REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1989/2017-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja OĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Klemenu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republika Hrvatska Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 7-8, OIB: 43541122224, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi otkaza, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Borisa Klemena, odvjetnika i Karmen Perić Radonić, zamjenice OGDO, dana 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, MINISTARSTVO VANJSKIH I EUROPSKIH POSLOVA, Zagreb. Trg N.Š. Zrinskog 7-8. OIB: 43541122224. da na ime razlike plaće u bruto iznosu isplati tužitelju OĆC iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.217,33 eura (190.000,00 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, kako slijedi:

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 8.9.2012. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 6.10.2012. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 9.11.2012. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 8.12.2012. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 8.1.2013. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 9.2.2013. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 9.3.2013. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 6.4.2013. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 8.5.2013. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 7.6.2013. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 6.7.2013. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 8.8.2013. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 7.9.2013. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 5.10.2013. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur/10.000,00 kn od dana 21.11.2013. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur/10.000,00 kn od dana 12.12.2013. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 11.1.2014. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 11.2.2014. pa do 31.7.2015.

- na iznos od 1.327,23 eur /10.000,00 kn od dana 8.3.2014. pa do 31.7.2015.

po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od ukupno 5.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. lipnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH od mjeseca studenog 2002. dok je Rješenjem Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH Klasa: UP/1-080-04-12-01/718. URBROJ: 521-T-02-12-01 od dana 23.07.2012.. raspoređen s danom 1.8.2012. na radno mjesto broj 252, viši stručni savjetnik u Glavno tajništvo, Sektor za informatiku. distribuciju podataka i zaštitu, Služba za distribuciju podataka i informacijsku sigurnost, Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU I NATO dokumenata, te mu je pritom određena plaća na način da istu čini umnožak koeficijenta složenosti poslova 1.57 i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0.5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Međutim, a kako je navedeno Rješenje doneseno protivno odredbi čl.74. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva vanjskih i europskih poslova (NN br. 10/12 i 57/12), te protivno odredbama čl.7. st.5., čl.72. i čl.73. Zakona o sigurnosno- obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (NN br. 79/06 i 105/06), to je tužitelj protiv navedenog Rješenja podnio žalbu. Odbor za državnu službu RLL-je-Rješenjem Klasa: UP/II-112-07/12-01/2219, URBROJ: 566-01/5-14-3, od dana 28.08.2014.g, usvojio žalbu tužitelja i poništio Rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH Klasa: UP/1-080-04/12-01/830, URBROJ: 521-1-02-12-01. od dana 23.07.2012. No, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH je još 13.11.2012. zaprimilo Mišljenje Vlade Republike Hrvatske, Ureda za zakonodavstvo Klasa: 011-02/12- 07/65. Ur.broj: 50501-12-1408-02 od dana 30.10.2012. kojim se u potpunosti potvrđuju navodi tužitelja sadržani u njegovoj žalbi. Naime, sukladno Mišljenju Vlade Republike Hrvatske, Ureda za zakonodavstvo, konstatira se kako slijedi:

- službenici raspoređeni u Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju. EU i NATO dokumenata su zaposlenici podregistra u smislu odredbe čl.7. st.5. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske,

