Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: Pr-43/2022-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Stjepanu Šporčiću odvjetniku iz Vukovara, protiv tuženika Osatina grupa d.o.o. Semeljci, Kralja Tomislava 91, OIB: 52123139126 zastupan po punomoćnicima Ivani Mandić i Mireli Džoja Petrlić odvjetnicima iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 27. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Stjepana Šporčića odvjetnika iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika Mirele Džoja Petrlić odvjetnice iz ZOU Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić iz Osijeka, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Osatina grupa d.o.o., Semeljci, Kralja Tomislava 91, OIB 52123139126 dužan je tužitelju CŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti na ime naknade

- neimovinske štete iznos od 20.010,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 23.05.2022.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa do isplate;

- imovinske štete iznos od 2.010,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa do isplate.

II. Preko dosuđenog iznosa naknade neimovinske štete u iznosu od 7.500,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tužitelj se odbija kao s neosnovanim.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 7.053,26 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika od 2. kolovoza 2021. do 31. kolovoza 2021. na poslovima vozača teškog tereta, a temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 28. srpnja 2021. Za vrijeme trajanja radnog odnosa dana 2. kolovoza 2021. tužitelj je doživio nezgodu na radu, na način da se prilikom izlaska iz kamiona kojim je upravljao poskliznuo i pao, te je prilikom tog pada zadobio tešku tjelesnu ozljedu i to ozljedu kralježnice, o kojoj povredi na radu je sačinjena prijava o ozljedi na radu.

2. Tužitelj dalje navodi da se nakon nezgode liječio u Općoj županijskoj bolnici Vinkovci i Kliničkom bolničkom centru Osijek, te mu je liječenje završeno 29. travnja 2022. Kako je doživljenom nezgodom na radu pretrpio nematerijalnu i materijalnu štetu, to za nastalu štetu smatra odgovornim tuženika, te po podnesenoj tužbi potražuje od tuženika naknadu nematerijalne štete u iznosu od 50.605,00 kuna (sada izraženo u službenoj valuti eura, iznos od 6.716,00 eura), te na ime materijalne štete iznos od 2.000,00 kuna (sada 265,46 eura), sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i uz naknadu troškova postupka. Prije podnošenja tužbe tužitelj navodi da se dana 5. travnja 2022. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u naprijed navedenom iznosu, a kako je tuženik zahtjev tužitelja odbio, to je tužitelj podnio tužbu ovome sudu.

3. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Čini nespornim navode tužbe da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 2. kolovoza 2021. do 31. kolovoza 2021 na radnom mjestu – vozač teškog tereta. Tužitelju je radni odnos kod tuženika završio istekom ugovora o radu na određeno vrijeme. Osporava daljnje navode tužbe da je tužitelj 2. kolovoza 2021. doživio nezgodu na radu na način da se prilikom izlaska iz kamiona kojim je upravljao poskliznuo i pao, te da je prilikom tog pada zadobio tešku tjelesnu ozljedu, odnosno ozljedu kralježnice. Naime, iz priložene dokumentacije uz tužbu ne proizlazi odgovornost poslodavca za naknadu štete u konkretnom slučaju, te stoga tuženik osporava u cijelosti pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

4. Tuženik naglašava kako je šteta nastala isključivo zbog radnje samog tužitelja, odnosno uslijed krajnje nepažnje tužitelja koji nije poštivao propisan način rada, a koji je imao osigurana sva zaštitna sredstva te je tuženik proveo sve mjere zaštite na radu. Tužitelj je 10. srpnja 2021. obavio liječnički pregled, te bio osposobljen za rad na siguran način. Sve navedeno proizlazi iz prijave ozljede na radu priložene uz tužbu. Dana 2. kolovoza 2021. godine tužitelj je upućen od strane poslodavca da vozilom reg. ozn.: [registarska oznaka] marke IVECO EUROTRAKKER izvrši radnje na lokaciji Lapovci 187, Lapovci (Općina Trnava). Prilikom preuzimanja vozila tužitelj nije neposredno nadređenom prijavio nikakav kvar ili nedostatak na vozilu što je bio dužan učiniti, u slučaju da je postojao kvar. Predmetno vozilo je uredno servisirano i održavano.

5. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da se tužitelj prilikom silaženja iz kabine vozila poskliznuo, no tuženik smatra da to nije uzrok padu. Naime tužitelj je upravljao vozilom marke „IVECO EUROTRAKKER“ koje ima tzv. „non-slick“ steps, odnosno pristupne stepenice izrađene na poseban način da sprječavaju klizanje, te su gazišta uredna. Imajući na umu navedeno, tuženik smatra evidentnim da je uzrok pada tužitelja isključivo njegova ishitrenost, odnosno što je započeo radnju silaženja s kamiona bez da se prethodno uvjerio gdje se nalaze stepenice i može li na neometan i siguran način sići i zbog toga što se nije pravilno pridržavao za predviđene rukohvate, čime je izabrao rizičan i nesmotren način izlaska iz kamiona.

