REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-2104/2020-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja VUKOVIĆ PRODUCTION d.o.o. OIB 26900108342, Zrinskih 6, 35400 Nova Gradiška, kojeg zastupa punomoćnica Ana Petrić, odvjetnica u Novoj Gradišci, A. Stepinca 2a protiv tuženika OFFCUT d.o.o. u likvidaciji, OIB 55525619967, Strojarska cesta 20, Zagreb ( ranije: VANTAGE LEASING d.o.o.), kojeg zastupa punomoćnica Eli El Housseini, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20/XXIII, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nepoštena, a time i ništetna odredba Ugovora o financijskom leasingu br.:34248, sklopljenog dana 10.rujna 2008., između tužitelja i pravnog prednika tuženog, kojom je glavnica vezana za švicarski franak, odnosno, ugovorena valutna klauzula jer pravni prednik tuženog nije u cijelosti informirao tužitelja o svim bitnim parametrima suprotno savjesti i poštenju što je izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

II. Utvrđuje se da je nepoštena, a time i ništetna odredba Ugovora o financijskom leasingu br.: 34248, sklopljenog dana 10.rujna 2008., između tužitelja i pravnog prednika tuženog, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim odlukama tuženog jer te ugovorne odredbe tužitelju nisu bile razumljive.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o financijskom leasingu br.: 34248, sklopljenog dana 10. rujna 2008., između tužitelja i pravnog prednika tuženog, kojim su određene ulazne i izlazne naknade, naplaćene bez dogovora s tužiteljem i bez ikakvog kriterija vezanog uz stvarni trošak, na način da je tužitelj morao pristati na unaprijed formuliranu odredbu o tzv.ulaznoj naknadi, bezpogovorno, čime je uzrokovana naravnoteža na štetu tužitelja i zbog toga je ništetna.

IV. Nalaže se tuženom OFFCUT d.o.o. u likvidaciji, OIB 55525619967 iz Zagreba, Strojarska cesta 20, da tužitelju VUKOVIĆ PRODUCTION d.o.o., OIB 26900108342 iz Nove Gradiške, Zrinskih 6, vrati iznos od 4.760,08 eur stečenog bez osnove sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, koja teče, kako slijedi:

-na iznos od 1,24 eur od 16.listopada 2008. do isplate,

-na iznos od 33,34 eur od 16.studenog 2008. do isplate,

-na iznos od 9,32 eur od 16.prosinca 2008. do isplate,

-na iznos od 39,31 eur od 16.siječnja 2009. do isplate,

-na iznos od 46,94 eur od 16.veljače 2009. do isplate,

-na iznos od 45,63 eur od 16.ožujka 2009. do isplate,

-na iznos od 40,76 eur od 16.travnja 2009. do isplate,

-na iznos od 39,66 eur od 16.svibnja 2009. do isplate,

-na iznos od 33,94 eur od 16.lipnja 2009. do isplate,

-na iznos od 26,61 eur od 16.srpnja 2009. do isplate,

-na iznos od 31,05 eur od 16.kolovoza 2009. do isplate,

-na iznos od 34,66 eur od 16.rujna 2009. do isplate,

-na iznos od 29,77 eur od 16.listopada 2009. do isplate,

-na iznos od 29,98 eur od 16.studenog 2009. do isplate,

-na iznos od 34,97 eur od 16.prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 18,70 eur od 16.siječnja 2010. do isplate,

-na iznos od 23,10 eur od 16.veljače 2010. do isplate,

-na iznos od 24,24 eur od 16.ožujka 2010. do isplate,

-na iznos od 37,07 eur od 16.travnja 2010. do isplate,

-na iznos od 32,80 eur od 16.svibnja 2010. do isplate,

-na iznos od 38,51 eur od 16.lipnja 2010. do isplate,

-na iznos od 65,03 eur od 16.srpnja 2010. do isplate,

-na iznos od 53,75 eur od 16.kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 79,19 eur od 16.rujna 2010. do isplate,

