Poslovni broj: P-4980/2022-24
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Ivani Panić Šušteršić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Danijelu Bolfanu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijel Bolfan i Matija Palac Varga, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja, umješača na strani tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 30. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I.
Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužiteljica REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, vlasnica stana u [adresa] na uglu [adresa] i [adresa] upisanog u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na zk.č. 1869/8 [adresa], ukupne površine 304 m2 koje se vode kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom (E-3) stan na prvom katu-desno (s fronte) na uglu [adresa] i [adresa], koji se sastoji od jedne garsonjere sa svim nusprostorijam, neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.
II. Nalaže se tuženiku da izda tužiteljci tabularnu ispravu podobnu za upis vlasništva stana u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a ukoliko tuženik ne izda tabularnu ispravu, istu će zamijeniti ova presuda, kao i da mu naknadi trošak postupka."
II. Nalaže se tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i umješaču PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tuženiku ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 5.000,00 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2025.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u postupku povezivanja zemljišnih knjiga i knjige položenih Ugovora pod brojem Z-43916/12 dana 27.04.2022. doneseno rješenje kojim je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na k. č. br. [katastarska čestica] u [adresa] brisan kao dvostruki upis etažno vlasništvo E-7 upisano u vlasništvo Republike Hrvatske kao stan na prvom katu površine 33,94 m2 koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja, površine 33,94 m2 upisan temeljem pravomoćnog rješenja Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu Grada Zagreba, Klasa: UP/1-942-02/14-06/29, UR broj: 251-14-11-305-15-10 od 18.02.2015., te je ostao upis etažno vlasništvo E-3, stan na prvom katu desno – s fronte na uglu [adresa] i [adresa] koji se sastoji od jedne garsonijere sa svim nusprostorijama i to za korist ĆŽ iz [adresa].
2. Tužitelj navodi da je rješenje OGSZ u Zagrebu poslovni broj Z-43916/12 doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i ne odgovara stvarnom stanju i vlasništvu. Naime, radi se o stanu (etažno vlasništvo E-3) koji je bio u režimu društvenog vlasništva kao osnovno sredstvo bivšeg društvenog poduzeća "Duhan iz Zagreba", koje stan nije procijenilo u postupku pretvorbe i privatizacije, slijedom čega isti kao neprocijenjena imovina ostaje vlasništvo Republike Hrvatske.
3. Sukladno rješenju OGSZ broj Z-43916/12 izvršen je upis u zemljišnim knjigama. U međuvremenu je donesena i presuda na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-1318/2021 od 01.02.2022. kojom se Republici Hrvatskoj nalaže predati u posjed predmetni stan slobodan od osoba i stvari tužitelju ĆŽ, a na temelju neistinitih navoda tužitelja da se radi o stanu kojeg je kupio njegov prednik ĆŽ od Bikčević Marice ne dostavljajući dokaz o istom iako je bio svjestan da je stan prodan još 1964. i da se protiv njegovih prednica RŽ i JŽ vodio postupak za priznanjem prava vlasništva prvo po tužbi tužitelja Duhana, kasnije Upravitelja stana [adresa].
4. Tužitelj tvrdi da je ĆŽ bio svjestan činjenice da je taj stan davno prodan, da taj stan nije u posjedu obitelji ĆŽ i da je u stanu godinama živjela obitelj DŽ temeljem dodijeljenog stanarskog prava od strane Grada Zagreba, a koristeći okolnost da poduzeće Duhan iz Zagreba u zemljišnim knjigama nije proveo Ugovor o kupoprodaji iz 1964. svjesno doveo u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica i nadležno državno odvjetništvo i sud i ishodio gore navedenu presudu.
5. Stoga predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
6. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i prigovor presuđene stvari – res iudicata zbog čega se predlaže tužbu odbaciti u cijelosti.
7. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodi da tužitelj ničim ne dokazuje svoju aktivnu legitimaciju nego samo paušalno ističe kako je navodno pravni slijednik društvenog poduzeća Duhan odnosno da je taj stan kao neprocijenjena imovina u pretvorbi ušao u vlasništvo Republike Hrvatske, ali tuženik ističe da taj stan nikada nije bio u vlasništvu društvenog poduzeća "Duhan" te je isti izuzet od nacionalizacije i nije mogao ući u pretvorbu tog ili ikojeg drugog poduzeća niti kao neprocijenjena imovina postati vlasništvo Republike Hrvatske.
8. U odnosu na postojanje procesne smetnje – presuđene stvari tuženik navodi da je Republika Hrvatska priznala pravo vlasništva ĆŽ na predmetnom stanu kao i što je priznala da mu je dužna platiti naknadu za uporabe tuđe stvari u svoju korist i obvezala se platiti iznos u visini najamnine u svoti od 94.688,37 kn.
9. Nadalje, tuženik navodi da je vlasništvo stana koje je predmet ovog postupka tuženik stekao iza svoje pokojne tete BŽ temeljem rješenja o nasljeđivanju O-5919/13 od dana 02.11.2013., a BŽ je vlasništvo stana stekla nasljeđivanjem iza JŽ, a JŽ je vlasništvo stana stekla iza svoje pok. majke RŽ. Tuženik i njegovi pravni prednici su kao vlasnici predmetnog stana uknjiženi u zemljišnim knjigama dulje od 60 godina i predmetni stan je izuzet od nacionalizacije.
10. U odnosu na Kupoprodajni ugovor od 22.12.1964. na koji se poziva tužitelj, tuženik navodi da je isti sklopljen između RŽ i poduzeća Duhan ali isključivo kao sredstvo osiguranja zajma. Naime, pokojni ĆŽ (djed ovdje tuženika) je bio zet RŽ i zaključio je s poduzećem "Duhan" Ugovor o zajmu dana 06.04.1964. na iznos od tadašnjih 3.000.000,00 dinara, a koja sredstva su mu isplaćena iz fonda zajedničke potrošnje. Rok u kojem je pokojni ĆŽ trebao isplatiti taj iznos je bio 25 godina, a u slučaju da taj zajam ne isplati obvezao se predati u posjed i vlasništvo tvornici Duhan jednosobni stan u [adresa]. Predmetni zajam ĆŽ otplatio prije roka, na način da su sva sredstva od njegovih autorskih honorara umjesto njemu direktno doznačavana na tvornicu "Duhan", a prvu ratu je on sam uplatio dana 25.12.1964.
11. Da se doista radilo o Ugovoru o zajmu proizlazi iz činjenice da se poduzeće "Duhan" koji je sklopio Kupoprodajni ugovor od 22.12.1964. nikada nije knjižilo kao vlasnik tog stana iako je Ugovor bio sastavljen tako da nije bilo zapreka da se provede uknjižba za slučaj da zajam ne bi bio vraćen.
12. Tuženik ujedno dodaje da se godinama predmetni stan u [adresa] vodio kao etaža E-7 i kao etaža E-3, te je tek u postupku koji se vodio pred Zk. odjelom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-43916/12 utvrdilo da zapravo ne postoje dva stana nego jedan stan i da je ispravna oznaka tog jednog stana E-3 i da je vlasnik tog stana E-3 isključivo ĆŽ i nitko drugi.
13. Stoga kako taj stan nikada nije bio vlasništvo Republike Hrvatske, a niti je bio vlasništvo tvornice Duhana predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.
14. U tijeku ovog postupka tužitelju se pridružila PŽ kao umješač koja temeljem Ugovora o najmu stana sa društvom Državne nekretnine d.o.o. iznajmljuje stan na adresi u [adresa] i to stan površine 33,94 m2 koji je smješten na prvom katu zgrade u [adresa] izgrađene na zk.č.br. 1869/8 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stan koji je označen kao sedma etaža (E-7).
15. PŽ kao umješač navodi da ima pravni interes umješati se na strani tužitelja kako bi RH uspjela u ovom sporu, a kako bi ona u nekoj budućnosti mogla eventualno taj stan kupiti od Republike Hrvatske.
16. Tuženik se usprotivio miješanju PŽ u ovaj spor, a sud je to miješanje dopustio, radi procesnog pojednostavljenja spora i razrješavanja situacije ubuduće tako da ne ostane sporna situacija ima li možebitno PŽ pravo kupiti taj stan od Republike Hrvatske jer ona to pravo nema, niti će ga ikada imati jer jedini prodavatelj toga stana može biti samo ĆŽ, a što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka kako će to sud nastavno obrazložiti.
