Poslovni broj: P-6541/2013-189

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari tužiteljice UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Edinu Muminagiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku iz Dubrovnika, radi bračne stečevine, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 20. svibnja 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, dana 30. lipnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Obustavlja se parnični postupak u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji glasi: 1. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice ČN i tuženika SN od 3.848 dionica, serije A, Atlantske plovidbe d.d. sa sjedištem u [adresa], koje su deponirane kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. diobom na način da ŠN i RN pripada svakom po 1924 dionice serije A društva Atlantska plovidba d.d. sa sjedištem u [adresa] što je tuženik RN dužan priznati i dužan dopustiti da se temeljem ove presude 1924 dionice serije A društva Atlantska plovidba d.d. sa sjedištem u [adresa], u knjizi dionica trgovačkog društva Atlantska plovidba d.d. koja se vodi kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d.. Heinzelova 62a , Zagreb, i u registru dionica koji se vodi kod društva Atlantska plovidba d.d. upišu na ime i u vlasništvo tužiteljice ŠN, u roku od 15 dana.

2. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika na računu 0404801579 Master card – ABN-AMRO bank N.V. Gustav Mahlerlaan, 10 1082 PP Amsterdam; The Netherlands diobom na način da se nalaže SN isplatiti tužiteljici ČN polovicu novčanog iznosa od ukupno 60.412,45 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika na računu 0404801676 Master card – ABN-AMRO bank N.V. Gustav Mahlerlaan, 10 1082 PP Amsterdam, The Netherlands diobom na način da se nalaže SN isplatiti tužiteljici ČN polovicu novčanog iznosa od ukupno 36.044,03 USD u protuvrijednosti u eurima po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika na računu 0413298396 Master card – ABN-AMRO bank N.V. Gustav Mahlerlaan, 10 1082 PP Amsterdam, The Netherlands diobom na način da se nalaže SN isplatiti tužiteljici ČN polovicu novčanog iznosa od ukupno 24.548,37 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika na računu broj 3234176977 Raiffeisen banke d.d, sa sjedištem u [adresa], diobom na način da se nalaže SN isplatiti tužiteljici ČN polovicu novčanog iznosa od ukupno 5.815,24 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika na računu broj 3290017281 Raiffeisen banke d.d, sa sjedištem u [adresa], diobom na način da se nalaže SN isplatiti tužiteljici ČN polovicu novčanog iznosa od ukupno 1.887,14 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

6. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika na računu broj 3290017281 Raiffeisen banke d.d, sa sjedištem u [adresa], diobom na način da se nalaže SN isplatiti tužiteljici ČN polovicu novčanog iznosa od ukupno 747,02 CAD u protuvrijednosti u eurima po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

7. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika na računu broj 3290017281 Raiffeisen banke d.d, sa sjedištem u [adresa], diobom na način da se nalaže SN isplatiti tužiteljici ČN polovicu novčanog iznosa od ukupno 20.155,23 USD u protuvrijednosti u eurima po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

8. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika na računu 818-30-415777 Raiffeisen banke d.d., sa sjedištem u [adresa], diobom na način da se nalaže SN isplatiti tužiteljici ČN polovicu novčanog iznosa od ukupno 60.677,63 USD u protuvrijednosti u eurima po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

9. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice ČN i tuženika SN nad osobnim automobilom marke Jeep Cherokee 2.8 L16 V TD godina proizvodnje 2006, broj šasije [broj šasije], registarske [registarska oznaka], civilnom diobom-sudskom javnom prodajom predmetnog automobila te podjelom tužiteljici ČN i tuženiku SN iznosa dobivenog prodajom, svakom 1/2 dijela kupovnine, razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima predmetnog automobila.

10. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice ČN i tuženika SN nad osobnim automobilom marke AUDI A6 3.0TDI, godina proizvodnje 2006, broja šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], civilnom diobom-sudskom javnom prodajom predmetnog automobila te podjelom tužiteljici ČN i tuženiku SN iznosa dobivenog prodajom, svakom 1/2 dijela kupovnine, razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima predmetnog automobila.

II. Postupak će se nakon pravomoćnosti ovog rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka.

III. Ne dopušta se subjektivna preinaka tužbe proširenjem tužbe na VN i PN.

p r e s u d i o  j e

I. 1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju - prijenosu dionica zaključen između I tuženika SN kao prenositelja i LN kao stjecatelja, zaključen dana 26. kolovoza 2013. godine, ovjeren od javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Vukovarska 24, pod brojem OV-4885/13, dana 27.8.2013.godine, kojim RN daruje LN 1.920 dionica, serije A, dioničkog društva Atlantska plovidba d.d. sa sjedištem u [adresa] u dijelu kojim je raspolagano ½ suvlasničkog djela tužiteljice.

2. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju -prijenosu dionica zaključen između I tuženika SN kao prenositelja i FN kao stjecatelja, zaključen dana 26.kolovoza 2013. godine, ovjeren od javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Vukovarska 24, pod brojem OV-4883/13, dana 27.8.2013. godine kojim RN daruje FN 1.920 dionica, serije A, dioničkog društva Atlantska plovidba d.d. sa sjedištem u [adresa] u dijelu kojim je raspolagano ½ suvlasničkog djela tužiteljice.

3. Utvrđuje seda ukupno 3.848 dionica, serije A, društva Atlantske plovidbe d.d. sa sjedištem u [adresa], koje su na dan 15. lipnja 2015. godine glasile na ime SN čine bračnu stečevinu SN i ČN, svakog u ½ dijela.

4. Utvrđuje se da su tužiteljica UN i tuženik RN suvlasnici, svaki u ½ dijela novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 60.412,45 Eura, koja su se nalazila na računu 0404801579 Master card – ABN-AMRO bank N.V. Gustav Mahlerlaan, 10 1082 PP Amsterdam; The Netherlands, u trenutku prestanka bračne zajednice 15.06.2013. godine.

5. Utvrđuje se da su tužiteljica UN i tuženik RN suvlasnici, svaki u ½ dijela u odnosu na cijelo novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 36.044,03 USD koja su se nalazila na računu 0404801676 Master card – ABN-AMRO bank N.V. Gustav Mahlerlaan, 10 1082 PP Amsterdam, The Netherlands, u trenutku prestanka bračne zajednice 15.06.2013. godine.

6. Utvrđuje se da su tužiteljica UN i tuženik RN suvlasnici, svaki u ½ dijela u odnosu na cijelo novčanih sredstava u ukupnom iznosu 24.548,37 Eura koja su se nalazila na računu 0413298396 Master card – ABN-AMRO bank N.V. Gustav Mahlerlaan, 10 1082 PP Amsterdam, The Netherlands, u trenutku prestanka bračne zajednice 15.06.2013. godine.

7. Utvrđuje se da su tužiteljica UN i tuženik RN suvlasnici, s svaki u ½ dijela u odnosu na cijelo novčanih sredstava u ukupnom iznosu 5.815,24 Eura koja su se nalazila na računu broj 3234176977 Raiffeisen banke d.d., sa sjedištem u [adresa], u trenutku prestanka bračne zajednice 15.06.2013. godine.

8. Utvrđuje se da su tužiteljica UN i tuženik RN suvlasnici, svaki u ½ dijela u odnosu na cijelo novčanih sredstava u ukupnom iznosu 1.887,14 EUR koja su se nalazila na računu broj 3290017281 Raiffeisen banke d.d., sa sjedištem u [adresa], u trenutku prestanka bračne zajednice 15.06.2013. godine.

9. Utvrđuje se da su tužiteljica UN i tuženik RN suvlasnici, svaki u ½ dijela u odnosu na cijelo novčanih sredstava u ukupnom iznosu 747,02 CAD koja su se nalazila na računu broj 3290017281 Raiffeisen banke d.d., sa sjedištem u [adresa], u trenutku prestanka bračne zajednice 15.06.2013. godine.

10. Utvrđuje se da su tužiteljica UN i tuženik RN suvlasnici, svaki u ½ dijela u odnosu na cijelo novčanih sredstava u ukupnom iznosu 20.155,23 USD koja su se nalazila na računu broj 3290017281 Raiffeisen banke d.d., sa sjedištem u [adresa], u trenutku prestanka bračne zajednice 15.06.2013. godine.

11. Utvrđuje se da su tužiteljica UN i tuženik RN suvlasnici, svaki u ½ dijela u odnosu na cijelo novčanih sredstava u ukupnom iznosu 60.677,63 USD koja su se nalazila na računu 818-30-415777 Raiffeisen banke d.d., sa sjedištem u [adresa], u trenutku prestanka bračne zajednice 15.06.2013. godine.

12. Utvrđuje se da su tužiteljica UN i tuženik RN suvlasnici, svaki u ½ dijela osobnog automobila marke Jeep Cherokee 2.8 L 16 V TD godina proizvodnje 2006, broj šasije [broj šasije], registarske [registarska oznaka].

13. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju osobnog automobila marke AUDI A6 3.0TDI, godina proizvodnje 2006, broja šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka] zaključen između tuženika SN, kao darovatelja i LN, kao obdarenika u dijelu kojim je raspolagao ½ suvlasničkog djela tužiteljice te se nalaže uspostava prijašnjeg stanja na način da se u evidencijama vozila Ministarstva unutarnjih poslova izvrši prijenos prava vlasništva osobnog automobila marke AUDI A6 3.0TDI, godina proizvodnje 2006, broja šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka] sa imena LN, [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj] na tuženika RN, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na suvlasnički dio od ½ dijela tužiteljice.

14. Utvrđuje se da su tužiteljica UN i tuženik RN suvlasnici, svaki u ½ dijela osobnog automobila marke AUDI A6 3.0TDI, godina proizvodnje 2006, broja šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka].

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju - prijenosu dionica zaključen između I tuženika SN kao prenositelja i LN kao stjecatelja, zaključen dana 26. kolovoza 2013. godine, ovjeren od javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Vukovarska 24, pod brojem OV-4885/13, dana 27.8.2013.godine, kojim RN daruje LN 1.920 dionica, serije A, dioničkog društva Atlantska plovidba d.d. sa sjedištem u [adresa] u dijelu kojim je raspolagano ½ suvlasničkog djela Marina Matane 2. Nalaže se uspostava prijašnjeg stanja na način da Središnje klirinško depozitarno društvo d.d.. Heinzelova 62a , Zagreb izvrši preknjižbu 1.920 dionica, serije A, dioničkog društva Atlantska plovidba d.d. sa sjedištem u [adresa], sa imena LN, [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj] na tuženika RN, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] , što su VN i RN dužni trpjeti.

3. Nalaže se društvu Atlantska plovidba d.d. sa sjedištem u [adresa], uspostava prijašnjeg stanja na način da u svom registru dionica izvrši brisanje upisa 1.920 dionica, serije A, sa imena LN, [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj] uz istovremeni upis 1.920 dionica, serije A, na tuženika RN, U 26, Čilipi , OIB: [osobni identifikacijski broj], što su VN i RN dužni trpjeti.

4. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju - prijenosu dionica zaključen između I tuženika SN kao prenositelja i FN kao stjecatelja, zaključen dana 26.kolovoza 2013. godine, ovjeren od javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Vukovarska 24, pod brojem OV-4883/13, dana 27.8.2013. godine kojim DN 2 u dijelu kojim je raspolagao ½ suvlasničkog djela SN .

5. Nalaže se uspostava prijašnjeg stanja na način da Središnje klirinško depozitarno društvo d.d. Heinzelova 62a , Zagreb izvrši preknjižbu 1.920 dionica, serija A, dioničkog društva Atlantska plovidba d.d. sa sjedištem u [adresa], sa imena ŽN, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] na tuženika RN, U 26, Čilipi , OIB: [osobni identifikacijski broj], što su PN i RN dužni trpjeti.

6. Nalaže se društvu Atlantska plovidba d.d. sa sjedištem u [adresa], uspostava prijašnjeg stanja na način da u svom registru dionica izvrši brisanje upisa 1.920 dionica, serije A, sa imena ŽN, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] uz istovremeni upis 1.920 dionica na tuženika RN, U 26, Čilipi , OIB: [osobni identifikacijski broj], što su PN i RN dužni trpjeti.

7. Nalaže se društvu Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d.. Heinzelova 62a, Zagreb izvršiti preknjižbu 1.924 dionica, serija A, dioničkog društva Atlantska plovidba d.d. sa sjedištem u [adresa], sa imena DN, U 26, Čilipi, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], što je tuženik RN dužan trpjeti.

8. Nalaže se društvu Atlantska plovidba d.d. sa sjedištem u [adresa], u svom registru dionica izvršiti brisanje upisa 1.924 dionica, serije A, sa imena DN, U 26, Čilipi, OIB: [osobni identifikacijski broj] uz istovremeni upis 1.924 dionica na ime UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], što je tuženik RN dužan trpjeti.

9. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju osobnog automobila marke AUDI A6 3.0TDI, godina proizvodnje 2006, broja šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka] zaključen između I tuženika SN kao darovatelja i LN kao obdarenika u dijelu kojim je raspolagao ½ suvlasničkog djela SN te se nalaže uspostava prijašnjeg stanja na način da se u evidencijama vozila Ministarstva unutarnjih poslova izvrši prijenos prava vlasništva osobnog automobila marke AUDI A6 3.0TDI, godina proizvodnje 2006, broja šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka] sa imena LN, [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj] na tuženika RN, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na suvlasnički dio od ½ dijela SN.

10. Utvrđuje se da su tužiteljica UN i tuženik RN, suvlasnici svaki u jednoj polovini u odnosu na cijelo novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 108.000,00 Eur-a, stečenih po Ugovoru o uređenju prava i obveza između člana Uprave i Društva, zaključenog 21.prosinca 2010. godine između Atlantske plovidbe d.d. s jedne strane i SN s druge strane i po Ugovoru o osiguranju zaključenom između Atlantske plovidbe d.d i Generali osiguranja d.d. broj police osiguranja života 0/19/0049329, od 28.04.2011. godine.

11. Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice ŠN i tuženika SN na imovinskim pravima iz Ugovora o uređenju prava i obveza između člana Uprave i Društva, zaključenog 21.prosinca 2010. godine između Atlantske plovidbe d.d. s jedne strane i SN s druge strane te Ugovora o osiguranju zaključenom između Atlantske plovidbe d.d. i Generali osiguranja d.d., broj police osiguranja života 0/19/0049329, od 28.04.2011. godine diobom na način da se nalaže tuženiku SN isplatiti tužiteljici ČN iznos od 54.000,00 Eura-a zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice, UN i tuženika, RN čini osobno vozilo marke Mazda 6, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka] svakog u ½ dijela.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu kojim tuženik traži da se utvrdi da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika u jednakim dijelovima čine novčana sredstva tužiteljice po računima kod OTP Bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Zagrebačke banke d.d., Splitske banke d.d. i Privredne banke Zagreb d.d. sve na dan 01. svibnja 2014.

V. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu 24. lipnja 2013. godine u kojoj navodi da je s tuženikom sklopila brak 25. siječnja 1975. godine u Dubrovniku u kojem je rođeno dvoje djece, VN **.**.1975. i PN **.**.1981.. Navodi da je bračna zajednica prestala 15. lipnja 2013. godine jer su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni. Ističe kako su stranke tijekom braka radom stekle zajedničku imovinu te predlaže da se ista raspodijeli na osnovi odredbe čl. 249 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 156/23; dalje: ObZ) obzirom su stranke od zaključenja braka zajednički radili i privređivali pa su cjelokupnu imovinu koju su stekli stekle u ½ dijela.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 19. svibnja 2025. godine tužiteljica predlaže da se:

- utvrdi ništetnim ugovor o darovanju – prijenosu dionica zaključenim između tuženika i VN kojim je tuženik darovao 1920 dionica serije A Atlantske plovidbe d.d., da uspostavi prijašnje stanje na način da SKDD izvrši preknjižbu navedenih dionica na tuženika što su VN i tuženik dužni trpjeti te da uspostavi prijašnje stanje na način da u registru dionica izvrši brisanje navedenog upisa sa imena VN na tuženika što su isti dužni trpjeti,

- utvrdi ništetnim ugovor o darovanju – prijenosu dionica zaključenim između tuženika i PN kojim je tuženik darovao 1920 dionica serije A Atlantske plovidbe d.d., da uspostavi prijašnje stanje na način da SKDD izvrši preknjižbu navedenih dionica na tuženika što su PN i tuženik dužni trpjeti te da uspostavi prijašnje stanje na način da u registru dionica izvrši brisanje navedenog upisa sa imena PN na tuženika što su isti dužni trpjeti,

- utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela dionica, i to 3848 dionica serije A Atlantske plovidbe d.d., da se razvrgne suvlasnička zajednice tužiteljice i tuženika na način da svakome pripadne 1924 dionice što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis, da se naloži SKDD da izvrši preknjižbu navedenih dionica sa imena tuženika na ime tužiteljice te da se naloži Atlantska plovidba d.d. da u svom registru dionica izvrši brisanje upisa 1924 dionice sa imena tuženika uz istovremeni upis navedenih dionica na ime tužiteljice što je tuženik dužan trpjeti,

- utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 60.412,45 EUR koja su se nalazila na računu 0404801579 Mastercard – ABN

– AMRO Bank N.V. Gustav Mahlerlaan u trenutku prestanka bračne zajednice 15. lipnja 2013. godine, da se razvrgne navedena suvlasnička zajednica diobom na način da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici polovinu novčanog iznosa od 60.412,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate,

- utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 36.044,03 USD koja su se nalazila na računu 0404801676 Mastercard – ABN

– AMRO Bank N.V. Gustav Mahlerlaan u trenutku prestanka bračne zajednice 15. lipnja 2013. godine, da se razvrgne navedena suvlasnička zajednica diobom na način da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici polovinu novčanog iznosa od 36.044,03 USD sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate,

- utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 24.548,37 EUR koja su se nalazila na računu 0413298396 Mastercard – ABN

– AMRO Bank N.V. Gustav Mahlerlaan u trenutku prestanka bračne zajednice 15. lipnja 2013. godine, da se razvrgne navedena suvlasnička zajednica diobom na način da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici polovinu novčanog iznosa od 24.548,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate,

- utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 5.815,24 EUR koja su se nalazila na računu 3234176977 Raiffeisenbank d.d. u trenutku prestanka bračne zajednice 15. lipnja 2013. godine, da se razvrgne navedena suvlasnička zajednica diobom na način da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici polovinu novčanog iznosa od 5.815,24 EUR s zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate,

- utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 1.887,14 EUR koja su se nalazila na računu 3290017281 Raiffeisenbank d.d. u trenutku prestanka bračne zajednice 15. lipnja 2013. godine, da se razvrgne navedena suvlasnička zajednica diobom na način da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici polovinu novčanog iznosa od 1.887,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate,

- utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 747,02 CAD koja su se nalazila na računu 3290017281 Raiffeisenbank d.d. u trenutku prestanka bračne zajednice 15. lipnja 2013. godine, da se razvrgne navedena suvlasnička zajednica diobom na način da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici polovinu novčanog iznosa od 747,02 CAD sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate,

- utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 20.155,23 USD koja su se nalazila na računu 3290017281 Raiffeisenbank d.d. u trenutku prestanka bračne zajednice 15. lipnja 2013. godine, da se razvrgne navedena suvlasnička zajednica diobom na način da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici polovinu novčanog iznosa od 20.155,23 USD sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate,

- utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 60.677,63 USD koja su se nalazila na računu 818-30-415777 Raiffeisenbank d.d. u trenutku prestanka bračne zajednice 15. lipnja 2013. godine, da se razvrgne navedena suvlasnička zajednica diobom na način da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici polovinu novčanog iznosa od 60.677,63 USD sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate,

- utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela osobnog vozila marke Jeep Cherokee 2,8 L 16 V TD, godina proizvodnje 2006., broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], da se razvrgne navedena suvlasnička zajednica civilnom diobom – javnom prodajom predmetnog vozila te podjelom iznosa dobivenog prodajom svakom u ½ dijela kupovnine,

- utvrdi ništetnim ugovor o darovanju osobnog vozila marke Audi A6 3.0 TDI, godina proizvodnje 2006., broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], zaključen između tuženika i VN, da se naloži uspostava prijašnjeg stanja u evidencijama vozila MUP, da se utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela navedenog vozila te da se razvrgne suvlasnička zajednica civilnom diobom – javnom prodajom predmetnog vozila te podjelom iznosa dobivenog prodajom svakom u ½ dijela kupovnine,

- utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 108.000,00 EUR stečenih po ugovoru o uređenju prava i obaveza između člana uprave i društva od 21. prosinca 2010. godine i po ugovoru o osiguranju zaključenog 28. travnja 2011. godine te da se razvrgne suvlasnička zajednica diobom na način da se tužiteljici isplati 54.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate,

te potražuje naknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

Također, naprijed navedenim podneskom tužiteljica postavlja i eventualnu kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži da se ugovori o darovanju-prijenosu dionica ponište.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je za zahtjev za razvod braka saznao primitkom tužbe 26. ožujka 2014. godine kada je ujedno saznao i za to da tužiteljica od njega traži podjelu bračne stečevine. Stoga, smatra da s tim datumom on ima prvo saznanje o postojanju tužbe obzirom bračni drugovi i dalje žive zajedno na istoj adresi u [adresa] gdje zajedno stanuju od sklapanja braka. Ističe kako je tužiteljica 15. lipnja 2013. godine otputovala u Zagreb, 19. lipnja 2013. godine je prijavila boravište na adresi [adresa] koja tuženiku nije poznata, a iz Zagreba se vratila krajem rujna 2013. godine. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti. Potvrđuje da su stranke zaključile brak 25. siječnja 1975. godine u kojem je rođeno dvoje djece. Osporava da bi bračna zajednica prestala 15. lipnja 2013. godine. Ističe kako nije dao povoda tužbi niti je ikada sporio tužiteljici njezino suvlasništvo u odnosu na nekretnine. U odnosu na pokretnine, priznaje joj suvlasništvo vezano za novčana sredstva na računima ABN – AMRO Bank i to na brojevima računa 0404801579, 0404801676 i 0413298396, na računima Zagrebačke banke d.d., OTP Bank d.d., u odnosu na dionice Atlantska plovidba d.d. te u odnosu na automobil marke Jeep Cherokee. Osporava potraživanja u odnosu na račune u banci u Duseldorfu, u odnosu na račune u Raiffeisenbank Austria d.d. iz razloga jer navodi da nije vlasnik računa, a niti je vlasnik osobnog vozila marke Audi A6 koji je kupljen, ali je suglasnošću bračnih drugova darovan sinu EN. Također ističe kako bračnu stečevinu čine i novčana sredstva na računima tužiteljice kod OTP Bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Zagrebačke banke d.d., Splitske banke d.d. i Privredne banke Zagreb d.d. te osobno vozilo marke Mazda 6, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka] slijedom čega protutužbenim zahtjevom predlaže utvrditi da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika u jednakim dijelovima čine novčana sredstva tužiteljice po računima kod OTP Bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Zagrebačke banke d.d., Splitske banke d.d. i Privredne banke Zagreb d.d. sve na dan 01. svibnja 2014. godine te osobno vozilo marke Mazda 6, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka].