6. Tuženik ističe da je tužitelj kao profesionalni vozač, znao i morao znati pravila izlaska iz kabine teretnog vozila (obvezno držanje s obje ruke za rukohvate) te se bio dužan pridržavati propisanih pravila za silazak iz kabine vozila. Međutim, tužitelj je prilikom napuštanja i izlaska iz kabine vozila postupao nepažljivo, lakomisleno, protivno pravilima struke i pravilnom načinu korištenja vozila u čemu se sastoji tužiteljeva krajnja nepažnja i tužiteljev isključivi doprinos u nastanku predmetne nezgode. Nadalje, tužitelj je dana 28. srpnja 2021. godine dao izjavu kojom je potvrdio da je zajedno s ugovorom o radu zaprimio opis radnog mjesta u kojem, između ostalog, stoji da je radnik odgovoran za pravilno korištenje sredstava rada.

7. Naime, vozilo marke IVECO EUROTRAKKER (konkretno model iz 2005. godine) sa svake strane vrata ima dva velika rukohvata koji služe isključivo za pridržavanje vozača prilikom ulaska i izlaska iz vozila, te se vozač mora s obje ruke pridržavati za predmetne rukohvate prilikom ulaska i silaska iz kabine, kako bi se kretao na siguran način i isključio mogućnost pada s vozila u slučaju da izgubi ravnotežu (ili se posklizne). Tužitelj se ozlijedio prilikom obavljanja uobičajenih radnih zadataka iz razloga što se prilikom napuštanja vozila i izlaska iz kabine nije pridržavao s obje ruke za predviđene rukohvate koji bi bili uporište za stabilnost i zaštitu od pokliznuća odnosno gubitka ravnoteže i pada, te je na taj način prekršio obvezu pravilnog korištenja sredstava rada, pa uslijed gubitka ravnoteže uzrokovanog nepravilnim silaženjem na stepenice nije imao „oslonac“ koji bi imao da se čvrsto s obje ruke držao na za to predviđenim mjestima, što je rezultiralo padom s kamiona.

8. Sukladno odredbi čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (NN, br.: 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje: ZZNR) poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu nastalu na radu i u vezi s radom ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Stoga, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi o objektivnoj odgovornosti poslodavca iz čl. 25. st. 1. ZZNR, obzirom da je šteta nastala krajnjom nepažnjom tužitelja. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva za naknadom štete u iznosu od 50.605,00 kn na ime nematerijalne štete, te 2.000,00 kn na ime materijalne štete u cijelosti, budući tužitelj nije dokazao nastanak štete, niti u čemu se ta šteta sastoji, te su iznosi koje tužitelj potražuje sa osnova nematerijalne i materijalne štete proizvoljno određeni, a uostalom tužitelj u postupku mora tek dokazati da li su strah i bolovi uopće egzistirali, njihovo trajanje i intenzitet. Tuženik osporava i da je došlo do smanjenja životne aktivnosti, budući da isti tužitelj nije potkrijepio, te ga tuženik smatra u cijelosti paušalnim i neosnovanim. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te obveže tužitelja da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove.

9. U dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u priloženu prijavu o ozljedi na radu, uvid u potvrdu o vrsti poslova koje je tužitelj kao radnik obavljao izdanu od tuženika kao poslodavca od 31. kolovoza 2021., uvid u ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika od 28. srpnja 2021., uvid u priloženi zahtjev tužitelja za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja podnesen tuženiku kao poslodavcu od 5. travnja 2022., uvid u priloženu medicinsku dokumentaciju za tužitelja (listovi 17-38 spisa), uvid u očitovanje tuženika kao poslodavca na podneseni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete od 21. travnja 2021.

9.1. Nadalje, izvršen je uvid u priloženu izjavu tužitelja od 6. kolovoza 2021. u svezi nastale ozljede na radu, uvid u potvrdu Opće županijske bolnice Vinkovci od 3. kolovoza 2021. u svezi zaprimanja tužitelja na liječenje, uvid u izvješće o privremenoj nesposobnosti – spriječenosti za rad, uvid u prometnu dozvolu vozila Iveco Eurotraccker [registarska oznaka], uvid u priložene fotografije stepenica i rukohvata na kamionu "Iveco Eurotraccker" (listovi 61-68 spisa, te listovi 82-84 spisa).

9.2. Također je izvršen uvid u priloženu izjavu tužitelja od 28. srpnja 2021. sačinjenu prilikom sklapanja ugovora o radu kod tuženika, uvid u daljnju medicinsku dokumentaciju za tužitelja (listovi 97-99 spisa), uvid u nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta kod tužitelja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda Osijek, uvid u CD-osobni zdravstveni karton za tužitelja s lista 126 spisa, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka UŽ, ĆŽ i ŽŽ, uvid u daljnju medicinsku dokumentaciju za tužitelja (listovi 138-148 spisa), kao i dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke. Izvršen je uvid u daljnju medicinsku dokumentaciju za tužitelja (listovi 166-177 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. GŽ, spec. kirurgu iz Vinkovaca, kao i medicinsko vještačenje po sudskom vještaku psihijatrijske struke dr. Berislavu Pašaliću, uz usmeno obrazloženje nalaza vještaka.

9.3. Sud nije provodio dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu, obzirom da je tuženik povukao ovaj dokazni prijedlog.

10. Na temelju provedenih dokaza i navoda parničnih stranaka sud je utvrdio kako je između stranaka nesporno da je tužitelj kao djelatnik tuženika dana 2. kolovoza 2021. zadobio ozljedu na radu prilikom izlaska iz kabine teretnog vozila, a što je vidljivo iz priložene prijave o ozljedi na radu.

11. Između stranaka je prvenstveno sporan osnov, postojanje odgovornosti na strani tuženika za nastalu nezgodu, obzirom da tuženik tvrdi da je tužitelju šteta nastala isključivom radnjom tužitelja koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti. Točnije, radi se o događaju nastalom zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti (viša sila), na koji tuženik, unatoč dužnoj pažnji, nije mogao utjecati, dok je istodobno postupanje tužitelja u konkretnom slučaju bilo nepredvidivo. Sporna je i visina nastale štete kod tužitelja.

12. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti za štetu jedino ako dokaže da je šteta nastala iz razloga koji ga oslobađaju odgovornosti.

13. S obzirom da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti isti se može osloboditi odgovornosti jedino ako dokaže da je šteta nastala iz razloga koji ga oslobađaju odgovornosti. Također u skladu s odredbom čl. 103. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 dalje: ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

14. Iako tuženik ističe da je uzrok tužiteljeve ozljede krajnja nepažnja, po stavu ovog suda u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da se radi o nepažnji, a pogotovo ne o krajnjoj nepažnji. Tuženik je trebao dokazati da je tužitelj doživio nezgodu, odnosno ozljedu, zbog krajnje nepažnje, a on to u ovom postupku nije dokazao. Naprotiv, kroz provedene dokaze saslušanjem svjedoka ŽŽ, ĆŽ i UŽ, kao i kroz izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke na okolnosti nastanka predmetne nezgode, ovaj sud je zaključio da na strani tuženika postoji odgovornost za nastanak predmetne ozljede na radu, kao i nastale štete.

15. Svjedok ŽŽ iskazao je kako su tog jutra trebali započeti s radom on, HŽ strojar i ĆŽ, te im je rečeno iz Uprave da dolazi novi vozač, tužitelj u ovom postupku. Također je iskazao kako nema saznanja da li je itko tužitelju to jutro ili uopće pokazao kako se ulazi u kabinu vozila (kamiona), ali pretpostavlja da je tužitelj kao profesionalni vozač znao kako treba ući u kabinu i upravljati vozilom. Vidio je kada je tužitelj dolazio u dvorište, no sam trenutak njegovoga ulaska u kabinu kamiona, kao i izlaska iz kabine nije vidio nego je samo čuo kada je tužitelj zajaukao. Naime, kada se okrenuo vidio je da tužitelj leži pored kamiona na desnom boku, pokušao ga je podići, a on je rekao da ga ne diže jer ga boli. Svjedok je također izjavio da radi na radnom mjestu profesionalnog vozača i to unazad 1,5 do 2 godine i poznato mu je da taj kamion ima dvije ili tri stepenice. Na kamionu su fiksirane te stepenice, a također i nosači sa svake od strane za koje se prilikom izlaženja treba pridržavati. Te stepenice su željezne, rebraste strukture. On kao profesionalni vozač ima radnu odjeću i obuću te redovno trebuje i radne cipele koje imaju kožni đon i gore željeznu zaštitu. Njemu se nikada nije dogodilo da se posklizne na stepenice pri izlasku iz kabine kamiona. Taj štetni događaj se dogodio rano ujutro, na samom početku radnoga vremena. Koliko mu je poznato, na kamionu s kojeg je tužitelj pao nije bilo nikakvih oštećenja blatobrana.

16. Saslušani svjedok ĆŽ u svom iskazu navodi da je bio zaposlen kod tuženika na određeno vrijeme, kao i u vrijeme nastanka tog štetnog događaja. Kod tuženika je radio na poslovima profesionalnog vozača kamiona. Tužitelja nije poznavao od ranije, te ga ja prvi put vidio to jutro kada je došao raditi. To jutro ga je šefica zamolila da pokaže novom vozaču tj. tužitelju koji će kamion voziti. Tuženik je u to vrijeme imao dva kamiona marke "Iveco", tako da je po njegovom mišljenju bilo svejedno koji će mu kamion pokazati da vozi. Misli da je na tom kamionu koji je tužitelj trebao voziti bila savijena druga stepenica uz blatobran uz mjesto vozača. Kamioni se koriste za građevinu tako da se zna dogoditi da te stepenice budu iskrivljene, no to se brzo popravi. Donja stepenica je ustvari od gume i samo je dolje manji komad željezne stepenice, dok su ostale dvije stepenice plastične i na njima komad željeza. One su gore rebraste da se ne unosi blato u kabinu. Sa strane tih stepenica za ulaz u kabinu postoji jedan željezni rukohvat i drugi kraći za koji se uhvati kad se već stane na stepenicu. Ti rukohvati su inače fiksirani i daju stabilnost prilikom silaženja. Prve dvije stepenice su fiksirane i one se ne mogu pomicati, od željeza su, dok se treća manja, čija je samo gornja površina od željeza može se pomicati, tako da se prilikom silaženja zna dogoditi da se ta treća stepenica zanjiše, no zato je potrebno držati se za rukohvat. Dok je radio kod tuženika, nije dobio nikakvu zaštitnu opremu tj. radnu obuću, nego je koristio svoje vlastite čizme. Koliko se sjeća tuženik za tih nekoliko mjeseci dok je tamo radio uopće mu nije nudio nikakvu zaštitnu opremu. Navodno, trebali su dobiti nekakvu obuću i odjeću, ali on dok je tamo radio nije je dobio. To jutro je vidio tužitelja kada se popeo u taj kamion, a tužitelj ga je trebao pratiti

do Trnave tj. sela gdje je gradilište. Vidio je da je tužitelj stao iza njega kamionom, no nije vidio kako je tužitelj izašao iz kamiona, a od buke na gradilištu nije niti čuo kada je isti zajaukao prilikom pada. Kod tuženika je bila praksa da stariji vozači s iskustvom pokažu novim vozačima što je potrebno znati kod upravljanja kamionom, no tužitelj je već ranije imao iskustva s manjim kamionima, tako da je mislio da tužitelj zna sve što se tiče upravljanja.