17. U dokaznom postupku sud je pročitao kompletan predmet P-1318/21 i predmet Z-43916/2012, te posebice podnesak Republike Hrvatske od 11.11.2021. u predmetu Z-43916/12 i rješenje Zk. odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27.04.2022, pročitano je rješenje Komisije za nacionalizaciju pri NO Općine Maksimir od 14.12.1959. (list 6-7), rješenje Komisije za nacionalizaciju od 07.07.1960. (list 8-9), rješenje Kotarskog suda u Zagrebu od 13.02.1961., rješenje Skupštine Općine Trogir od 24.12.1964., Kupoprodajni ugovor od 22.12.1964., tužba na priznanje prava vlasništva i izdanje tabularne isprave, dopis SIZ-a stanovanja i komunalnih djelatnosti Općine Maksimir, rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 15.06.2007., rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14.12.2007., tužba od 02.10.2008., prijedlog za zabilježbu spora od 20.10.2008., zk. izvadak, zk. ul. br. [broj ZK uloška], Ugovor o korištenju stana od 18.03.1967., dopunski Ugovor od 16.02.1969., rješenje od 15.12.1963., Zapisnik o ponovnom utvrđivanju vrijednosti stana od 23.03.1988., Odluka o davanju stana na privremeno korištenje od 28.02.1996., Ugovor o najmu stana od 28.02.1996., tužba ĆŽ protiv RH (list 10-44 spisa), pročitan je dopis Duvanske industrije Niš od 17.01.1966. kojim duvanska industrija Niš obavještava ĆŽ da će tvornici Duhana Zagreb dostaviti iznos od tadašnjih 3.000.000,00 dinara (list 56 spisa), potvrda Duvanskog kombinata
– Prilep kojim se umjesto pok. ĆŽ za korištenje njegovog autorskog djela isplaćuje naknada tvornici Duhana Zagreb u svoti od tadašnjih 1.000.000,00 dinara (list 57), pročitan je Ugovor o zajmu između poduzeća Duhan i direktora ĆŽ kojim poduzeće Duhan daje ĆŽ zajam od tadašnjih 3.000.000,00 dinara, pročitana je presuda na temelju priznanja broj P-1318/21 (list 70-71), povijesni zk. izvadak (list 72-96), Zapisnik sa Sjednice radničkog savjeta od 10.03.1964. gdje je donijeta odluka da će se direktoru ĆŽ dati zajam u iznosu od 3.000.000,00 tadašnjih dinara za stambenu izgradnju, a u zamjeni je uzet njegov jednosobni stan te je i donesena odluka Radničkog savjeta da će se taj iznos isplatiti, a zajam je odobren iz zajedničke potrošnje (list 97-103), pročitan je aktualni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 107-112), Ugovor o najmu stana kojeg su Državne nekretnine sklopile s PŽ broj 6102/15 od 30.09.2015. (list 113-123), Ugovor o najmu stana broj 6-I-37/20 od 14.10.2020. između Državnih nekretnina i PŽ (list 125-134), pročitano je rješenje broj Z-43916/12 (list 140-144), pročitana je dokumentacija koju je dostavila umješač PŽ (list 174-191), pročitana je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojim je naloženo iseljenje iz predmetnog stana DŽ po tužbi tužiteljice JŽ (list 204-207), saslušana je umješač PŽ (list 211-213), tuženik ĆŽ (list 222-223), svjedok IŽ (list 232-234).
18. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
19. Među strankama je neprijeporno da su vođeni postupci i to postupak Z- 43916/12 gdje je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu donio rješenje od dana 27.04.2022. koje je postalo pravomoćno i ovršno i kojim rješenjem je pod točkom I. 2.a brisan stan na I. (prvom) katu, površine 33,94 m2 koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja, opisan kao E-7 i uknjižen kao vlasništvo Republike Hrvatske, te je na stanu E-3 koji je vlasništvo ĆŽ brisana primjedba "izuzet od nacionalizacije" – čime je evidentno da taj stan nije bio vlasništvo tvornice Duhana Zagreb, a niti je nacionaliziran već je bio u privatnom vlasništvu kako to tuženik i tvrdi.
20. Nadalje neprijeporno je i da je donesena presuda na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-1318/21 od 01.02.2022. temeljem koje je naloženo Republici Hrvatskoj predati ĆŽ u posjed njegovu nekretninu – stan u [adresa] upisan kao E-3, stan na prvom katu – desno (s fronte) na uglu [adresa] i [adresa] koji se sastoji od jedne garsonijere sa svim nusprostorijama upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
21. Neprijeporno je da taj stan temeljem Ugovora o najmu trenutno koristi i u njemu stanuje PŽ, time da je ona u taj stan ušla temeljem sklopljenog Ugovora o najmu stana s Državnim nekretninama d.o.o., te se ista u predmetnom stanu nalazi još od 2015.
22. Prijeporno je, je li Republika Hrvatska vlasnik predmetnog stana ili je vlasnik ĆŽ kako je i upisan u zemljišnim knjigama.
23. Uvidom u presudu na temelju priznanja broj P-1318/21 od dana 01.02.2022. razvidno je da je tužena Republika Hrvatska priznala da nije vlasnica toga stana i priznala je da je dužna taj stan predati tuženiku ĆŽ kao vlasniku neposjedniku temeljem čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje u tekstu: ZV) – rei vindicatio.
24. Uvidom u predmet Z-43916/12 sud je utvrdio da u istom predmetu postoji Izjava Republike Hrvatske od dana 11.11.2021. (list 253-254 spisa Z-43916/12) gdje je zamjenik Općinskog državnog odvjetnika napisao da iz činjenica utvrđenih tijekom tog postupka, a posebice onih koji proizlaze iz povijesnog rukom vođenog zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te nalaza i mišljenja sudskog vještaka Milene Polimac – Rođak od 04.11.2020., te iz činjenica utvrđenih na očevidu proizlazi da se u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vodi jedan te isti stan kao oznaka etaže E-3 koji glasi na ĆŽ i etaža E-7 koji glasi na Republiku Hrvatsku, te nadalje se navodi da je RH utvrđena vlasnikom stana E-7 u upravnom postupku rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Klasa: UP/I- 942-02/14-06/29, UR broj: 251-14-11/302-15-10 od 18.02.2015. koje je postalo pravomoćno dana 19.03.2015.
25. Republika Hrvatska do vođenja postupka Z-43916/12 nije imala saznanja da se radi o jednom stanu koji je evidentirano kao etaža E-7 i etaža E-3. Zbog toga je Republika Hrvatska suglasna da ostane u zemljišnim knjigama ostane upis 3. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-3) stana u prvom katu desno (s fronte) na uglu [adresa] i [adresa] koji se sastoji od jedne garsonijere sa svim nusprostorijama u vlasništvu ĆŽ, te da se briše upis prava vlasništva Republike Hrvatske na 7. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-7) stan na prvom katu površine 33,94 m2 koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja.
26. Oba ova predmeta su pravomoćna. Dakle Republika Hrvatska je u dva zasebno vođena postupka priznala prvo, da ne postoji etaža E-7 [adresa], već da samo postoji etaža E-3, [adresa], a ta etaža E-3 je u vlasništvu ĆŽ, koji je taj stan naslijedio od svojih prednika.
27. Također i iz ovih utvrđenih činjenica jasno proizlazi da PŽ ima iznajmljenu nepostojeću etažu E-7 [adresa], te ima Ugovor o najmu za nepostojeći stan E-7, a stvarno postojeći stan E-3, [adresa] čime PŽ bez ikakve pravne osnove i bez ikakve privole ĆŽ stanuje u njegovom stanu u [adresa] stana u prvom katu desno (s fronte) na uglu [adresa] i [adresa] koji se sastoji od jedne garsonijere sa svim nusprostorijama.
28. Također temeljem dokaznog postupka sud je sa sigurnošću utvrdio uvidom u povijesni zk. izvadak da su etažni vlasnici stana u etaži E-3 bili RŽ, JŽ, ĆŽ (djed) i ĆŽ (unuk), te slijedom toga nije razvidno da bi predmetni stan bio upisan na tvornicu Duhana Zagreb. Osim toga da bi Republika Hrvatska mogla dokazati da je doista predmetni stan ušao u kapital tvornice Duhana Zagreb, te da prilikom pretvorbe i privatizacije nije procijenjen, Republika Hrvatska je trebala i morala dostaviti takav dokaz, a nije ga dostavila jer ne postoji niti dokaz da je taj stan ušao u temeljni kapital Tvornice "Duhana", a niti postoji dokaz da je bio procijenjen u pretvorbi i privatizaciji.
29. PŽ – umješač je iskazala da je s trgovačkim društvom Državne nekretnine d.o.o. sklopila Ugovor o najmu stana 2015. te se u tom najmu nalazi i danas, te potvrđuje da ima sklopljen Ugovor o najmu za etažu E-7.
30. Tuženik ĆŽ saslušan kao stranka iskazao je da su njegova obitelj odnosno njegovi prednici u posjedu predmetnog stana duže od 60 godina, a on je predmetni stan naslijedio od svoje pokojne tete BŽ temeljem rješenja o nasljeđivanju, te potvrđuje da je on naslijedio stan u [adresa] na prvom katu –desno (s fronte) na uglu [adresa] i [adresa] oznake etaže E-3. Navodi da niti danas nije u posjedu toga stana iako je ishodio pravomoćnu presudu na temelju priznanja i Republika Hrvatska se obvezala predati mu stan slobodan od osoba i stvari ali je i dalje Republika Hrvatska s tim stanom nastavila raspolagati, dala ga trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o., a danas u tom stanu stanuje PŽ.
31. U odnosu na pravno sljedništvo navodi da je vlasnik toga stana bio njegov dida, pa baka, pa teta i nakon tete on. Iskazuje da je njegov dida svojedobno dignuo zajam u svom poduzeću "Duhan" i na tom stanu za iznos zajma je zasnovano osiguranje koje nije bilo upisano u zemljišne knjige, a njegov dida je taj zajam vratio. Tuženik pričuvu za taj stan plaća unazad 5 ili 6 godina.
32. Svjedok IŽ iskazao je da od 2018. radi u Državnim nekretninama na radnom mjestu direktora za stanove. Konkretno saznanja o tom stanu i o sklapanju Ugovora o najmu s PŽ nema jer su te neposredne kontakte obavljali drugi zaposlenici odnosno kolege. On je svojedobno saznao da postoji nešto sporno s tim stanom.
33. Sud je iskazima umješača, svjedoka i tuženika također sa sigurnošću utvrdio da je vlasnik tog stana isključivo i jedino ĆŽ, a da Državne nekretnine nisu imale pravo raspolagati sa stanom ĆŽ, niti sklapati Ugovor o najmu s PŽ.
34. Temeljem cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, a s obzirom da je Republika Hrvatska u drugim postupcima priznala da etaža E-7 na prvom katu gledajući s fronte desno u zgradi u [adresa] ne postoji i da je priznala da je dužna ĆŽ predati etažu E-3 jer je on vlasnik – neposjednik te etaže, sud je sa sigurnošću utvrdio da je u drugim postupcima pravomoćno utvrđeno, a s čime se usuglasila Republika Hrvatska da ona nema nikakvo možebitno pravo vlasništva na tom stanu, a nema niti pravnog temelja da se vlasništvo utvrdi jer Republika Hrvatska nije dokazala da bi taj stan ikada ili u bilo kojem trenutku bio upisan kao vlasništvo Republike Hrvatske već je to isključivo privatno vlasništvo koje je generacijama u obitelji ĆŽ.
35. Radi toga valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučiti kao u izreci.
36. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.
37. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova, troška sastava očitovanja na prijedlog za mirno rješenje spora u iznosu od 250 bodova, troška sastava 2 podneska (12.07.2023. i 29.10.2024.), svako po 250 bodova, troška zastupanja na 4 ročišta (18.10.2023., 08.05.2024., 20.11.2024. i 08.05.2025.), svako po 250 bodova, a sve prema Tbr 8.1., Tbr. 9.1., Tbr. 32. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.
38. Zbrojeno parnični trošak tuženika iznosi 2000 bodova / 4.000,00 €.
39. Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 1.000,00 €, čime je tuženiku sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 5.000,00 €.
40. Sud je tuženiku dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
41. Radi navedenog odlučeno je kao u toč. I. do II. izreke ove presude i u rješenju.
U Zagrebu, dana 30. lipnja 2025. godine
Sutkinja
Jesenka Jurić Šojat
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.
Dostaviti:
-pun. tužitelja
-pun. umješača
-pun. tuženika