4. Tijekom postupka tužiteljica navodi da je bračna zajednica prestala 15. lipnja 2013. godine te da navedeno proizlazi iz činjenice da je ona otišla u petak, a da joj je tuženik u subotu opozvao punomoć koju je imala na njegov račun u Splitskoj banci d.d. s kojeg je plaćala životne troškove i režije. Podneskom predanim na ročištu 12. svibnja 2015. godine tužiteljica je proširila tužbu na tuženike EN i PN iz razloga jer je I. tuženik nakon podnošenja ove tužbe sa sinovima zaključio ugovore o darovanju dionica koje predstavljaju bračnu stečevinu, a ona s navedenim nije bila suglasna pa nije mogao samostalno s istim raspolagati. Također je nakon prestanka zajednice darovao sinu EN Audi A6 bez suglasnosti tužiteljice. Nadalje, navodi kako je za vrijeme trajanja bračne zajednice tuženik imao zaključen menadžerski ugovor s Atlantska plovidba d.d. te da i prava iz tog ugovora predstavljaju bračnu stečevinu. U odnosu na predmetne dionice Atlantska plovidba d.d. ističe kako je tuženik činio nespornim da dionice predstavljaju bračnu stečevinu 14. travnja 2014. godine, a iste je otuđio 26. kolovoza 2013. godine na način da ih je darovao djeci stranaka. Obzirom su ugovorne strane iz ugovora za koje se traži utvrđenje ništetnosti jedinstveni nužni suparničari to je tužiteljica tužbom obuhvatila i EN i PN pa radi navedenog smatra da se isti ne mogu protiviti subjektivnoj preinaci, odnosno ne pristati na proširenje tužbe. Ističe da je iz prometa po tekućem računu broj [broj bankovnog računa] otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d. na ime tuženika proizlazi da je isti od 12. lipnja 2009. godine do 01. svibnja 2018. godine vršio uplate sinovima i trećim osobama bez suglasnosti tužiteljice. Tijekom postupka odustaje od traženja podataka o stanju računa od ABN AMRO banke.

5. Tijekom postupka tuženik navodi da je tužbu zaprimio 30. travnja 2014. godine, a raspolaganja u korist djece učinio je u kolovozu 2013. godine kada nije imao saznanja o parnici. Ističe da je nakon povratka iz Zagreba u rujnu 2013. godine tužiteljica s tuženikom zajedno stanovala do 01. svibnja 2014. godine u [adresa]. Navodi da joj je uplaćivao sredstva na račun obzirom tužiteljica ima malu mirovinu, pa joj je tako u siječnju 2014. godine uplatio iznos od 5.000,00 kn, u veljači 2014. godine uplatio iznos od 10.000,00 kn, a u ožujku i u travnju 2014. godine uplatio iznos od po 8.000,00 kn. Ističe kako pristaje na objektivnu preinaku tužbe, ističe prigovor mjesne nenadležnosti. Osporava da bi sredstva na računu Raiffeisenbank Austria d.d. predstavljala bračnu stečevinu, ista predstavlja posebnu imovinu tuženika obzirom su na taj račun uplaćena sredstva dobivena kupoprodajom nekretnina upisanih u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je isti u suvlasničkom omjeru stekao temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-612/05 iza smrti pok. GN i O-642/05 iza smrti pok. ĆN. Priznaje da novčana sredstva na računu Zagrebačke banke d.d. i OTP Bank d.d. predstavljaju bračnu stečevinu no ne na dan 15. lipnja 2013. godine obzirom je zajednica kasnije prestala. Naime, tužiteljica je 01. svibnja 2014. godine preselila iz zajedničkog kućanstva s tuženikom u stan u [adresa] koji je također bračna stečevina stranaka. Ističe da je tužiteljica zasnovala pretplatnički odnos kod HT d.d. i da su joj od veljače 2014. godine do zaključno svibnja 2014. godine računi dolazili na adresu [adresa], a od svibnja 2014. godine nadalje na adresu [adresa] te je sama tužiteljica zatražila telefonski priključak na adresi na kojoj je živjela s tuženikom. Protivi se zahtjevu za razvrgnuće, predmet utvrđenja bračne stečevine ne može biti razvrgnuće suvlasničke zajednice, predlaže obustaviti postupak i uputiti ga u izvanparnični postupak. U odnosu na potraživanja iz police osiguranja života smatra da je isti neosnovan, ugovaratelj je Atlantska plovidba d.d., osiguranik je tuženik, a iz ugovora proizlazi da će se iznos isplatiti ugovaratelju osiguranja u slučaju doživljenja. U odnosu na potraživanja s osnova menadžerskog ugovora ističe da bi tužiteljica imala eventualno pravo postavljati novčani zahtjev no isti je trebao biti postavljen do zaključenja prethodnog postupka jer je tužiteljica za isti nesporno znala. U odnosu na tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 06. svibnja 2022. godine ističe kako pristaje na djelomično povlačenje, protivi se povećanju tužbenog zahtjeva u odnosu na račune Raiffeisenbank Austria d.d. Predlaže donijeti rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe. Ističe prigovor zastare potraživanja obzirom je tužiteljica podneskom od 06. svibnja 2022. godine preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na podnesak od 10. rujna 2015. godine. U odnosu na subjektivnu preinaku vezano za proširenje tužbe na tuženike ŽN i VN podneskom od 01. srpnja 2015. godine isti su se očitovali da ne pristaju na proširenje tužbe, odnosno na subjektivnu preinaku.

6. U odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovaj sud donio je rješenje od 28. kolovoza 2014. godine kojim je navedeni prigovor odbijen. Zatražena je svrsishodna delegacija no rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Gr1 425/14-2 od 20. listopada 2014. godine odbijen je zahtjev za delegacijom.

7. Nadalje, tijekom postupka donijeta je 15. siječnja 2016. godine djelomična presuda na temelju priznanja u odnosu na stan i garažu na adresi [adresa] i [adresa] koja je ispravljena rješenjem ovoga suda od 23. svibnja 2016. godine.

8. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže da se razvrgne suvlasnička zajednica sud je na osnovi čl. 19. st. 1. ZPP-a odlučio kao u točki I i II izreke rješenja obzirom se razvrgnuće provodi po pravilima izvanparničnog postupka.

9. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan kako je to navedeno u točki I. izreke dok je ocjenjen neosnovanim u dijelu kako je to odlučeno u točki II. izreke, te je protutužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim u dijelu kako je to odlučeno u točki III. izreke, a neosnovanim u dijelu kako je to odlučeno u točki IV. izreke.

10. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka UNDB, BN, HN, NN, MN, CN, VN i PN.

11. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da su zaključile brak 25. siječnja 1975. godine u Dubrovniku,

-da je u bračnoj zajednici rođeno dvoje djece

-da su strane tijekom trajanja braka bile zaposlene, tužiteljica je brinula o djeci i kućanstvu obzirom je tuženik obavljao posao radi kojega više od 6 mjeseci nije bio kod kuće

-da su tijekom braka ostvarivali plaću te da su i tužiteljica i tuženik nasljeđivanjem stekli nekretnine u Doli koje su prodali za vrijeme trajanja bračne zajednice

-da je bračna zajednica prestala te je brak razveden presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-764/14 od 29. rujna 2015.

-da su dionice Atlantske plovidbe d.d. bračna stečevina stranaka, kao i novčana sredstva na računima ABN ARO bank, te vozilo Jeep Cheroke i Mazda 6

-da je tuženik zaključio ugovor o darovanju dionica sa sinovima kao i ugovor o darovanju vozila marke Audia A6 sa sinom.

12. Sporno je između stranaka je li bračna zajednica prestala 15. lipnja 2013. godine ili 01. svibnja 2014. godine, predstavlja li bračnu stečevinu sredstva na računima RBA, je li izvršena isplata osiguranja i predstavlja li ista bračnu stečevinu stranaka, kao i je li ugovor o darovanju dionica i vozila marke Audi A6 ništetan podredno pobojan. Sporno je i je li nastupila zastara potraživanja u vezano za tužbeni zahtjev preciziran podneskom tužiteljice 2022. godine

13. 1.U odnosu na spornu činjenicu kada je prestala bračna zajednica stranaka sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka UNDB, BN, HN, NN, MN, CN, VN i PN te je izvršio uvid u dokumentaciju.

2.Tužiteljica navodi da je bračna zajednica prestala 16. lipnja 2013. godine kada ju je mlađi sin udario te je otišla u Zagreb. Nikada se nije s tuženikom mirila jer je i on bio nasilan. Vratila se u kuću u [adresa] 30. rujna 2013. godine jer je to bila i njezina kuća no već od prije su bili u odvojenim sobama, a nakon njezinog povratka su bili odvojeni i od stola i od postelje. Ističe da joj je tuženik uplatio 2014. godine 5.000,00 kn, a potom 10.000,00 kn kako bi kupila 1300 L nafte za grijanje kuće, a to ju je koštalo preko 7.000,00 kn. Nakon toga uplatio joj je 5.000,00 kn, a potom 10.000,00 kn. Navedeni novac uplatio je na njezin zahtjev jer je za stan u [adresa] došla ovrha jer sin koji je živio u tom stanu nije plaćao pričuvu. Ostala je bez novaca, a djeca su joj okrenula leđa. Po povratku iz Zagreba vratila se u kuću u [adresa] jer su joj rekli da je pola kuće njezino i da to ne pusti. Tada je uvela telefonsku liniju i zaključila ugovor s HT. Ističe kako je tuženik njoj dao novac za kupovinu nafte jer su ih posjetili njegova sestra i muž i ona mu je rekla da tužiteljici da novac kako bi se kupila nafta za grijanje kuće te je novac dao radi sestre. Ne zna zašto je uplatio 5.000,00 kn ili 10.000,00 kn, a posljednju uplatu napravio je u travnju 2014. godine. Na drugu adresu ona je odselila u travnju 2014. godine na Cvjetnu nedjelju.

3.Tuženik iskazuje kako je s tužiteljicom bio u normalnim odnosima 2013. i 2014. godine, početkom srpnja 2013. godine otputovala je u Zagreb, a potom s prijateljicama na Ohrid, on im je kupio povratnu kartu za Makedoniju i nakon povratka tužiteljica je ostala u Zagrebu te je u [adresa] došla u rujnu 2013. godine gdje je živjela s njim sve do travnja 2014. godine. Razvod nije spominjala, živjeli su normalno do kada nije stigao poziv za ročište za razvod. Ona je pripremala jelo, nekada su spavali zajedno, a nekada odvojeno. Nije ju izbacio iz kuće te je cijelo vrijeme plaćao račune za telefon. Dodatnu telefonsku liniju uvela je u kuću u [adresa] nakon rujna 2013. godine kada se vratila iz Zagreba. Uplate na njezin račun činio je do travnja 2014. godine dok nije otišla iz kuće. Plaćao je režije za stan u [adresa] i njoj davao do 8.000,00 kn mjesečno za tekuće troškove. Punomoć na račun joj je opozvao misli u srpnju 2013. godine jer je vidio da je račun u minusu.

4.Svjedok VN, sin stranaka, navodi da je s ocem u dobrim odnosima dok je majkom u lošim odnosima. Iskazuje da je zajednica stranaka prekinuta u proljeće 2014. godine. Majka je često odlazila u [adresa] u obiteljski stan, pa bi se vraćala i tako nekoliko puta godišnje. I 2013. godine je nekoliko puta je bila u Zagrebu. 2013. godine nije došlo do prekida zajednice. Tužiteljica je krajem 2013. godine živjela s ocem u kući, naručila je gorivo za grijanje za kuću. On nije živio s njima, ali je često dolazio, koliko mu je poznato, tada su spavali u istom bračnom krevetu. Kada je došla u Zagreb 2014. godine bila je u stanu u [adresa]. Otac joj je uplaćivao novac i dalje, 5.000,00 kn do 10.000,00 kn, bilo dobrovoljno ili na njezin zahtjev. Ona je imala punomoć na sve njegove račune pa je mogla slobodno raspolagati novcem.

5.Svjedok PN, sin stranaka, navodi da je s ocem u dobrim odnosima dok je majkom u lošim odnosima. Iskazuje da se radilo se o normalnom odnosu bračnog para. Do prestanka zajednice došlo je u proljeće 2014. godine. Do proljeća 2014. godine, brat, on i njegov sin dolazili su kod roditelja u kuću na ručak i po tome zna da prije toga nije bilo prekida bračne zajednice. Majka je odlučila napustiti bračnu zajednicu. Nije bilo nasilja nitko od njih nije napao majku. Točno je da je majka 2013. godine bila u stanu u [adresa], no i ranijih godina dolazila bi u taj stan, kao i svi oni. Točno je da se dulji period 2013. godine nije vratila u Dubrovnik. Misli da je nije bilo mjesec, mjesec i pol. No, u tom periodu su i oni bili u Zagrebu, uključivo i oca. Taj odnos tad je bio normalan, nije primijetio poteškoće. Nakon toga ona se vratila u Dubrovnik i sve je bilo kao i prije, ništa nije bilo neobično. On je dolazio kod njih na ručak. Spavali su zajedno u bračnom krevetu. Između majke i njega bio je sukob kada je majka provaljivala u kuću u [adresa], misli 2016. godine. Momak je s bušilicom razvaljivao bravu, otac je bio na putu, a on je naišao te je pitao momka zašto provaljuje, momak je otišao, a majka je podigla čekić da razbije staklo na što ju je uhvatio s namjerom da ju posjedne na stolicu. Ona je pala i udarila glavom u pod. Radi toga ga je prijavila. Trebao je ići na brod i nije se žalio na presudu i dobio je kaznu od godinu dana uvjetno.

6.Svjedokinja RNDB iskazuje kako joj je poznato da su stranke živjele zajedno do 2013. godine, a navedeno pamti jer se 24. studenog 2012. godine ženio njezin sin te je tužiteljica donijela dva tri dana ranije poklone i očekivala ih je na svadbi no nisu došli te je tužiteljica nazvala par dana kasnije i rekla joj da ima velike probleme kod kuće. Čule su se u siječnju 2013. godine, a potom u drugoj polovini lipnja 2013. godine kada ju je zvala radi neke usluge, a kako se ona nije javljala to je nazvala tuženika koji joj je rekao da je tužiteljica otišla u Zagreb. Idućeg dana tužiteljica joj se javila i rekla da je morala pobjeći jer nije mogla trpjeti psihičko maltretiranje. Vidjela ju je u rujnu 2013. godine kada je zamijetila da je zapuštenog izgleda. Rekla joj je da nema novaca pa joj je ona posuđivala. Misli da su tada živjeli odvojeno pod istim krovom, vratila se u [adresa].

7.Svjedokinja BN navodi kako ne zna točno kada je prestala njihova zajednica, ali joj se tužiteljica javila negdje u studenom 2014. godine te su se našle i tužiteljica joj je ispričala svoju priču. Rekla joj je da nema novaca, da treba pomoć. Godinu dana prije toga suprug joj je ispričao da je sreo tužiteljicu u gradu i da mu je rekla da nema za život i da joj treba pomoć, on joj je ponudio da joj kupi cipele jer je imala loše cipele na sebi no ona je to odbila rekavši da će se snaći. Nije ju posjećivala u tom razdoblju kod kuće, nema saznanja da bi njihova zajednica bila prekinuta pa da bi ju ponovno uspostavili. Ističe da je u periodu kada je njezin suprug razgovarao s tužiteljicom ona njemu rekla da više ne živi s tuženikom u [adresa], ali ne zna kada je prešla živjeti u [adresa].

8.Svjedok HN navodi da je između 21. i 25. studenog 2013. godine sreo tužiteljicu na Gružu, bio je iznenađen njezinim izgledom jer je ona uvijek bila uredna i dotjerana, a tog puta je bila baš zapuštena te je nosila cipele koje su izgledale kao da su uzete iz smeća. Rekla mu je da se rastaje i da je otišla od muža pa joj je ponudio pomoć, ponudio joj je novac no ona je rekla da joj je dala NN .Nije ju pitao gdje stanuje, ali kada ju je pitao gdje ide rekla je da ide put Mokošice. U tom razdoblju nije bio kod tužiteljice u kući. Nije mu poznato kakve su odnose imali tužiteljica i tuženik. Nije mu poznato je li plaćala kakve račune za kuću u [adresa], te mu nije poznato je li tuženik financijski pomagao tužiteljicu. Sjeća se točno kada ju je vidio jer ima knjigovodstveni servis te se na kraju mjeseca u te dane unose nalozi za plaćanje njihovih usluga komitentima i te poslove je radio do početka 2014. godine.

9.Svjedokinja NN navodi da ju je u svibnju 2013. tužiteljica nazvala i pitala kako je njezin suprug koji je bio lošeg zdravstvenog stanja te joj je rekla kakva je kod nje situacija, bila je psihički loše te u lošim odnosima s tuženikom i sinovima. Kada su se vidjele pokazala joj je ruku koja je bila crna i rekla je da ju je sin udario pa ju pozvala da dođe kod njih, ali to nije htjela. Tada je bila najgora situacija i to početkom lipnja 2013. godine. Tužiteljica je tada stanovala u [adresa]. Ista je ovisna o prijateljima kako bi imala hranu. Kada se vratila iz Zagreba došla je do nje, bojala se ići u [adresa] te je rekla da bi išla u [adresa] no ona ju je uputila da ide u [adresa] jer ima svoj dio, tamo je bila sva njezina odjeća, a tuženik je mogao prodati neku sliku ako nije imao novaca. U [adresa] je imala odvojeni dio gdje je mogla biti sama. Pričala je da je tražila novac od tuženika, a on joj je dao jednom ili dva puta misli da je rekla 5.000,00 kn, a moguće i neki drugi iznos. Zna da je posuđivala novac od drugih. Nema saznanja da bi se tužiteljica pomirila s tuženikom po povratku iz Zagreba, nije se htjela s njim pomiriti jer je on nju psihički podcjenjivao i pred njom je govorio da se pogleda kakva je, a ona je cijeli vrt držala, imala povrće i svašta. On nije htio platiti grijanje u [adresa], kuća se grije na naftu, pa je bilo hladno u kući kada je ona došla kod nje. Nije joj poznato tko je platio grijanje 2014. godine. Ne zna je li uvela još jednu liniju.

10.Svjedokinja MN navodi kako poznaje stranke od 2004. godine kada im je prodala stan na Jarunu i bila s njima u jako dobrim odnosima do siječnja 2013. godine. Pozvali su ju na proslavu godišnjice braka u Zagrebu te su na večeru išli u Samobor s još jednom njihovom prijateljicom. Ističe kako je cijela atmosfera na večeri bila napeta, nije bilo srdačno kao na proslavi godišnjice braka. Ta prijateljica je bacila bocu u automobil koja se cijelo vrijeme kotrljala pa je pitala tužiteljicu naknadno što se to dogodilo, a ona joj je rekla da nije dobro. Na proljeće je tužiteljica došla u Zagreb i rekla joj da treba odvjetnika, da nema povratka i da on ima drugu. Poznato joj je da je on živio sa šogoricom 10 godina i to nije skrivao. 2013. godine išla je s tužiteljicom na bankomat i ista nije mogla dići novac pa su joj u banci rekli da joj je račun blokiran. Ona je bila kod njih prije 2013. godine te je bila i na proslavi JN u [adresa] nakon proslave godišnjice braka, tužiteljica ju je dočekala te je bila u donjoj etaži kuće u [adresa]. Ne sjeća se je li to bilo 2013. ili 2014. godine. Sjeća se da je tuženik dolazio iz ureda i odlazio na gornju etažu kuće. Nakon što je ona došla u Zagreb i tražila odvjetnika nisu se mirili. Poznato joj je da je tražila novac od tuženika, tražila je i sinove, ali joj nisu dali. Ističe kako je bila prisutna kod njih u kući te je vidjela da je tuženik donio mortadelu i sireve, on je to pojeo, uzeo bocu vina i otišao, a njih dvije su gledale TV. Ne zna koliku mirovinu ima tužiteljica. Kada je bila kod nje bila je zima te je tužiteljica njoj rekla da tuženik ne želi kupiti gorivo. Ona joj je slala novac za struju. Molila je tuženika da kupi gorivo za kuću 2014. godine, ali navodno on to nije htio. Žalila se teleoperateru da ima šum na mobitelu i da joj sin "ulazi" u telefonsku liniju, ne zna je li uvela novu.

11.Svjedokinja ZN navodi kako poznaje stranke od 1975. ili 1976. godine. S obje stranke je u normalnim odnosima. U lipnju 2013. godine tužiteljica je došla u Zagreb te se prijavila 19. lipnja 2013. godine. Rekla joj je da taj brak ide kraju, da na nju on vrši psihički mobing. U Zagrebu je ostala do rujna, a koliko joj je poznato, ni nakon toga se nisu mirili. Bila je lošeg financijskog stanja, u par navrata posudila joj je novac. Ona nije dolazila kod njih u Dubrovnik. U rujnu ili listopadu 2013. vratila se u Dubrovnik, ne zna da li u [adresa] ili u [adresa]. Prijavila je boravište na njezinu adresu jer joj je za prijavu na adresu njihovog stana bila potrebna tuženikova suglasnost koju joj on ne bi htio dati. Do tada je dolazila u svoj stan na Jarunu. Ne zna je li raspolagala tuženikovim računima, je li imala punomoć, je li uvodila telefonsku liniju u kuću u [adresa] niti kakvi su računi bili. Misli da joj tuženik financijski nije pomagao 2013. i 2014. godine jer joj je davala ona, ali i drugi.

12.Iz potvrde o prijavi prebivališta utvrđeno je da je tužiteljica 19. lipnja 2013. godine prijavila boravište na adresi [adresa] koja vrijedi do 19. lipnja 2014. godine.

13.Uvidom u podatke o plaćanjima utvrđeno je da je tuženik uplatio tužiteljici 23. siječnja 2014. godine 5.000,00 kn, 07. veljače 2014. godine 10.000,00 kn, 06. ožujka 2014. godine 5.000,00 kn te 09. travnja 2014. godine 8.000,00 kn.

