Posl.br. Pr – 25/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Kate Ogresta Jović, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Sopjancu, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate plaće, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 26. lipnja 2025., dana 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 6.008,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 342,13 EUR bruto od 15.2.2019. godine,

na iznos od 896,84 EUR bruto od 15.3.2019. godine,

na iznos od 225,25 EUR bruto od 15.4.2019. godine,

na iznos od 182,20 EUR bruto od 15.5.2019. godine,

na iznos od 344,71 EUR bruto od 15.6.2019. godine,

na iznos od 104,45 EUR bruto od 15.7.2019. godine,

na iznos od 391,65 EUR bruto od 15.8.2019. godine ,

na iznos od 539,90 EUR bruto od 15.9.2019. godine,

na iznos od 126,59 EUR bruto od 15.10.2019. godine,

na iznos od 3,46 EUR bruto od 15.11.2019. godine,

na iznos od 337,54 EUR bruto od 15.12.2019. godine,

na iznos od 171,99 EUR bruto od 15.1.2020. godine,

na iznos od 251,74 EUR bruto od 15.2.2020. godine,

na iznos od 29,52 EUR bruto od 15.3.2020. godine,

na iznos od 299,84 EUR bruto od 15.4.2020. godine,

na iznos od 367,26 EUR bruto od 15.5.2020. godine,

na iznos od 18,41 EUR bruto od 15.6.2020. godine,

na iznos od 14,33 EUR bruto od 15.7.2020. godine,

na iznos od 14,53 EUR bruto od 15.8.2020. godine,

na iznos od 69,60 EUR bruto od 15.9.2020. godine,

na iznos od 40,24 EUR bruto od 15.10.2020. godine,

na iznos od 9,35 EUR bruto od 15.11.2020. godine,

na iznos od 149,23 EUR bruto od 15.12.2020. godine,

na iznos od 251,74 EUR bruto od 15.1.2021. godine,

na iznos od 238,22 EUR bruto od 15.2.2021. godine,

na iznos od 254,53 EUR bruto od 15.3.2021. godine,

na iznos od 178,95 EUR bruto od 15.4.2021. godine,

na iznos od 78,51 EUR bruto od 15.5.2021. godine te

na iznos od 75,61 EUR bruto od 15.6.2021. godine,

pa do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u bruto plaći, po stopi zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka 2.780,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 15. svibnja 2023 navodi, je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko- neretvanska, Postaja pomorske policije Dubrovnik, tijekom razdoblja od siječnja 2019 do . do svibnja 2021. godine ostvarivao kod tuženika plaću. Tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika i koja priroda posla je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanima.

Sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o policiji i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tužitelj kao državni službenik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi i to na način da se osnovna plaća tužitelja uvećava za rad noću za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs za 150%.

Tijekom navedenog razdoblja , tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima.

Tužitelj je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, dana 6. veljače 2023. godine, podnio zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, preporučenom poštom s povratnicom, radi mirnog rješenja predmetnog spora.

Tuženik je, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, dostavio svoje očitovanje na zahtjev radi mirnog rješenja spora kojim odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Tužitelj u trenutku podnošenja tužbe ne raspolaže relevantnom dokumentacijom po osnovi koje bi imao mogućnost istaknuti visinu tužbenog zahtjeva, međutim ima saznanja kako je ista dokumentacija pripremljena od strane tužiteljeva poslodavca (MUP RH) te kako se temeljem iste može provesti odgovarajuće financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelj je u svom Zahtjevu za mirno rješenje spora i predložio pribavu relevantne dokumentacije, a nakon koje bi se provelo odgovarajuće financijsko vještačenje.

Međutim, a obzirom je tuženik odbio Zahtjev za mirno rješenje spora kao neosnovan, nije se ni provelo predloženo vještačenje pa stoga tužitelj ni ne raspolaže tom dokumentacijom, odnosno podacima bez kojih zapravo nije moguće utvrditi visinu iznosa koje mu tuženik duguje, ali je nesporno kako dokumentacija postoji i koja bi se na zahtjev suda dostavila u sudski spis.

Stoga, tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što se temeljem podataka i dokumentacije, koja je pripremljena od strane tužiteljeva poslodavca, provede financijsko vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom.

Tužitelj u ovom trenutku samo pretpostavlja da se radi o tražbini u iznosu ne manjem od 1.327,36 EUR (10.000,99 kn) pa je u tom smislu i naznačena možebitna vrijednost predmeta spora sukladno Zakonu o parničnom postupku.

Nakon vještva određuje tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je zaprimio tužbu tužitelja koji smatra da mu tuženica nije pravilno obračunavala i isplatila razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a da je obavljajući poslove policijskog službenika u Policijskoj upravi Dubrovačko- neretvanskoj, Postaji pomorske policije Dubrovnik, u razdoblju od siječnja 2019. do svibnja 2021. priroda njegova posla iziskivala prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom. Tužba i tužbeni zahtjev su neosnovani u cijelosti. Naime, iz obračunskih lista plaća za tužitelja za predmetno razdoblje, radnih naloga i izvješća o radu te Registra službenih poslova za to razdoblje nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe koje se odnose na organizaciju rada policijskih službenika, prije svega odredbe Zakona o policiji („Narodne novine“: NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19) koji kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu, regulira način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme.

Odredbom članka 41. navedenog zakona propisan je način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme, a odredbom članka 42. propisano je da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji utvrđuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad te rad organiziran na drugačiji način.

Međutim, suprotno navodima iz tužbe, tužitelju su uz osnovnu plaću, obračunati i isplaćeni svi dodaci na plaću predviđeni Kolektivnim ugovorom u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznesenom u rješenju broj: Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016., tužitelju su obračunati i isplaćeni dodaci na osnovnu plaću temeljem prava na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ali samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i za sate kada nisu izvršavani radni zadaci jer su u slučaju višednevnih plovidbi, za sate provedene na plovilu izvan aktivnog rada, tužitelju isplaćeni dodaci za pasivno dežurstvo i to temeljem odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji određuje: „ Ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati smatra se pasivnim dežurstvom.“

Osim toga, sukladno odredbi članka 56. stavka 10. Kolektivnog ugovora koji propisuje da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi poslova ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata, tužitelju je isplaćivan i terenski dodatak jer je prilikom višednevnih službi na moru radio na terenu, a ne redovno 40 sati tjedno.

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u navedenom rješenju te pravno shvaćanje Županijskog suda u Splitu navedeno u rješenju posl.br. Gž R-1199/2021-3 od 15. veljače 2023., kojim je ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku i predmet vraćen na ponovno odlučivanje u činjenično i pravno identičnom predmetu, navodi iz tužbe su neosnovani. Naime, predloženi svjedoci imaju neposredna saznanja o načinu organizacije rada policijskih službenika raspoređenih na rad u Postaji pomorske policije Dubrovnik, načinu evidentiranja ostvarenih radnih sati policijskih službenika i metodologiji po kojoj je izvršen obračun plaća koje su tužitelju isplaćene u razdoblju od siječnja 2019. do svibnja 2021.

