REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-114/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], općina Jastrebarsko, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika APS DELTA S.A., 6 Rue Eugene Ruppert, L-2453 Luxembourg, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, OIB: 45421012929, u žalbi naveden na adresi [adresa], L-1855, Luxembourg, zastupan po generalnom punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 6. listopada 2023., poslovni broj: P-2058/2022-25, 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika APS DELTA S.A., OIB: 45421012929, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 6. listopada 2023., poslovni broj: P-2058/2022-25.

II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-1662/2020 od 28. srpnja 2021. radi naplate novčane tražbine tuženika APS DELTA S.A., 6 Rue Eugene Ruppert, L- 2453 Luxembourg, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, OIB: 45421012929 u iznosu od 2.136.818,40 kn, kao i radi naplate troškova ovrhe sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja do isplate na nekretnini tužitelja ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi KUĆA U [adresa] DVORIŠTE, 164 čhv, 588 m2, povezano s 17. Suvlasnički dio:

4,95/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-17) u naravi Dvosobni stan u prvom katu ukupne površine 54,15 čm, označeno kao zasebna cjelina D i brojčanom oznakom D.

II. Nalaže se tuženiku APS DELTA S.A., 6 Rue Eugene Ruppert, L-2453 Luxembourg, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, OIB: 45421012929 naknaditi tužitelju ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 952,88 € / 7.179,52 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženik je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19; dalje: ZPP) .

2.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud u bitnom obrazlaže da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika, na temelju ovršne isprave koja se odnosi na založnog dužnika JD koja u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga protiv tužitelja više nije bila vlasnik založene nekretnine, jer se ne radi o prijenosu tražbine iz članka 32. Ovršnog zakona, da nije dokazao da je na tužitelja kao ovršenika došlo do prijenosa tražbine, te da je bio ovlašten pokrenuti parnicu podnošenjem hipotekarne tužbe i tek po pravomoćnom okončanju tog postupka pokrenuti ovrhu. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a time i pogrešno primijenio materijalno pravo slijedom čega da pobijana odluka nije zakonita.

2.2. Ističe da Zakon o vlasništvu jasno određuje da se vlasništvo nekretnina stječe upisom u zemljišnu knjigu, a ujedno da takav upis vlasništva nema utjecaja na prethodno upisana prava drugih osoba, ovdje založno pravo tuženika, da je u odgovoru na tužbu naveo da je uvidom u zemljišne knjige razvidno da je tužitelj uknjižio pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem Ugovora o darovanju od darovatelja ID, a ona na temelju kupoprodajnog ugovora OV- 10027/99, te da je kao dokaz priložio povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga i predložio da se za Ugovore izvrši uvid u zemljišne knjige, da je u točki 3. pobijane presude prvostupanjski sud popisao dokaze koje je proveo, ne navodeći uvid u zemljišne knjige, niti ne navodeći da je taj dokazni prijedlog odbio, smatra da se prvostupanjski sud oglušio na njegov dokazni prijedlog uvidom u javne ili ovjerovljene privatne isprave kojima se dokazuje da je tražbina prenesena na njega (tuženika), sukladno članku 32. Ovršnog zakona, pa da je tu činjenicu prvostupanjski sud propustio utvrditi u presudi čime da je donio odluku kao u točki I pobijane presude, ne primjenjujući članak 219. ZPP-a, tako da je nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te pogrešno primijenio materijalno pravo.

2.3. Podredno ističe da kada se ne bi primjenjivao članak 32. OZ-a i kada se ovrha ne bi mogla voditi protiv osobe koja nije naznačena u ovršnoj ispravi da bi navedeno dovelo do moguće zlouporabe, dužnici bi mogli prijenosima vlasništva onemogućavati ovrhovoditelja u naplati, što nije smisao založnog prava, da su zemljišne knjige javne, prijenos vlasništva je javan te da nema utjecaj na prethodno upisana založna prava.

2.4. Navodi da se bitna povreda odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ogleda u činjenici da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Povreda iz članka 356. ZPP-a da je sadržana u činjenici što sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti, dok pojedine odredbe nije pravilno primijenio. Obzirom na prethodno navedeno da je sud zbog pogrešne odluke u točki I donio i pogrešnu odluku u točki II odlučujući o trošku parničnog postupka.