-na iznos od 65,08 eur od 16.listopada 2010. do isplate,

-na iznos od 58,48 eur od 16.studenog 2010. do isplate,

-na iznos od 83,39 eur od 16.prosinca 2011. do isplate,

-na iznos od 105,22 eur od 16.siječnja 2011. do isplate,

-na iznos od 89,85 eur od 16.veljače 2011. do isplate,

-na iznos od 92,58 eur od 16ožujka 2011. do isplate,

-na iznos od 84,03 eur od 16.travnja 2011. do isplate,

-na iznos od 91,30 eur od 16.svibnja 2011. do isplate,

-na iznos od 124,83 eur od 16.lipnja 2011. do isplate,

-na iznos od 117,00 eur od 16.srpnja 2011. do isplate,

-na iznos od 165,27 eur od 16.kolovoza 2011. do isplate,

-na iznos od 160,18 eur od 16.rujna 2011. do isplate,

-na iznos od 130,39 eur od 16.listopada 2011. do isplate,

-na iznos od 130,86 eur od 16.studenog 2011. do isplate,

-na iznos od 128,29 eur od 16.prosinca 2011. do isplate,

-na iznos od 133,24 eur od 16.siječnja 2012. do isplate,

-na iznos od 142,03 eur od 16.veljače 2012. do isplate,

-na iznos od 141,07 eur od 16.ožujka 2012. do isplate,

-na iznos od 140,97 eur od 16.travnja 2012. do isplate,

-na iznos od 145,73 eur od 16.svibnja 2012. do isplate,

-na iznos od 150,01 eur od 16.lipnja 2012. do isplate,

-na iznos od 146,66 eur od 16.srpnja 2012. do isplate,

-na iznos od 147,02 eur od 16.kolovoza 2012. do isplate,

-na iznos od 144,56 eur od 16.rujna 2012. do isplate,

-na iznos od 139,32 eur od 16.listopada 2012. do isplate,

-na iznos od 146,83 eur od 16.studenog 2012. do isplate,

-na iznos od 145,35 eur od 16.prosinca 2012. do isplate,

-na iznos od 148,01 eur od 16.siječnja 2013. do isplate,

-na iznos od 139,73 eur od 16.veljače 2013. do isplate,

-na iznos od 144,51 eur od 16.ožujka 2013. do isplate,

-na iznos od 149,35 eur od 16.travnja 2013. do isplate,

-na iznos od 134,62 eur od 16.svibnja 2013. do isplate,

-na iznos od 133,31 eur od 16.lipnja 2013. do isplate,

-na iznos od 137,57 eur od 16.srpnja 2013. do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi kako su tužitelj kao primatelj leasinga i društvo VB LEASING d.o.o. iz Zagreba, Podružnica Požega, kao davatelj leasinga (tuženik je pravni sljednik VB leasinga, dopis tuženog, u privitku) sklopili dana 10. rujna 2008. Ugovor o financijskom leasingu br.: 34248, te je predmet leasinga bio Peugeot 407 COMF.2.0HDI, utvrđen cijenom bez PDV-a od 31.345,88 CHF. Iznos financiranja se odnosi na iznos od 30.593,58 CHF s učešćem primatelja leasinga od 7.648,39 CHF. Mjesečna rata određena ugovorom bez PDV-a iznosi 603,00CHF, a s PDV-om 642,26CHF. Tužitelj se u tužbi poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske br.:Rev-2245/17, navodi kako je istom odbijena revizija tuženika, kao neosnovana sa u odnosu na pravna pitanja predstavlja li kolektivna tužba radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka te odbacuje reviziju, kao nedopuštenu, u dijelu u kojem se odnosi na pravna pitanja da li je tuženik otklonio nezakonito postupanje stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. i da li je iznos stečenog bez osnove iznos kamate plaćene preko početne kamate i /ili iznosi plaćeni preko početnog anuitcta. Ističe kako povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom, za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i to od trenutka sklapanja ugovora te kako je odlukom Vrhovnog suda suda Republike Hrvatske br.:Revt-249/14 kao nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu, a time i ništetna, proglašena odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim odlukama banaka. Razlozi za takvu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske su da su odredbe ugovora bile potrošačima jasne i uočljive, ali iste da nisu bile razumljive. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. na postavljeno pravno pitanje: predstavlja Ii tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava tužbu iz čl. 241. ZOO-a, odnosno radnju koja ima učinak prekida zastare", odgovoreno je potvrdno, a kao glavni razlog takvoj odluci sud navodi da u protivnom vođenje takvih sporova s aspekta potrošača ne bi imalo smisla. Preciznije se odlukom navodi da prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 1241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnosno dana 13. lipnja 2014. . Nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br.:

U-I-2521/2015 dr. i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br.: Revt-575/16 donesena je nova odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kojom su odbijene žalbe banaka i kojom je potvrđena prvostupanjska (tzv. Dobronićeva) presuda da je nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula) s obrazloženjem da potrošači nisu bili u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno savjesti poštenju što je izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br.: Revt-249/14 kao nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu, a time i ništetna, proglašena je odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim odlukama banaka Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 potvrđena je prvostupanjska presuda da je nepoštena, a time i ništetna, odredba potrošačkog ugovora kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak- valutna klauzula.