Također bitno je za istaći, da je za razdoblje nakon 1. travnja 2021. u odnosu na organizaciju rada u Postajama pomorske policije sukladno uputi Ravnateljstva policije došlo do promjene na način da su ukinute jednodnevne i višednevne plovidbe, a rad policijskih službenika organiziran je na način da su policijski službenici upućivani na plovidbe u trajanju od 12 sati, zbog čega je prestala potreba za isplatom dodataka za pasivno dežurstvo, a ukoliko bi se zbog potreba službe u pojedinim slučajevima pojavila potreba za radom dužim od 12 sati, policijskim službenicima bi bio plaćen prekovremeni rad. Isti način rada primjenjivao se u Postaji pomorske policije Dubrovnik i u razdoblju od 13. srpnja do 31. listopada 2020.

Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i pravno shvaćanje izraženo u prethodno navedenoj presudi drugostupanjskog suda, predlaže se sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 12. listopada 2023. godine navodi da prvenstveno, tuženik netočno navodi da bi tužitelju pravilno izvršio obračun uvećanja plaće za utuženo razdoblje i izvršio isplatu. Naime, sam tuženik priznaje da je služba, pa time i rad tužitelja, organizirana na način da se isti upućuje na višednevne službe te da je tužitelj bio dužan raditi po nalozima iz radnih naloga, međutim, tuženik u evidencijama o prisustvu na radu tužiteljev rad ne evidentira na ispravan način već proizvoljno, iako mu je dobro poznato da tužitelj u službi i na brodu provodi cijelo vrijeme (tako mu je i naloženo i tako je dužan raditi). Zato se evidencija tuženika ne može prihvatiti kao valjana, pa posljedično tome niti obračuni plaća vršeni po takvoj (nepotpunoj i netočnoj) evidenciji. Tuženik priznaje da se tužitelj radi potrebe službe upućuje na more više dana, pa se iz toga zaključuje da je isti 24 sata na brodu i toliko u službi (notorna je činjenica da će tužitelj u slučaju potrebe intervencija tako i postupiti unutar 24 sata, a ne da će u slučaju incidenta oglušiti se o potrebe službe jer mu je "isteklo radno vrijeme" evidentirano u registru službenih poslova).

Ukoliko je tuženik omogućio tužitelju da koristi slobodne dane za ostvarene prekovremene sate, tada je trebao donijeti i rješenje o tome, pa se predlaže da sud obveže tuženika da u spis ovog predmeta dostavi rješenja o korištenju slobodnih dana. Nadalje, nije u pravu tuženik kada se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Revr 1318/16-2) od 26. listopada 2016. godine, jer ova odluka nipošto ne govori u prilog navodima tuženika. Dapače, u obrazloženju te odluke jasno stoji da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora vrednovati i platiti tužitelju (kao prekovremeni rad), a ne da tuženik nije dužan ništa platiti kako on to ovdje tvrdi. Dakle, Vrhovni sud daje za pravo tužitelju i kaže da tužitelju pripada pravo na naknadu za izvršen rad nakon redovnog radnog vremena. Uzimajući u obzir odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, ta naknada pripada tužitelju u visini naknade za prekovremeni rad. Tuženik ignorira i ne uzima u obzir jasnu odredbu čl. 60. Zakona o radu koja definira radno vrijeme.

Tako, Zakon o radu poznaje samo radno vrijeme (tijekom kojega se može raditi redovno i prekovremeno) te vrijeme odmora koje nije radno vrijeme. Ne postoje nikakve međukategorije. Tuženik, iako priznaje da je tužitelj 24 sata na radnom mjestu i na raspolaganju poslodavcu (dakle, dežuran je i to mu je radno vrijeme), navodi da tužitelj u isto to (radno) vrijeme ima i vrijeme odmora. Na taj način se stvara nekakva međukategorija radnog i slobodnog vremena koja je suprotna Zakonu o radu i Ustavu (jamči se pravo na odmor!). Ta i sami suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske te županijskih i općinskih sudova u svojim stručnim člancima, kada pišu o tematici radnog prava i radnog vremena, jasno govore i potvrđuju da je za pojam radnog vremena bitna nazočnost radnika na radnom mjestu i raspoloživost poslodavcu te da je dežurstvo također radno vrijeme, a da je pripravnost slobodno vrijeme kada se radnik ne nalazi na radnom mjestu.

Uostalom, tuženik je zanemario i činjenicu da tužitelj nakon 12 sati rada ima pravo na neprekidan dnevni odmor od 12 sati, zajamčen Kolektivnim ugovorom i Zakonom o radu, kao i na tjedni odmor od 48 sati. U ovakvom režimu rada, očito da ga tužitelj nije imao. Tuženik citira odredbe čl. 56. st. 10. i čl. 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u svezi pasivnog dežurstva i terenskog dodatka, međutim zanemaruje jasna tumačenja Zajedničke komisije: prvenstveno tumačenje broj 28/44 od 20. svibnja 2014. godine: "Obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra se prekovremenim radom”; ali i druge: (i) „pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva se pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta, pa stoga ako službenik ili namještenik dežura na radnom mjestu izvan redovnog radnog vremena, nema pravo na dodatak

- (ii) „pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva se pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta (pripravnost kod kuće)".

-

Ovo znači da tužena nije smjela tužitelju vrijeme provedeno na plovilu vrednovati kao pasivno dežurstvo !!!

Da je tužitelj u pravu, potvrđuje i stav Vrhovnog suda, koji je zauzet u desecima odluka u predmetima tužitelja djelatnih vojnih osoba. Tako primjerice u odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Revr-17/15, od 1. veljače 2017. godine, Vrhovni sud uzima da tužitelju pripadniku MORH-a pripada za vrijeme dežurstva s obzirom na specifičnost službe (nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu) pravo na naknadu za prekovremeni rad umanjen za osam sati dnevnog odmora.

Dakle, Vrhovni sud zauzima stav da se u odnosu na dežurstvo koje je tužitelj vršio kontinuirano u trajanju od 24 sata kroz više dana, rad od osam sati tretira kao redovan rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rad, a daljnjih osam sati kao dnevni odmor. Budući da je tužitelj temeljem radnog naloga dužan 24 sata biti na plovilu i odmah postupiti po pozivu, to je jasno da se takvo vrijeme izvan redovnog radnog vremena ne može naknaditi kao pasivno dežurstvo (kod kojega radnik ima slobodno vrijeme i ne nalazi se na radnom mjestu) već kao prekovremeni rad, a koji stav potvrđuje i Vrhovni sud.

Također, ovaj stav potvrđuje i uputa koju je 12. listopada 2007. godine svim državnim odvjetništvima i županijskim sudovima uputilo Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, upravo s ciljem izbjegavanja neujednačenog postupanja i radi zauzimanja jedinstvene prakse.