17. Saslušani svjedok UŽ iskazao je da radi kod tuženika oko 2,5 godine na poslovima voditelja transporta, a u opisu njegovog posla je davanje zadataka vozačima, vođenje evidencije, provjera tahografa, davanje rasporeda. To jutro zadužio je vozača ŽŽ da ima nadzor nad tužiteljem kao novim vozačem. Tužitelja je prvi put vidio tjedan dana prije kada je bio na razgovoru za posao. Tužitelj je po struci profesionalni vozač i to je podrazumijevalo da zna upravljati i kamionom marke "Iveco" kojim je to jutro trebao upravljati. Nije mu poznato koje marke kamiona je tužitelj ranije vozio kod drugih poslodavaca, no sjeća se da je rekao da je vozio mali kamion. Prije zapošljavanja sve radnike tuženik šalje na obavezan liječnički pregled, tako je poslan i tužitelj. On je dobio uvjerenje da je radno sposoban za obavljanje tih poslova. Kod tuženika je praksa da nakon obavljenog liječničkog pregleda i dobivenog uvjerenja radnik potpisuje ugovor o radu, dobije karticu, svoj čip kojim se prijavljuje za svoj kamion, radnu odjeću i obuću. Kad potpiše ugovor odmah dobije radnu odjeću i obuću. Tužitelj je to jutro trebao biti u radnoj odjeći i obući, no on nije provjerio da li je tužitelj imao radnu odjeću i obuću obzirom da u firmi ima 65 vozača i on ne može svako jutro provjeravati da li svi radnici imaju potrebnu radnu odjeću i obuću. Naime, svaki vozač potpisuje da je zadužio radnu odjeću i obuću. Obzirom da tužitelj ranije nije vozio kamion marke "Iveco", vozač ŽŽ ga je trebao uputiti u rukovanje i uopće u vezi upravljanja tim kamionom. Tuženik je u to vrijeme imao dva kamiona marke "Iveco" i oba su bila potpuno ispravna.

17.1. Svjedok je također izjavio da je mu je poznato da je u prijavi ozljede na radu navedeno da se tužitelj kao radnik prilikom silaženja kamiona poskliznuo. Sam način silaženja i izlaska iz kabine kamiona je takav da se radnik mora uhvatiti za rukohvate koji se nalaze sa strane stepenica, fiksirane na gornjem dijelu kabine tj. na stupovima od vrata. Znači, vozač i kada se penje u kabinu i kada silazi ima mogućnost da se uhvati za te rukohvate. Logično je da vozač zna da se mora držati objema rukama za te rukohvate. Te tri stepenice koje služe za silaženje su također fiksirane time da je najdonja stepenica također od željeza ali nosači su gumeni kako bi se izbjegla oštećenja prilikom vožnje, na gradilištu i sl. Ostale dvije stepenice su sa strane od plastike, dok je gazište željezno. Svjedok je također izjavio da tuženik redovno provodi edukaciju radnika o zaštiti na radu, no što se tiče tužitelja isti još nije prošao edukaciju o zaštiti na radu jer je tek počeo raditi. Tuženik ima dva kamiona marke "Iveco", a svaka tri mjeseca se obavlja periodični pregled kamiona, tako da je u slučaju neispravnosti stepenica to moralo biti utvrđeno na periodičnom pregledu. Svjedok je nadalje iskazao da nije siguran kada je zadnji pregled kamiona bio, no misli da je to bilo negdje u sedmom mjesecu te godine kada se tužitelj ozlijedio.

18. Tužitelj saslušan kao stranka izjavio je kako je taj 2. kolovoza 2021. kada je došlo do njegovog ozljeđivanja bio njegov prvi radni dan kod tuženika, obzirom da je sa istim sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 2. kolovoza 2021. do 16. kolovoza 2021. Prije zasnivanja tog radnog odnosa razgovarao je UŽ, koji je zaposlen kod tuženika i njemu je prilikom razgovora jasno rekao da nije profesionalni vozač, a također da nema niti iskustva na takvim teškim vozilima kao što je bio taj kamion marke "Iveco". Naime, on je do tada upravljao samo manjim kamionom do 3,5 tone koji voze vozači s položenom "B" kategorijom, dok za vožnju kamionom marke "Iveco" nije bio osposobljen jer ne posjeduje COD95 koji je potreban da bi se moglo upravljati teškim teretnim vozilima. To jutro došao je u 6 sati, tj. na početak radnog vremena kako mu je bilo rečeno da počinje s radom kod tuženika. Zaposlenik ĆŽ odvezao ga je kamionom u [adresa] gdje su u radioni bila dva kamiona marke "Iveco". Prilikom vožnje ĆŽ mu nije dao nikakve konkretne upute kako se upravlja teškim kamionom marke "Iveco", nego samo općenito o vožnji kamionima. Kada su došli u radionu u [adresa], ĆŽ mu je pokazao dva kamiona i pustio da odabere koji kamion će voziti, rekavši da su u biti isti. Tužitelj je pregledao oba kamiona i odlučio se za taj drugi, obzirom da je isti imao ugrađenu klimu. Tom prilikom je uočio da taj kamion ima puknut i savijen blatobran uz stepenice za ulazak u kamion.