- plaća službenika raspoređenih u Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU I NATO dokumenata utvrđuje se također sukladno odredbi čl.7. st.5. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske primjenom odredaba istog Zakona kojima su uređeni položaj, prava, obveze i odgovornosti te način utvrđivanja plaća zaposlenika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. Obzirom na navedeno, odredbom čl.7. st.5. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, propisano je kako slijedi: "(5) Za provedbu poslova Središnjeg registra ustrojavaju se u državnim tijelima podregistri Središnjeg registra. Na zaposlenike podregistara Središnjeg registra odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakonu kojima su uređeni položaj, prava, obveze i odgovornosti te način utvrđivanja plaća zaposlenika UVNS-a.", dok je odredbom čl.72. istog Zakona, propisano je kako slijedi: "Plaće dužnosnika i zaposlenika sigurnosno-obavještajnih agencija utvrđuju se odlukom Vlade sukladno odredbama ovoga Zakona" a odredbom čl.73. istog Zakona propisano je kako slijedi:"(1) Plaću dužnosnika i zaposlenika sigurnosno- obavještajnih agencija čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje su raspoređeni i osnovice za izračun plaće. (2) Koeficijenti složenosti poslova radnog mjesta utvrđuju se odlukom Vlade o plaćama. (3) Osnovica za izračun plače iz stavka 1. ovoga članka je osnovica utvrđena prema propisima o državnim službenicima, nakon čega se uvećava za 0.5% za svaku godinu navršenog radnog staža." Međutim, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH do današnjeg dana nije utvrdilo visinu plaće tužitelja primjenom naprijed navedenih odredaba, niti je prema saznanju tužitelja uopće zatražilo od Vlade RH podatak o koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta tužitelja u razdoblju od dana 1.8.2012. do dana 28.2.2014. do kada je tužitelj bio zaposlen na navedenom radnom mjestu. Pritom se posebno ističe kako je odredbom čl.74 Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva vanjskih i europskih poslova (NN 010/12, 57/12) propisan djelokrug poslova Odjela za informacijsku sigurnost i distribuciju klasificiranih EU i NATO dokumenata u koji je tužitelj bio raspoređen, i to na način kako slijedi: "Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata obavlja poslove usklađivanja nadzora, edukacije i koordinacije provedbe mjera i standarda informacijske sigurnosti, sukladno pravilnicima kojima se ureduju područja informacijske sigurnosti: sigurnosna provjera, fizička sigurnost, sigurnost podataka, sigurnost informacijskog sustava i sigurnost poslovne suradnje: planira uspostavljanje sigurnosnih standarda NATO EU ispunjavanje svih međunarodno preuzetih obveza po pitanju zaštite međunarodnih i nacionalnih klasificiranih podataka u Ministarstvu; u obavljanju poslova iz svog djelokruga rada surađuje s Uredom Vijeća za nacionalnu sigurnost i ostalim državnim institucijama RH nadležnim za pojedina pitanja iz područja informacijske sigurnosti: u okvirima službe vanjskih poslova Odjel je zadužen za međunarodnu suradnju na području informacijske sigurnosti s NATO i EU tijelima i nadležnim tijelima drugih zemalja: planira izradu i donošenje internih pravnih propisa iz područja informacijske sigurnosti, u skladu sa zakonskim obvezama planira i obavlja poslove nadzora nad provedbom mjere Informacijske sigurnosti u službi vanjskih poslova u sklopu Odjela djeluje Registar koji je zadužen za poslove zaprimanja i interne distribucije klasificiranih NATO i EU dokumenata, obavlja polove pohranjivanja i propisanog uništavanja klasificiranih NATO i EU dokumenata u Ministarstvu, zadužen je za organizaciju distribucije klasificiranih EU dokumenata nadležnim tijelima državne uprave u slučaju takve potrebe i u skladu važećim pravnim propisima sigurnosnim procedurama planira i organizira poslove distribucije neklasificiranih EU dokumenata između Ministarstva, DM/KU RH i ostalih tijela državne uprave, zadužen je za primanje neklasificiranih EU dokumenata putem informacijskih sustava EU te njihovu distribuciju putem nacionalnog informacijskog sustava, u svom radu surađuje s ustrojstvenim jedinicama Ministarstva nadležnim za europske poslove: te obavlja ostale poslove iz svog djelokruga." Također, tužitelj ističe kako je potrebno izvršiti uvid i u odredbu čl.7. st.4. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, koji glasi: "(4) U sastavu UVNS-a djeluje Središnji registar za prijam, pohranu i distribuciju informacija i dokumenata u razmjeni sa stranim zemljama i organizacijama ( daljnjem tekstu: Središnji registar)." Dakle, odredbom čl.7. st.4. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske u sastavu Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost ustrojen je Središnji registar za prijam, pohranu i distribuciju informacija i dokumenata u razmjeni sa stranim zemljama i organizacijama, a za provedbu poslova kojeg Središnjeg registra se sukladno odredbi čl.7. st.5. istog Zakona u državnim tijelima ustrojavaju podregistri Središnjeg registra, kao što je i ustrojen u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH odredbom čl.74. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Obzirom na navedeno, primjenom ispravnog koeficijenta složenosti poslova koji je odredila Vlada RH za zaposlenike sigurnosno-obavještajnih agencija, prema saznanju tužitelja u navedenom razdoblju je njegova bruto plaća trebala biti viša za cca 10.000.00 kn, uslijed čega ovim zahtjevom potražuje isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 190.000,00 kn/ 25.217,33 eura, za razdoblje od 1.8.2012. do 28.2.2014., zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene place, tekućim od prvog dana koji slijedi nakon dana kojeg je plaća isplaćena pa do konačne isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Rješenje o rasporedu tužitelja na radno mjesto višeg stručnog savjetnika u Glavno tajništvo, Sektor za informatiku, distribuciju podataka i zaštitu, Služba za distribuciju podataka i informacijsku sigurnost, Odjela za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata, klasa UP/I-080-04/12-01/718 od 23. srpnja 2012. doneseno je sukladno članku 74. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva vanjskih i europskih poslova (NN broj 10/12 i 57/12) a u skladu sa odredbama Zakona o sigurnosno obavještajnom sustavu Republike Hrvatske i to člankom čl. 7. st. 5., čl. 72. i čl. 73. (NN broj: 79/06 i 105/06). Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata ustrojen je pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva vanjskih i europskih poslova (NN broj 10/12 i 57/12) kao registar državnog tijela. Tužena ističe da Odjela za informacijsku sigurnost i distribuciju NATO i EU Ministarstva vanjskih i europskih poslova nije podregistar Središnjeg registra Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, te se plaće službenika raspoređene u navedeni Odjel obračunavaju primjenom koeficijenata složenosti poslova koji su utvrđeni odredbama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, a sukladno Zakonu o sigurnosti obavještajnom sustavu Republike Hrvatske. Sukladno Zakonu o sigurnosno obavještajnom sustavu Republike Hrvatske članku 7. stavak 5. na zaposlenike podregistra Središnjeg registra Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, plaće službenika raspoređenih u navedeni odjel obračunavaju se primjenom koeficijenta složenosti poslova koji su utvrđeni odredbama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u službi (NN 37/2001, ispravak, 71/2001, 89/2001, 112/2001, 7/2002 -ispravak, 17/2003 197/2003, 21/2004 25/2004 - ispravak, 66/2005 131/2005 11/2007 47/2007 109/2007, 58/2008, 32/2009, 140/2009 21/2010 82/2012 100/2012 124/2012 i 140/2012 primjenom odredbi Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, presliku povratnice, Rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 23. srpnja 2012., Rješenje Republike Hrvatske, Odbora za državnu službu od 28. kolovoza 2014., Upit Vladi RH, obračunske liste, Rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 22. veljače 2014., Rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 3. travnja 2017., saslušan je tužitelj, svjedoci OĆ, LĆ, RĆ.

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

5. Saslušan kao stranka tužitelj je iskazao da je kod tuženika radio temeljem rješenja od 23. srpnja 2012., temeljem kojega je koeficijent složenosti poslova bio određen iznosom 1,57. Isto rješenje po njegovoj žalbi bilo je poništeno odlukom Odbora za državnu službu od 28. kolovoza 2014., te predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Tuženik nije donio novo rješenje, već je 22.2.2014. donio rješenje kojim ga je rasporedio u Odjel za certifikate i sigurnosne standarde. Njemu je tuženik za utuženi period od kolovoza 2012. pa do veljače 2014. isplaćivao plaću temeljem rješenja koje je poništeno, dakle temeljem rješenja od 23. srpnja 2012. to je bilo po koeficijentu 1,57. Sam koeficijent temeljem kojega bi njemu tuženik za utuženi period trebao isplaćivati plaću određen je odlukom Vlade Republike Hrvatske i on ga trenutno ne zna. Međutim on je osim poslova koji su bili navedeni u rješenju od 23. srpnja 2012. obavljao poslove vezane uz poslove središnjeg registra, odnosno on i kolega OĆ obavljali su iste poslove kao radnici središnjeg registra, dakle radili su širi opseg poslova od onih koji su bile određene rješenjem od 23. srpnja 2012., stoga smatra da mu je tuženik trebao isplatiti i veću plaću. On se nije nikada žalio na rješenje tuženika od 22.2.2014. koje je bilo doneseno prije nego je drugostupanjskom odlukom poništeno rješenje od 23.7.2012. Smatra da je tuženik trebao donijeti novo rješenje jer mu je tako bilo naloženo od strane Odbora za državnu službu Republike Hrvatske. Na poseban upit koje je točno poslove obavljao u utuženom periodu navodi kako je obavljao poslove vezano uz distribuciju, pohranu, zaštitu i uništavanje EU i NATO klasificirane dokumentacije koja je bila zaprimana direktno od EU i NATO tijela. To je glavnina posla. Nisu obavljali samo internu distribuciju, već i distribuciju EU dokumentacije prema drugim tijelima. Samo su on i kolega OĆ u vezi zaštite EU i NATO klasificirane dokumentacije imali pristup najvišoj razini dokumentacije koja se pohranjivala u RH. Certifikate im je dodjeljivao Ured vijeća za nacionalnu sigurnost. Nadzor nad njihovim radom vršio je Ured vijeća za nacionalnu sigurnost, a također je postojao i inspekcijski nadzor iz EU tijela i NATO saveza. Nitko osim njega i kolege OĆ nije imao pristup u prostorije odnosno u sigurnosne zone 1 i 2, odnosno nitko nije mogao ući bez njihovog prisustva.

6. Svjedok OĆ iskazao je da je radio u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova negdje do 9. mj. 2013., radio je 12 godina, nakon čega je prešao u Ministarstvo unutarnjih poslova. U periodu od 8.mj. 2012. do kraja veljače 2014. obavljao je poslove u Podregistru za NATO i EU dokumentaciju, ne zna točan naziv službe, misli da je to bila služba za sigurnosnu analitiku i dokumentaciju. Poznaje tužitelja, on je u tom periodu radio iste poslove kao i on u istom odjelu, on je bio i svojevrsni voditelj i zajedno su radili. U tom periodu tužitelj i on obavljali su iste poslove, a to su bili poslovi distribucije NATO i EU klasificirane i neklasificirane dokumentacije za potrebe Ministarstva vanjskih i europskih poslova te drugih tijela državne uprave. Isto tako su se bavili poslovima zaštite te dokumentacije, to im je bio primarni posao. Nadzor nad njihovim radom vršio je Ured vijeća za nacionalnu sigurnost, a periodično i za to predviđena tijela NATO i EU. Tužitelj i on prošli su sigurnosnu provjeru NATO, EU i nacionalnu te su za to imali certifikate. Radno mjesto na kojem su radili tužitelj i on se sastojalo od nekoliko prostorija koje su imale ograničen pristup, pravo ulaska u te prostorije imali su samo tužitelj i on, a druge osobe samo uz njihovu dozvolu, i određene zakonske procedure, postojala su blindirana vrata, zaštićeni prozori, elektronsko onemogućavanje pristupa, alarm i dr. Bez njihovog nadzora i dozvole nitko nije mogao pristupiti dokumentaciji koja je dolazila iz NATO i EU. Većina dokumentacije dobivala se direktno od određenih sustava NATO i EU, a manji dio preko Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost. Prema rješenju temeljem kojega je obavljao navedene poslove njegov koeficijent složenosti poslova bio je određen 1,0, te je reorganizacijom smanjen na 0,89 ili 0,90. Tužitelj i on nisu imali isti koeficijent, tužitelj je imao viši koeficijent zbog stručne spreme. On i tužitelj obavljali su poslove koji su bili navedeni u rješenjima koje su imali, a nisu radili neke druge poslove, zbog osjetljivosti poslova koje su obavljali, te nisu mogli obavljali nikakve druge poslove osim ovih po rješenju. Nadređeni su mu bili RĆ i LĆ.