2.5 Slijedom navedenog tuženik predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te naložiti tužitelju da mu naknadi trošak sastava žalbe uvećan za pripadajući PDV, u ukupnom iznosu od 311,07 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi, a ne konkretizira je, a nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a, pri čemu tuženik netočno u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u zemljišne knjige odnosno z.k. izvadak za predmetnu nekretninu, jer suprotno proizlazi iz toč. 3.-6. obrazloženja pobijane presude. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo ZPP-a, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; - dalje: ZV), te Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; - dalje: OZ), kada je kao osnovan usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1662/2020-2 od 28. srpnja 2021., radi naplate novčane tražbine tuženika (u tome predmetu ovrhovoditelja) u iznosu od 2.136.818,40 kn (sada 283.604,54 eura), kao i radi naplate troškova ovrhe sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja do isplate na nekretnini tužitelja (u tome predmetu ovršenika) upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi KUĆA U [adresa] DVORIŠTE, 164 čhv, 588 m2, povezano s 17. Suvlasnički dio: 4,95/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-17) u naravi Dvosobni stan u prvom katu ukupne površine 54,15 čm, označeno kao zasebna cjelina D i brojčanom oznakom 22.

7. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je:

- da je tužitelj 8. travnja 2022. podnio predmetnu tužbu radi radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1662/2020-2 od 28. srpnja 2021., zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 10. OZ-a, čemu je prethodila činjenica da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1662/2020-25 od 9. ožujka 2022., upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja,

- da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine na kojoj je predložena sporna ovrha, koju nekretninu je stekao ugovorom o darovanju od 13. svibnja 2019. od majke ID,

- da je ID tu nekretninu stekla na temelju kupoprodajnog ugovora od 28. rujna 1999. od prodavateljice JD (dužnika-zalogodavca iz ovršne isprave naznačene u prijedlogu za ovrhu),

- da je na predmetnoj nekretnini od 10. listopada 1995., pod brojem Z-17213/95 = I- 4541/95, sada Z-5747/08 od 29. siječnja 2008., na temelju rješenja Općinskog suda u Zagrebu I-4541/95 od 16. studenog 1995. uknjiženo pravo zaloga za kredit od 300.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti uz 9% kamata godišnje, za korist:

Zagrebačke banke d.d., a 24. siječnja 2019. pod brojem Z-4124/2019, uknjiženo ustupanje založnog prava, aneks trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 11. siječnja 2019. trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017., prijenosom hipotekarne tražbine koja je osigurana založnim pravom upisanim pod br. Z-17213/95, sa dosadašnjeg vjerovnika Zagrebačke banke d.d., za korist:

APS DELTA S.A., OIB: 45421012929, što je razvidno iz z.k. izvatka koji priliježe spisu,

- da je sporna ovrha poslovni broj: Ovr-1662/2020 pokrenuta po prijedlogu ovrhovoditelja APS DELTA S.A., OIB: 45421012929, protiv ovršenika ZD, temeljem ovršne isprave Sporazuma poslovni broj: I-4541/95 od 16. studenog 1995. (u z.k. izvatku upisanog kao rješenje) kojim su stranke tog Sporazuma, Zagrebačka banka d.d. kao vjerovnik i JD iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], kao dužnik-zalogodavac suglasno utvrdile postojanje potraživanja vjerovnika prema dužniku-zalogodavcu JD, iz Ugovora o kreditu broj: P.O., kreditna partija: 2120728403, zaključenog 1. lipnja 1995., na iznos od 300.000,00 DEM obračunato po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. važećem na dan dospijeća potraživanja, sukladno kojem Sporazumu je doneseno rješenje poslovni broj: I-4541/95 od 16. studenog 1995. (pravomoćno i ovršno istog dana) kojim je određeno osiguranje navedenog potraživanja vjerovnika prema dužniku-zalogodavcu JD, uknjižbom založnog prava u korist vjerovnika na nekretninama dužnika-zalogodavca sagrađenim na kčbr. [katastarska čestica] upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj u dokaz visine tražbine priložio izvadak iz poslovnih knjiga na dan 26. lipnja 2020., na kojem je kao dužnik označena JD

JD (a ne ovršenik),

- da je rješenje o ovrsi od 28. srpnja 2021. postalo pravomoćno donošenjem rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Gž Ovr-184/2022-2 od 27. srpnja 2022., a u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 10. OZ-a, ovršenik ZD je sukladno zaključku prvostupanjskog suda, pokrenuo predmetnu parnicu,

- da je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu uvažavajući razloge iz točke 7. navedenog članka kojom je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, dok vezano za razloge iz točke 9. i 10. istog članka, nije utvrđivao nikakve činjenice u okviru dokaznih prijedloga i činjeničnih navoda iz tužbe.

