Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Pr-679/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane odvjetnici Miri Hinić Muslim u Rijeci, protiv tuženika Frem Rijeka d.o.o., Svilno 12b, Rijeka, OIB: 96875318468, zastupanog po odvjetnici Šefiki Lazarin u Rijeci, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. lipnja 2025. u prisutnosti tužiteljice ŠĐ, punomoćnice tužiteljice Miri Hinić Muslim, odvjetnice, zastupnice tuženika po zakonu ŠĐĆ ZĐ i punomoćnice tuženika Šefike Lazarin, odvjetnice, 30. lipnja 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e :

I Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika FREM RIJEKA d.o.o., Svilno12b, Rijeka, OIB: 96875318468, o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. veljače 2023. godine kojom tuženik otkazuje ugovor o radu od 14. srpnja 2022.godine, te se utvrđuje da tužiteljici ŠĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao radni odnos s tuženikom temeljem ugovora o radu od 14. srpnja 2022. godine

II Nalaže se tuženiku FREM RIJEKA d.o.o., Svilno 12b, Rijeka, OIB: 96875318468, da tužiteljicu ŠĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na poslove radnog mjesta frizera odnosno druge odgovarajuće poslove sukladno njezinoj stručnoj spremi.

III. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 398,00 eura zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja (30. lipnja 2025.) pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (iznad odmjerenih 398,00 eura, a do zatraženih 500,00 eura) zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbija kao neosnovan.

IV Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 597,50 eura odbija se u cijelosti, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 28. travnja 2020. podnijela tužbu u kojoj, u bitnom, navodi da je 17.2.2023. od tuženika kao poslodavca zaprimila Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 10.2.2023. kojom joj se otkazuje Ugovor o radu zaključen dana 14.7.2022. za radno mjesto frizerka zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa zbog počinjenja prekršaja utvrđenih Zapisnikom o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, izdavanja računa, evidentiranja prometa u postupku provedenom po Ministarstvu financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Rijeka. Tvrdi da je sukladno čl. 133.st.1. Zakona o radu 6.3.2023. poslala preporučeno Zahtjev za zaštitu prava, međutim tuženik da istu pošiljku nije podigao te joj se vratilo pismeno sa napomenom „obaviješten nije podigao“, da je stoga ponovila dostavu te je istu tuženik zaprimio 29.3.2023. Nadalje, da se tuženik nije u roku do 15 dana očitovao na zahtjev za zaštitu prava pa time tuženik kao poslodavac nije udovoljio njezinom zahtjevu da je se vrati na radno mjesto, stoga da sukladno čl. 133.st.2. Zakona o radu podnosi ovu tužbu. Tužiteljica osporava zakonitost zaprimljenog otkaza jer joj nikada nije dostavljen zapisnik nadzornog tijela niti da je poslodavac prije odluke o otkazu istu pozvao da iznese svoju obranu niti joj predočio razloge za izvanredan otkaz. Tvrdi da uopće nema podataka o počinjenom prekršaju, sankciji ili da je ista kriva za prekršaj, da je uvijek zakonito izdavala račune, te iznos od 7,30 eur zaista jest višak u kasi, ali ne radi neizdavanja računa, da je i izjavila na zapisnik da ne zna otkuda razlika, da takav propust nikada do sada nije utvrđen pa navedeni razlog ne može predstavljati razlog za izvanredan otkaz. Osim toga, ona da nije jedina radila u smjeni, s njom da je bila u druga frizerka SĐ, a niti je voditeljica salona, pa i čak ako račun nije izdan to nije njezin propust. Zapisnik da je potpisala jer je netko trebao potpisati isti, a tako da je joj telefonski dala uputu direktorica. Ističe da nikada nije imala bilo kakve ostale primjedbe na svoj rad. Poziva se na čl. 119. ZR-a koju odredbu citira. Smatra da nije počinila osobito tešku povredu iz radnog odnosa te da nema zakonitih razloga za izvanredan otkaz. Predlaže donošenje presude kojom se tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o rad utvrđuje nezakonitom i nedopuštenom, te se nalaže tuženiku da ju vrati na rad.

