REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 54-P-4139/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Codding d.o.o. Osijek, Ulica jablanova 11, OIB: 88679229416, zastupanog po punomoćniku Josipu Ećimoviću, odvjetniku iz OD Ećimović & Kaleb u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 30. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da isplati tužitelju Codding d.o.o. Osijek, Ulica jablanova 11, OIB: 88679229416, iznos od 31.129,34 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 15.860,52 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kupoprodajnim ugovorom od 27.7.1993. prodao poduzeću Sinan d.o.o. Zagreb drvni materijal u količini od 150 m3, da je tužitelj robu utovario u Osijeku sa uputnom stanicom Turopolje, a gdje je Sinan d.o.o. trebao preuzeti robu. Međutim, roba je zaplijenjena od strane tuženika zbog carinskog prekršaja. Sinan d.o.o. trebao je postati vlasnik robe kada robu plati i preuzme, a što se nije dogodilo. Zbog nepropisnog odloženih trupaca na Ranžirnom kolodvoru u Zagrebu tužitelj je pretrpio štetu. Stoga tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu vještaka potražuje od tuženika iznos od 31.124,18 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te prvenstveno ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer smatra da je za štetu odgovoran Sinan d.o.o.
3. U dokaznom postupku sud je sukladno revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH br. Rev-x 988/2015 od 15.5.2024. saslušao direktora tužitelja UP i svjedoka KP, proveo očevid na licu mjesta sa stalnim sudskim vještakom za šumarstvo i hortikulturu dipl. ing. ČP, vještačenje po istom vještaku, dopunsko vještačenje, te izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je zbog carinskog prekršaja došlo do privremene zaplijene hrastovih i jasenovih trupaca u Carinskoj ispostavi u Zagrebu, da je protiv poduzeća Sinan d.o.o., kao kupca i nalogodavca otpreme, te poduzeća Klan - Star uvoz – izvoz otpremništvo d.o.o. Zagreb vođen postupak zbog carinskog prekršaja.
6. Iz revizijske odluke VSRH br. Rev-x 988/2015 od 15.5.2024. proizlazi da je u ponovljenom postupku potrebno utvrditi:
- da li je tužitelj aktivno legitimiran potraživati naknadu štete;
- da li je tuženik morao ili mogao znati za obvezno pravnu kombinatoriku između poduzeća Sinan d.o.o. i tužitelja, dakle podatke koji tuženiku nisu bili poznati iz priloženih isprava, odnosno da li je tuženik bio dužan istraživati da li je stvarni vlasnik trupaca bio tužitelj.
7. Iz kupoprodajnog ugovora br. 1/9 od 27.7.1993. (list 19-20 spisa) razvidno je da je isti sklopljen između tužitelja Codding d.o.o. Osijek kao prodavatelja i Sinan d.o.o. kao kupca, te da je istim ugovorena kupoprodaja 150 m3 jasenovih i hrastovih trupaca, odnosno 35 m3 hrastovih trupaca i 115 m3 jasenovih trupaca. U čl. 4. Ugovora utvrđeno je da kupac može raspolagati robom nakon isplate iste u cijelosti, a prije otpreme.
8. Iz pravomoćnog rješenja Carinarnice Zagreb od 30.9.1994. (list 24-26 spisa) proizlazi da su poduzeće Sinan d.o.o. Zagreb i ZP, kao odgovorna osoba proglašeni krivim zbog carinskog prekršaja iz odredbe čl. 342. st. 1. toč. 2. Carinskog zakona, jer su u ispravama koje se podnose uz carinsku deklaraciju označili drugu kvalitetu, vrstu, količinu i vrijednost robe u namjeri da pri izvozu robe izbjegnu točno iskazivanje podataka navedenih u carinskoj deklaraciji, a zbog čega im je izrečena novčana kazna. Istim rješenjem određeno je da će o privremeno zadržanoj robi odlučiti CI Ranžirni kolodvor.
9. Iz tužbe br. Us-194/95 (list 75 spisa) razvidno je da su poduzeće U i ZP podnijeli tužbu Upravnom sudu RH protiv drugostupanjskog rješenja Komisije za carinske prekršaje od 5.12.1994., dok je iz presude Upravnog suda RH br. Us-194/1995 od 13.4.1995. (list 72-74 spisa) utvrđeno da je istom odbijena tužba tužitelja s obrazloženjem da su se u konkretnom slučaju stekla sva obilježja prekršaja koji se tužiteljima stavlja na teret.
10. Direktor tužitelja UP u svom iskazu u bitnom naveo je da su predmetni ugovor sklopili poduzeće Codding d.o.o. kao prodavatelj i Sinan d.o.o kao kupac, da se radilo o prodaji trupaca, da je Codding d.o.o. robu i otpremio, međutim, Coddingu d.o.o. za predmetne trupce nikada nije plaćeno. Naime, sporna roba zapela je na carini. Sinan d.o.o. je robu trebao platiti Coddingu d.o.o. nakon realizacije posla, međutim, u konačnici do toga nije došlo, a zbog čega Sinan d.o.o. robu nikada nije platio. Negdje 5-6 godina od oduzimanja robe bilo je nekih telefonskih poziva od tuženika da se roba preuzme, međutim, Codding d.o.o. na to nije pristao zbog propasti robe. On nikada niti nije dobio pisani poziv od Carinarnice da se roba preuzme.
11. Svjedok KP u svom iskazu istaknuo je da je njegov zadatak bio da iz poduzeća Codding d.o.o. napravi izvoz robe preko poduzeća Sinan d.o.o., a zbog čega je trebao preuzeti tovarne listove na željeznici i napraviti carinsku deklaraciju za izvoz. On tvrdi da Sinan d.o.o. nije platio robu Coddingu d.o.o., jer je došlo do spora oko carine, a isplata je trebala biti izvršena tek kada roba dođe na odredište u Italiju, međutim, roba je istovarena na Ranžirnom kolodvoru u Zagrebu.
12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanog direktora tužitelja i svjedoka, jer nema razloga da to ne učini, budući su njihovi iskazi uvjerljivi, životni i suglasni, te je iz njihovih iskaza zaključio da Sinan d.o.o spornu robu nikada nije platio Coddingu d.o.o., budući je roba u tranzitu zaplijenjena od strane Carinarnice Zagreb, te da Sinan d.o.o. robu nikada niti nije dobio u posjed.
13. Sud je također u postupku proveo očevid na licu mjesta na Ranžirnom kolodvoru u Zagrebu sa stalnim sudskim vještakom za šumarstvo i hortikulturu dipl. ing. ČP, te vještačenje po istom vještaku.
14. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je vještak tijekom očevida izvršio pregled trupaca lišćara hrasta i jasena, te je utvrđeno da su trupci dobrog izbora i kvalitete namijenjeni za furnir 1. i 2. razreda po HRN D B4 031 od 1979., međutim, vještak smatra da je građa nepropisno odložena, budući stovarište nije natkriveno, te je po njegovom mišljenju građa trebala biti uzdignuta pomoću pragova najmanje 20 cm iznad zemlje. Dopunskim nalazom od 16.7.2007. vještak je izvršio novi pregled, te utvrdio da je građa posve strulila, te zarasla u korov. Dopremljena drvna masa na stovarištu Ranžirnog kolodvora iznosila je 242.095,71 kn, dok je manjak građe iznosio 52.824,48 kn, odnosno ukupna drvna masa iznosila je 189.271,23 kn. Novim pregledom vještak je utvrdio da se šteta na tehničkom drvetu uvećala, te se prijašnja uporabna vrijednost od 78.796,84 kn smanjila na 7.590,60 kn. Zaključno vještak smatra da je ukupna vrijednost štete od truljenja, raspuklina i izgubljenog drveta po cijeloj pošiljci oblovine iznosila 234.505,11 kn.
15. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje sud smatra da je tužitelj u trenutku carinskog prekršaja bio vlasnik predmetne robe, budući poduzeće Sinan d.o.o. spornu robu nije platio tužitelju. Naime, isplata je trebala biti izvršena tek nakon realizacije izvoza, a do čega nije došlo jer je roba zadržana na Carinskoj ispostavi, na Ranžirnom kolodvoru u Zagrebu. Stoga je tužitelj kao vlasnik robe aktivno legitimiran za vođenje ovog postupka.
16. Sukladno odredbi čl. 540. st. 1. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje ZOO) prodavatelj određene pokretne stvari može posebnom odredbom ugovora zadržati pravo raspolaganja odnosno pravo vlasništva i poslije predaje stvari kupcu, sve dok kupac ne isplati cijenu u cijelosti.
17. Pitanje pak, da li je roba otpremljena ili nije irelevantno je za pitanje vlasništva u konkretnom slučaju, budući je Sinan d.o.o. robu mogao steći jedino plaćanjem, a isporuka robe sama po sebi niti ne mora značiti isplatu kupoprodajne cijene. Tim više, što u provedenom postupku niti ne postoji dokaz da je U d.o.o. robu platio.
18. Nadalje, nije sporno da je drvo kvarljivo i da ga tuženik nije uskladištio na adekvatan način, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a niti nije dokazao. Slijedom navedenog tuženik je odgovoran sukladno odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (''Narodne novine'' br. 75/93 i 92/96), jer štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave naknađuje Republika Hrvatska. Kako je, dakle, predmetna roba zadržana od strane Carinarnice Zagreb u neadekvatnim uvjetima zbog čega je posve oštećena truljenjem za istu je odgovoran tuženik. Naime, tuženik je bio dužan nakon pravomoćnog okončanja carinskog prekršajnog postupka predmetnu robu vratiti tužitelju, a što nije učinio, a niti je pisanim putem pozvao tužitelja na preuzimanje robe.
19. Slijedom navedenog sud je obvezao tuženika na isplatu iznosa utvrđenog nalazom vještaka od 234.505,11 kn, odnosno 31.124,18 eur.
20. Na dosuđeni iznos od 31.124,18 eur tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od presuđenja pa do isplate, budući je visina štete utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka u ovom postupku.
21. Kamatna stopa određena je po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).
22. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, pristupa na 16 ročišta od 22.7.1994., 11.4.1995., 5.5.1995., 15.5.1995., 14.10.1996., 3.3.1997. (očevid), 18.6.1998., 9.3.2000., 20.6.2000., 9.6.2005., 2.12.2005., 13.3.2007., 23.10.2008., 17.6.2013., 13.11.2013. i 14.5.2025. i sastava 4 obrazložena podneska od 9.2.1996., 4.2.2004., 27.2.2025. i 12.5.2025., pristupa na 5 ročišta od 7.11.1997., 15.2.2005., 17.10.2006., 12.1.2007. i 12.2.2025. od po 100,00 eur (25%), sastava žalbe od 625,00 eur, sastava 4 podneska od 1.7.2004., 13.1.2006., 3.10.2007. i 9.5.2008. od po 50,00 eur (25 %), te pristupa na ročište za objavu presude od 100,00 eur, ili ukupno 11.925,00 eur. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25% od 2.981,25 eur, ili ukupno 14.906,25 eur. Također, tužitelju je priznat i trošak predujma za vještačenje od 597,25 eur, te sudska pristojba na presudu od 357,02 eur, ili sveukupno 15.860,52 eur.
23. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. lipnja 2025.
Sudac:
Andrea Krstanović Čada
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
dna: punomoćniku tužitelja
punomoćniku tuženika