2. Tuženik je u odgovor na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti naslovnog suda za suđenje u predmetu gornjih oznaka (Općinskog suda u Požegi). U cijelosti se protivi osnovi i visini tužbe i tužbenog zahtijeva tužitelja, ističe prigovor zastare. Pri tome tuženik ističe kako se prekid zastare na kojeg se tužitelj neosnovano poziva misleći pritom na prekid zastare utvrđen presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 ne primjenjuje u konkretnom slučaju (obzirom sudska praksa utvrđena u kolektivnom sporu nema učinak na ugovorni odnos zasnovan između tužitelja tuženika, a o čemu će vise riječi bíti u nastavku ovog odgovora na tužbu). Navodi kako tijekom trajanja ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika niti u jednom trenutku nije mijenjao visinu kamatne stope iako je na isto imao pravo sukladno točki 12.1. Općih uvjeta zbog čega tužbeni zahtjev tužitelja već iz ovog razloga valja odbiti kao neosnovan. Pri tome navodi kako tužitelj, na kojem leži teret dokaza, uz tužbu nije dostavio bilo kakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo kako je tuženik mijenjao visinu kamatne stope. Tuženik napominje kako je činjenica da tuženik nije mijenjao visinu kamatne stope razvidna iz otplatnog plana koji je sastavni dio Ugovora o leasingu iz kojeg je razvidno kako je visina anuiteta tijekom cijelog vremena trajanja ugovora o leasingu bila ista (razlika u kunskoj protuvrijednosti posljedica je tečajnih razlika vezanih uz valutu CHF na koje tuženik nije imao utjecaja). Ističe kako tužitelj nije potrošač pa ovdje nije riječ o potrošačkom ugovoru već o trgovačkom ugovoru na koji se primjenjuju pravila koja se odnose na sklapanje trgovačkih ugovora.

Nadalje, ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 296. stavka 3. ZOO-a sporne ugovorne odredbe ne mogu se utvrditi ništetnima. Slijedom navedenog, jasno je kako su ugovorne strane potpisom Ugovora leasingu i Općih uvjeta očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što između ostalog odgovarajuće cijeni uvažava sam zakonodavac.Svaka tvrdnja o nejasnim i nerazumljivim odredbama Ugovora o leasingu ne može se prihvatiti obzirom se tužitelj kao trgovac i iznadprosječno pismeni primatelj leasinga ne može pozivati na to da su mu odredbe Ugovora o leasingu pa tako i ona promjenjivoj kamatnoj stopi bile nejasne i nerazumljive te da je isti kao potrošač u odnosu na tuženika kao trgovca faktično bio u ovisnom položaju jer nije imao utjecaj na sadržaj istih. Naime, tužitelj je sklapanjem Ugovora o leasingu kao primatelj leasinga izričito potvrdio da je pročitao, razumio i prihvatio Opće uvjete.

Dakle, iako je iz dosadašnjih navoda sadržanih u ovom odgovoru na tužbu nedvojbeno utvrđeno da se niti ZZP, kao niti presuda koja je donesena u postupku radi zaštite kolektivnih i interesa potrošača ne primjenjuje na ovaj predmet, tuženik ponovno ističe kako je odredba točke 12.1. Općih uvjeta kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jasna, lako razumljiva i uočljiva stoga ista nije ništetna niti sukladno odredbama ZOO-a.

3. Rješenje poslovni broj P-320/19 od 10. listopada 2019. Općinski sud u Požegi oglasio se stvarno i mjesno nenadležnim na temelju odredbi čl. 34. b st. 1. i 48. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) te je predmet ustupio ovom sudu kao stvarno nadležnom.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je podneskom od 28. travnja 2021. precizirao tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenjem ništetnosti odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu, promjenjivu kamatnu stopu te na ulazne i izlazne naknade predmetnog Ugovora o financijskom leasingu, te povrat stečenog bez osnove. Poziva se na odredbe čl. 269. do 271 . Zakona o obveznim odnosima.

5. Na ročištu 3. svibnja 2021. dopuštena je preinaka tužbe jer je ista učinjena prije zaključenja prethodnog postupka te je prema ocjeni ovoga suda svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o financijskom leasingu broj:

34248 od 10. rujna 2008. (list 7 spisa), dopis društva VINTAGE LEASING upućen odvjetnici Ani Petrić od 28. ožujka 2019. (list 8 spisa), račun broj R1 10097940 od 19. rujna 2008. (list 9 spisa), obavijest o odobrenju financijskog leasinga (list 10 spisa), račun broj 0006 10097940 od 19. rujna 2008. (list 11 spisa), informativna ponuda za financijski leasing broj ponude: 99.023 od 8. rujna 2008. (list 12 spisa), otplatni plan uz ugovor o leasingu br. 34248 (list 13-14 spisa), kartice dobavljača šifra: 377 (list 15 spisa), kartice dobavljača šifra : 377 (list 16 spisa), kartice dobavljača šifra : 377 od 19.01.2011. do 31.12.2011. (list 17 spisa), kartice dobavljača šifra : 377 (list 18 spisa), kartice dobavljača šifra : 377 (list 19 spisa), kartice dobavljača šifra : 377 (list 20 spisa), opći uvjeti VB leasinga za zaključenje ugovora o financijskom leasingu (list 42-45 spisa), otplatni plan uz ugovor o financijskom leasingu br. 34248 datuma ispisa od 18. srpnja 2019. (list 46-47 spisa), opći uvjeti VBL-a za zaključenje ugovora o financijskom leasingu verzija 07/2006 (list 153 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ljupka Omazića od 30. prosinca 2024. (list 167-170 spisa).

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu, promjenjivu kamatnu stopu te na ulazne i izlazne naknade Ugovora o financijskom leasingu od 10. rujna 2008. te povrat stečenog bez osnove po ništetnim odredbama.

9. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o financijskom leasingu 10. rujna 2008. sukladno informativnoj ponudi za financijski leasing te Općim uvjetima Ugovora o leasingu kao i Odluci o naknadama VB Leasing d.o.o. .

10. Među strankama je sporna zastara te osnova i visina predmetnog potraživanja, odnosno prvenstveno je sporno jesu li odredbe o financijskom leasingu koje se odnose na valutnu klauzulu, promjenjivu kamatnu stopu te naknade ništetne te da li se na tužitelja uopće mogu primijeniti utvrđenja vezana za kolektivnu tužbu a na koja utvrđenja se tužitelj poziva. Također je sporno jesu li činidbe u pogledu promjenjive kamatne stope i ulazne i izlazne naknade bile određene odnosno odredive.

11. U smislu odredbe čl. 328. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora (čl. 323. ZOO-a), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a rok zastare tražbine iznosi pet godina. Slijedom navedenog nije osnovan tuženikov prigovor zastare predmetnog potraživanja.

12. Uvidom u Ugovor o financijskom leasingu broj 34248 sklopljen 10. rujna 2008. između VB Leasing d.o.o. (potom Vantage Leasing d.o.o. a sada Offcut d.o.o. u likvidaciji) kao davatelja leasinga (vlasnika predmeta leasinga) i Vuković production d.o.o. kao korisnika leasinga, utvrđeno je da je korisnik leasinga stekao pravo na korištenje objekt leasinga odnosno motorno vozilo marke Peugeot, 407 COMF., te je ugovoreno trajanje leasinga na rok od 60 mjeseci. Člankom 3. Ugovora specificirana je otplata leasinga te je navedeno kako leasing najam mjesečno ukupno (s PDV-om) iznosi 642,26 CHF.

13. Uvidom u Informativnu ponudu za financijski leasing (list 12 spisa) a na temelju koje je i sklopljen predmetni Ugovor o financijskom leasingu, a što proizlazi i iz sadržaja ponude i samog ugovora, razvidno je kako je u istoj izričito navedeno kako je mjesečni iznos rate vezan za 3-mjesečni EURIBOR/LIBOR te da je godišnja kamatna stopa 7%.