18.1. Također je vidio da je i ta druga stepenica za ulazak nekako savijena uz blatobran uz mjesto vozača, a donja stepenica za izlazak iz kabine mu se također činila neispravna, obzirom da nije fiksirana. Prilikom ulaženja u kabinu vozila on čak nije niti pokušao stati na tu najdonju stepenicu. Sa strane postoje rukohvati i to duži rukohvat s lijeve strane, a kraći s desne strane i on se naravno uhvatio za te rukohvate, jer se drugačije nije mogao popeti. On je dva puta u radioni ušao u kabinu, i to prvi put s ĆŽ koji mu je pokazao kako se popunjava radni nalog i tahograf. Također je dva puta izašao iz kabine kamiona držeći se za rukohvate, međutim kada je ponovno izlazio iz kabine kamiona, očito je njegova trenirka koju je imao na sebi zapela za tu puknutu plastiku od blatobrana. On je pokušao sići, ali je osjetio da mu je desna noga zapela kada je stao na tu najdonju stepenicu, obzirom da je silazio leđima okrenut, jer se drugačije i ne može. Kada je osjetio da je zapeo morao je pustiti desni kraći rukohvat kako bi zadržao stabilnost noge na drugoj stepenici. Tom prilikom je jednostavno izgubio ravnotežu i pao dolje na leđa. Na nogama je imao svoje obične stare tenisice s glatkim, izlizanim dnom. Nitko mu nije rekao da ima pravo na nekakvu posebnu radnu odjeću i obuću, tj. radne cipele. Osim toga, nitko mu nije dao nikakve upute vezano za zaštitu na radu. Prije tog ozljeđivanja prošao je liječnički pregled i dobio svjedodžbu da je zdravstveno sposoban, tako da su sve kasnije posljedice i njegovo liječenje uslijedili kao posljedica ozljeđivanja.

19. Uvidom u priložene fotografije "Iveco" kamiona sud nije mogao ništa konkretno utvrditi kakvo je stanje bilo na predmetnom kamionu u vrijeme ozljeđivanja tužitelja, obzirom da su priložene fotografije bile samo brošure koje prikazuju izgled "Iveco" kamiona, što su i saslušani svjedoci potvrdili. No na taj način sud nije mogao utvrditi kako su izgledale stepenice i rukohvat na predmetnom kamionu koji je dana 2. kolovoza 2021. tužitelj trebao voziti. Međutim, ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka, sud prihvaća kao istinit i uvjerljiv iskaz svjedoka ĆŽ. Iz njegovog iskaza proizlazi da je predmetni događaj nastao na način opisan od strane tužitelja. Tako iz njegovog iskaza, kao i iskaza tužitelja, nedvojbeno proizlazi da su stepenice na kamionu bile neispravne, donja stepenica nije bila valjano fiksirana, dok je druga stepenica bila savijena uz blatobran uz mjesto vozača. Svjedok ĆŽ je također potvrdio iskaz tužitelja da od tuženika nije dobio nikakvu zaštitnu opremu, tj. radnu odjeću i obuću, nego je koristio od obuće svoje vlastite čizme.

20. Iskaze svjedoka ŽŽ i UŽ sud ne prihvaća kao istinite i uvjerljive, obzirom da su isti zaposlenici tuženika, te je evidentno da su njihovi iskazi subjektivni i usmjereni uspjehu tuženika u sporu.

21. Prema Zakonu o zaštiti na radu poslodavac je dužan osigurati sigurno radno okruženje, uključujući tehničku ispravnost radnih sredstava (u ovom slučaju kamion, rukohvati, stepenice), osigurati osobna zaštitna sredstva (zaštitne cipele, radna odjeća), kao i osposobiti radnika za siguran rad. Obzirom da je provedenim dokazima utvrđeno da su stepenice za ulaženje i silaženje iz kabine kamiona bile neispravne i da je blatobran uz stepenice bio polomljen, to se ima smatrati da su stepenice bile neispravno sredstvo rada. Naime, sukladno članku 62. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac je odgovoran za redovito održavanje i kontrolu tehničke ispravnosti radnih sredstava, u predmetnom slučaju to su ispravne stepenice i rukohvati za silaženje iz kamiona. Svjedok ĆŽ je jasno potvrdio iskaz tužitelja da su stepenice bile nakrivljene, nestabilne, te da je dio plastike od stepenica bio nakrivljen, a što je sve dovelo do otežanog silaženja tužitelja.

22. Svim naprijed provedenim dokazima sud je utvrdio da je do ozljeđivanja tužitelja nedvojbeno došlo tijekom obavljanja rada, te da je uzrok nesreće propust poslodavca jer nije osigurao siguran način silaženja iz kabine kamiona, nije dao tužitelju zaštitnu odjeću i obuću, iako mu je adekvatna obuća bila potrebna, a niti je proveo potrebnu edukaciju osposobljenosti tužitelja za rad na siguran način. Ovu zadnju činjenicu je i sam voditelj, koji je nadređen tužitelju, saslušani svjedok UŽ potvrdio u svom iskazu.

23. S obzirom da tuženik nije dokazao da postoje okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti, niti da je tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja, tuženik je dužan u cijelosti naknaditi nastalu štetu tužitelju. Iako tuženik ističe da je uzrok tužiteljeve ozljede krajnja nepažnja, po stavu ovoga suda u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da se radi o nepažnji, a pogotovo ne o krajnjoj nepažnji tužitelja. Obzirom da stepenice za ulaženje i silaženje iz kabine kamiona predstavljaju opasnu stvar, odgovornost tuženika je objektivna, te je tuženik trebao dokazati da je tužitelj doživio nezgodu, odnosno ozljedu, zbog krajnje nepažnje, a on to u ovom postupku nije dokazao.

24. Stoga je zaključak ovoga suda da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu koju je pretrpio prilikom ozljede na radu dana 2. kolovoza 2021., jer je nesporna činjenica da je tužitelj tom prigodom zadobio ozljedu na radu, da nije bio valjano osposobljen za rad na siguran način, te da nije imao niti potrebnu zaštitnu odjeću, a pogotovo obuću.

25. Na okolnost je li kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti, odnosno je li došlo do smanjenja životne aktivnosti, je li tužitelj trpio strah i fizičke bolove, te na okolnosti potrebne tuđe pomoći i njege, a sve kao posljedica ozljeđivanja na radu kod tuženika, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. GŽ, spec. kirurgu, a također i po vještaku psihijatrijske struke dr. Berislavu Pašaliću spec. psihijatru.

26. U svom pismenom nalazu i mišljenju sudski vještak dr. GŽ spec. kirurg, navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom trupa IV. slabinskog kralješka, reakciju na stres i poremećaj prilagodbe. Temeljem tužiteljevog zdravstvenog stanja ustanovljenog uvidom u med. dokumentaciju i pregledom, vještak je utvrdio da su kod tužitelja postojali fizički bolovi jakog intenziteta 4 dana, fizički bolovi srednjeg intenziteta 15 dana, fizički bolovi lakšeg intenziteta 90 dana i povremeni bolovi lakog do srednjeg intenziteta trajno. Duševna bol i pretrpljeni strah nastali neposredno nakon ozljeđivanja povezani su sa suočavanjem s neposrednom opasnošću za zdravlje. Tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta od trenutka ozljeđivanja do trenutka ukazivanja medicinske pomoći u bolnici, potom je trpio sekundarni strah jakog intenziteta do 2 dana, sekundarni strah srednje jakog intenziteta 15 dana. Nadalje, trpio je sekundarni strah lakog intenziteta kroz cijelo vrijeme liječenja u vidu bojazni za ishod i rezultat liječenja (još uvijek se liječi po psihijatru). Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć 6 mjeseca do 3 sata dnevno, (vrijeme nošenja ortoze za podržavanje kralježnice), a nakon toga do 2 sata dnevno još 3 mjeseca. Duševni bolovi kod tužitelja radi umanjenja životnih aktivnosti iznose 25 % do 30 % (20 % sa osnova tjelesnog oštećenja i 10% radi zaostalih psihičkih posljedica koje su uzročno - posljedično vezane na zadobivenu ozljedu na radnom mjestu). Kod tužitelja je zaostala otežana pokretljivost, umanjena gibljivost slabinskog dijela kralježnice težeg stupnja, kao i bolovi koje će trpjeti tijekom života u slabinskom dijelu kralježnice, trnjenja u nogama. Radi zaostalih psihičkih posljedica i to anksioznosti, sniženog stanja raspoloženja, poteškoća sa usnivanjem, tužitelj se još uvijek liječi po psihijatru. Tužitelj je ovisan o pomoći druge osobe u pojedinim aktivnostima samozbrinjavanja. Liječenje tužitelja je završeno, a zdravstveno stanje je definitivno sa tendencijom pogoršanja.

27. Na nalaz medicinskog vještaka dr. GŽ tužitelj nije imao primjedbe te je u podnesku od 12. lipnja 2024. konačno uredio svoj tužbeni zahtjev na način da za pretrpljene fizičke bolove potražuje naknadu u visini od 2.500,00 eura, za pretrpljeni strah 16.000,00 eura, na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 7.000,00 eura, te na ime tuđe njege i pomoći iznos od 2.010,00 eura, ili sveukupno na ime naknade štete iznos od 27.510,00 eura.

28. Tuženik je prigovorio nalazu vještaka, te ističe kako vještak u svom nalazu ne obrazlaže činjenicu da je tužitelj pretila osoba, koja je teško pokretna i zbog prekomjerne tjelesne mase je evidentno bio teško pokretan i prije navedene ozljede, te smatra da je prekomjerna tjelesna težina i pretilost kod tužitelja sigurno značajnije pridonijela njegovom stanju.

29. U očitovanju na primjedbe tuženika vještak dr. GŽ u svom usmenom obrazloženju nalaza, saslušan na raspravi od 23. listopada 2024., navodi da je prekomjerna tjelesna težina tužitelja utjecala tokom liječenja na nemogućnost provođenja višeg stupnja rehabilitacije, koji bi zasigurno utjecao na zaostalo umanjenje gibljivosti tog segmenta kralježnice, tako da se ne može isključiti udio tjelesne mase u konačnom rezultatu kod ocjene umanjenja životne aktivnosti. Osim toga, provedena rehabilitacija nije dala zadovoljavajući efekt s obzirom na tjelesnu masu tužitelja i njegovu slabiju pokretljivost, te suradnju pri provođenju fizikalne terapije. Da se radilo o osobi prosječne tjelesne mase, životne dobi kao tužitelj, koja je zadobila ozljedu kakvu je zadobio tužitelj, mišljenje je vještaka da bi kompletno liječenje rezultiralo boljom pokretljivošću tog segmenta kralježnice i manjim popratnim nuspojavama, bolovima, trnjenjima u donjim ekstremitetima itd., a ta razlika bi bila manje i do 5% umanjenja životne aktivnosti kod te druge osobe.

30. U svom usmenom obrazloženju nalaza vještak dr. GŽ je izjavio da je mišljenja kako ranija ozljeda od 6. ožujka 2019. nema uzročno-posljedičnu vezu s ozljedom od 2. kolovoza 2021., jer ova ranija ozljeda nije ostavila nikakve posljedice na tužitelja. Naime, radilo se o nagnječenju donjeg dijela leđa i zdjelice, a što ne ostavlja trajne posljedice kod ozlijeđenog. Obzirom da je imenovani vještak dr. GŽ izjavio da bi za ocjenu pretrpljenog straha i njegovih posljedica bila potrebna stručna procjena vještaka psihijatra, to je sud proveo psihijatrijsko vještačenje po sudskom vještaku Berislavu Pašaliću, spec. psihijatru.

31. Imenovani vještak dr. Berislav Pašalić, spec. psihijatar, u svom nalazu navodi kako, imajući u vidu dinamiku zbivanja i podatke iz dostupne medicinske dokumentacije, slijedi zaključak kako je predmetna ozljeda na radu od 2. kolovoza 2021. za posljedicu imala strah visokog intenziteta u trajanju od 3 dana, tj. od dana ozljede na radu pa dok se tužitelj nije osovio na noge i prohodao, te pušten kući iz Službe kirurških djelatnosti OŽB Vinkovci. Tužitelj je potom trpio strah srednjeg intenziteta od otpusta iz OŽB Vinkovci 4. kolovoza 2021. do kontrolnog pregleda traumatologa Službe kirurških djelatnosti OŽB Vinkovci dana 30. kolovoza 2021. Strah nižeg intenziteta tužitelj je trpio u periodu od kontrolnog pregleda Službe kirurških djelatnosti OŽB Vinkovci 30. kolovoza 2021. do pregleda na Odjelu fizikalne medicine i rehabilitacije OŽB Vinkovci od 8. srpnja 2022. Tužitelj trpi potom povremene strahove niskog intenziteta, povezane s javljanjem bolova u ekstremitetima nakon 8. srpnja 2022. Mišljenje je vještaka kako je kod tužitelja došlo do umanjenja životnih aktivnosti uzrokovano psihičkim smetnjama nastalih kao posljedica štetnog događaja, a to umanjenje procjenjuje na 10%.

32. Na nalaz vještaka psihijatrijske struke tužitelj nije imao primjedbe, dok je tuženik prigovorio u cijelosti i ovome nalazu. U svom usmenom obrazloženju vještak je otklonio primjedbe tuženika, te je usuglašavajući svoj nalaz vještačenja s nalazom vještaka dr. GŽ, utvrdio da bi ukupno umanjenje životne aktivnosti kod tužitelja iznosilo 25% u odnosu na zdravu osobu. Naime, vještak dr. GŽ je u svom nalazu kod utvrđenja stupnja umanjenja životne aktivnosti kod tužitelja utvrdio da bi to umanjenje s osnova tjelesnog oštećenja iznosilo 20% i 10% radi zaostalih psihičkih posljedica, te bi trajne posljedice iznosile i do 30%.

33. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja spomenutih vještaka kao objektivne i stručno izrađene, te odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Osijeku.

34. Po ocjeni ovoga suda zadobivene ozljede kod tužitelja opisane u nalazima medicinskih vještaka, obzirom na posljedice ozljeda utvrđene medicinskim vještačenjima, a koje se očituju u pretrpljenim fizičkim bolovima i pretrpljenom strahu, te umanjenju životne aktivnosti, kako su opisani u nalazu vještaka, opravdavaju dosuđenje satisfakcije u smislu odredbe čl. 19 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), u svezi sa člankom 1100. st. 1 i 2 i člankom 1046 ZOO-a.

35. Sud je tužitelju po osnovi spomenutih odredbi ZOO-a na ime naknade neimovinske štete za pretrpljene fizičke boli utvrdio primjerenim iznos od 2.500,00 eura, koliko je to tužitelj i potraživao. Pri tome je sud imao u vidu zadobivene povrede, način prouzročenja, intenzitet i trajanje fizičkih boli kao i postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, kao i uvećanje od 50% po osnovi Izmjena Orijentacijskih kriterija naknade neimovinske štete prihvaćenih na sjednici Građanskog odjela VSRH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

36. Za pretrpljeni strah sud je tužitelju kao primjerenu naknadu utvrdio iznos od 10.000,00 eura, dok je preko ovog iznosa tužitelj odbijen kao s neosnovanim. Sud je pri tome imao u vidu intenzitet i trajanje straha te razdoblje narušene psihičke ravnoteže kod tužitelja kako je to utvrđeno od strane vještaka psihijatrijske struke, kao i naprijed spomenute Orijentacijske kriterije i iznose.

