Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1052/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sudcu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja „Biotron“ d.o.o. iz Ozlja, Karlovačka 124, OIB: 17525141953, zastupanog po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika EM iz [adresa] (ranije iz [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andreji Nejak Bićanić, odvjetnici u Karlovcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: Psp - 36/2023-74 od 28. veljače 2025., dana 30. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: Psp - 36/2023-74 od 28. veljače 2025. ,pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio rješenje kojim je u točki I. izreke odlučio:“ Utvrđuje se da je tuženik dana 4.3. 2016. smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu prava korištenja trafostanice koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi trafostanica i dvorište u [adresa] ukupne površine 2336 m[2] , a trafostanica 9 m , upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Ozalj, na način da je tuženik EM u istu ušao i uz pomoć djelatnika HEP-a isključio struju tužitelju te ga onemogućio u pristupu navedenoj trafostanici. Nadalje prvostupanjski je sud u točki II. izreke sada pobijanog rješenja naložio uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije samog čina smetanja posjeda. Konačno, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki III. izreke rješenja naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 1.326,02 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je u točki IV. izreke odbio zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog mu iznosa iz točke III. izreke.

2. Tuženik je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, odnosno podredno da preinači pobijano rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet razmatranja ovog drugostupanjskog suda jest ispitivanje pravilnosti i zakonitosti pobijane odluke kojom je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev sadržaja kako je to navedeno u obrazloženju ovog drugostupanjskog rješenja.

6.1. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako tužitelj u tužbi ističe da je posljednji mirni posjednik trafostanice koja da se nalazi na nekretnini koju da je tužitelj kao prodavatelj prodao kupcu „Eurobit“ d.o.o. i to ugovorom o kupoprodaji nekretnine s osnivanjem prava služnosti (plodouživanja) od 23. siječnja 2013. Ovim ugovorom, i to baš člankom 5. kako je ugovoreno da kupac dozvoljava prodavatelju (tužitelju) da se koristi predmetnom trafostanicom na način koji njemu odgovara, a sve kako bi se istom omogućilo održavanje odnosno neograničeno ubiranje plodova koje stvara predmetna trafostanica.

6.2. Nadalje prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja na temelju izvedenih dokaza zaključuje kako je posljednji mirni posjednik korištenja predmetne trafostanice bio tužitelj, a da sam čin predmetnog smetanja posjeda između stranaka i nije bio sporan (isključenje električne energije 4. ožujka 2016.).

6.3. Slijedom navedenog prvostupanjski sud u bitnome zaključuje: „Na temelju rezultata dokaznog postupka ovaj sud postupanje tuženika cijeni samovlasnim smetanjem posjeda u skladu s odredbom čl. 20. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno neovlaštenim oduzimanjem tog posjeda na dijelu nekretnine gdje je tužitelj vršio posljednji mirni posjed. Shodno svemu iznesenom čini tuženika predstavljaju smetanje posjeda pa tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu te je odlučeno kao u toč. I./ i II./ izreke ovog rješenja.“

7. Tuženik u žalbi navodi kako u vrijeme spornog smetanja tužitelj nije bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne trafostanice, već da je to bio „Eurobit“ d.o.o., ovo stoga jer da nije ishodio vlastiti priključak u predmetnoj trafostanici, te da je plaćao račune za potrošenu električnu energiju od strane „Eurobit“ d.o.o. Žalitelj posebno ističe kako on nije imao ključeve trafostanice, već da su to imali radnici HEP-a d.d., a isto tako da on nije onemogućavao tužitelju pristup trafostanici niti da je isključio tužitelju struju, što on kao fizička osoba i ne može učiniti, jer da električnu energiju („struju“) isporučuje HEP d.d. Tuženik u žalbi također navodi kako iz pobijanog rješenja nije jasno je li tužitelju pružena posjedovna zaštita na korištenje električne energije, ili je zaštićen posjed objekta trafostanice.

8. Nakon razmatranja pobijanog rješenja, dokazne građe koja se nalazi u spisu te žalbe tuženika za reći je slijedeće.

9. Odredbom članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,143/12. i 152/14. dalje ZVDSP-a), određeno je kako osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Odredbom stavka 5. istog članka određeno je kako je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Kako se kod nas mogu posjedovati samo prava stvarnih služnosti, to će se posjed takvog prava moći osnovati samo činom faktičnog izvršavanja i sadržaja neke stvarne služnosti u korist jedne, a na teret druge nekretnine (čl. 10. st. 5. ZVDSP-a),

10. Odredbom članka 16. stavak 1. ZVDSP-a je propisano da kada posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

11. Nadalje, odredbom članka 21. stavak 1. ZVDSP-a, propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu , bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Također odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP-a propisano je kako je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

12. Posjed stvari je faktično postojanje vlasti neke osobe glede određene stvari (bez obzira je li njoj ta stvar i pravno pripada). S druge pak strane posjed prava, a to je, ponovimo, u našem pravnom poretku samo posjed stvarne služnosti, jest stanje u kojem neka osoba faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (bez obzira je li ona ovlaštenik tog prava ili nije).

13. Odredbom članka 441. ZPP-a propisano kako će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Također je propisano kako je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14. Tužitelj u tužbi navodi kako je u posljednji mirni posjednik predmetne trafostanice, dok u tužbenom zahtjevu traži, a sud dosuđuje, posjedovnu zaštitu prava korištenja trafostanice. U tom smislu ostaje nejasno, tvrdi li tužitelj da je u posjedu trafostanice kao stvari ili kakvog prava stvarne služnosti glede trafostanice (posjed prava). Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno o kakvom bi se posjedu prava stvarne služnosti u konkretnom slučaju radilo, pod pretpostavkom da je zaista riječ o posjedu prava, a ne stvari. U tom smislu za ponoviti je kako se u našem pravu mogu posjedovati samo prava stvarnih služnosti, a ne primjerice osobnih služnosti.

Nadalje je za primijetiti kako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja ne daje dostatno argumenata za zaključak da je sporni čin smetanja posjeda izvršio upravo tuženik.

15. Kako prvostupanjski sud navedene sporne činjenice, a od kojih ovisi odgovor na pitanje, je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu kakvog prava stvarne služnosti, te da li bi ga u eventualnom posjedu takvog prava smetao baš tuženik na način kako se to navodi u izreci pobijanog rješenja, nije utvrdio na nedvojben način, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Na ovaj je način ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je pobijano rješenje trebalo ukinuti odnosno odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, a ovo u suglasju sa odredbom članka 380. točka 3. ZPP-a.

16. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud razmotriti primjedbe istaknute u ovom drugostupanjskom rješenju, te će potom ponovno dati pravnu ocjenu svih izvedenih dokaza. Samo usput je za navesti kako je sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva vezan za činjenice koje ističe tužitelj i na kojima temelji tužbeni zahtjev.

17. Konačno, sud će nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članka 7., 8. i 221.a ZPP-a i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.

U Splitu 30. lipnja 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi