Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: P-389/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu pojedincu Damiru Gazdiku u parničnom predmetu tužitelja PS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ĆS, Luciji Car-Pavlic i Josipu Popariću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d., protiv tuženice TS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Zoranu Vukeliću, odvjetniku iz Bjelovara, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 12. lipnja 2025. u prisustvu stranaka i punomoćnika tužitelja, objavljene 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici TS isplatiti tužitelju PS iznos od 15.000,00 €, sa zateznim kamatama tekućim od 01. prosinca 2020. do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023, po stopi koja se određuje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinancijaranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinancijaranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primnjenjuje referentana stpoa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo podlugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici TS da u roku od 15 dana tužitelju PS nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.543,40 €, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinancijaranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinancijaranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primnjenjuje referentana stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo podlugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan odbija za iznos od 971,78 € sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je dana 10. prosinca 2018. pozajmio tuženici iznos od 15.000,00 eura transakcijom izvršenom putem deviznog računa tuženice u banci Sparkasse Regensburg, a od kojeg iznosa je tuženica kupila automobil marke Mercedes "A" klase, model 180 CDI, 2013. godište te ga registrirala na svoje ime u Republici Njemačkoj, a potom i u Republici Hrvatskoj, kojim automobilom se koristi i u trenutku podnošenja ove tužbe. Tuženica je u trenutku isplate navedenog iznosa bila na radu u Republici Njemačkoj, a sukladno međusobnom dogovoru tužitelja i tuženice, tuženica se obvezala tužitelju vratiti pozajmljeni iznos po povratku u Republiku Hrvatsku. Tuženica se u Republiku Hrvatsku vratila krajem studenog 2019. godine, no od svojeg povratka do trenutka podnošenja ove tužbe tužitelju nije isplatila niti dio duga, unatoč tužiteljevim opetovanim pozivima na isplatu. Stoga tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom se tuženici nalaže isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 € sa zateznim kamatama. Tužitelj je tužbi priložio nalog za devizno plaćanje Raiffeisenbank Austria d.d. (list 5-6), fotografije automobile kupljenog za pozajmljeni iznos (list 9-16).

2.1. Tužena u odgovoru na tužbu (list 19) izjavljuje da je točno da je tužitelj dana 10.12.2018. na njen račun uplatio iznos od 15.000,00 €, ali da ta uplata nije bila pozajmica već da su tužitelj i ona tada bili u izvanbračnoj zajednici i zajednički su štedjeli novac za kupnju automobila. Stoga osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i predlaže sudu da zahtjev tužitelja odbije.

2.2. U podnesku od 28.06.2022. (list 54-55) navodi da je intimnu vezu s tužiteljem započela u lipnju 2017., a budući da su oboje već bili u 40 - tim godinama života imali su planove za daljnji suživot te su međusobno upoznali svoje obitelji. U kolovozu 2017. razbolio se otac tužene koji je tada živio u [adresa] (tumor mjehura) i u dogovoru sa tužiteljem tužena je privremeno otišla u Njemačku zbog vođenja oca na kemoterapije i pomoći oko ozdravljenja. Boravak tužene u Njemačkoj odužio se na 2 godine zbog očevih kontrola svaka 3 mjeseca i da ne prekida školovanje kćerke usred školske godine. Zbog materijalne egzistencije u tom periodu tužena se zaposlila kao profesor njemačkog jezika u jezičnoj školi. Kontakt su parnične stranke održavale na svakodnevnoj bazi putem telefonskih poziva i poruka. Kako nisu bili jako udaljeni od Republike Hrvatske tužena je dolazila kući kad god je bila prilika jer je trebalo održavati i domaćinstvo koje je ostalo bez nadzora. Prilikom dolaska svaki puta je donosila poklone tužitelju i njegovoj majci, a uz poklone je i svaki puta donijela stvari/aparate za koje su tužitelj i tužena smatrali da se tamo isplate kupiti, a koji će im trebati u zajedničkom kućanstvu. Tužitelj je dolazio dva puta u posjet tuženoj u Njemačku. Tužitelju je u Njemačkoj, sa svojim ocem, pomogla kupiti automobil, tužitelju je u Njemačkoj kupila mobitel. Za vrijeme boravka na praznicima u Hrvatskoj parnične stranke su išle na višednevne izlete i na ljetovanje sa njezinom sestrom i šogorom, ona je tužiteljevoj majci, koja je starije životne dobi, pomagala kupovati i dovoziti namirnice, pomogla je majci tužitelja u vezi liječenja.