14.Iz dostavljenih računa za usluge u mobilnoj mreži na ime tužiteljice utvrđeno je da su računi od veljače do svibnja 2014. glasili na ime tužiteljice s adresom [adresa], dok su računi od lipnja 2014. do ožujka 2015. glasili na tužiteljicu s adresom [adresa].

15.Iz dopisa HT utvrđeno je da je tužiteljica kao naručiteljica podnijela zahtjev za uslugu Max TV 11. studenog 2013. godine na adresi [adresa].

16.Uvidom u spis utvrđeno je da je tužiteljica podnijela tužbu za razvod braka 24. lipanj 2013. godine, tuženik je pozvan na ročište i uz poziv mu je dostavljena tužba na odgovor u travnju 2014 te je isti podnio odgovor na tužbu 15. svibnja 2014. godine.

17.Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da su odnosi među strankama bili dulje vrijeme poremećeni, u siječnju 2013. slavili su godišnjicu braka, no svjedokinja MN navodi da je i tada bilo vidljivo da odnosi među strankama nisu dobri. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedokinje UNDB koja u svom iskazu navodi da se tužiteljica krajem 2012. godine žalila da odnosi s tuženikom nisu dobri, a isto joj je potvrdila i u lipnju 2013. nakon odlaska u Zagreb navodeći da ju psihički maltretiraju. Tužiteljica je nesporno u lipnju 2013. otišla u Zagreb i prijavila svoje boravište u [adresa], podnijela je tužbu za razvod braka i uzdržavanje te utvrđenje bračne stečevine u navedenom razdoblju, nesporno se krajem rujna 2013. vratila u Dubrovnik te je živjela u kući u [adresa] u kojoj je i prije odlaska u Zagreb živjela s tuženikom. U navedenoj kući živjeli su tužiteljica i tuženik od rujna 2013. do kraja travnja 2014. godine, kada je tužiteljica preselila u [adresa], a što potvrđuje i tužiteljica, a proizlazi i iz računa za mobilne usluge. Sporno je kakav je odnos među strankama bio u navedenom razdoblju. Tužiteljica tvrdi da su bili razdvojeni od postelje i od stola, dok tuženik tvrdi da su normalno živjeli, a da razvod nije spominjala. Iz iskaza svjedoka Azre Di Liddo Gorica, svjedoka BN i HN utvrđeno je da je tužiteljica po povratku iz Zagreba izgledala zapušteno, u studenom 2013. je srela HN koji potvrđuje da mu je rekla da se rastaje te je bila zapuštena i nosila je stare cipele, svjedokinja NN navodi da je tužiteljica posuđivala novac od drugih, kao i da su joj ona i suprug financijski pomagali prije odlaska u Zagreb i nakon povratka, svjedokinja MN je potvrdila da je tužiteljica bila u lošim odnosima i s tuženikom i sinovima i da je tražila da joj daju novac, ali joj nisu dali, a loše financijsko stanje tužiteljice u vrijeme dolaska u Zagreb potvrdila je i svjedokinja ZN te joj je ona posuđivala novac. Sud je iz iskaza tužiteljice, saslušanih svjedoka UNDB, BN i HN, NN, MN i CN, koje iskaze je sud prihvatio jer su iskazivali suglasno o bitnim činjenicama, te navedeni svjedoci nisu zainteresirani za uspjeh niti jedne od stranaka, utvrdio da su odnosi između tužiteljice i tuženika bili teško narušeni i prije njezinog odlaska iz Dubrovnika u lipnju 2013., da joj tuženik nije davao novac za vrijeme boravka u Zagrebu niti nakon povratka u Dubrovnik, ista je svim saslušanim svjedocima tvrdila da su odnosi loši, da se rastaju, da nema novaca te su joj svi svjedoci financijski pomagali, a i tužiteljica je izgledala zapušteno. Iz navedenoga, sud je utvrdio da je od odlaska tužiteljice u Zagreb prestala postojati ekonomska zajednica stranaka, isti su živjeli odvojeno na istoj adresi, nisu se pomirili. Iz dostavljenih potvrda utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od siječnja do travnja 2014. izvršio uplate novčanih iznosa što tužiteljica ne osporava te navodi da joj je novac uplatio kako bi mogla platiti naftu za grijanje kuće dok za ostatak novaca navodi da joj je platio radi podmirenja ovrhe do koje je došlo jer sin nije plaćao račune da bi naknadno iskazala da joj nije poznato za što je novac uplatio. No da je među strankama postojala ekonomska zajednica tada bi tuženik redovito mjesečno vršio uplate novčanih iznosa na račun tužiteljice od lipnja 2013. što očito nije činio jer bi dokaze svakako dostavio. Također je utvrđeno da nije bilo ni emotivne povezanosti među bračnim drugovima, da je tuženik imao ljubavnicu i da su stranke u navedeno razdoblju živjele odvojeno. Na loš odnos među strankama, činjenicu odvojenog života ukazuje i to da je tužiteljica uvela u studenom 2013. novu telefonsku liniju u kuću. Stoga, a kako je utvrđeno da među strankama nije bilo ekonomske i emotivne zajednice od odlaska tužiteljice u Zagreb odnosno od 15. lipnja 2013., a kako tužiteljica od podnošenja tužbe nije izjavila da tužbu povlači ili pak predložila da se odgodi postupanje u spisu jer stranke pokušavaju mirno riješiti spor, što bi zasigurno učinila da se s tuženikom u međuvremenu pomirila, to je stav ovoga suda da je bračna zajednica stranaka prekinuta 15. lipnja 2013. te je tužiteljica ubrzo nakon toga 27. lipnja 2013. podnijela sudu tužbu. Sud nije prihvatio iskaz tuženika, niti svjedoka ŽN i VN, djece stranaka da je zajednica prestala preseljenjem tužiteljice 1. svibnja 2014., obzirom su svjedoci osobno zainteresirani za uspjeh tuženika u postupku, i s tužiteljicom nisu u dobrim odnosima, a njihovi iskazi su u suprotnosti s iskazima nepristranih svjedoka.

14. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 116/03, 17/04, 136/04, 107/07,57/11, 61/11, 25/13 i 05/15) koji se temeljem čl. 552 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari. Odredbom čl. 247. Obiteljskog zakona propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Odredbom čl. 249. st. 1. istog Zakona propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Čl. 250. Obiteljskog zakona propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava osim ako Obiteljskim zakonom nije drugačije određeno. Čl. 253. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Odredbom čl. 253. st. 2. propisano je da je vlastita imovina, imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. Obiteljskog zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

15. 1.U odnosu na dionice Atlantske plovidbe d.d. tuženik je priznao u odgovoru na tužbu da iste predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Iz obavijesti SKDD o stanju računa tuženika na dan 15. lipnja 2013. godine utvrđeno je da je isti bio vlasnik dionica Atlantska plovidba d.d., i to 3.848 dionica, a na dan 18. veljače 2015. godine 8 dionica. Uvidom u ugovor o darovanju – prijenosu dionice zaključen 26. kolovoza 2013. godine utvrđeno je da je tuženik darovao PN i VN svakom 1.920 dionica serije A Atlantska plovidba d.d.

2.Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik kupio dionice Atlantska plovidba d.d. koje je darovao djeci, misli 3968 dionica, a zadržao je 8 dionica dok je ona imala 100 dionica koje je prodala jer joj je bila veća rata za otplatu no što su iste vrijedile. Tuženik je kupio 10.000 dionica, dio je prodao da bi kupio kuću u [adresa], stan i garažu u Zagrebu, automobil Jepp i Audi A6, umjetničke slike te su štedjeli na njegovom računu na koji je i ona uplaćivala novac. Naknadno navodi da su dionice kupljene putem kredita, ne zna kojim novcem je otplaćen kredit, radilo se o 10.000 dionica koje su kupljene 2003. ili 2004. godine. Dio je prodan te su dogovorno kupili nekretnine i aute, a ostalo je 3.948 dionica za koje ništa nisu dogovorili, nije znala da će ih darovati sinovima. Darovanje je učinio kada je ona bila u Zagrebu te joj je prijateljica javila da se u robnoj kući [adresa] priča da ju je suprug ponovno prevario i to učinio. Tako je ona za darovanje naknadno saznala, a prije toga s tuženikom ništa nije dogovarala. Niti tuženik niti sinovi s njom o tome nisu naknadno razgovarali.