U uputi jasno stoji da se dežurstvo na radnom mjestu (aktivno dežurstvo) nadoknađuje kao radno vrijeme u visini propisanoj Kolektivnim ugovorom, a da je pasivno dežurstvo pripravnost za rad izvan radnog vremena i IZVAN RADNOG MJESTA.

Tuženik se nadalje poziva na odluku Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž R- 1199/2021-3, od 15. veljače 2023. godine, a kao dokaz da su navodi iz tužbe u ovom predmetu neosnovani

Međutim, tužitelj dostavlja nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. Pr-12/2023, od 14. lipnja 2023. godine, kojom se, uvažavajući stavove drugostupanjskog suda iz gore navedene ukidne presude, opet prihvaća tužbeni zahtjev.

U potvrdu svojih navoda tužitelj dostavlja relevantnu sudsku praksu (prvostupanjske presude) u predmetima djelatnika pomorske policije, iz kojih je razvidno da su tužbeni zahtjevi osnovani dok se visina istih utvrđuje knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, kao i drugostupanjske presude u kojima se odbijaju izjavljene žalbe tuženika i potvrđuju te prvostupanjske presude.

4. Sud je u dokaznom postupku pregledao pravno relevantne isprave priložene u spisu saslušao tužitelja, proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Jeleni Čurlica, saslušao vještakinju pregledao sve isprave u spisu , tako i zahtjev za mirno rješenje spora, evidencije rada, evidencije prekovremenih sati, obračuni plaća saslušao predložene svjedoke GĐ, PĐ, HĐ, EĐ, samog tužitelja te saslušao vještakinju.

5. Ocijenivši da tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući je u zahtjevu za mirno rješenje spora koji je uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku prethodno pokretanju ovog spora od tužene zatražio dostavu relevantne radnopravne dokumentacije za potrebe provođenja financijskog vještačenja s ciljem utvrđivanja visine tražene razlike u plaći, pri čemu obveza tužene na dostavu te dokumentacije proizlazi iz čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 120/12 i „Narodne novine“ br. 32/15) te čl. 12. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 37/11), čl. 13. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 32/15) i čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17), međutim, da tužena nije postupila po njegovom traženju odnosno tužitelju nije dostavila traženu dokumentaciju, sud je stupnjevitu tužbu ocijenio dopuštenom te je postupao po istoj. Osim toga, tužena se nije protivila podnesenoj stupnjevitoj tužbi te je već uz svoj odgovor na tužbu dostavila zatraženu radnopravnu dokumentaciju.

6. Svjedok: PĐ po zanimanju policijski službenik, iskazuje da je radio je u periodu od siječnja 2019. do svibnja 2021. s tužiteljem i jedan i drugi rade na radnom mjestu mornara. Nekad su radili na tipu broda A na kojem ima 7 članova posade nekad na tipu broda B na kojem ima 3 člana posade. Njihov osnovni posao tijekom višednevne plovidbe je nadzor i zaštita državne granice. Postaja im je Dubrovnik, a nadziru područje Elafita, Mljeta, Korčule i Lastova. Poslodavac ih radnim nalogom uputi na višednevnu plovidbu i u radnom nalogu navede njihove radne zadatke i radno vrijeme. Radno vrijeme je u pravilu 8h, ali oni niz radnih zadataka obavljaju i izvan tog radnog vremena, prije i nakon početka radnog vremena. Ovo posebice jer kad su bili na višednevnim plovidbama s brodom moraju isploviti kad im počinje radno vrijeme, a to znači da sve pripreme na brodu i provjere moraju obaviti prije početka radnog vremena. Nikad mu se nisu sviđale ove višednevne plovidbe budući su na brodu po cijele dana, s drugim ljudima spavaju u istoj prostoriji, a to mu je bilo teško pa je primjerice jednom tako zaspao vani na vratima jer nije mogao spavati s kolegama u istom prostoru. Službenu uniformu moraju nositi za cijelo vrijeme višednevne plovidbe, ako ih pozovu na intervenciju moraju krenuti odmah, ne smiju napustiti brod za cijelo trajanje višednevne plovidbe u smislu da imaju slobodno vrijeme. Na pitanje koliko vremenski dnevno izvan evidentiranog im radnog vremena obavljaju aktivno radne zadatke, to ovisi o količini posla, nekad rade 6h, nekad 2h, navodi da je dnevni prosjek 4h. Napominje da kroz 24h na brodu slušaju službene veze, nadziru brodske sustave, brinu o sigurnosti broda i imovine na brodu, a i kao mornari pomažu zapovjedniku i strojaru u obavljanju njihovih radnih zadataka. Posada po završetku plovidbe svakodnevno mora izvršiti provjeru svih sustava na brodu i održavati brod, čak posljednjeg dana plovidbe, a neovisno o tome što je taj pregled i održavanja obavila jedna posada, sve te poslove mora ponoviti po dolasku na brod druga posada."

Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li su ikad između 2 radna dana imali neprekidan odmor od 12 sati, svjedok odgovara: "Nikad.“

6.1. Svjedok: HĐ, po zanimanju policijski službenik, iskazuje: da radi kao policijski službenik u Postaji pomorske policije Dubrovnik, u periodu od siječanj 2019. do svibnja 2021. je radio prvo na radnom mjestu mornara do prosinca 2020., a od tada pa do svibnja 2021. na mjestu upravitelja stroja ophodnog broda tipa B. Tužitelj je u tom periodu radio na radnom mjestu mornara i često su radili zajedno. Nisu imali stalnu posadu pa s tužiteljem nije radio neprekidno već je s njim radio onda kada rasporedom kojeg radi rukovodeća osoba budu raspoređeni na istu plovidbu pa tako može potvrditi da sve što iskazuje o načinu njegovog rada vrijedi i za tužitelja jer svi pomorski policajci rade zajedno na isti način. Plovidbe na koje su upućeni pisanim nalogom poslodavca traju između 3-7 dana te u nalogu kojim ih se upućuje stoji radno vrijeme. Tako će primjerice u nalogu pisati da ih se upućuje na plovidbu u 08,00 sati 9. studenog pa do 08,00 sati 13. studenog. U tom razdoblju navedeno je njihovo "aktivno" radno vrijeme koje traje u pravilu 8h, ali moguće i 10h i 12h, ali oni za cijelog razdoblja plovidbe ne smiju napustiti brod odnosno imaju usmenu uputu nadređenih da cijelo vrijeme moraju biti na brodu i čak da cijelo to vrijeme moraju biti u službenoj uniformi, ali ovog se ne pridržavaju jer kad odu spavati normalno da će skinuti uniformu. Nakon što im završi radno vrijeme imaju dalje niz poslova koje moraju obaviti pa tako peru palubu, provu i krmu broda, vode računa o plimi i oseci radi veza broda, moraju voditi računa o konopima na brodu i vremenskim uvjetima, čiste i peru cijeli brod, naravno da nakon radnog vremena moraju i spremiti obrok, a osim toga po završetku sastavljaju i formulare te cijelo vrijeme odnosno 24 sata dnevno moraju slušati vezu na mostu jer preko nje mogu dobiti informaciju po kojoj je potrebno postupati, ova je veza uvijek pojačana na maksimalno. Osim ove brodske veze imaju i službeni telefon za dodatnu komunikaciju sa postajom. Njihov posao nije takav da kad dođe 16,00 sati oni prestanu raditi i nakon toga odmaraju nego uvijek obavljaju neke radne zadatke, napravi jedan posao pa možda odmori 20ak minuta, a nakon toga opet dobije uputu za napraviti neki drugi posao, tako to ide cirkularno cijeli dan. Redovno se događa da u jednom danu nemaju više sati neprekidnog odmora zbog potrebe odlaska na intervencije ili slušanja brodske veze. Dodaje i da prije početka radnog vremena obavljaju poslove nužne kako bi od 08,00 sati kad počinje radno vrijeme bili spremni za isplovljavanje. Večer prije isplaniraju što i kako treba napraviti, sigurno već od 06,30 sati najkasnije počinju sa pripremom broda, provjerom i paljenjem strojeva, tako da sigurno nije da s radom počinju točno u 08,00 sati. Kada moraju pomicati brod s veza, oni aktivno to rade, a nitko ih ne pita niti im poslodavac to evidentira kao radno vrijeme, iako je to posao za poslodavca kako bi brod bio siguran. Nemaju druge osobe koje čuvaju brod i brinu o vezu nakon što im završi evidentirano radno vrijeme već su samo i isključivo oni članovi posade odgovorni za sigurnost broda i njih članova."