Potražuje trošak postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, ističe da je tužba podnijeta izvan prekluzivnog roka iz članka 133.st.1. i 2. Zakona o radu. Navedeni članak citira. Tvrdi da je tužiteljica odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zaprimila 17.2.2023., da mu je 6.3.2023. preporučeno poslala zahtjev za zaštitu prava. Tuženik da nije odgovorio na taj zahtjev odnosno nije se očitovao, da je tužba podnijeta 28.4.2023. Poziva se na članak 113. st.2. ZPP-a kojim je propisano da ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen, a prema st.8. istoga članka propisano je da se ta odredba primjenjuje i na rok u kojem se prema posebnim propisima mora podići tužba a i na rok zastare potraživanja ili kakva drugog prava. Dana 7.3.2023. da je počeo teći rok za donošenje njegove odluke o zahtjevu za zaštitu prava, a posljednji dan roka za podnošenje tužbe da je istekao 5.4.2023. Tuženik predlaže da se tužba odbaci. Dostavlja odluku Vrhovnog suda RH, posl. br. Revt- 108/07. Podredno navodi da je 14.7.2022. tužiteljica kao radnica s njim kao poslodavcem zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova frizerka. Temeljem tog ugovora tužiteljica daje obavljala rad u poslovnom prostoru „Man&Hair studio Noel“ na adresi [adresa]. Naprijed označeni ugovor o radu tuženik da je 10.2.2023. izvanredno otkazao tužiteljici zbog teške povrede radne obveze jer 31. siječnja 2023. kao frizerka nije ispostavila račun, nije iskazivala promet potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način što da je utvrđeno nadzorom blagajne i provjerom računa od strane djelatnika Ministarstva financija, Carinskog ureda Rijeka, Službe za nadzor te da je na taj način u blagajni utvrđen višak od 7,30 Eura, odnosno uzrokovala mu štetu. S tim u vezi, da su djelatnici Ministarstva financija, Carinske uprave 31. siječnja 2023. obavili nadzor njegova rada u provođenju fiskalizacije i evidentiranja prometa, da je utvrđeno da gotovinski promet nije iskazivan pravodobno, točno, potpuno i uredno preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način za usluge koje su obavljene i naplaćivane u gotovini. Tvrdi da mu kao pravnoj osobi izrečena kazna u visini od 2.700,00 Eura i odgovornoj osobi tuženika ŠĐĆ kazna u visini od 1.200,00 Eura. Nadalje, da je tužiteljica tijekom inspekcijskog nadzora navela da je višak u blagajni nastao iz razloga što nije radio Internet, da zato nije trenutno evidentiran račun na iznos od 7,30 eura i da vjeruje da će se isti automatski evidentirati u zakonskom roku, da su u vrijeme inspekcijskog nadzora u salonu bile su prisutne tužiteljica i SĐ, druga djelatnica tuženika, ali da je iz prometa blagajne tuženika za dan 31.01.2023. vidljivo da je naplatu do 15,03 sati tog dana vršila samo tužiteljica. Zbog iznijetog, da je neosnovan prigovor tužiteljice da ona nije jedina radila u smjeni. Tvrdi da je tog istog dana tužiteljica razgovarala sa ŠĐĆ, članom uprave tuženika, i da joj je omogućeno iznošenje obrane, da tužiteljica narednog dana nije došla na posao, a niti da se javljala članu uprave tuženika na njezine pozive. Tijekom nadzora da je tužiteljica navela da je račun izdala, ali da on nije trenutno evidentiran zbog poteškoća s internetom, ali da je kasnije navela odgovornoj osobi tuženika da ne zna zbog čega da je višak u blagajni, da je ŠĐĆ provjerila navode tužiteljice da internet nije radio i da je to razlog viška u blagajni, da je uvidom u aplikaciju blagajne utvrdila da nije bilo nikakvih prekida, a niti pokušaja izdavanja računa, da je zbog toga izgubio povjerenje u istinitost njezinih navoda. Tužiteljica da je upoznata kako mora iskazivati promet, da je upoznata da nakon svake pružene usluge mora izdati račun, da promet mora iskazivati potpuno, pravodobno i točno i uredno putem naplatnih uređaja, da je dužna poštivati propisano i naloženo joj ponašanje i voditi brigu o imovini i djelatnosti poslodavca zbog toga je tuženik i očekivao da ista savjesno i korektno ispunjava svoje radne obveze, da je postupanje tužiteljice 31. siječnja 2023. utvrđeno po djelatnicima Ministarstva financija, a kasnije i dodatnim utvrđenjima izvršenim po članu uprave tuženika svakako predstavlja tešku povredu radne obveze. Tuženik da je izgubio povjerenje u tužiteljicu da će savjesno i odgovorno izvršavati radne obveze pa uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih strana nastavak radnog odnos nije moguć. Predlaže se sudu odbaciti tužbeni zahtjev podredno odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu na nadoknadu prouzročenog joj parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu materijalnu dokumentaciju sadržanu u spisu, isprave koje su i pročitane. Saslušane su ročištu za glavnu raspravu održanom 2. lipnja 2025. svjedokinje SĐ (str. 64 i 65 spisa) i GĐ (stranica 66), tužiteljica ŠĐ (stranica 67 do 69) te zastupnica tuženika po zakonu ŠĐĆ (stranice od 69 do 71 spisa).

4. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; nadalje: ZPP) sud zaključuje da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nezakonitom i nedopuštenom tuženikovu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (deklaratorni dio), te zahtjev radnice za vraćanje na rad (kondemnatorni dijelovi).

6. Obzirom je konkretno tuženik (poslodavac) otkazao tužiteljici (radnici) ugovor o radu, u smislu odredbe članka 135. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19 i 151/22 - nadalje: ZR) teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na tuženiku kao poslodavcu.

7. Članak 221.a ZZP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prema odredbi članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

8. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa uređena je člankom 133. stavkom 1. ZR-a kojim je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, dok je stavkom 2. istog članka regulirano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

9. Obzirom na predmet konkretnog spora, odredbom članka 116. stavci 1. i 2. ZR-a normirano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

10. U iskazu svjedokinja SĐ, u bitnom, ističe da je radila kod tuženika na radnom mjestu frizer, a također ŠĐ, da je s njima frizerski posao u salonu radila i ŠĐĆ, da je 31.1.2023. došla na posao negdje oko 13 sati, da se išla presvući, da je čula glasove inspektora kako se predstavljaju njenoj kolegici, da su došla tri inspektora, da je nadzor trajao oko sat vremena, da je ŠĐĆ došla oko 15,20 sati, da ju je mobitelom obavijestila da se obavlja nadzor, da je razgovor s inspektorima vodila isključivo ŠĐ. Svjedokinja da nije ništa potpisivala od dokumentacije vezano uz rad inspektora, da je kolegica potpisala dokument, a inspektori da su ostavili neki papir u salonu, dok su inspektori došli da nije naplatila nijedan račun, da nije imala mušterija do tada, da je u pravilu radila popodnevne smjene i dolazila u 13 sati, a ŠĐ da je u pravilu radila jutarnje smjene, dok su inspektori obavljali nadzor da tužiteljica nije vršila bilo kakvu uslugu u salonu prema klijentima, da su joj inspektori rekli da se u blagajni nalazi višak za jednu uslugu, da je tužiteljica radila do 15 sati, a idućeg dana ŠĐ nije došla na posao.

11. Svjedokinja GĐ je navela, u bitnom, da je tužiteljičina prijateljica, da ne poznaje SĐ niti ŠĐĆ, da nikad nije bila u salonu tuženika „Man & hair studio Noel“ gdje je radila tužiteljica, da je zajedno radila s tužiteljicom u dva salona, da je onog dana kada je tužiteljica dobila otkaz s njom sjedila na kavi, da je ŠĐ obavila telefonski razgovor i po završetku razgovora da joj je rekla da tog dana ne mora ići na posao, da je upravo dobila otkaz, da je ŠĐ bila u šoku i nije više ni puno toga tada rekla, da je inspekcijski nadzor o kojem je svjedokinji govorila ŠĐ dogodio jedan dan prije onog dana kada su bile na kavi kada je ŠĐ javljeno da je dobila otkaz, a tog dana da je ŠĐ trebala raditi popodnevnu smjenu.