3. Odgovarajući na navode tužene tužitelj u podnesku od 28.9.2021. (list 21-23) opovrgava da je s tuženom bio u izvanračnoj zajednici jer da njihovu emotivnu vezu, koja je trajala od lipnja 2017. do rujna 2020., nije moguće izjednačiti s izvanbračnom zajednicom. On je za čitavo vrijeme njihove veze živio sa svojom majkom GS u [adresa] dok je tužena u rujnu ili listopadu 2017. otišla živjeti u [adresa] gdje je boravila do studenog 2019., a preostalo razdoblje živjela je sa svojom kćeri u obiteljskoj kući njezinog oca na adresi u [adresa]. Tuženica i on za vrijeme trajanja njihove veze tek su se povremeno viđali, a nikada nisu uspostavili zajedničko domaćinstvo te nikada nisu bili u ekonomskoj zajednici na način da su dijelili troškove života, stjecali zajedničku imovinu niti zajedno štedili. Nadalje navodi da je tuženica samoinicijativno kupila određene pokretnine za obiteljsku kuću majke tužitelja (zavjese, luster, posteljinu, okvire za slike), što je bila njezina dobra volja, no da je sve te pokretnine odnijela sa sobom nakon prekida ljubavne veze s tužiteljem.

4. Ovaj sud donio je presudu posl. broja: P-261/2021-23 od 20. srpnja 2023. (list 90-100) kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a po žalbi tužitelja Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl. broja: Gž-3803/2023-2 od 7. svibnja 2024. (list 129-133) ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, s uputom sudu prvog stupnja da ocijeni “da li tužitelj eventualno ima pravo na povrat predmetnih novčanih sredstava temeljem druge pravne osnove od one koju je naveo u tužbi, … odnosno ocijeniti da li tužitelj ima pravo na povrat utuženih sredstava temeljem odredbe čl.1111. st.1. i 3. Zakon o obveznim odnosima”. Nadalje, drugostupanjski sud uputio je sud prvog stupnja da ukoliko ocijeni da se u ovom slučaju radi o stjecanju bez osnove iz čl.1111. st.1. i 3. ZOO da “mora ocijeniti i da li je tuženica pošteni ili nepošteni stjecatelj odnosno kada je eventualno tuženica postala nepošteni stjecatelj jer o tome, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, ovisi i odluka suda o zateznim kamatama.”

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u nalog za devizno plaćanje Raiffeisenbank Austria d.d., uvjerenja o prebivalištu tužitelja i tuženice, uvjerenje MUP-a iz evidencije registracije cestovnih vozila, saslušane su stranke. Finacijsko-knjigovodstveno vještačenje nije provedeno budući da je nesporno da je tužitelj uplatio 15.000,00 € na bankovni račun tužene, a da mu ona taj iznos nije vratila.

6. Iz naloga za devizno plaćanje Raiffeisenbank Austria d.d. (list 5-6) vidljivo je da je tužitelj dana 10. prosinca 2018. na račun tuženice uplatio iznos od 15.000,00 €.

7. Iz uvjerenja MUP-a o prebivalištu (list 58-59) vidljivo je da tužitelj ima prijavljeno prebivalište u [adresa], a tužena u [adresa].

8. Iz uvjerenja MUP-a iz evidencije registracije cestovnih vozila (list 60) vidljivo je da je tužena evidentirana kao vlasnik osobnog automobila marke Mercedes "A" klase, model 180 CDI, godine proizvodnje 2013., broja šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka].

9. Među strankama je nesporno da je tužitelj dana 10. prosinca 2018. tuženoj na njen bankovni račun uplatio iznos od 15.000,00 €, da taj iznos tužena nije vratila tužitelju, da je od tog iznosa kupljen navedeni osobni automobil, a koji koristi tužena. Također je nesporno da su tužitelj i tužena bili u intimnoj vezi, tijekom koje nisu živili u zajednićkom kućanstvu, a da su za vrijeme trajanja intimne veze zajedno odlučili kupiti osobni automobil za njihove zajedničke potrebe, u izboru kojeg je tužitelj sudjelovao, a s kojom namjenom je tužitelj na račun tužene uplatio iznos od 15.000,00 €.