14. Na navedeni Ugovor primjenjuju se Opći uvjeti VB leasinga za zaključenja ugovora o financijskom leasingu (verzija 08/2008- list 42-45 spisa) a upravo koja verzija se poziva na Zakon o leasingu koji je već bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora a uostalom prema kojima je izrađen i nalaz i mišljenje dan u ovom postupku. Naime Opći uvjeti koje tužitelj dostavlja 1. srpnja 2024. , dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, nisu uvjeti koji se primjenjuju u konkretnom slučaju budući je riječ o uvjetima iz 2006. godine. Bez obzira što je tužitelj sukladno pogrešnim uvjetima usklađivao tužbeni zahtjev podneskom od 1. srpnja 2024. (potom i 4. veljače 2025.) isti je u pogledu utvrđenja ništetnosti odredbi dovoljno određen i odrediv i isključivo je sud u tom pogledu u odnosu na prve tri točke zahtjeva (deklaratorni dio ) odlučivao sukladno zahtjevu od 28. travnja 2021. (list 119 spisa) u odnosu na koji je preinaka odlukom suda na ročištu dopuštena. Sud je samo u odnosu na kondemnatorni dio razmatrao zahtjev kojim je isti specificiran nakon provedenog vještačenja i to podneskom od 4. veljače 2025. (točka IV. zahtjeva).

Prema odredbi čl. 295. st. 1. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Prema stavku 2. istoga članka opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove, a prema stavku 5. opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

15. Nadalje na predmetni poslovni odnos primjenjuje se Zakon o leasingu („Narodne novine“ broj 135/06 dalje : ZL). Prema odredbi čl. 5. st. 1. ZL-a posao leasinga je pravni posao u kojem davatelj leasinga na temelju kupoprodajnog ugovora sa dobavljačem objekta leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga i primatelju leasinga na temelju ugovora o leasingu odobrava pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj za to plaća određenu naknadu. Prema st. 2. istoga članka posao financijskog leasinga je pravni posao iz st. 1. u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednosti objekta leasinga, snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku.

16. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: br. 96/2003,) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.

17. Dakle predmetni Ugovor o financijskom leasingu je trgovački ugovor budući je isti sklopljen sklopljen između korisnika leasinga dakle tužitelja kao društva s ograničenom odgovornošću, koji je navedeni ugovor potpisao i ovjerio pečatom te tuženika kao davatelja leasinga.

18. Prema odredbi članka 10. st. 1. ZOO-a, tužitelj je u ispunjenju obveznog odnosa dužan postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika, a ta je razina pažnje potrebna i za sklapanje svakog ugovora kojim bi se regulirali obvezni odnosi tužitelja s trećim osobama. Za razliku od osobe koja obavlja gospodarsku djelatnost, fizičke su osobe dužne primijeniti pažnju dobrog domaćina, što je niži stupanj pažnje, u odnosu na koju se primjenjuju i odredbe o pravnoj zaštiti takvih osoba.

19. Slijedom navedenog, tužitelj, kao pravna osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost, ne uživa isti stupanj zaštite prava kao fizička osoba, pa se niti ne može pozivati na odluku kojom je odlučeno o kolektivnoj zaštiti prava fizičkih osoba.

20. Naime odredba članka 502.c ZPP-a, odnosi se na pravo udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, koja je kao tužitelj ovlaštena štiti interese građana. Ovo iz razloga što se tužbe radi kolektivne zaštite iz članka 501.a ZPP-a podnose radi zaštite zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, odnosno fizičkih osoba. Pema tome tužitelj se kao pravna osoba ne može pozivati na utvrđenja iz spora radi zaštite kolektivnih prava i interesa iz odredbe čl. 502.c ZPP-a, odnosno niti na činjenicu da se i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz takve tužbe, odnosno da će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Dakle kako je tužitelj kao trgovačko društvo sklopio Ugovor o leasingu s tuženikom, a svrha sklopljenog ugovora o leasingu u odnosu na tužitelja kao primatelja leasinga u smislu čl. 35. st. 1. ZL-a bilo je korištenje objekta leasinga (motornog vozila), proizlazi kako je isto bilo namjenjeno obavljanju njegove gospodarske djelatnosti a djelujući na tržištu u okviru svoje trgovačke djelatnosti. Naime, tužitelj radi dokazivanja eventualno suprotnog nije predložio izvođenje ni jednog dokaza slijedom pa se stoga u odnosu na tužitelja (u ovom sporu) ne primjenjuju se niti odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

21. Dakle u konkretnom slučaju ništetnost spornih odredbi može se isključivao razmatrati kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. U smislu odredbe čl. 271. ZOO-a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a odredbom čl. 272. st. 1. ZOO-a propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

U odnosu na valutnu klauzulu

22. Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti te se u tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Prema tome, sama činjenica što su stranke ugovorile valutnu klauzulu tako što su tužiteljevo ispunjenje novčane obveze odredile tako da je tužitelj dužan plaćati kunsku protuvrijednost mjesečne leasing naknade u iznosu od 642,26 CHF u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju kod Volksbank d.d. na dan plaćanja, ne predstavlja ništetnost te ugovorne odredbe. Nadalje, budući da je izbor strane valute na ugovarateljima, tužitelj je sukladno odredbi čl. 10. st. 2. ZOO-a u vrijeme sklapanja ugovora o leasingu odnosno u vrijeme pregovaranja radi sklapanja tog ugovora bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka te je imao mogućnost pregovarati s tuženikom oko sklapanja valutne klauzule prema kojoj bi se visine njegove novčane obveze izračunala prema tečaju valute Republike Hrvatske u odnosu na neku drugu stranu valutu (osim CHF). U pogledu dokazivanja eventualno suprotnog tužitelj nije predlagao odgovarajuće dokaze na navedenu okolnost (saslušanje zz tužitelja kao ugovaratelja etc. ).

Valutna klauzula je instrument zaštite kojim se iznos neke ugovorene veličine veže uz tečaj strane valute, te je riječ o institutu koji je opće prihvaćen od svih subjekta i njegovo je ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova a tužitelj je morao biti svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja valutne klauzule te uobičajenog rizika kod ugovaranja takvog pravnog posla jer se od njega, kao poslovnog subjekta, očekuje razumna mjera obaviještenosti, pažljivosti i opreza.

U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu

23. Nadalje kriteriji od kojih ovisi novčana obveza na isplatu ugovornih kamata moraju biti određeni i mjerljivi. Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO-a propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je prema odredbi iz čl. 270. st. 1. ZOO-a ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

24. Naime iz predmetnog Ugovora o leasingu proizlazi da su stranke ugovorile godišnju kamatnu stopu od 7%, što predstavlja valjanu ugovornu odredbu kojom se definira cijena koju će korisnik leasinga platiti davatelju leasinga za odobreni leasing. Nadalje , prema čl. 12. 1. Općih uvjeta kamatna stopa je promjenjiva i ovisi o uvjetima refinanciranja na tržištu.

25. Naime, promjenjiva kamatna stopa uvijek je vezana uz određeni kamatni rizik, odnosno rizik povećanja ili smanjenja kamatne stope. Prema tome, korisnik leasinga je prilikom potpisivanja ugovora o leasingu slobodnom voljom prihvatio takav rizik te mu je isti bio u cijelosti poznat (tužitelj niti ne dokazuje suprotno). Također iz Ugovora o leasingu razvidno je da je korisnik leasinga upućen u Opće uvjete koji su izričito navedeni u ugovoru kao njegov sastavni dio stoga je tužitelj potpisivanjem Ugovora o operativnom leasingu, kojeg su sastavni dio bili i Opći uvjeti, u cijelosti bio upoznat sa uvjetima poslovanja tuženika koje je svojim potpisivanjem i prihvatio. Dakle tužitelj je u trenutku zaključenja ugovora bio upoznat sa svim elementima izračuna mjesečne rate za leasing. Napominje se kako u samom ugovoru nije navedeno da je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi već isto isključivo proizlazi iz uvjeta, no u informativnoj ponudi koju je tužitelj i prihvatio (na istoj njegov pečat i potpis) uz naznaku da „ponudu prihvaća“ razvidno je da je mjesečni iznos rate vezan za 3-mjesečni EURIBOR/LIBOR. Prema tome navedena formulacija jasno informira korisnika leasinga o čemu će ovisiti visina kamatne stope, i u konačnici sama visina iznosa mjesečne rate.