12. Tužiteljica ŠĐ u iskazu, u bitnom, ističe da je počela raditi kod tuženika 14.7.2022., da je spornog dana kada je došla inspekcija raditi u 8 sati i radno vrijeme joj je završavalo u 15 sati, da neposredno prije nego što su došle dvije inspektorice i muški inspektor, kolegica SĐ i ona su sjele pola sata na pauzu. U salonu da nije bilo klijenata kada su ušli inspektori. Za vrijeme dok su inspektori bili u salonu, salon je radio, dolazili su klijenti, kolegica SĐ i ona su ih primali i šišali, njih dvije da su inspektorima odgovarali na pitanja dok smo radile, da je SĐ išla javiti ŠĐĆ da je došla inspekcija, da je potpisala nekakav papir koji su joj dali inspektori i to samo iz razloga što je u tom trenutku SĐ šišala klijenta, da je tamo radila kraće od SĐ. SĐ da je bila upućenija vezano uz dokumentaciju salona od nje, a također i upućenija vezano uz rad na kasi. Tvrdi da nikada dobila svoju šifru koju bi kucala kada bi ušla u predmetni salon, odnosno prijavila se u aplikaciju. Tvrdi da je tog dana prije dolaska inspekcije svim klijentima koje sam ošišala izdala račun za obavljenu uslugu, da tog dana nije vidjela ŠĐĆ, ali da ju je nazvala preko telefona i razgovarale su, da je rekla ŠĐĆ što je ustanovila inspekcija isto što joj je to rekla prethodno i SĐ. ŠĐĆ da ju je ispitivala vezano uz račune, da joj odgovorila da je izdala sve račune i da joj nije jasno od kuda manjak u kasi. Nadalje, da su je inspektori pitali odakle manjak u novcu, da im je odgovorila da ne zna i da joj nije jasno kako se to dogodilo, da je mogao biti različiti razlog, da je bilo vrijeme kada se prelazio iz novčanica kuna u euro, a inspekcija je došla i vezano uz utvrđivanje cijena u razdoblju promjena valute, da je dobila otkaz idućeg dana, da je vidjela propuštene pozive ŠĐĆ od tog jutra, da joj se prije posla javila i tada joj je ŠĐĆ rekla da ne mora dolaziti na posao i dala joj je otkaz, da su inspektori tražili cjenik, uspoređivali su cijene u cjeniku i u kasi, također provjerili su i stanje kase, tražili su još nekakav papir s posebnom oznakom koji je bio vezan nešto oko plaćanja i oko eura, da su je saslušali i prethodno upozorili da je bila dužna govoriti istinu, da u to vrijeme bio zbog eura veći polog nego dok se radilo sa kunama, da im je često falilo i euro-centa onda da su taj iznos vadili iz utrška, da dan nakon što je dobila otkaz više se nije čula sa ŠĐĆ, a s kolegicom SĐ da se čula neko vrijeme nakon toga, da joj je ŠĐĆ predložila da potpiše nekakav Aneks ugovora i s tim u vezi da ju je zvala SĐ, a tužiteljica navodi da Aneks ugovora odnosno taj papir nije nikad vidjela i više nije htjela ništa potpisivati, da joj nije omogućeno pravo na obranu, da nakon što joj je ŠĐĆ rekla da je dobila otkaz i postavila ŠĐĆ protupitanje znači li to da ne mora više dolaziti na posao odgovor je bio potvrdan kratko i jasno, da je nakon otkaza bila kratko zaposlena, ali trenutno da je nezaposlena.

13. Zastupnica tuženika po zakonu ŠĐĆ je pred sudom navela, u bitnom, vezano uz obrazloženje Odluke o otkazu u kojem se navodi da radnica nije iznosila obranu i sadržaj odgovora na tužbu u dijelu u kojem se navodi da je tužiteljici omogućeno iznošenje obrane, da je tužiteljicu telefonski saslušala o razlozima viška u blagajni, to da je bilo onog dana kada je bio izvršen nadzor, da joj je odgovorila da ne zna zašto je razlika odnosno višak, da joj je rekla da ju čeka obavijest o provedenom nadzoru u salonu i da će iz toga sve vidjeti, da je nakon dolaska u salon pročitala sadržaj izjave koju je tužiteljica dala inspektorima, da je od djelatnika Tehničke službe dobila odgovor da nije bilo zastoja u internet komunikaciji, internet prometu, da je potom ponovno nazvala ŠĐ i pitala ju zašto joj nije rekla da je postojao problem sa internetom, na što da joj je ona odgovorila da je to rekla inspektorima jer nije znala što da im odgovori, a nije niti njoj znala objasniti odakle je bio višak u blagajni, odgovorila joj je „ne znam“, da to nije bio prvi put da je ŠĐ našla višak u blagajni. Nadalje, idućeg dana da je razgovarala s jednim od inspektora koji joj je rekao da je iz provedenog nadzora proizašlo da je nakon završetka jutarnje smjene bio višak u iznosu cijene točno jednog muškog šišanja od 7,30 eura, da je nakon toga došla do zaključka da je, i to ne po prvi put tužiteljica postupala nemarno i to je smatrala osobito teškom povredom koja proizlazi iz radnog odnosa, da je u odnosu na 31.1.2023. u razgovoru s tužiteljicom kada se zadnji put čula izričito objasnila da će zbog ovakvih propusta i nemarnog odnosa u radu s novcem biti primorana ako se to bude nastavljalo davati otkaze., da je 1.2.2023. kada je došla na posao i nazvala inspektore (carinsku upravu) i nastavila tog dana rad s SĐ u salonu, očekivala promjene smjene i dolazak ŠĐ, a ona tog dana da nije došla na posao, da je nazvala mobitelom, da ju je zvao i djelatnik računovodstva obzirom da je trebalo potpisati Aneks ugovora o radu jer su se plaće od 1. veljače trebale isplaćivati u eurima, ali da nije mogla nikako stupiti sa tužiteljicom u kontakt. Nakon razgovora 31.1.2023. da s tužiteljicom više nije kontaktirala. Tvrdi da nije dala telefonskim putem tužiteljici otkaz, ali da joj je rekla da je zbog takvih situacija, propusta i nemara u stanju dati otkaz, da je tužiteljica odjavljena s 1.2.2023., kao prvi dan izostanka s posla. Završno, da rad blagajne u salonu kod tuženika funkcionira tako da se u blagajni uvijek mora nalaziti blagajnički polog, to da je interni akt s kojim su upoznati svi djelatnici, da se prije početka svake smjene u blagajni nalazi blagajnički polog, da se svakim izdavanjem računa svota pologa povisuje za cijenu naplaćene usluge te u toj situaciji stanje blagajne iznosi - polog plus izdani račun odnosno iznos usluge, a ukoliko se dogoditi da izlaznom računu nisu dodijeljeni šifre JIR i ZKI odnosno broj dakle da račun ostaje nefiskaliziran, taj račun također ostaje u začelju kase te pri svakoj naplati ostaje vidljivo za takav račun koji da je nefiskaliziran i poručuje se radniku da nazove tehničku podršku, da je tužiteljica imala svoju šifru, a dokaz tome da je upravo izdani fiskalizirani račun (ispis blagajne – isprava na stranici 19 spisa) a posljednji račun da je ona izdala uz 14,18 sati, a SĐ svoj prvi račun tog dana izdaje u 15,03 sati pod svojom osobnom šifrom, a pod pretpostavkom da je bio problem s internetom odnosno servis bio nedostupan, da bi i tada postojao takav ispis samo bez dodijeljenih za takav račun brojeva ZKI i JIR.

14. Nesporno je među stranaka da je tužiteljica bila tuženikov zaposlenik u vrijeme donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranice 48 i 49 spisa; u nastavku teksta: Odluka o otkazu / Odluka). U Odluci se navode dva datuma. U uvodnom dijelu (stranica 48 spisa) da je donesena 1. veljače 2023., dok nakon Upute o zaštiti prava (stranica 49 spisa) piše datum 10. veljače 2023. Uzimajući u obzir dio iskaza z.z. tuženika da je tužiteljica odjavljena (očito iz evidencije HZZO-a i HZMO-a) s 1. veljače 2023. (što je i sukladno sadržaju dopisa HZMO-a od 30. travnja 2025. (str. 62 spisa), slijedi utvrđenim da je Odluku o otkazu tuženik donio 1. veljače 2023., dok drugi datum 10. veljače 2023. predstavlja očitu grešku u pisanju.

15. Isticanje tuženika da je tužiteljica tužbu podnijela izvan prekluzivnog roka, sud nije prihvatio. Naime, tužiteljica je tvrdila, a tuženik nije osporavao da je Odluku o otkazu zaprimila 17. veljače 2023. Tužiteljica je tuženiku zahtjev za zaštitu prava (str. 5 spisa) preporučeno poslala 6. ožujka 2023. (dokaz povratnica na str. 7 spisa), međutim tuženik tu pošiljku nije zaprimio, već se 15.3.2023. vratila tužiteljici (str. 6 spisa). Prema tome, netočna je tvrdnja tuženika iz odgovora na tužbu da mu je 7. ožujka 2023. počeo teći rok za donošenje njegove odluke o zahtjevu za zaštitu prava, jer to pismeno očito tada nije uredno primio. Nakon toga, tužiteljica je ponovila tuženiku dostavu zahtjeva za zaštitu prava, te je tu pošiljku on uredno primio 29.3.2023. (sadržaj povratnice na str. 8 spisa), kako to osnovano i tvrdi tužiteljica. Dakle, 30. ožujka 2023. tuženiku je počeo teći rok za donošenje odluke o tužiteljičinom zahtjevu za zaštitu prava. Nadalje, nema spora da se tuženik na zahtjev tužiteljice nije očitovao u zakonskom roku od 15 dana, pa je potom unutar daljnjeg roka od idućih 15 dana tužiteljica 28. travnja 2023. pravovremeno podnošenjem tužbe pokrenula predmetnu parnicu, sve u smislu procedure i u okviru svih rokova normiranih člankom 133. ZR-a.

16. U postupku je sporno je li Odluka o otkazu bila dopuštena, a time i zakonita te jesu li odnosi među strankama zbog razloga koji se stavljaju tužiteljici na teret u toj Odluci bili toliko teško poremećeni da nastavak radnog odnosa nije bio moguć, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka

17. Bitno je naglasiti da je u sporu radi otkaza ugovora o radu odlučno razjasniti jesu li bili opravdani upravo oni razlozi na kojima se Odluka o otkazu temelji (sadržani i argumentirani, u pravilu, u obrazloženju kao sastavnom dijelu Odluke, a iznimno u izreci), a okolnosti (činjenice) koje se imaju supsumirati pod te i takve razloge, prema logici stvari mogu nastati najkasnije do trenutka donošenja Odluke o otkazu. S tim u vezi, saznanja, isprave, dokumentacija i sl. do kojih je poslodavac tek naknadno došao, i to nakon što je radniku već otkazao Ugovor, u parnici, pokretanje koje je inicirao radnik, nemaju relevantnosti u smislu isticanja po tuženiku pred sudom „dodatnih opravdanja„ ili „jačanja argumentacije„, ili iznošenja novih razloga u smjeru dokazivanja da je ta Odluka o otkazu do, u spoznajnom smislu, nužne razine izvjesnosti bila dopuštena, pravilna i zakonita. Prema tome, za pravnu valjanost odluke o otkazu mjerodavni su razlozi navedeni u obrazloženju te odluke, te se oni ne mogu dodatno obrazlagati u sudskom postupku koji ima za predmet ocjenjivanje valjanosti te odluke o otkazu, kao što se tijekom sudskog postupka ne mogu isticati i drugi razlozi koji su doveli do odluke o izvanrednom otkazu, a koji nisu bili taksativno navedeni i opisani u osporavanoj odluci.

18. Upravo iz razloga navedenih pod točkom 17. obrazloženja tvrdnja tuženika da mu je vezano uz inspekcijski nadzor proveden 31. siječnja 2023. i utvrđene nepravilnosti, kao pravnoj osobi izrečena kazna u visini od 2.700,00 Eura i odgovornoj osobi tuženika ŠĐĆ kazna u visini od 1.200,00 Eura, je za odluku o meritumu ovog spora irelevantna. Taj upravni akt, odnosno prekršajni nalog nastao je 4.3.2023. (stranice od 34 do 38 spisa), dakle nakon davanja radnici otkaza.