37. Glede zahtjeva tužitelja za naknadu štete za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti, sud je ocijenio primjerenim iznos satisfakcije u visini od 5.500,00 eura, dok je preko ovog iznosa tužitelj odbijen. Naime, imajući u vidu životnu dob oštećenika (star 43 godine u vrijeme ozljeđivanja), zanimanje oštećenika – profesionalni vozač, te druge okolnosti, sud smatra primjerenim navedeni iznos satisfakcije u visini od 5.000,00 eura.

38. U pogledu zahtjeva za tuđu pomoć i njegu, sud je ocijenio primjerenim iznos od 2.010,00 eura, koliko je to tužitelj i potraživao. Sud je pritom imao u vidu potreban period tuđe pomoći, i da je ista potrebna samo u djelomičnom opsegu, kako je to navedeno u nalazu vještaka, kao i uobičajenu cijenu stanice za tuđu pomoć (5,00 eura/ sat). Prema nalazu vještaka tužitelju je ta tuđa pomoć bila potrebna duži period, pri čemu je i sam tužitelj doprinio dužem oporavku zbog njegove pretilosti i otežanog oporavka zbog te pretilosti i ne provođenja fizikalne terapije na način kako je to bilo propisano. Sud je imao u vidu naprijed navedene činjenice prilikom izračuna pripadajućeg iznosa ove imovinske štete.

39. Kraj naprijed izloženog, tužitelju osnovano po mišljenju ovog suda pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 20.010,00 eura, od potraživanog iznosa od 27.510,00 eura, dok je preko dosuđenog iznosa u visini od 7.500,00 eura tužitelj odbijen kao s neosnovanim. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) kada je bila obveza tuženika na isplatu neimovinske štete obzirom na dospijeće ove isplate, time da je na naknadu imovinske štete zakonska zatezna kamata dosuđena od dana donošenja presude, obzirom da se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti. Pripadajuća zakonska zatezna kamata dosuđena je u skladu sa člankom 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

40. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a. Tužitelj je po konačnom tužbenom zahtjevu ukupno potraživao naknadu štete u visini od 27.510,00 eura, a ovom presudom mu je dosuđen ukupan iznos od 20.010,00 eura, tako da proizlazi da je tužitelj u pogledu visine uspio u sporu (kvantitativno) sa 74% tužbenoga zahtjeva, dok je glede osnove (kvalitativno) uspio sa 100%, iz čega proizlazi da njegov ukupan uspjeh u sporu iznosi 87% (100% + 74% : 2 = 87%), dok je uspjeh u sporu tuženika u omjeru od 13%. S obzirom na to, o troškovima postupka valjalo je odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, tj. razmjerno uspjehu u sporu, pa kada se u skladu s navedenom odredbom prebije uspjeh tužitelja u sporu s uspjehom tuženika, tada proizlazi da je tuženik u obvezi, temeljem navedene zakonske odredbe, naknaditi tužitelju 74% njegova ukupnog troška potrebnog za vođenje predmetne parnice, a koji se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika.

41. Trošak tužitelja potreban za vođenje predmetne parnice na ime radnji zastupanja po punomoćniku odvjetniku sud je priznao u visini od 8.002,00 eura i to: sastav zahtjeva za mirno rješenje spora = 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav tužbe = 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav 5 obrazloženih podnesaka i to od 1. 7. 2022., 6. 9. 2022., 10. 6. 2024., 12. 6. 2024. i 20. 11. 2024. = svaki podnesak po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastav ostala četiri neobrazložena podneska = svaki po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), zastupanje na pet rasprava kod suda = svako ročište po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), koje radnje zastupanja ukupno nose 3150 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a iznosi 7.875,00 eura. Tužitelju je također u skladu s Tbr. 46. toč. 2. OT priznat trošak prijevoza u iznosu od 127,00 eura na ime dolaska iz Vukovara na ročišta kod ovoga suda, tako da je za poduzete radnje odvjetnika priznat sveukupno trošak u visini od 8.002,00 eura, a 74% od ovoga iznosa obzirom na uspjeh tužitelja u sporu iznosi 5.921,48 eura. Tužitelj je platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 58,15 eura, a shodno uspjehu tužitelja u sporu od 74%, priznat mu je trošak plaćene sudske pristojbe u navedenom postotku, tj. u iznosu od 43,03 eura.

41.1. Tužitelju nije priznat trošak na ime sastava ostalih neobrazloženih podnesaka, jer se isti odnose na požurivanje postupanja suda, što po ocjeni suda nije bilo potrebno, obzirom da se po predmetu kontinuirano postupalo.

41.2. Tužitelju je također, sukladno članku 155. ZPP-a u cijelosti priznat i dosuđen trošak medicinskog vještačenja po specijalisti kirurgu i specijalisti psihijatru u ukupnom iznosu od 1.088,75 eura, tako da je tužitelju sveukupno priznat i dosuđen parnični trošak u iznosu od 7.053,26 eura. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka tužitelju je odobrena pripadajuća zakonska zatezna kamata sukladno članku 30. Ovršnog zakona i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, tekuća od presuđenja do isplate.

42. Kraj svega naprijed izloženog ovaj sud je donio odluku kao u izreci presude.

U Vinkovcima 30. lipnja 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Stjepan Šporčić, Vukovar, Andrije Hebrang 1 – punomoćnik tužitelja

2. Mirela Džoja Petrlić, odvjetnica u ZOU Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, Osijek, Kardinala Alojzija Stepinca 7 – punomoćnik tuženika