10. Presudom posl. broja: P-261/2021-23 od 2023. ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je ocijenio da se, unatoč činjenici da je tužitelj uplatio predmetni novčani iznos tuženoj, ne radi o zajmu u smislu Zakona o obveznim odnosima. Uvažavajući shvaćanje Županijskog suda u Zagrebu iz rješenja posl. broja: Gž-3803/2023-2 od 7. svibnja 2024. ovaj sud razmotrio je da li tužitelj ima pravo na povrat utuženih sredstava temeljem odredbe čl.1111. st.1. i 3. Zakon o obveznim odnosima te zaključuje da se u ovom slučaju doista radi o stjecanju bez osnove iz čl.1111. st.1. i 3. ZOO budući da je tužitelj tuženoj uplatio predmetni novčani iznos s namjenom za kupnju vozila za njihove zajedničke potrebe, no po prestanku njihove intimne veze vozilo je ostalo u posjedu tužene, koja je vozilo i registrirala na svoje ime, da je tužitelj od tužene tražio da mu vrati novčani iznos koji joj je dao za kupovinu automobila, a da tužena tužitelju nije vratila novčani iznos za koji je automobil kupljen.

11. Budući da je tužitelj predmetni novčani iznos uplatio na račun tužene u vrijeme dok su bili u intimnoj vezi i da su zajedno odlučili kupiti osobni automobil za svoje zajedničke potrebe ovaj sud smatra da je u vrijeme uplate predmetnog novčanog iznosa na svoj bankovni račun tužena bila pošteni stjecatelj te da je tužena bila pošteni stjecatelj sve do prestanka intimne veze s tužeiteljem.

12. U ponovljenom suđenju radi utvrđenja kada je prestala intimna veza između tužitelja i tužene, radi utvrđenja da li je tužena pošteni ili nepošteni stjecatelj odnosno kada je tužena postala nepošteni stjecatelj, ponovno su saslušane stranke na okolnost kada je prestala njihova intimna veza.

13. Tijekom ponovnog suđenja tužitelj PS u svojem iskazu (list 146-147) naveo je da smatra da je njegova veza s tuženom prestala u 09. ili 10. mjesecu 2020.g. Ne sjeća se točno kada se tužena sa roditeljima vratila iz Njemačke, ali zna da je bila jesen te da on tada nije odlazio tuženoj u [adresa]. Posljednji intimni odnos s tuženom imao je 2020.g. a ne sjeća se preciznije kojeg mjeseca ili kojeg dijela te godine. S tuženom je kontaktirao nastojeći da mu vrati 15.000,00 eura kako su se dogovorili, a to da mu pola tog iznosa vrati po povratku iz Njemačke, a preostali dio u nekoliko rata. Sjeća se da su se jednom našli u Čazmi kada su bili u nekom lokalu i razgovarali, a ne sjeća se da li je tijekom 2021.g. bio kod tužene u [adresa]. U to vrijeme namjeravao je kupiti stan u [adresa] te je to rekao tuženoj.

14. Tijekom ponovnog suđenja tuženica TS u svojem iskazu (list 147) navela je da smatra da je njena veza s tužiteljem prestala u travnju 2021.g. kada je tužitelj bio kod nje u [adresa] i kada mu je rekla da više ne može biti s njim u vezi. Iz Njemačke se trajno vratila u Hrvatsku u mjesecu studenom 2020.g., a od tada do travnja 2021.g. kontaktirala je s tužiteljem i on je više puta u tom periodu dolazio k njoj u [adresa]. S tužiteljem je kontaktirala telefonom i dok se nije vratila iz Njemačke. Tužitelj je, misli u veljači 2021., kupio stan u [adresa] te joj je o tome govorio i u travnju 2021. Kod nje u [adresa] pokazivao joj je fotografije stana kojeg je kupio i pitao je da li joj se sviđa kako je uređeno i da li bi ona htjela imati ured u tom stanu. Ne sjeća se kada je imala posljednji intimni odnos s tužiteljem. Smatra da tužitelju nije ostala ništa dužna jer je tijekom njihove zajednice materijalno pomagala tužitelja, npr. prilikom kupovine automobila za tužitelja, plaćanja jeftinijeg osiguranja, kod tužitelja su ostale njene životinje - mačke s rodovnicima koje je tužitelj prodavao, a novac zadržavao za sebe, pomagala je tužiteljevoj majci kupujući joj potrepštine u trgovini npr. u trgovini DM, plaćanjem računa npr. za struju, pomaganjem tužitelejvoj majci u vezi liječenja njegove majke. U ljeto je tužiteljevoj majci dala električni rešo, kupila opremu za kupatilo i sl., no takva pomaganja nisu bila odjednom u iznosu od 15.000,00 eura. Na pitanje punomoćnika tužitelja odgovorila je da je i tužitelj kupovao stvari njenoj kćerki.