19. Prema članku 119. stavku 2. ZR-a prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Pri tom poslodavac u obrazloženju odluke o otkazu treba navesti sadržaj obrane ili navesti okolnosti zbog kojih radniku iznošenje obrane nije omogućeno. U predmetnoj Odluci se eksplicitno navodi da radnica nije iznosila obranu jer nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (početak odlomka 4. obrazloženja), zato nisu osnovani navodi iz odgovora na tužbu i tvrdnje zz tuženika ŠĐĆ pred sudom da je tužiteljici omogućena obrana. Pritom se svakako mora ukazati da poslodavac u obrazloženju Odluke, ako radniku nije omogućio iznošenje obrane treba istaknuti koje su to konkretne okolnosti zbog kojih nije postupio na takav način, pritom čineći jasnu razliku u sadržaju između napisanih otkaznih razloga u odnosu na naznačene opravdane okolnosti za neomogućavanje radniku iznošenja obrane. To nisu sinonimi u smislu da jedan te isti pojam istovremeno (kumulativno) obuhvaća i otkazni razlog i okolnost zbog koje nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući da se brani. Tuženik kao poslodavac na opisani način nije postupio u konkretnoj pravnoj situaciji, odnosno u osporenoj Odluci o otkazu, jer je zapravo po njemu otkazni razlog na koji se poziva (tužiteljica ne ispostavlja račune, ne iskazuje promet pravodobno, točno, potpuno i uredno putem naplatnih uređaja), istovremeno i sinonim u čijem sadržaju nalazi i razlog da nije bilo opravdano očekivati da omogući radnici iznošenje obrane.

20. Daljnjom smislenom analizom (u okviru jezičnog izričaja) sadržaja Odluke o otkazu proizlazi da je radni odnos tužiteljici prestao s danom provedenog nadzora. Točno tako je eksplicitno napisano u točki 2. izreke Odluke – stranica 48 spisa. Dakle, radi se o datum 31. siječnja 2023., jer je nesporno među strankama da je nadzor bio u potpunosti proveden, tijekom jednog dana, 31. siječnja 2023. Tog je dana (što se stavlja tužiteljici Odlukom na teret) potpisala i preuzela zapisnik, odnosno obavijest o provedenom nadzoru, kao i zapisnik o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, izdavanja računa, evidentiranja prometa s navedenim datumom, te da je učinila i osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer provjerom provođenja postupka fiskalizacije u prometu gotovinom utvrđeno tog dana da ona ne ispostavlja račune, ne iskazuje promet pravodobno, točno, potpuno i uredno putem naplatnih uređaja.

21. U iskazu je z.z. tuženika pledirala da se nije radilo o prvi put da je tužiteljici našla višak u blagajni, a potom da joj je izričito objasnila da će zbog takvih propusta i nemarnog odnosa u radu s novcem biti primorana ako se to bude nastavljalo davati otkaze. Navedena isticanja tuženika su irelevantna za ovaj spor jer se konkretno ne radi o redovitom otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika, tek u kojim okolnostima u primjenu dolazi odredba članka 119. stavka 1. ZR-a, kada je poslodavac dužan radnika upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

22. Iako se u Odluci o otkazu spominje i tužiteljičin nedolazak na radno mjesto s danom 1. veljače 2023., analizirajući cjelokupni sadržaj tog dokumenta ne slijedi da joj se činjenica što nije došla na posao prvog idućeg dana po provedenom nalazu stavljala na teret kao povreda radne obveze jer navedeno tuženik nije posebno argumentirao u obrazloženju, koje se zapravo temelji isključivo na navedenim postupanjima i propustima tužiteljice od prethodnog dana, 31. siječnja 2023. Uostalom, i izričito se navodi u Odluci, a kako je već bilo istaknuto ranije, da je poslodavac odlučio da radnici, cit: «radni odnos prestaje s danom provedenog nadzora», a kojeg dana je s pozicije tuženika, tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (u točki 3. obrazloženja – str. 49 spisa, se uostalom i navodi taj pojam u singularu i odnosi se na tužiteljičine na tom mjestu navedene propuste u radu).

23. Neprijeporno je utvrđeno, a nije niti sporno među strankama da su djelatnici Carinske uprave utvrdili da se u blagajni u prostoru poslodavca nalazio višak novčanog iznosa od 7,30 eura u odnosu na zbroj iznosa izdanih računa toga dana, te da je 31. siječnja 2023. prijepodne u salonu tuženika radila tužiteljica kao radnica. Međutim, zaključak je suda, na temelju rezultata

1 0

provedenog dokaznog postupka, da konkretno nisu bile ispunjene pretpostavke normirane u odredbi članka 116. stavak 1. ZR-a, pa prema tome Odluka o otkazu nije zakonita.

24. Naime, stav je suda da u situaciji kada radnik počini takve povrede obaveza iz radnog odnosa da se na strani poslodavca formira jasan i nedvosmislen stav o nemogućnosti daljnjeg nastavka radnog odnosa (čl. 116. st.1. ZR-a) da tada taj poslodavac tom radniku odmah nakon saznanja svih relevantnih okolnosti s tim u vezi, ne nudi mu potpisivanje aneksa / dopune postojećeg ugovora o radu, već rezolutno i kontinuirano ustraje kod pozicije da su njihovi odnosi zbog (otkrivenih) počinjenih osobito teške povrede trajno poremećeni, te da je zbog toga pro futuro uopće isključena bilo kakva mogućnost da radnik i nadalje kod njega radi. S tim u vezi z.z. tuženika je u stranačkom iskaz isticala da je zvala mobitelom tužiteljicu i to idućeg dana nakon provedenog nalaza s čijim rezultatima te ostalim okolnostima postupanja (ponašanja) tužiteljice u krucijalnim dijelovima je tada već bila upoznata, i to zato jer je tužiteljica trebala potpisati Aneks ugovora o radu budući su se plaće od 1. veljače 2023. trebale početi isplaćivati u eurima. U okolnostima ovako opisanog postupanja ovlaštenog zastupnika tuženika po zakonu, sud nalazi odlučujuće razloge za zaključak da u trenutku donošenja predmetne Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije bila ispunjena zakonska pretpostavka nemogućnosti nastavka radnog odnosa između stranaka ovog postupka, a postojanje koje je nužno za valjanost i zakonitost izvanrednog otkaza ugovora o radu.

25. U razlozima ovako utvrđenog stanja stvari sadržaji ostalih izvedenih dokaza nisu bili od utjecaja za odluku u meritumu, pa ih sud zato nije posebno ocjenjivao.

26. Slijedom svega navedenog obzirom konkretno nisu bile ispunjene pretpostavke regulirane u odredbi članka 116. stavka 1. ZR-a odlučeno je kao u točki I izreke presude.

27. Člankom 124. stavak 1. ZR-a normirano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Kako je u ovom sporu odlučeno da je tuženikov otkaz nedopušten, presuđeno je vezano uz kondemnatorni dio tužiteljičinog zahtjeva sadržajem točke II dispozitiva.

28. Odluka o trošku (točka III izreke) donesena je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a, uzimajući u obzir potpuni uspjeh tužiteljice, vrstu ovog spora, zatim zatraženi trošak na ročištu 2.6.2025., te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. toč. 4. Tarife za postupke iz Tbr. 7. toč.2. (dakle, iz radnih odnosa – poništenje otkaza) primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u primjenu u ovom sporu dokazi ona Tarifa koje je bila na snazi 28. travnja 2023., a to je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014.,

1 1

107/2015., 37/2022. i 126/2022. dalje: Tarifa/2012) prema kojoj je po Tbr. 50. vrijednost boda tada iznosila 1,99 eura.

29. Tužiteljici je stoga temeljem Tbr. 7. toč. 2. Tarife/2012 priznat trošak jednokratne nagrade od 200 bodova, odnosno ukupno 398,00 eura. U preostalom dijelu zahtijevani trošak tužiteljici nije priznat.

30. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata (zatražena po tužiteljici u tužbi postavljenom tužbenom zahtjevu) koja teče od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), te članka 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 155/23).

31. Budući je tuženik spor izgubio u odnosu na njega nema osnove za primjenom odredaba članka 154. i članka 155. ZPP-a, pa je zato odlučeno kao u točki IV izreke.

32. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2. ZPP-a).

U Rijeci 30. lipnja 2025.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- pun. tužiteljice - e.komunikacijom

- pun. tuženika - e.komunikacijom