7. Svjedok LĆ iskazao je da poznaje tužitelja, u jednom periodu zajedno su radili u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, zna da je tužitelj radio u Upravi za sigurnost od 2005. do njegovog odlaska u Bruxelles, ne sjeća se točno kada je otišao. Poznato mu je da je jedno vrijeme radio u Registru Ministarstva vanjskih i europskih poslova, no ne sjeća se više točno godine. Jedno vrijeme oko dvije do tri godine tužitelj i on obavljali smo iste poslove. Inače u Registru su se obavljali poslovi vezno uz postupanje sa klasificiranim podacima, kopiranje, pohrana, radi se o podacima EU i NATO-a, misli da su te poslove radili negdje 2012. do 2014. točan period ne zna. Jedno vrijeme prije toga jedno 2007. do 2010. tužitelj je radio u Odjelu za sigurnosnu analitiku, bili su dosta često preustroji. Ne zna koliki je tužitelju bio koeficijent plaće. Negdje oko 2010. tužitelj je prešao u Registar, nije siguran je li to bilo prije ili poslije te godine, ali tako negdje, jedno vrijeme on je bio voditelj Registra. Taj Registar bio je u sklopu Odjela za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata. Svi su tamo morali imati certifikate za pristup klasificiranim podacima pa tako i tužitelj, a iste certifikate izdaje Ured vijeća za nacionalnu sigurnost, Ured vijeća za nacionalnu sigurnost imao je ovlast nad tim Registrom tako da su vršene redovne kontrole svake dvije godine, a taj je Ured informirao taj cijeli sustav Registara. ne sjeća se koliko je točno njemu bio koeficijent plaće u tom periodu zato jer su bili česti preustroji, svake dvije do tri godine i on je često mijenjao radna mjesta i koeficijente. Za svaku promjenu radnog mjesta kada bi na njega prelazio dobio bi prije toga rješenje, ta je rješenja donosila služba za kadrovske i pravne poslove i potpisivao ih je ili glavni tajnik ministarstva ili ministar. U svakom od tih rješenja bio naveden naziv radnog mjesta i njegov broj, misli da opis poslova nije jer je to bilo određeno sistematizacijom radnih mjesta. Osim tih poslova on je obavljao i širi opseg poslova po potrebi jer je bio zadužen za kompletnu informacijsku sigurnost, dok je tužitelj obavljao samo poslove vezano uz Registar.

8. Svjedok RĆ iskazao je da poznaje tužitelja, i zna da su u jednom periodu zajedno radili to je bilo u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, no ne sjeća se više točno perioda, on je tamo bio načelnik odjela u kojem je radio tužitelj. Također zna da je tužitelj na kraju bio voditelj odsjeka ili pododsjeka, ne zna točan period kada je to radio ali zna da je on vodio brigu o registru od početka, odnosno cijelo vrijeme dok je radio. Ne sjećam se više koeficijenata koje su imali ni on ni tužitelj, može samo reći da je on obavljao poslove registra koji su se odnosili na dokumentaciju EU i NATO, oni su imali klasifikacijsku oznaku i radilo se o povjerljivim dokumentima o kojima je on vodio brigu. On je za svoj rad uvijek bio ocijenjen najvišom ocjenom. Tužitelj je morao imati sigurnosni certifikat a isti je izdavao Ured vijeća za nacionalnu sigurnost. Nadzori su se redovito obavljali od strane Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, a također je dolazio nadzor iz EU pa i NATO, ne sjeća se točno koliko često. Tužiteljev posao u Registru sastojao se od distribucije dokumenata, te je bilo potrebno posebno odobrenje za ulazak u te prostorije registra, one su se nalazi unutar Ministarstva vanjskih poslova, te je za ulazak u njih bilo potrebno posebno odobrenje, odnosno kartica tj. kontrola pristupa. Tužitelj je obavljao poslove unutar Registra, dok poslove van Registra tužitelj nije obavljao.

9. Uvidom u Rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, od 23. srpnja 2012. utvrđeno je da je istim tužitelju određen koeficijent složenosti poslova 1,57 osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da je istim tužitelj s danom 1.8.2012. raspoređen na radno mjesto broj 252, viši stručni savjetnik u Glavno tajništvo, Sektor za informatiku. distribuciju podataka i zaštitu, Služba za distribuciju podataka i informacijsku sigurnost, Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU I NATO dokumenata. Navedeno rješenje sadrži pouko pravnom lijeku, prema kojoj se u roku 15 dana može izjaviti žalba odboru za državnu službu

10. Protiv navedenog Rješenja, tužitelj je pravodobno podnio žalbu, te je dana 28. kolovoza 2014. doneseno Rješenje Odbora za državnu službu, kojim je poništeno Rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova, od 23.srpnja 2012., te je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Navedeno rješenje sadrži pouku o pravnom lijeku, prema kojoj se u roku 30 dana može pokrenuti upravni spor tužbom Upravnom sudu u Zagrebu.

11. Među strankama također nije sporno da je Rješenjem Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 23. srpnja 2012. tužitelju bila određena plaća (s koeficijentom 1,57), te da je protiv navedenog rješenja tužitelj izjavio žalbu, povodom koje je doneseno drugostupanjsko rješenje od Odbora za državnu službu dana 28. kolovoza 2014., kojim je poništeno rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 23. srpnja 2012., te predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Nadalje, među strankama nije sporno da protiv rješenja Odbora za državnu službu dana 28. kolovoza 2014. ni tužitelj ni tuženik nisu pokretali upravni spor, već da je tuženik donio novo rješenje 22. veljače 2014. kojim je tužitelj raspoređen u odjel za certifikate i sigurnosne standarde.

12. I sam je tužitelj u svojem iskazu pred sudom naveo da se nije nikada žalio na rješenje tuženika od 22.2.2014. koje je bilo doneseno prije nego je drugostupanjskom odlukom poništeno rješenje od 23.7.2012.

13. Uvidom u Rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 22.2.2014. utvrđeno je da se istim tužitelj s danom 1.ožujka 2014. raspoređuje na radno mjesto broj 233, viši stručni savjetnik u Glavno tajništvo, Sektor za informacijsku sigurnost i informatiku, Služba za informacijsku sigurnost, odjel za certifikate i sigurnosne standarde. Protiv navedenog je rješenja dopuštena žalba u roku 15 dana, a isto je doneseno uslijed donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu. Naime, sukladno odredbi čl.127. Zakona o državnom službenicima, propisano je da se po donošenju Pravilnika o unutarnjem redu na temelju novoga akta o unutarnjem ustrojstvu (Uredbe o unutarnjem ustrojstvu NN 140/13), službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom zvanju.

14. Dakle, Rješenje o rasporedu tužitelja na radno mjesto u Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata od 23. srpnja 2012., poništeno je rješenjem Odbora za državnu službu od 28. kolovoza 2014., odnosno nakon donošenja gore navedenog novog rješenja o rasporedu od 23. srpnja 2012. temeljem navedenih novih ustrojstvenih akata, dakle, kada ono što više nije bilo na snazi.

15. Protiv novog rješenja o rasporedu od 22. veljače 2014. tužitelj nije izjavio žalbu i ono je postalo pravomoćno. Zaključno, Odbor za državnu službu je donio svoje rješenje od 28. kolovoza 2014. godine, u situaciji kada rješenje Ministarstva o rasporedu tužitelja u Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata, od 23. srpnja 2012. godine, koje je poništio više nije bilo na snazi, jer je bilo doneseno novo rješenje o rasporedu tužitelja, klasa: UP/I-080-04/14-01/297, urbroj: 521-GT-01-02-14-1, od 22. veljače 2014., kojim je tužitelj raspoređen u Odjel za certifikate i sigurnosne standarde.

16. Ni protiv Rješenja Odbora za državnu službu od 28. kolovoza 2014. tužitelj nije pokretao upravni spor, te je isto također postalo konačno. Stoga je stav ovoga suda kako tužitelj za utuženi period za koji potražuje isplatu plaće ne posjeduje upravni akt temeljem kojega bi mu takva plaća u većem iznosu pripadala, obzirom isti nije takav akt ni pokušao ishoditi u upravnom postupku, pa ne postoji niti pravni osnov temeljem kojega bi isti s uspjehom u ovom postupku mogao potraživati isplatu uvećane plaća u zatraženom iznosu. Stoga, obzirom nije dokazan pravni osnov, nije bilo potrebe niti utvrđivati visinu tužbenog zahtjeva, pa je odbijen prijedlog tužitelja za pribavom, odnosno deklasifikacijom podataka, te provođenjem financijskog vještačenja, kao nepotreban.

17. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT). Tako su tuženiku priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu - 250 bodova (Tbr.8.1. OT), sastava podnesaka od 17.8.2018. - svaki po 250 bodova (Tbr.8.1. OT), pristupa na ročišta: 4.5.2018., 2.7.2018., 3.2.2020., 20.9.2021., 20.1.2023., 3.6.2024., 14.5.2025.

- svako po 250 bodova (Tbr.91. OT), sastava podnesaka od 5.6.2018., 17.1.2019., - svaki po 125 bodova (Tbr.8.3. OT), sastava podneska od 12.6.2019., 10.4.2020., 29.4.2025.- svaki po 25 bodova (Tbr.8.4. OT), odnosno ukupno 2625 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 5.250,00 eura.

19. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl.151. st.3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

20. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 30. lipnja 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku po OGDO