8. Nesporno je među parničnim strankama da je tužitelj 13. svibnja 2019. u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, da je na nekretnini uknjiženo založno pravo 1995. u korist Zagrebačke banke d.d., a potome temeljem trostranog ugovora o ustupu zaključenog 30. svibnja 2017. i Aneksa zaključenog 11. siječnja 2019., u korist APS DELTA S.A., OIB: 45421012929, da je pravo zaloga uknjiženo za kredit od 300.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti uz 9% kamata godišnje, na temelju rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: I-4541/95 od 16. studenog 1995. donesenom prema Sporazumu zaključenom između vjerovnika Zagrebačke banke d.d. i dužnika JD, radi osiguranja navedenog potraživanja vjerovnika prema dužniku JD, te da ovršnu ispravu u konkretnoj situaciji predstavlja navedeni Sporazum poslovni broj: I-4541/95 od 16. studenog 1995. Sporno je ima li tuženik u ovršnom postupku kao ovrhovoditelj pravo zahtijevati ovrhu na nekretnini u vlasništvu tužitelja na temelju ovršne isprave navedene u prijedlogu za ovrhu.

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude citira odredbe ZV-a koje se odnose na založno pravo, pravo na namirenje založnog vjerovnika i zahtjev za poštovanje založnog prava (članak 297., 305., 336., 339.) koje dovodi u vezu s odredbom članka 32. OZ-a, pa polazeći od prednjih utvrđenja, mišljenje je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da imajući u vidu da je u konkretnoj situaciji došlo do promjene vlasništva na založenoj nekretnini koja je prilikom upisa založnog prava bila u vlasništvu JD, potom u vlasništvu ID da bi u konačnici postala vlasništvo ovdje tužitelja ZD, da tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom predmetu Ovr-1662/2020 nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ZD kao novog vlasnika založene nekretnine, na temelju ovršne isprave koja se odnosi na založnog dužnika JD, a koja u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga protiv tužitelja više nije vlasnik založene nekretnine, odnosno predmetnog stana, jer se ne radi o prijenosu tražbine iz čl. 32. OZ-a, te da je tuženik stoga prvenstveno trebao pokrenuti parnicu podnošenjem hipotekarne tužbe.

10. Naime, prema odredbi članka 336. stavak 1. ZV-a ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik je ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga. U tom slučaju, prema stavku 2. istog članka, pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga, založni vjerovnik ostvaruje putem suda, a prema pravilima određenim u tom Zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako što drugo nije određeno zakonom.

10.1. Ovrha na temelju ovršne isprave može se odrediti protiv osobe koja je u ovršnoj ispravi označena kao dužnik, a iznimka od tog pravila propisana je člankom 32. OZ-a koji propisuje da se ovrha može odrediti i protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik ukoliko vjerovnik javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na tu drugu osobu prenesena ili da je na drugi način na nju prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način (kao što je ovdje slučaj) prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. U konkretnom slučaju u ovršnoj ispravi je kao dužnik označena JD, dakle ovršenik iz prijedloga za ovrhu nije označen kao dužnik.

10.2. Stoga prema mišljenju ovog suda, protiv ovršenika u ovome predmetu tužitelja, ovrha bi se mogla odrediti na temelju ovršne isprave koju je naznačio ovrhovoditelj, u ovome predmetu tuženik, samo u slučaju da su se stekli uvjeti iz članka 32. stavka 2. OZ-a. Kako u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije dokazao da je tražbina prešla na ovršenika navedenog u prijedlogu za ovrhu, protiv ovršenika se nije mogla odrediti ovrha na temelju ovršne isprave koju je naznačio ovrhovoditelj. Pri tome nije od utjecaja činjenica da je na predmetnoj nekretnini upisano založno pravo jer tako upisano založno pravo ovlašćuje založnog vjerovnika da se namiri iz vrijednosti založene nekretnine bez obzira je li je nakon uknjižbe založnog prava, pravo vlasništva te nekretnine prešlo na drugu osobu, pa se slijedom navedenog ne može neposredno tražiti ovrha prodajom predmetne nekretnine, već je ovrhovoditelj ovlašten pokrenuti parnicu podnošenjem tzv. hipotekarne tužbe, te tek nakon dobivanja pravomoćne sudske odluke protiv osobe koja je upisana kao vlasnik nekretnine na kojoj kao vjerovnik ima pravo zaloga, pokrenuti ovrhu.

10.3. Isto pravno shvaćanje proizlazi i iz presude Vrhovnog suda RH broj: Rev 710/06-2 od 20. lipnja 2007. u kojoj je navedeno: "Hipotekarni dužnici koji nisu i osobni dužnici ne mogu se obvezati na plaćanje hipotekarne tražbine, već je njihova obveza trpjeti da založni vjerovnik svoju dospjelu tražbinu namiri prodajom založene nekretnine u smislu odredbe članka 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima."

10.4. Obzirom da tuženik nije dokazao da je došlo do prijenosa tražbine na tužitelja kao ovršenika u predmetu poslovni broj: Ovr-1662/2020, pravilno je prvostupanjski sud odlučio da u konkretnoj situaciji ovrha nije dopuštena iz razloga propisanih člankom 50. stavka 1. točke 7. OZ-a.

11. Budući da tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), a niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku nije osnovana.

12. Slijedom navedenog na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 30. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak