Poslovni broj: P-1913/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Borivoju Mitriću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, zastupan po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i Partneri, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 30. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-8737/09 od 12. kolovoza 2009. kojeg je donio javni bilježnik Marija Borić.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika radi naplate iznosa od 705,83 EUR / 5.317,07 kn u postupku izravne naplatu novčane tražbine ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave iz točke I. rješenja do pravomoćnosti točke I. izreke ovog rješenja."

II. Nalaže se tužitelju KE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tuženiku HRVATSKOM TELEKOMU d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, parnični trošak u iznosu od 937,50 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.06.2025. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. 85 Ovrv-114731/2022-2 od 15. veljače 2023. g. upućen na parnicu radi proglašenja da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv- 8737/09 od 12. kolovoza 2009., a temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje u tekstu: OZ), a koji razlozi su da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka, odnosno da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

2. Tužitelj iako upućen da podnese tužbu temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7.,9. i 11. OZ, tužitelj se odlučuje samo i jedino za razlog kojeg navodi po ranijem Ovršnom zakonu gdje je pravni temeljem zastare potraživanja naveden u odredbi čl. 46. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

3. S obzirom da se može utvrditi identitet pravnog temelja tražbine tužitelja sud će odlučiti o razlogu kojeg tužitelj navodi kao razlog za tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a to je da je nastupila zastara tražbine.

4. Stoga tužitelj predlaže da sud u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev, te da ovrhu pod brojem Ovrv-114731/2022 proglasi nedopuštenom.

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da bi nastupila zastara tužiteljeve tražbine jer je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje rješenje o ovrsi je donijela javna bilježnica Marijana Borić pod brojem Ovrv-8737/09 od 12.08.2009. postalo pravomoćno i ovršno dana 09.12.2011. Tuženik pojašnjava da se radi o pravomoćnoj ovršnoj ispravi (rješenju o ovrsi) zbog čega zastarni rok za naplatu potraživanja temeljem pravomoćne sudske odluke iznosi 10 godina, sukladno odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO).

6. Tuženik navodi da je rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv-8737/09 doneseno dana 12.08.2009., te je postalo pravomoćno dana 09.12.2011.

7. Prijedlog za izravnu naplatu podnesen je dana 15.12.2011. Financijskoj agenciji i to rješenje o ovrsi evidentirano je u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje pri Financijskoj agenciji, te je takvo evidentirano potraživanje čekalo red naplate od 2011. do 2018. kada je donesen novi Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne Novine" broj 68/18, dalje: ZPONS) koji Zakon je odredio da se sve tražbine koje nisu naplaćene u roku od 3 godine od dana evidentiranja u redoslijed Očevidnika za naplatu ima izbrisati iz prednosnog reda naplate (čl. 12. 1. navedenog Zakona).

8. Obzirom da je tražbina tuženika isknjižena iz redoslijeda Očevidnika naplate, tuženik je temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi broj Ovrv-8737/09 od dana 12.08.2009. stavio novi ovršni prijedlog, te po primitku tog novog ovršnog prijedloga ovdje tužitelj KE odnosno ovršenik izjavio žalbu koja je zavedena pod brojem Ovrv-114731/2022, te je rješenjem ovršnog odjela OGSZ KE upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te se parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom upravo i vodi pod ovim sudskim brojem P-1913/23.

9. Kako ovaj sud ima ovlasti ispitivati tužbu tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom samo jedino i isključivo u granicama u kojima je upućen na parnicu radi utvrđivanja neke sporne činjenice, a sve sukladno odredbi čl. 55. Ovršnog zakona, sud je ispitao je li nastupila zastara tuženikove tražbine prema tužitelju u odnosu na pravomoćnost rješenja o ovrsi i vrijeme podnošenja ovršnih prijedloga.

10. U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupni spis Ovr-114731/22 gdje je ponovno podnesen ovršni prijedlog dana 18.10.2022., a temeljem pravomoćne ovršne isprave – rješenja o ovrsi pod brojem Ovrv-8737/09 od 12.08.2009., pročitan je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave zaprimljen kod javnog bilježnika dana 12.08.2019. (list 9-10 spisa), rješenje o ovrsi od 12.08.2009. s klauzulom pravomoćnosti od dana 09.12.2011. (list 11 spisa), pročitan je dopis od 02.04.2024. VD Javnog bilježnika Vedrana Borića iz Osijeka u svezi ovršnog predmeta Ovrv-8737/2009 (list 21- 23), pročitan je Zahtjev za izravnu naplatu od 15.12.2011. i Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-8737/09 iz koje je razvidno da je zahtjev zaprimljen 16.12.2011. kao i da je tuženik kao ovrhovoditelj izgubio prednosni red nakon stupanja na snagu ZPONS (list 25-27).

11. Među strankama je neprijeporno da je javni bilježnik Mirjana Borić donijela rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-8737/09 od 12.08.2009., te da je podnesen ovršni prijedlog 18.10.2022. (za kojeg tužitelj znade i na koji je uložio žalbu).

12. Prijeporno je, je li nastupila zastara tražbine sukladno odredbi čl. 233. ZOO-a, te je li tražbina tuženika bila u zastari dana 18.10.2022. zbog čega bi bio ostvaren žalbeni razlog odnosno pravni temelj za proglašenje ovrhe nedopuštenom temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

13. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22; dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

14. Uvidom u dopis vršitelja dužnosti javnog bilježnika Vedrana Borića iz Osijeka od 02.04.2024. (list 21) sud je utvrdio da kod javnog bilježnika dana 22.03.2024. zaprimljen dopis kojim se od javnog bilježnika tražio predmet pod poslovnim brojem Ovrv-8737/09.

15. Uvidom u javnobilježničku arhivu, utvrđeno je da je traženi predmet izlučen temeljem Rješenja Državnog arhiva u Osijeku i u javnobilježničkoj arhivi fizički nažalost više ne postoji, jer je Javni bilježnik dužan čuvati ovršne predmete 5 godina od dana pravomoćnosti, a sve sukladno Pravilniku o zaštiti i obradi arhivskog i registraturnog gradiva u javnobilježničkom uredu ("Narodne Novine" 123/2008).

16. U 2009. Javni bilježnici su vodili službenu evidenciju elektronski i to putem sustava NOTAIO. Isti sustav je zamijenjen licenciranim sustavom Hrvatske javnobilježničke komore (NOTAR). Budući se radi o predmetu od prije 15 godina Javni bilježnik je angažirao informatičkog stručnjaka kako bi se pronašao elektronički vođen Upisnik u sustavu koji više ne koriste.

17. Unutar elektronički vođenog predmeta, radnje koje su se obavljale su bile slijedeće:

- 12.08.2009. – predmet zaprimljen te je isti dan upisan i doneseno rješenje o ovrsi,

- 17.08.2009. – predmet je poslan preporučenom poštom ovršeniku na adresu naznačenu u ovršnom prijedlogu,

- 18.08.2009. se preporučena pošiljka vratila s naznakom "nepoznat".

- 20.08.2009. – sukladno tadašnjem Ovršnom zakonu upućen je dopis Policijskoj upravi radi dostave adrese te su dobili povratnu informaciju da je ovršenik odjavljen s područja Republike Hrvatske,

- 21.11.2011. drugo slanje – predmet je ponovno poslan u 2011. kada su zaprimili obavijest da je ovršenik KE ponovno prijavio adresu na području RH.

- 22.11.2011. ovršenik KE je zaprimio pošiljku.

- 09.12.2011. predmet Ovrv-8737/09 je postao pravomoćan.

- Zahtjev za izravnu naplatu je podnesen dana 15.12.2011. uz Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje i taj Zahtjev i specifikaciju FINA zaprima dana 16.12.2011.

- Zahtjev ostaje evidentiran u Očevidniku redoslijeda za plaćanje do stupanja na snagu ZPONS-a ("Narodne Novine" 68/18) koji Zakon je stupio na snagu dana 04.08.2018.

- Nakon stupanja na snagu ZPONS-a, potraživanje tuženika je isknjiženo iz redoslijeda naplate.

- Novi ovršni prijedlog podnesen je dana 18.10.2022.

18. Dakle temeljem ovih navedenih činjenica, a s obzirom na odredbu čl. 233. ZOO-a koja propisuje da pravomoćne odluke zastarijevaju za 10 godina, evidentno je da je tužitelj podnio odmah po pravomoćnosti rješenja o ovrsi zahtjev za izravnu naplatu dana 16.12.2011., te je ponovo podnio ovršni prijedlog dana 18.10.2022. , pa nije nastupila zastara tražbine Hrvatskog telekoma prema tužitelju. Naime, zastara se, temeljem odredbe čl. 241. st. 1. ZOO-a prekida svakom vjerovnikovom radnjom koja je usmjerena radi naplate tražbine.

19. Stoga je tuženik Hrvatski Telekom odmah po pravomoćnosti rješenja o ovrsi koje rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno dana 09.12.2011. podnio ovršni prijedlog dana 15.12.2011. Obzirom da je ovršni prijedlog temeljem valjane ovršne isprave podnesen samo nekoliko dana nakon što je ista postala pravomoćna, zastarni rok je prekinut tom radnjom i nije tekao niti je mogao teći sve do trenutka dok temeljem novog ZPONS-a koji je stupio na snagu 04.08.2018. nije isknjižen.

20. Tada je ponovno počeo teći zastarni rok od 10 godina prema odredbi čl. 233. ZOO-a, pa kako je ovdje tuženik podnio novi ovršni prijedlog dana 18.10.2022. taj ovršni prijedlog je podnesen unutar zastarnog roka od 10 godina odnosno nakon 4 godine računajući od dana 04.08.2018.

21. Obzirom da je sud detaljno raspravio razlog zbog kojeg je podnesena tužba radi nedopustivosti ovrhe u ovoj pravnoj stvari, te je sa sigurnošću utvrdio da nije nastupila zastara tražbine, takav prigovor tužitelja je neosnovan, slijedom čega je neosnovan i tužbeni zahtjev tužitelja.

22. Tužiteljevi razlozi koje navodi da on nije saznao za rješenje o ovrsi, da to rješenje nije dobio, odnosno da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno dana 09.12.2011., a da je ovršni prijedlog prvi puta podnesen dana 18.10.2022. je neosnovan iz razloga što postoje nepobitni dokazi iz elektronički vođenog Upisnika kod Javnog bilježnika da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno dana 09.12.2011., a što znači da je tuženik prema pravilima o dostavi pismena bio obaviješten i da je dobio rješenje o ovrsi jer u protivnom javni bilježnik ne bi izdao potvrdu ovršnosti, jer javni bilježnik radi po Zakonu i dužan je raditi po Zakonu i u konkurenciji treba li sud vjerovati Evidenciji javnog bilježnika ili pukim tvrdnjama tužitelja da nije dobio rješenje o ovrsi, takve tvrdnje tužitelja su irelevantne i neosnovane.

23. Na temelju sveukupno provedenog dokaznog postupka te utvrđenih činjenica sud je sa sigurnošću utvrdio da nije nastupila zastara tuženikove tražbine radi čega je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti.

24. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 75 bodova, troška zastupanja na 3 ročišta (19.03.2024.,11.09.2024., 11.03.2025.), svako po 75 bodova, troška sastava 1 podneska od 15.07.2024. u iznosu od 75 bodova, a sve prema Tbr 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

26. Zbrojeno parnični trošak tuženika iznosi 375 bodova / 750,00 €.

27. Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 187,50 €, čime je tuženiku sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 937,50 €.

28. Sud je tuženiku dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

29. Radi navedenog odlučeno je kao u toč. I. do II. izreke.

U Zagrebu, dana 30. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika