P-5015/2019-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 SPLIT

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužitelja ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Dijani Vulić, odvjetnici u Splitu protiv prvotužene AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužene IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon provedene javne, usmene i neposredne glavne rasprave zaključene dana 26.svibnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 30.lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se prvotuženoj i drugotuženoj u roku od 15 dana isplatiti solidarno tužitelju iznos od 1.985,53 EUR/14.960,00 kn uvećano za zatezne kamate koje teku od 11.05.2019. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

II.Nalaže se prvotuženoj i drugotuženoj solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.250,00 EUR na ime parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje polugodišnje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine dok se zahtjev za iznos od 125,00 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 12.rujna 2019. pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužitelja ŽA protiv tužene AA i IA radi isplate iznosa od 14.960,00 kn po osnovi Ugovora o uređenju međuvlasničkih odnosa od 07.veljače 2018. broj OV 486/18 kojim su stranke razvrgnuli suvlasničku zajednicu. Ističe da je člankom 5. navedenog ugovora dogovoreno da će tužene protekom roka od 15 mjeseci od potpisivanja ugovora solidarno isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 kn te da je drugotužena, nakon poziva tužitelja na plaćanje, uplatila iznos od 40,00 kn.

2. U odgovoru na tužbu tužene su prigovorile aktivnoj i pasivnoj legitimaciji, istakle su prigovor nerazumljivosti i nepotpunosti tužbe, prigovor utvrđenja identiteta tužitelja i tuženika te materijalnopravni prigovor nepostojanja potraživanja po ugovoru o uređenju međuvlasničkih odnosa. U daljnjem tijeku postupka prigovorile su ništetnosti ugovorne odredbe jer da je tužitelj, koristeći se stanjem nužde tuženica, njihovim nedovoljnim iskustvom , lakomislenošću ili zavisnošću, ugovorio za sebe korist u visini od 15.000,00 kn koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on njima dao ili učinio budući da za to zato nije postojala nikakva protučinidba. Tvrde da je tužitelj iskoristio potrebu tuženica za njegovim potpisom na ugovora pa da je taj potpis ''naplatio'' u visini od 15.000,00 kn radi čega da se radi o zelenaškoj ugovornoj odredbi. Ističu da su ranije sa tužiteljem ugovorile kupoprodaju osobnog automobila za što su tužitelju isplatile kupoprodajnu cijenu.

3.1.U dokaznom postupku sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile i to Ugovor o uređenju međuvlasničkih odnosa od 07.veljače 2018., dopis od 22.srpnja 2019., izlist računa tužitelja, e-mail korespondencija, tužba za utvrđenje ništetnosti ugovora (P-250/2022) saslušan je tužitelj i drugotužena IA. Sud je odustao od saslušanja prvotužene s obzirom da se radi o osobi starije životne dobi koja je nalazi u Domu za starije i nemoćne Humac u Ljubuškom, BiH, imajući u vidu da je relevantne činjenice bilo moguće utvrditi iz izvedenih dokaza.

3.2.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ( NN 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.985,53 EUR/ 14.960,00 kn po osnovi ispunjenja ugovorne obveze. Među strankama je sporno postoji li obveza tuženica isplatiti tužitelju utuženi iznos.

5.1. U stranačkom iskazu tužitelj je pojasnio genezu sklapanja ugovora navodeći da je istim u biti podijeljena obiteljska imovina, a potpisnici da su bili KA (njegov otac), ŠA, JA, IA i on, koji ugovor je sastavljen od strane odvjetnika tuženica ĆA. Pojašnjava i da je u ugovor uglavljena odredba po kojoj se tužene obvezuju u roku od 15 mjeseci isplatiti mu iznos od 15.000,00 kn koji iznos u biti predstavlja isplatu kupoprodajne cijene osobnog automobila tužitelja ranije prodanog i predanog tuženima, ali neisplaćene kupoprodajne cijene, iako su tužene kasnije prodale vozilo. Kako mu tužene nisu dospijeću platile ugovoreni iznos to ih je putem odvjetnice pozivao da plate, ali bezuspješno.

5.2. Drugotužena IA navela je da su odnosi između tužitelja (rođak) i nje i majke (prvotužena) trajno narušeni nakon smrti tužiteljeva oca. Što se tiče predmetnog ugovora kazuje da je sastavljen po odvjetniku ĆA čijeg imena se ne sjeća te da nije trebala biti ugovorna stranka, ali da je u ugovor stavljena radi manipulacije od strane tužitelja koji je tako izričito zahtijevao odnosno nije htio potpisati ugovor dok nije bio unijet članak 5. Navodi da je predmetni ugovor potpisala u uredu odvjetnika, pri čemu da je došlo do fizičkog obračuna kad ju je napao tužitelj zbog čega da je završila na hitnoj, ali zbog majke napad nije prijavljivala. Navodi da je znala za obvezu plaćanja iznos od 15.000,00 kn te da je njena majka inzistirala da to potpišu. Navela je i to da su svi novci koji su trebali biti isplaćeni tužitelju isplaćeni u razdoblju od 2 godine u 2-3 obroka, ali to nema pisani trag. Tužitelj da je ispoštovao predmetni ugovor sa svoje strane koliko je trebao, a što je sadržano u ugovoru, međutim da ih nije nikad pozivao prije pokretanja postupka da mu isplate predmetni iznos, mada ne može isključiti da je majka bila ipak pozivana budući da bi drugotužena izbivala iz RH tri godine zimi, u kom periodu je poštu zaprimala njena majka. Glede kupoprodaje automobila, navela je da ona nije tražila da se prilikom sklapanja ugovora provede i isplata kupoprodajne cijene, već je to tražio tužitelj. Na koncu je navela i to da se isplata od 15.000,00 kuna odnosila na rješenje međuvlasničkih odnosa između oca tužitelja i tuženica.

6.1. Iz ugovora o uređenju međuvlasničkih odnosa sklopljenog 29.siječnja 2018. između BA, AA, GA, ŽA i IA proizlazi da su se ugovorne strane dogovorile o raspodjeli knjižne i izvanknjižne imovine. Nadalje, člankom 5. Ugovora određeno je da '' danom potpisa ugovora, stranke za sebe i za sve svoje nasljednike izjavljuju da jedna prema drugoj nemaju više nikakvih potraživanja, da su primanjem u vlasništvo nekretnina kako je to utvrđeno odredbama ugovora u cijelosti namirene s tim da su AA i njena kćer IA u solidarnoj obvezi isplatiti ŽA u roku od mjeseci od potpisivanja ugovora pred javnim bilježnikom ukupan iznos od 15.000,00 kn , a za slučaj smrti, bilo AA, bilo IA, obveza isplate solidarno prelazi na njihova zakonske nasljednike bez obzira na visinu naslijeđenog dijela ''

6.2.Iako iz citirane odredbe nije razvidno zbog čega su tužene preuzele obvezu isplate prema tužitelju, vrlo je jasno da je obveza preuzeta, a sam rok dospijeća obveze jasno i određeno je naveden. Ugovorna odredba je jasna i razumljiva, nedvosmislena, te se ima tumačiti točno onako kako glasi i u tom dijelu volja stranka nije sporna. Tek iz iskaza stranaka proizlazi da bi iznos od 15.000,00 kn bio dug tuženica prema tužitelju po osnovi prodaje osobnog vozila za koji je drugotužena navela da je znala za obvezu plaćanja iznosa od 15.000,00 kn te da je njena majka inzistirala da to potpiše.

6.3.Ugovor od 29.siječnja 2018. stranke su vlastoručno potpisale što su potvrdile ovjerom iskazanog potpisa pred javnim bilježnikom Vedranom Bilan dana 07.veljače 2018. pod brojem OV-486/2018. Od tog dana teče 15 mjesečni rok za ispunjenje preuzete obveze.

7. U odnosu na tvrdnje tuženica da bi bile izmanipulirane prilikom sklapanja ugovora što bi dovelo do ništetnosti odredbe članka 5. sud navedene tvrdnje cijeni kao pokušaj otklona odgovornosti preuzete ugovorom koji nije potkrijepljen nikakvim dokazima. Dapače, iz iskaza drugotužene proizlazi da je prilikom sklapanja ugovora sudjelovao odvjetnik ĆA, dok iz e-mail korespondencije tužitelja i odvjetnika Milana Šarića proizlazi da isti nastupa u pregovorima u ime tuženica. Za napomenuti je da je sud, temeljem članka 299.st.2. ZPP-a prihvatio ispise e-maila koje je tužitelj dostavio nakon 21.srpnja.2020. (zaključenje prethodnog postupka) , cijeneći ih kao procesnu repliku na tvrdnju tuženica istaknute u podnesku od 24.siječnja 2021. da bi tužitelj zlurado iskoristio stanje nužde tuženica i uglavio spornu odredbu. Utoliko niti sporna ugovorna odredba nije opterećena razlogom ništetnosti.

8. Za istaknuti je da tužene u suštini tijekom cijelog postupka nisu, osim paušalnih prigovora u odgovoru na tužbu, pružile nijedan dokaz koji bi doveo u sumnju postojanje ugovorne obveze. Što se tiče priložene tužbe AA radi utvrđenja ništetnosti ugovora podnijete pred ovim sudom pod brojem P-1730/22 sud je uvidom u sustav e-predmeta predmeta utvrdio da je isti okončan rješenjem kojim se utvrđuje povlačenje tužbe budući je AA podneskom povukla tužbu.

9. U odnosu na visinu obveze, sud prihvaća tvrdnju tužitelja da su tuženice uplatile dio duga u iznosu od 40,00 kn upravo na ime ispunjenja obveze iz ugovora. Ovo osobito iz razloga što tužene nisu dokazale postojanje nekog drugog (pravnog) odnosa sa tužiteljem iz kojeg bi proizlazila njihova novčana obveza radi čega bi vršile ikakvu, pa i ovu uplatu u iznosu od 40,00 kn.

10. Mjerodavno pravo, imajući u vidu da je ugovor zaključen 2018. sadržano je u odredbama Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje ZOO), konkretno u odredbi čl.9. i čl.65. ZOO koje određuju da je svaki sudionik obveznog odnosa dužan ispuniti svoju obvezu i odgovara za njeno ispunjenje, dok je, s druge strane, vjerovnik ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze što je dužnik dužan ispuniti.

11.Činjenična utvrđenja u ovom postupku mogu se sumirati zaključkom suda da su tužitelj i tuženice dana 18.siječnja 2018.sklopile ugovor kojim su tuženice preuzele obvezu isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 kn računajući od potpisivanja pred javnim bilježnikom (07.veljače 2018.) koju obvezu po dospijeću nisu ispunile (osim za iznos od 40,00 kn) koja obveza nije prestala uslijed ni jednog od zakonom predviđenih razloga, slijedom čega su tužene, temeljem članka 5. Ugovora i članka 9. i 65. ZOO- a u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 14.960,00 kn. S obzirom da su tužene ugovorom preuzele obvezu solidarno isplatiti tužitelju ugovoreni iznos, to su iste i solidarno obvezane isplatiti utuženi iznos.

12. Člankom 5. Ugovora tužene su preuzele obvezu isplatiti tužitelju utuženi iznos u roku od 15 mjeseci od dana potpisivanja pred javnim bilježnikom. Dana 07.veljače 2018. tužene su pred javnim bilježnikom priznale kao svoj potpis na Ugovoru o uređenju međuvlasničkih odnosa što je javni bilježnik potvrdio pod brojem OV-486/2018. te se taj dan im uzeti kao dan potpisivanja. Prema pravilu o računanju rokova iz članka 300.ZOO-a, rokovi određeni u mjesecima završavaju se onog dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći. Dakle, u konkretnom slučaju rok od 15 mjeseci za istječe sa danom 07.svibnja 2019. Nadalje, to znači da je obveza plaćanja ugovorenog iznosa dospjela na dan 08.svibnja 2019. te od tada teku zatezne kamate za slučaj kašnjenja s ispunjenjem obveze (čl.29.st.1.ZOO-a). Kako tužitelj zatezne kamate potražuje od 11.svibnja 2019., a sud odlučuje u okviru postavljenog zahtjeva, to su tuženice obvezane na isplatu zateznih kamata tekućih od 11.svibnja 2019. po kamatnoj stopi određenoj u članku 29.st.2. ZOO-a za ostale odnose.

13. Slijedom iznijetog u točkama 10. -13.obrazloženja odlučeno je kao u točki I.izreke presude.

14. 1. Odluka o trošku donijeta je temeljem odredbe čl.154.st.1., 151. i 155. ZPP-a te Tbr.7.t.1.,Tbr. 8.t.1. i Tbr.9.t.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa) te je tužitelju priznat parnični trošak u iznosu od 2.250,00 EUR , a sastoji se od troška sastava tužbe od 04.09.2019., sastava podneska od 29.05.2020., 21.02.2023., zastupanja na ročištima 21.07.2020., 25.10.2021., 07.12.2021., 28.10.2024., 20.11.2024. i 26.05.2025., svaka radnja po 200,00 EUR uvećan za 25% poreza na dodanu vrijednost. Zahtjev za naknadu troška u iznosu od 125,00 EUR nije osnovan budući trošak pristupa na ročište za objavu nije priznat jer ga sud ne cijeni kao neophodnim za vođenje parnice. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 151.st.3.ZPP-a.

14.1. Tuženice su obvezane solidarno isplatiti tužitelju parnični trošak sukladno odredbi članka 161.stavka 3. ZPP-a kojom je propisano da suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani.

U Splitu, 30.lipnja 2025.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od primitka. O žalbi odlučuje drugostupanjski sud, a žalba se podnosi putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženica pod 1. i pod 2.

-u spis