih 46,00 EUR-a. Slijedom navedenog, tuženici je dosuđeni ukupni trošak od 2.173,34 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom koja je zatražena još u odgovoru na tužbu, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom troška odbijen kao neosnovano zatražen.

Krk, 30. lipnja 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke. Žalba se dostavlja u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.