15. Po provedenom postupku ne može se odrediti precizan datum prestanka intimne veze tužene i tužitelja. Tužitelj tvrdi da je njihova veza prestala u rujnu ili listopadu 2020. dok tužena tvrdi da im je veza prestala u travnju 2021. Iz iskaza tužitelja i tužene proizlazi da su kontaktirali i nakon trajnog povratka tužene iz Njemačke, no tužitelj tvrdi da unatoč kontaktima više nije bio u intimnoj vezi s tuženom, a koja smatra da je s tužiteljem bila u vezi do mjeseca travnja 2021. Nesporno je da je tužitelj od tužene tražio povrat predmetnog novčanog iznosa, a na temelju logičnog iskaza tužitelja sud smatra utvrđenim da je tužitelj tražio od tužene da mu predmetni novac vrati kada se tužena vrati trajno iz Njemačke, a iz sukladnih iskaza tužitelja i tužene proizlazi da se tužena vratila u mjesecu studenom 2020. Stoga ovaj sud smatra da je tužena nepošteni stjecatelj od trajnog povratka u Hrvatsku iz Njemačke od mjeseca studenog 2020., a budući da se precizan dan ne može odrediti sud obvezuje tuženu na plaćanje zateznih kamata temeljem čl.1115. Zakona o obveznim odnosima od 01. prosinca 2020.

16. S obzirom na navedeno sud smatra da je tužena novčani iznos od 15.000,00 € koji je na njen bankovni račun uplatio tužitelj stekla bez osnove te je prihvaćen zahtjev tužitelja in a temelju čl.1111. st.1. i 3. ZOO odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

17. Tužitelj je troškovnikom (list 149-150) potraživao trošak postupka u ukupnom iznosu od 9.515,18 €, od čega za zastupanje s PDV-om ukupan iznos od 9.031,25 € te za sudske pristojbe 483,93 €.

18. Primjenom odredaba čl.151. i čl.155. Zakona o parničnom postupku sud tužitelju nije sve tražene troškove priznao kao potrebne. Tako tužitelju sud nije priznao kao potreban trošak sastavljanja podneska od 13.6.2023. od 250 bodova tj. 500,00 € uvećan za PDV jer tim podneskom nepotrebno ponavlja tužbeni zahtjev za isplatu 15.000,00 € sa zateznim kamatama od 11.12.2018.i za zastupanje na ročištu za objavu presude broj P-261/2021-22 dana 20.7.2023. (list 88-89) od 50 bodova tj. 100,00 € plus PDV jer na ročište nije pristupio pun. tužitelja. Sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 96,79 € tužitelj je greškom platio dva puta i tužitelju će biti vraćen iznos od 96,79 € te također nije priznat u trošak postupka na teret tužene. Vrijednost jednog boda po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iznosi 2,00 €.

19. Tužitelju su temeljem čl.154. ZPP-a priznati su drugi troškovi traženi prema troškovniku (list 149-150) i to za sastav opomene pred tužbu od 25 bodova, za sastav tužbe 250 bodova, pribavu uvjerenja o prebivalištu od PU Zagrebačke za tuženu te za tužitelja 2x25 bodova, sastav podneska od 28.9.2021. od 250 bodova, pribavu uvjerenja iz evidencije vlasnika vozila od PP Ivanić-Grad 25 bodova, zastupanje na ročištu 29.11.2021. od 50 bodova, sastav podneska od 5.5.2022. 50 bodova, zastupanja na ročištima 28.6.2022., 15.9.2022., 28.11.2022., 23.1.2023.,8.3.2023., 12.4.2023., 14.6.2023. i 12.6.2025. po 250 bodova za svako ročište, za sastavljanje žalbe protiv presude ovog suda broj P-261/2021-22 dana 20.7.2023. od 312,50 bodova, te sudske pristojbe za tužbu od 96,79 €, sudske pristojbe za presudu od 96,79 € te sudske pristojbe za žalbu na presudu 193,57 €. Vrijednost jednog boda po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iznosi 2,00 €.

20. O trošku zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude, kojeg je tužitelj zatražio u iznosu od 50 bodova tj. 100,00 €, uvećano za PDV, sud će odlučiti posebnim rješenjem naknadno, ovisno o tome da li će na to ročište pristupiti punomoćnik tuženika.

21. Tužena je u cijelosti odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova ovog parničnog postupka kao neosnovanim budući da je u potpunosti izgubila spor.

22. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu, 30. lipnja 2025.

S U D A C:

Damir Gazdik

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude.

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženoj po pun.

4. sredi spis

5. kal. 15 dana