6.2. Svjedok: EĐ , iskazuje: da radi kod tuženika na radnom mjestu voditelj odjela materijalno financijskih poslova. Ono što on treba biti upoznat i što zna o predmetu spora je način obračuna plaće njegovih kolega pomorskih policajaca. Više od toga mu nije poznato, osim ono što je pročitao iz pravomoćnih presuda donesenih u ovim vrstama sporova. U svezi obračuna plaće postupak ide tako da administrativna tajnica u sustav za obračun plaće unosi sve podatke koji su relevantni za taj obračun pa tako sate rada, prekovremenog rada, sate rada subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima kao i sate pasivnog dežurstva. Temeljem tih se podataka generira obračunska lista koja se dostavlja rukovoditelju jedinice u kojoj radnik radi koji ovjerava tu obračunsku listu i dostavlja ju odjelu materijalno financijskih poslova radi daljnjeg obračuna i isplate plaće. Administrativna tajnica podatke koje unosi u sustav obračuna crpi iz registra poslova, a o njemu ne može govoriti jer u sklopu svog radnog mjesta ne mora imati saznanja o tome. Na pitanje ima li neposrednih saznanja o tome da li sati koji su evidentirani kao sati rada za potrebe obračuna plaća odgovaraju stvarnom vremenu koje djelatnici pomorske policije obavljaju radne zadatke tijekom višednevne plovidbe, o tome može reći samo ono što vidi iz konačnog obračuna plaća budući obračun plaća rade za veliki broj službenika, a to je da u odnosu na druge službenike pomorski policajci imaju veći broj sati zauzetosti pod čime misli na ukupan broj sati redovnog rada, pasivnog dežurstva i prekovremenog rada. Nema neposredna saznanja o tome koje poslove i koliko vremenski pomorski policajci obavljaju tijekom višednevnih plovidbi."

6.3. Svjedok: GĐ s iskazuje: da od 10. svibnja 2019. radi na radnom mjestu načelnika Postaje pomorske policije i ima saznanja o organizaciji rada policijskih službenika u ovoj postaji. U ovdje utuženom periodu, osim u razdoblju od 13. srpnja do 21. listopada 2020., je njihov rad bio organiziran kao višednevna plovidba što znači da su radnim nalozima bili upućivani 2, 3 ili 5 dana na plovidbu. U ovom razdoblju od 13. srpnja do 21. listopada 2020. je na njegovu inicijativu je njihov rad umjesto kao višednevne plovidbe bio organiziran u turnusima 12-24-48, isto tako je po nalogu glavnog ravnatelja policije organiziran od 01. travnja 2021. do danas. Dao je inicijativu u označenom periodu za rad u turnusima jer je smatrao da je rad u turnusima efikasniji, to je bio jedini razlog. U radnom nalogu za višednevne plovidbe je određeno radno vrijeme u pravilu od 8 do 10 sati dnevno primjerice od 08,00 do 18,00 sati. To znači da službenici malo prije 08,00 sati dođu u postaju obave pripreme koje moraju, pođu na brod i isplove, znači sve pripreme i održavanje broda rade unutar evidentiranog im radnog vremena, po završetku kojeg imaju slobodno vrijeme koje se plaća kao pasivno dežurstvo. Kroz to slobodno vrijeme zapovjednik mora organizirati dežurstvo radi sigurnosti broda, to govori o organizaciji dežurstva

1 0

članova posade na brodu koji brine o sigurnosti broda. Oni članovi posade koji nisu u tom dežurstvu koji organizira zapovjednik, oni se mogu u dogovoru sa zapovjednikom udaljiti od broda u smislu da su ograničeni i da moraju biti samo na brodu, ali ne mogu se udaljiti daleko već moraju biti uvijek u blizini broda. Oni ostvaruju za svaki dan višednevne plovidbe i terenski dodatak. Na pitanje da li za cijelo vrijeme višednevne plovidbe moraju nositi službenu uniformu, za aktivnog radnog vremena da, u slobodno vrijeme ne. U slučaju kad idu na intervenciju to im se računa kao radno vrijeme, u pravilu prekovremeni rad. Na pitanje što u slučaju ako posada ne uspije obaviti sve poslove unutar radnog vremena, sve oni uspiju obaviti unutar radnog vremena."

Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je ikad kao policijski službenik bio član posade u višednevnoj plovidbi, svjedok odgovara: "Nisam."

Na poseban upit zz tuženika da li su obveze posade tijekom višednevne plovidbe jednake obvezama posade u jednodnevnoj plovidbi, svjedok odgovara: "Da, jednake su."

6.4. Tužitelj: ĆĐ, iskazuje: da je zaposlen je kao policijski službenik u Postaji pomorske policije Dubrovnik od 27.12. 2012. i u utuženom periodu je ponekad radio na brodu tipa A koji ima 4-7 članova posade i kojim su u pravilu na plovidbi 4-7 dana, a ponekad na brodu tipa B koji ima 3 člana posade i na plovidbi su 3-5 dana. Posao je naravi da se radi na terenu odnosno brodom rade posao zaštite državne morske granice, postaja im je Dubrovnik, ispostava Ploče, ali nadziru područje Elafita, Mljeta, Korčule i Lastova. Na ovom je području u kontroli jedan brod što znači da ako se primjerice nalaze kod Lastova, a potrebno je ići na kontrolu kod Korčule, onda oni pokrivaju tu intervenciju. U postaji dobiju radni nalog kojim ih poslodavac uputi na teren i u tom je nalogu točno određeno mjesto na koje odlaze s brodom, radno vrijeme i zadaci koje moraju obavljati na poslu. Najčešće su upućeni na jug granice, jer se tamo najčešće događaju prekršaji, odnosno povrede granice. Iako im je radno vrijeme u ovom razdoblju bilo u pravilu 8 ili 10 iznimno 12 sati navodi da u biti rade cijelo vrijeme, odnosno cijele dane koje su upućeni na teren. Nakon ovog u nalogu određenog radnog vremena su na pasivnom dežurstvu što znači da moraju biti raspoloživi po pozivu u što kraćem roku i odmah brodom otići u intervenciju. S obzirom da moraju kroz 24 sata boravka na brodu svakodnevno slušati vezu putem koje dobivaju upute za rad, imaju kanal 16 za pomoć i spašavanje na moru i vezu s MUP-om, oni ne mogu uopće otići sa broda pa primjerice po završetku radnog vremena u 16,00 sati ne mogu otići s broda i vratiti se sutradan kad počinje radno vrijeme u 08,00 sati. Kada kaže da kroz 24 sata dnevno slušaju vezu to ne znači da se ne odmaraju odnosno da ne spavaju, normalno da određeno vrijeme kroz dan koriste dnevni odmor, a koliko on traje ovisi o tome koliko imaju posla odnosno da li odlaze tog dana na intervencije. Nekad tako odmaraju 5 sati neprekidno, a nekad je taj odmor isprekidan zbog potrebe odlaska na intervencije odnosno zbog obavljanja poslova na brodu primjerice ako se upali alarm onda moraju reagirati, osim toga konstantno radi očuvanja broda moraju voditi računa o plimi i oseci radi sigurnosti veza. Dodaje i to da su kao i za radnog vremena i nakon radnog vremena cijelo vrijeme u službenoj uniformi, štoviše prema uputi MUP-a trebali bi i spavati u uniformi, ali mora reći da to nekad ne čine. Ć ima puno posla i nakon završetka radnog vremena jer je dužan napraviti primopredaju podataka, javiti sve podatke u postaju, voditi računa o sigurnosti veza, pripremiti glavni obrok koji uvijek imaju tek

1 1

po završetku radnog vremena i naravno očistiti i pripremiti brod kako bi uvijek bio u pripravnom stanju za isplovljavanje. Ovo sve su poslovi koje rade nakon završetka radnog vremena, kao i prije početka radnog vremena jer je brod prethodno potrebno pripremiti za isplovljavanje, treba provjeriti ima li goriva, da li sve uredno radi, a može reći da obavljanje svih ovih poslova kako prethodno tako i nakon radnog vremena zasigurno traje ukupno najmanje 4 sata."

Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li su ikad između 2 radna dana imali neprekidan odmor od 12 sati, tužitelj odgovara: "Nikad.“

Na poseban upit zz tuženika na koji se način evidentira intervencija tijekom višednevnih plovidbi, tužitelj odgovara: "Kad dobiju poziv za intervenciju tijekom višednevne plovidbe izvan njihovog aktivnog radnog vremena i krenu na intervenciju, vrijeme te intervencije im se evidentira kao aktivno radno vrijeme, prekovremeni rad."

6. 5. Vještakinja u svom pisanom nalazu navodi da na temelju zadatka suda, dokumentacije koja je bila na raspolaganju i podataka navedenih u prethodnim tablicama mišljenja je da tužitelju pripada razlika naknada plaće po osnovi za prekovremeni rad, rad po noći, rad na državne blagdane, rad u drugoj smjeni, rad u turnusu, rad subotom i nedjeljom za razdoblje od 01.01.2019. godine do 31.05.2021. godine u ukupnom bruto iznosu od 6.008,32 EUR

6. 6. Vještakinja na saslušanju od 26. lipnja 2025. godine izjavljuje: "Da u potpunosti ostaje pri svome pisanom nalazu i mišljenju. Nalaz je napravljen sukladno nalogu suda ."

Na upit suda glede prigovora tuženika za razdoblje 13. srpnja do 31. listopada 2020. godine vještakinja navodi da je sve radila sukladno dokumentaciji u spisu, iz istih tablica je vidljivo da nije u tom periodu zapravo niti navodila da su bile višednevne plovidbe, a razlika u plaći koje su nastale u spomenutom periodu nastale su uslijed obračunate naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koja se obračunava kao prosjek prethodna 3 mjeseca obračuna plaće prije perioda korištenja prava na godišnji odmor. Također ono što je primijetila jest da poslodavac nije obračunavao pripadajuće naknade za rad u smjeni i rad u turnusu u onom iznosu koji je zapravo pripadao radniku.

6 7 Iz radnih naloga i izvješća u spisu razvidni su svi zadaci koje su obavljali tužitelj i kolege.

7. Tuženica u podnesku od 30 travnja 2025. godine navodi da iz dostavljenog vještva proizlazi da se izrađeni nalaz i mišljenje temelje na pretpostavci da je tužitelj svakog dana tijekom višednevnih plovidbi ostvarivao šesnaest sati rada što je u suprotnosti s činjenicama koje proizlaze iz dokumentacije priložene sudskom spisu. Navedeno vještvo koje je izrađeno sukladno uputi nadležnog prvostupanjskog suda također nije usklađeno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznesenim u rješenju broj: Revr 50/12-2 od 11. siječnja 2017. godine, u kojem se navodi da se pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i za sate kada nisu izvršavani radni zadaci. U navedenom

1 2

rješenju Vrhovnog suda kojim je prihvaćena revizija tuženice, nižestupanjskim sudovima naloženo je da definiraju karakter rada tužitelja kroz utuženo razdoblje imajući u vidu radno mjesto tužitelja i naloge koji su mu izdani što u konkretnom slučaju nije učinjeno, a što je preduvjet za izradu objektivnog vještačenja koje se mora temeljiti na dokazima i preciznim parametrima.

U konkretnom slučaju sud se prije davanja upute vještaku uopće nije upustio u ocjenu karaktera rada tužitelja tijekom razdoblja utuženja već je samo uvažio dio shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje se odnosi na dnevni odmor i naložio da se prilikom obračuna navodno ostvarenih prekovremenih sati rada izuzmu isključivo sati dnevnog odmora. Pri tome su zanemareni registri službenih poslova te izdani radni nalozi s pripadajućim izvješćima kao jedina dokazna sredstva temeljem kojih se može nesporno utvrditi radno vrijeme tužitelja u razdoblju utuženja. Radi osporavanja konkretnog nalaza i mišljenja vještaka bitno je istaknuti da sud nije razmatrao specifičnosti radnog mjesta tužitelja kao i relevantne odredbe Zakona o policiji koje se odnose na organizaciju rada i kriterije za obračun plaće policijskih službenika te odredbe Kolektivnog ugovora koje se odnose na pasivno dežurstvo, zbog čega je, između ostalog, Županijski sud u Splitu, rješenjem Posl.broj: Gž r- 1015/2021-2 od 08. rujna 2021., i rješenjem broj: Gž R-1199/2021 od 15. veljače 2023. ukinuo presudu donesenu u parničnom predmetu sa identičnim činjeničnim stanjem, a koja se temeljila na spomenutom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda. Donoseći navedeno rješenje drugostupanjski sud naveo je u bitnom da se dio vremena provedenog na plovilu, a koje obuhvaća ne samo vrijeme dnevnog odmora već i vrijeme kada nisu stvarno izvršavani radni zadaci, ne može okarakterizirati kao prekovremeni rad jer takav zaključak nema uporište u odredbama materijalnog prava koje se trebaju primijeniti u konkretnom slučaju niti u odredbama Kolektivnog ugovora kojima je nedvosmisleno definiran institut pasivnog dežurstva.

U prilog činjenici da se tužitelju provedenim vještačenjem neosnovano obračunavaju dodatni prekovremeni sati rada ide i to da je u drugim identičnim parničnim postupcima nesporno dokazano kako su tužiteljima za sve izvanredne intervencije koje su imali izvan obračunatih plaćenih sati ostvarenog rada tijekom višednevnih plovidbi izdavani posebni radni nalozi temeljem kojih su im izvršene isplate za prekovremeni rad.

Također, tuženica posebno prigovara predmetnom vještačenju i to u dijelu koji se odnosi na obračun u odnosu na razdoblje od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. te od 1. travnja 2021. pa nadalje u kojem su ukinute jednodnevne i višednevne plovidbe, a rad policijskih službenika organiziran je na način da su policijski službenici upućivani na plovidbe u trajanju od 12 sati zbog čega je prestala potreba za isplatom dodataka za pasivno dežurstvo. Policijskim službenicima isplaćivan je ujedno dodatak za terenski rad kao i dodatak za rad u turnusima, a ukoliko se zbog potreba službe u pojedinim slučajevima pojavila potreba za radom dužim od 12 sati, policijskim službenicima posebno je naložen prekovremeni rad koji je i plaćen. Naime, tuženica je više puta tijekom dosadašnjeg postupka ukazivala na činjenicu da su u prethodno navedenim razdobljima bile ukinute jednodnevne i višednevne plovidbe, a u prilog tome idu i iskazi svjedoka kao i tužitelja te je isto razvidno iz dokumentacije prema kojoj je izrađeno predmetno vještačenje. Slijedom svega navedenog, izrađeni nalaz i mišljenje vještaka tuženica osporava u cijelosti.

1 3

8. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je isplata razlike plaće po osnovi rada tužitelja kao policijskog službenika u razdoblju u utuženom razdoblju ., u vezi s radom tužitelja tijekom službenih višednevnih plovidbi.

10. Između stranaka nije sporno

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Policijskoj upravi Dubrovačko- neretvanskoj, Pomorska policija, na radnom mjestu policijski službenik,

- da je tužitelj radio kao policijski službenik na višednevnim plovidbama po nalogu i uputi poslodavca,

- da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama,

te

- da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi 24 sata boravio na brodu poslodavca.

11. Sporno je da li je tužitelj izvan redovnog radnog vremena obavljao poslove po nalogu i za poslodavca u smislu prekovremenog rada tijekom višednevnih plovidbi, kao i trajanje ovog prekovremenog rada. Konkretno, sporno je da li boravak tužitelja na plovilu poslodavca nakon redovnog radnog vremena predstavlja pasivno dežurstvo ili prekovremeni rad tužitelja.

12. Odredbom čl. 94. st. 1. Zakona o radu (¨Narodne novine¨ broj 93/2014, 127/2017 i 98/2019, dalje: ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

13. Odredbom čl. 60. st. 1. ZR-a radno vrijeme je definirano kao vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dok je čl. 62. st. 2. ZR-a određeno je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

14. Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003.g. o određenim vidovima organizacije radnog vremena u čl. 2. toč. 1. i 2. definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

1 4

15. Odredbama čl. 33. st. 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.) određeno je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, a da mu za isto pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

16. Odredbama čl. 194. ZR-a propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, čl. 9. st. 3 istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, a čl. 90. st. 2. istog Zakona propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

17. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (¨Narodne novine¨ broj 112/17 dalje: KU) ne definira pojam radnog vremena radi čega se imaju primjenjivati odredbe ZR-a i prije svega direktive EU-a koja ima višu pravnu snagu, no isti jasno definira i pravi distinkciju između prekovremenog rad i pasivnog dežurstva.

18. Člankom 38. stavkom 9. i 10. KU je propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati

19. Pasivno dežurstvo je čl. 38. st. 4. KU definirano kao pripravnost za rad, a čl. 51. KU je propisano da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom.

20. Člankom 50. KU ugovora je regulirano pravo na terenski dodatak službenika i to na način da je stavkom 1. propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, dok je stavkom 10. istog članka propisano da iznimno od odredbi ovog Kolektivnog ugovora, prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata

21. Kao osnovni radni zadaci tužitelja za vrijeme višednevne plovidbe u radnim su nalozima određeni, među ostalima nadzor državne granice utvrđivati je li trgovački brodovi u međunarodnom prometu krše pravila plovidbe najkraćim uobičajenim

1 5

pomorskim putem, na praćenje stanja u okruženju emigracije stranih državljana, na provođenje kompenzacijskih mjera u zaštiti državne granice, kraće zadržavanje na pomorskim arheološkim lokalitetima u cilju zaštite i sankcioniranja nedopuštenog obavljanja podvodnih aktivnosti, sankcioniranje izbjegavanja granične kontrole na moru, po smirivanju vremenskih uvjeta vršiti obilazak priobalja kopna i otoka u cilju pronalaska paketa sa sadržajem opojnih droga te posebno nadzora jugoistočne državne granice koja je procijenjena kao granica od najvišeg sigurnosnog interesa glede mogućnih povreda državne granice kao i nadalje traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po služenoj dužnosti te ostali poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, a već narav kojih radnih zadatka svjedoči u prilog utvrđenju suda da članovi posade broda iste ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena već nadzor državne granice i ostale poslove na moru iz nadležnosti policije vrše kontinuirano za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući se ovi zadaci, a kako je to razvidno već i iz radnih naloga, osim neposrednim obilaskom državne granice i unutarnjih voda obavljaju i promatranjem indikatora rizika za svako promatrano vozilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti sa pozitivnim propisima) kao i korištenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru te korištenjem svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (AIS, VMS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, COAST WATCH)

22. Iz iskaza svjedoka kolega tužitelja i načelnika, kao i iskaza samog tužitelja, a u dijelu u kojem u bitno istovjetno, jasno i uvjerljivo iskazuju, proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju upućivan na višednevne plovidbe u trajanju od 3, 5 ili 7 dana radi obavljanja policijski poslova nadzora i zaštite državne granice, da je tijekom cijelog trajanja plovidbe bio i imao obvezu biti na plovilu poslodavca, obavljati poslove nadzora i zaštite državne granice, Dalje, svjedoci iskazuju da se kao službeno plovilo mora nadzirati te da se isto čini ili nadzorom policijskih službenika ili videonadzorom te da plovilo ne smije biti bez nadzora, što pretpostavlja da pri višednevnim plovidbama nadzor vrše policijski djelatnici na brodu jer na takvim plovidbama nije osiguran videonadzor. Pored navedeno, poslove nadzora državne granice djelatnici na plovidbi, po potrebi obavljaju i nakon radnog vremena koje u nalozima navedeno kao aktivno radno vrijeme. Konačno, iz iskaza svjedoka proizlazi da je od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. te kontinuirano od 1. travnja 2021. došlo do promjene jer je nadzor granici tada organiziran kao jednodnevne plovidbe u kojima bi se posada mijenjala po dovršetku smjene, s tim da je nadzor plovila osiguran na način da, u slučaju izostanka videonadzora, jedan policijski službenik obavlja isti i to mu se tada računa kao redovno radno vrijeme navedeno radno vrijeme svakog dana plovidbe u pravilu 8 ili 12 sati, međutim, da oni cijelo vrijeme plovidbe žive na brodu, da nemaju slobodno vrijeme nakon završetka tog radnog vremena, da su cijelo vrijeme u službenoj uniformi, da 24 sata dnevno prate službene veze i da radne zadatke obavljaju i izvan u radnim nalozima određenog radnog vremena.

Također, dio iskaza svjedoka da za cijelog trajanja plovidbe moraju nositi službenu uniformu i da nakon završetka u radnim nalozima iskazanog radnog vremena oni nemaju slobodno vrijeme i da ne smiju napustiti brod prema ocjeni suda nedvojbeno

1 6

svjedoči u prilog činjenici da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena moraju imati vidljivo obilježje svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada, za čime nedvojbeno ne bi bilo potrebe da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ne obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika..

Cijeneći uz sve navedeno, iskaza tužitelja životno je i logično da članovi posade radne zadatke obavljaju i prije i nakon radnog vremena, da uvijek moraju pratiti vremenske uvjete i što se događa u luci kako bi po potrebi maknuli vez s broda, voditi računa o svemu ,a potom sve navedeno cijeneći u međusobnoj svezi s općepoznatom činjenicom da boravak na plovilu bez obzira da li se plovilo nalazi na otvorenom moru ili vezu na kopnu zahtjeva opetovanu aktivnost kroz 24 sata dnevno u pogledu kontrole vremenskih uvjeta radi osiguranja sigurnosti plovila i života članova posade, a u pogledu čega sud ističe da je nesporno da svi članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje za osiguranje sigurnosti plovila i sigurnosti članova posade te da svakodnevno prije isplovljavanja dakle prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena vrše kontrolu broda u smislu da li svi brodski uređaji uredno rade te da li brod ima svu potrebnu opremu za isplovljavanje te nespornu činjenicu da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije (razvidno iz naravi poslova sadržanih u radnim nalozima), čuvaju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade, ali i općepoznatu činjenicu da biološki nije moguće, a ovom sudu niti životno ni logično da članovi posade uopće ne spavaju niti odmaraju za cjelokupnog trajanja višednevne (od tri do sedam dana) plovidbe kako to uostalom zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Revr-1332-16-2 od 26. listopada 2016. i broj Revr1084/13-2 od 23. studenog 2016., sud kao nedvojbeno utvrđuje da efektivni rad tužitelja tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju nije trajao neprekidno 24 sata dnevno odnosno neprekidno od početka do završetka višednevne plovidbe, već da je tužitelj koji zbog naravi posla nije imao mogućnost ni dozvolu napustiti službu nakon završetka (aktivnog) radnog vremena, za cijelog trajanja višednevne plovidbe radne zadatke efektivno obavljao i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena koja je u utuženom razdoblju u pravilu bila 12 ili 8 sati dnevno, za cijelog vremena osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno pa da stoga tužitelj za sate kad je efektivno obavljao radne zadatke izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ostvaruje pravo na isplatu plaće, dok za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno ne ostvaruje pravo na isplatu plaće budući u to vrijeme nije efektivno obavljao radne zadatke.

23 Sud pri tome uvažava činjenicu da vrijeme dnevnog odmora tužitelja na plovilu nije jednako kvalitetno kao vrijeme odmora izvan mjesta rada osim čega isto predstavlja i vrijeme pasivnog dežurstva što nedvojbeno utječe na kvalitetu istog, međutim, isto ne opravdava dosudu plaće i za vrijeme trajanja dnevnog odmora budući tijekom istog tužitelj spava i odmara, dakle, nedvojbeno efektivno ne obavlja radne zadatke te po toj osnovi ostvaruje pravo na isplatu naknade za pasivno dežurstvo, a kakvo stajalište potvrđuje i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020. u kojoj navodi da u situaciji kad je policijski službenik boravio više dana na brodu po 24 sata dnevno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kad za obračun plaće uračunava 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati dnevnog odmora odnosno kad službeniku priznaje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad samo za stvarno odrađene sate duže od

1 7

punog radnog vremena, ali ne i za sate kad službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke.

24. Kada se iskazi dovedu u vezu s nespornim činjenicama i evidencijom prisutnosti na radu te radnim nalozima tuženice (poslodavca), zaključuje se da je tužitelj u utuženom razdoblju u smislu odredbi važećeg KU ostvarivao pravo na plaću za radu redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, uz tzv. terenski dodatak i naknadu za tzv. pasivno dežurstvo

25. Redovno radno vrijeme nije niti sporno među strankama, a isto je bilo jasno i određeno definirano radnim nalogom kao vrijeme u kojem je tužitelj morao obavljati poslove svog radnog mjesta i rasporeda, i to na način da je nekada iznosilo 8, nekada 10, a nekada i 12 sati dnevno.

26. Terenski dodatak je naknada koju je tužitelj ostvario temeljem same činjenice da je radio izvan stalnog mjesta rada preko 8 sati i kao takva uopće ne ovisi o tome je li tužitelj radio prekovremeno, dok je naknada za pasivno dežurstvo u smislu čl. 44. KU naknada koja se isplaćuje po činjenici da je službenik pripravan za rad, time obavezan i spreman u svakom trenutku odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu i kao takva nije od utjecaja na pravo na plaću za prekovremeni rad, dakle rad u smislu Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003.g. i Zakona o policiji.

27. U odnosu na sam prekovremeni rad, ocjenjuje se da je tužitelj u danim okolnostima redovito obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena jer je po nalogu i za račun poslodavca vodio potrebne evidencije, nadzirao brod u vlasništvu poslodavca te sudjelovao, u slučaju potrebe, u intervencijama radi zaštitu imovine poslodavca izvan redovnog radnog vremena, a koje poslove poslodavac nije evidentirao. U danim okolnostima, egzaktan broj prekovremenih sati u kojima je tužitelj obavljao ove poslove nije moguće utvrditi za svaki konkretni dan jer o ovim poslovima nisu vođene pisane evidencije niti su isti poslovi takve naravi da bi uvijek trajali isto vremena jer su ovisili o nepredvidivim okolnostima poput ispravnosti broda, vremenskim prilikama i opsegu posla tijekom redovnog radnog vremena, a koje okolnosti nisu pisano evidentirane za određeni dan. Uz navedeno, jasno je da su službenici upućeni na višednevnu plovidbu neprekidno boravili u službenom plovilu poslodavca, uz zabranu napuštanja istog i obvezu nadzora samog plovila, a koji nadzor se sam po sebi u redovnim okolnostima smatra obavljanjem poslova za poslodavca.

28. Obzirom na prethodno navedeno, a uzimajući u obzir zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima u kojim je odlučivao o reviziji protiv presuda koje se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kako prema pravnom shvaćanju toga sud nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, da se ne može smatrati prekovremenim radom, broj prekovremenih sati je primjenom čl. 223. ZPP-a određen na način da se prekovremenim radom smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno

1 8

za 8 sati odmora, a koji je tužitelj nesporno imao tijekom višednevnih plovidbi, uz činjenicu da ni ovaj odmor nije uvijek bi neprekidan i da između dva radna dana tužitelj nije ostvarivao dnevni odmor u smislu neprekidnog odmora u trajanju od 12 sati. Pri tome, okolnost da je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je bio na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata u danu, a što je isti bio i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu.

29. Vodeći se prethodno navedenim zaključkom, vještakinji financijske struke Jeleni Ćurlica je dan zadatak utvrditi plaću tužitelja (osnovnu plaću uvećanu za dodatke na osnovnu plaću i zajamčenu osnovnu plaću utvrđenu Kolektivnim ugovorom uz primjenu članka 44. st. 9. (članka 38. st. 9. Kolektivnog ugovora 2017.), Uredbe o plaćama policijskih službenika, Zakona o policiji i Zakona o radu) na način da se ista uveća za ostvareno radno vrijeme tužitelja neovisno o evidentiranom radu u registru službenih poslova uvećanu za sve dodatke prema članku 44. Kolektivnog ugovora, odnosno članka 38. Kolektivnog ugovora 2017., i to na način da se osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata) plaća obračuna kao da je tužitelj radio 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada, uz izračun razlike između iznosa (bruto) plaće koja je obračunata tužitelju u utuženom razdoblju i iznosa koji će vještak obračunati

Obzirom je vještakinja nalaz i mišljenje izradila sukladno zadatku koji je odredio sud i to po ispravljenom rješenju od 6. 3. 2025. nakon pregleda isprava o prisutnosti na radu, radnih naloga i obračuna isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, nalaz i mišljenje su u cijelosti prihvaćeni.

Ukazuje se da je vještakinja prilikom obračuna uzela u obzir i sve naknade plaće koje je tuženica isplatila po osnovi prekovremenog rada na način da je obračun za pojedini mjesec umanjivala ukoliko je tužitelju za taj mjesec isplaćen iznos koji je veći od onog koji bi mu pripao za redovne radne sate, naravno ne dirajući pri tome u ostvareno pravo na naknadu za pasivno dežurstvo i terenski dodatak.

30. Vještakinja pri tome posebno ukazuje da pri obračunu nije uzela u obzir niti računala prekovremeni rad za razdoblje za koje je iz dostavljenih evidencija poslodavca razvidno da nije bilo višednevnih plovidbi, dok se razlike iskazane za razdoblje nakon ovog odnose isključivo na obračun naknade plaće za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad, kada je trebalo uzeti u obzir prosjek plaća za proteklih 6, odnosno 3 mjeseca. Navodi da su sve obračunate i iskazane razlike za razdoblje za koje tuženik navodi kao razdoblje kada nije bilo višednevnih plovidbi, razlike koje su prikazane jer je za obračun naknade plaće po osnovi godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad poslodavac koristio ranije obračune plaće, a u kojima nisu bili obračunati sati prekovremenog rada koje je ona obračunala sukladno zadatku suda u ovom predmetu. Konkretno, da se radi o tome da je naknada obračunata temeljem prosjeka ranijih plaća u koje nisu obračunate razlike koje su obračunate u vještačenju po nalogu suda za isto razdoblje u kojem je tužitelj nedvojbeno upućivan na višednevne plovidbe.

1 9

31. Vještakinja, a u odnosu na prigovor tuženice, jasno i logično obrazlaže da je obračune radila na mjesečnoj osnovi i da se na mjesečnom fondu sati jasno vidi koliko je vremena tužitelj radio aktivno, koliko u pasivnom dežurstvu, koje dane i u koje sate, s tim da je za svaki obračun koristila evidenciju poslodavca u registru i radnim nalozima o broju sati rada, vremenu rada i načinu organizacije rada.

32. Prigovori tuženice na nalaz i mišljenje vještakinje, u dijelu u kojem se odnose na pravna pitanja i sam zadatak suda, nisu prihvaćeni iz prethodno navedeni razloga, dok je vještakinja, dok su u dijelu u kojem se odnose na pravilnost obračuna, u smislu obračuna pri jednodnevnim plovidbama, neosnovani jer je vještačenje i u tom dijelu izrađeno sukladno radnim nalozima poslodavca i evidenciji prisutnosti na radu

33. Tužitelj je tužbeni zahtjev odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, pa je slijedom prethodno navedenog, odlučeno kao u točki I. izreke presude, s tim da je zatezna kamata, koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15. -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, određena je primjenom čl. 103. st. 2. ZRa, u vezi s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), s tim da ista teče na dosuđene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obzirom se sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze

34. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a ima pravo na nadoknadu troška nastalog uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (¨Narodne novine¨ broj 138/23, u nastavku OT) i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 12. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 23. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 9 veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 25. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 16 travnja . 2025. u iznosu od 200,00 eura, ročište 13. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, ročište 26 lipnja 25 , 200 EUR sve uz pdv 25 posto iznosi plus financijsko vještačenje u iznosu od 530 ,00 eura što sve skupa iznosi .2 780 EUR.

35. Odluka o zateznoj kamati tekućoj na trošak postupka je donesena temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (¨Narodne novine¨ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

U Dubrovnik 30. lipnja 2025.

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

2 0

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženice.

Nakon pravomoćnosti:

- Porezna uprava Dubrovnik