Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

: GBrBroj: Ppž-5603/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. i odgovorne osobe JR, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 18. i stavka 2. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), rješavajući o žalbi okrivljenika pravne osobe ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. i odgovorne osobe JR koje brani Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 7. travnja 2025., broj: Pp-15356/2022, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se neosnovanom žalba okrivljenika pravne osobe ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. i odgovorne osobe JR i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici pravna osoba ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. i odgovorna osoba JR obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka svaki u iznosu od 70,00 (sedamdeset) eura, a koji su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 7. travnja 2025., broj: Pp-15356/2022, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. i odgovorna osoba JR zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 18. i stavka 2. Zakona o radu, a za koji su, na temelju cit. propisa i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), kažnjeni i to pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.040,00 eura, a odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura.

2. Okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka svaki u iznosu od 50,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga. Žalitelji u bitnom ističu kako su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 77. stavka 2. Zakona o radu, no s obzirom na sadržaj navedene odredbe, presuda je formalno manjkava jer je utemeljena na odredbi materijalnog prava koja uopće ne regulira prekršaj koji im se sadržajno stavlja na teret. Nadalje, žalitelji ističu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer sud iznosi kontradiktorne i pogrešne zaključke vezane uz prava radnice na godišnji odmor, a vezano uz razdoblje neplaćenog dopusta kojeg je imala u 2020. godini pa presuda ima nedostatke zbog kojih se uopće ne može ispitati, te izreka presude proturječi dijelovima obrazloženja presude koje je nerazumljivo i nejasno i nema utemeljenja u materijalnom pravu. Žalitelji smatraju kako je jedino sporno jesu li mogli/smjeli isplatiti naknadu za tri dana godišnjeg odmora u siječnju 2020. godine. Smatraju kako isplatom naknade za tri dana godišnjeg odmora (neovisno što se naknada za neiskorišteni godišnji odmor isplaćuje samo u slučaju prestanka radnog odnosa) nisu oštetili radnicu, već je ona stavljena u povoljniju pravnu poziciju od one u kojoj bi bila da joj ta naknada nije isplaćena. Nikakve namjere kršenja prava radnice na godišnji odmor u njihovom postupanju nije bilo niti je došlo do kršenja zakonskih propisa, te ističu i kako je sama radnica pristala na tu isplatu. Žalitelji nadalje ističu kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kako nema uvjeta za primjenu članka 38. Prekršajnog zakona. Zbog navedenog, žalitelji predlažu ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ih optužbe, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku prvostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7. 9. i 10. Prekršajnog zakona.

6. Utvrđeno je da su neosnovani i proizvoljni navodi žalitelja kada tvrde da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Naime, obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani i obrazloženje je u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, provedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem.

7. Razmatrajući nadalje žalbu okrivljenika i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno pravno označio prekršaj kojeg su počinili okrivljenici. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljena pravna osoba kao poslodavac i njena odgovorna osoba nisu omogućili korištenje godišnjeg odmora u cijelosti radnici FR zaposlenoj na radnom mjestu savjetnika za građane koja je imala pravo na 30 dana godišnjeg odmora, te je u periodu od 2. studenog do 9. prosinca 2020. koristila 27 dana godišnjeg odmora, a za preostala tri dana neiskorištenog godišnjeg odmora poslodavac joj je isplatio naknadu za neiskorišten godišnji odmor, a koju mogućnost poslodavca može iskoristiti samo u slučaju prestanka ugovora o radu, pa su tako 1. srpnja 2021. počinili prekršaj. Ovakvim ponašanjem okrivljenici su ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 18. i stavka 2. Zakona o radu. Okolnost što je prvostupanjski sud propustio navesti da je time povrijeđena materijalna odredba članka 77. stavka 1. Zakona o radu (a koja je opisana u činjeničnom opisu prekršaja), nije od značaja i ne utječe na zakonitost pobijane odluke, budući je sud vezan činjeničnim opisom djela, a okrivljenicima je pravilno stavljen na teret prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 18. i stavka 2. Zakona o radu koji propisuje da će se kazniti novčanim kaznama pravna osoba-poslodavac i njena odgovorna osoba ako radniku ne omoguće korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, osim u slučaju prestanka ugovora o radu (članak 18.a stavak 7., članci 77., 78., 83. i 84. te članak 85. stavci 2. i 4.).

8. Iz provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno kako okrivljena pravna osoba i njena odgovorna osoba nisu radnici FR koja je imala pravo na 30 dana godišnjeg odmora za 2020. godinu, omogućili korištenje godišnjeg odmora u cijelosti, da je u periodu od 2. studenog do 9. prosinca 2020. radnica koristila 27 dana godišnjeg odmora, te da joj je za preostala tri dana neiskorištenog godišnjeg odmora poslodavac isplatio naknadu za neiskorišten godišnji odmor. Također je nesporno utvrđeno da radnici nije prestao radni odnos.

9. Svi navodi žalitelja koji se odnose na poricanje počinjenja prekršaja, a kojima u cijelosti ponavljaju obranu danu u postupku, tj. da su imali zakonsko pravo na isplatu naknade za tri dana neiskorištenog godišnjeg odmora, nisu prihvaćeni osnovanima. Prema članku 82. Zakona o radu, naknada za neiskorišteni godišnji odmor isplaćuje se radniku samo u slučaju prestanka ugovora o radu, i to razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Dakle, ako radni odnos nije prestao, pravo na naknadu za godišnji odmor ne postoji, već radnik ima pravo na korištenje godišnjeg odmora uz naknadu plaće tijekom korištenja (članak 81. Zakona o radu). U konkretnom slučaju radnici FR radni odnos nije prestao, stoga nije niti imala pravo na naknadu za godišnji odmor.

10. U odnosu na žalbene navode kako sud iznosi kontradiktorne i pogrešne zaključke vezane uz prava radnice na godišnji odmor, a vezano uz razdoblje neplaćenog dopusta kojeg je imala u 2020. godini pa presuda ima nedostatke zbog kojih se uopće ne može ispitati, te izreka presude proturječi dijelovima obrazloženja presude koje je nerazumljivo i nejasno i nema utemeljenja u materijalnom pravu, ističe se kako su isti neosnovani. Prvostupanjski sud pravilno je zaključio i valjano obrazložio kako je okrivljenica nakon što joj je istekao neplaćeni dopust u 2020. godini, ima pravo na godišnji odmor iz kalendarske godine iz kojeg se vratila na rad, sa čime su okrivljenici bili upoznati budući su joj odobrili godišnji odmor za 2020. godinu u trajanju od 30 dana, te su joj omogućili korištenje u trajanju od 27 dana, a za tri dana su joj u suprotnosti sa zakonskim odredbama Zakona o radu isplatili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, umjesto da su joj omogućili korištenje tri dana godišnjeg odmora do 30. lipnja 2021.

11. Napominje se kako je stupanj krivnje dostatan za počinjenje ovog prekršajnog djela nehaj, a ne namjera. U skladu s odredbom članka 28. Prekršajnog zakona, za odgovornost za prekršaj dovoljan je nehaj, s time da se u skladu s odredbom članka 25. stavka 2. Prekršajnog zakona, iznimno, propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru, a što nije slučaj kod inkriminiranog prekršaja.

12. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjski sud svoje saznanje o djelu okrivljenika zasnovao je na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te je za odluku o krivnji žalitelja dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenici žalbenim navodima nisu ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, a kao što to neosnovano ističu žalitelji.

13. Razmatrajući odluku o izrečenim novčanim kaznama, utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčane kazne nisu prestroge. Za počinjeni prekršaj prvostupanjski sud izrekao je ublažene novčane kazne uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, a koje su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) i nema opravdanog razloga za daljnje ublažavanje novčane kazne odgovornoj osobi. Napominje se da je novčana kazna pravnoj osobi ublažena na visinu najniže mogućeg iznosa do koje se propisana novčana kazna uopće može ublažiti za ovaj prekršaj, a koji za pravnu osobu iznosi 1.040,00 eura (članak 33. stavak 1. Prekršajnog zakona).

14. U vezi navoda žalitelja da su se stekli uvjeti za donošenje presude kojom bi se okrivljenici oslobodili od kazne, ističe se da u skladu s odredbom članka 38. Prekršajnog zakona Sud će osloboditi od kazne počinitelja kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, kao i u slučaju kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, pa u skladu sa cit. odredbom u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu ovog instituta, a što je pravilno obrazložio i prvostupanjski sud.

15. Prema uvjerenju ovog Suda izrečenim novčanim kaznama ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

17. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.