26. Međutim ovdje valja napomenuti, kako je i sam tuženik isticao tijekom postupka u odnosu na ugovorenu godišnju kamatnu stopu, tuženik niti nije tijekom cijelog otplatnog razdoblja mijenjao početno ugovorenu stopu. Navedeno je razvidno iz Otplatnog plana uz ugovor o leasingu br. 34248 (list 13 spisa) te provedenog financijskog vještačenja. Dakle iz istih je razvidno da je tijekom cijelog razdoblja otplate leasinga kamatna stopa iznosila 7%. Naime isto je razvidno kada se od početnog iznosa financiranja izračuna kamatna stopa od 7% i podijeli na 12 mjeseci, te tako od svakog pojedinog ostatka glavnice izračuna se 7% i podijeli sa 12 mjeseci (jer je riječ o godišnjoj kamatnoj stopi). Dakle već je jednostavnom matematičkom operacijom iz samog Otplatnog plana razvidno da je kamatna stopa ostala jednaka kroz cijelo ugovoreno razdoblje a navedeno je dodatno potvrđeno i provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem ( Tablica 1.) .

U odnosu na naknade

27. U pogledu navedenog valja istaknuti kako su također jasne i razumljive i odredbe o naknadama te jasno proizlazi kako naknada obrade zahtjeva iznosi 382,42 CHF te je njezin iznos jasno naznačen u Ugovoru te je isti prema ocjeni ovoga suda dovoljno određen a tužitelj nije niti predlagao u smislu navedenog bilo kakve dokazne prijedloge iz kojih bi eventualno proizlazilo suprotno.

28. Dakle, slijedom prethodno navedenog, sud nije u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a utvrdio da bi predmetne odredbe Ugovora od leasingu bile protivne Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, te je utvrđeno da su činidbe koja proizlaze iz predmetnog ugovora sukladno odredbi čl. 269. ZOO-a u svezi čl. 272. ZOO-a bile moguće, dopuštene i određene, odnosno odredive.

29. Tijekom postupka tužitelj je predložio samo izvođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem te iz nalaza i mišljenja od 27. prosinca 2024. proizlazi da je na temelju priložene dokumentacije u spisu te iznesenih i prikazanih podataka u točki 1. nalaza , tužitelj je svojom otplatom predmetnog leasinga preplatio u odnosu na iznose koje je bio dužan platiti po ugovorenom tečaju CHF spram kune i prema otplatnom planu uz ugovor o leasingu broj 34248 iznos od 4.760,08 eura a navedeni iznos sastoji se od pojedinih iznosa prikazanih u stupcu 10. u kunama a u stupcu 11. u eurima.

Stranke nisu imale primjedbi na provedeno vještačenja te je sud isto prihvatio jer je navedeni nalaz i dano mišljenje izrađeno u skladu s pravilima struke te je isti jasan i razumljiv.

30. Dakle iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je tužitelj s osnove valutne klauzule preplatio iznos od 4.760,08 eura. Naime iz izračuna vještaka razvidno je da je ugovorena kamatna stopa od 7% primjenjivana tijekom cijelog otplatnog razdoblja a kako je sam tuženik i navodio tijekom postupka a uostalom kako je i navedeno pod točkom 26. obrazloženja.

31. Slijedom navedenog kako nisu utvrđene ništetnima odredbe o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadama te stoga nije osnovan niti zahtjev za isplatu iznosa od 4.760,08 eura te je odlučeno je kao pod točkom I. izreke

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa).

Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 23. rujna 2019. i 16. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura( Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 3. svibnja 2021., 18. srpnja 2024. i 15. svibnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr.9/1 Tarife) što uvećano za PDV (Tbr. 46 Tarife), ukupno iznosi 1.500,00 eura kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

Na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tuženiku su dosuđene i zatezne kamate od presuđenja do isplate kako je i zatražio u odgovoru na tužbu.

Tuženiku nije priznat trošak sastav podnesaka od 19. travnja 2021. i 26. lipnja 2024. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka budući u istima tuženik ponavlja prethodno iznesene navode, zatim mu nije priznat niti zatraženi trošak sastav podneska od 11. srpnja 2024. koji također nije bio potreban za vođenje ovog postupka budući se u istom tuženik protivi preinaci tužbenog zahtjeva iako je već na ročištu 3. svibnja 202. preinaka dopuštena te je stoga u navedeno dijelu troškova odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Zagreb, 30. lipnja 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.