3.Iz iskaza tuženika proizlazi da su dionice kupljene 2003. ili 2004. godine od njegove plaće, zapisao se za 10.000 dionica, a tužiteljica je imala mogućnost kupiti 200 dionica što je učinila tako da je znala da on kupuje dionice. Dio dionica prodao je 2005. godine i kupio je od tog novca kuću u [adresa], stan i garažu u Zagrebu te tri auta, a ostalo mu je oko 3.900 dionica. Odlučio je sinovima darovati te dionice, svakome pola, jer je on dobro zarađivao te su tužiteljica i on imali namirene sve potrebe dok su sinovi bili u kreditima za stan. Smatrao je da njemu te dionice ne trebaju, a djeci trebaju. Rekao je tužiteljici da će dionice dati djeci, ona se tome nije protivila niti se mogla protiviti. Navedeno darovanje učinio je u srpnju ili kolovozu 2013. godine kako bi djeca riješila stambeno pitanje. Nije znao da tužiteljica ima potraživanje s osnova bračne stečevine za te dionice do primitka tužbe krajem travnja 2014. godine kada je napustila kuću u [adresa]. Odlučio se na darovanje dionica jer je vrijednost dionica u tom trenutku pala. Nema saznanja jesu li prodavali te dionice, moguće su ih prodali Tankerskoj plovidbi. U vrijeme potpisivanja ugovora o darovanju tužiteljica je bila u Zagrebu ili Makedoniji, a on joj nije rekao da ide kod bilježnika iako je znala za darovanje. Više puta su obiteljski razgovarali o darovanju dionica djeci, tužiteljica je tome bila prisutna i tome se nije protivila.

4.Svjedok VN, navodi da je dionice Atlantske plovidbe kupio otac novcima sa svog računa. S majkom je dogovorio da će kupiti te dionice. Dio dionica su prodali i tim novcem kupili kuću i dva vozila, a dio dionica je otac prenio na njega i brata u ljeto 2013. godine. U to vrijeme majka je bila u Dubrovniku, ona je nagovarala oca da im prenese dionice. Tada se razvodio i nije imao riješeno stambeno pitanje, a brat je imao malo dijete. Sjeća se da su razgovarali o tome u kući, možda mjesec ili 15 dana prije. Otac im je često financijski pomagao i tužiteljica je to znala. Htio je dionice smatrajući da će im vrijednost rasti. Dio dionica je prodao, prije utuženja, misli da je prodao 500 dionica.

5.Svjedok PN navodi da je otac kupio dionice Atlantske plovidbe novcem od plaće, a misli da su zajedno dogovorili tu kupovinu. Dio tih dionica prenio je na njega i brata, misli krajem 2013. godine, što je majka znala. Ona je čak inzistirala da otac to napravi jer su svoje stambeno pitanje riješili, a brat i on trebali su tek to riješiti. Točno je da bi mu otac nekada uplatio novac, no i majka mu je znala nešto kupiti. Majka nije došla na ovjeru potpisa na ugovor o prijenosu dionica, ne zna zašto. Većinu dionica je prodao i novac potrošio za kupovinu stana u kojem živim. Dionice je prodavao duže vrijeme. Nešto je prodao, pa bi ponovno kupio i opet prodao. Stan je kupio 2018. godine.

6.Sud je iz iskaza tuženika utvrdio da je kupio 10000 dionica Atlanstke plovidbe d.d. 2003. ili 2004. godine novcem od plaće, iz iskaza stranaka i svjedoka ŽN i VN utvrđeno je da je dio dionica tuženik prodao te je novac upotrijebljen na kupovinu nekretnina i pokretnina (stan i garažu u Zagrebu, kuću u [adresa], vozila marke Jeep i Audi A6 te još jedno vozilo, umjetničke slike), da mu je preostalo 3.848 dionica te je navedeni broj dionica imao u svom vlasništvu na dan 15. lipnja 2013. godine. Navedene dionice obzirom su stečene sredstvima dobivenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavljaju bračnu stečevinu stranaka i to svakog u ½ dijela na osnovi čl. 248. ObZ-a.

7.No uvidom u ugovor o darovanju -prijenosu te iz iskaza stranka i svjedoka EN i FN utvrđeno je da je tuženik dana 26. kolovoza 2013. godine darovao PN i VN svakom 1.920 dionica. Tuženik i svjedoci navode na je tužiteljica za navedeno znala, da je ona poticala tuženika da daruje djeci dionice no sud u navedenom dijelu njihove iskaze nije prihvatio. Naime, potpuno je nelogično i neuvjerljivo da je tužiteljica obavljala razgovore s tuženikom i djecom te da je znala i da je bila sporazumna da tuženik navedene dionice daruje djeci, a da potom tužbom od 24. lipnja 2013. godine, dakle prije no što je zaključen navedeni ugovor, traži da se utvrdi da su iste bračna stečevina stranaka. Iz navedenoga sud zaključuje da tužiteljica nije imala saznanje da će tuženik darovati djeci dionice niti je s istim bila suglasna radi čega prihvaća iskaz tužiteljice da nije znala za darovanje i da s istim nije bila suglasna. Nelogičan je i iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da je htio napraviti navedeno darovanje kako bi djeca riješila stambeno pitanje, a pri tome navodi da je vrijednost dionica u tom trenutku pala pa je nelogično da bi sinovi prodajom dionica rješavali stambeno pitanje. Na činjenicu loših odnosa među strankama kao i da tužiteljica s tuženikom nije dogovorila darovanje dionica ukazuje i to da joj tuženik nije rekao da ide kod javnog bilježnika potpisati ugovor o darovanju što bi joj zasigurno rekao da su bili u dobrim odnosima i da je ona s tim bila suglasna.

8.Što se tiče tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetenosti ugovora o darovanju- prijenosu dionica radi se o imovini koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a kako je ista stečena 2003. ili 2004., to je odredbom čl. 249. ObZ propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nije drugačije ugovoreno, a tijekom postupka je utvrđeno da stranke nisu drugačije dogovarale podjelu bračne stečevine. Tuženik slobodno može raspolagati svojim suvlasničkim djelom bračne stečevine i u tom dijelu ugovor kojim je raspolagao ne može biti ništetan slijedom čega je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim. Članak 250. Obiteljskog zakona propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, a čl. 251.da se za poslove redovite uprave smatra da je drugi bračni drug dao svoj pristanak ako se ne dokaže suprotno. Nepostojanje pristanka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe. Odredbom čl. 41.Zakona o vlasništvu i drugim stvarima pravima (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14,81/15, 94/27, 52/25) propisno je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika.

9.Među strankama nije sporno da premetne dionice predstavljaju bračnu stečevinu stranaka u ½ dijela, tuženik navedeno priznaje u odgovoru na tužbu. Radi navedenoga je utvrđeno da je tuženik znao da raspolaže dionicama koje predstavljaju suvlasništvo tužiteljice koja za takvo raspolaganje nije dala suglasnost, kako je to sud naprijed utvrdio. I sam tuženik navodi u iskazu da se tužiteljica niti ne bi mogla protiviti darovanju dionica, niti ju je obavijestio da će ići kod javnog bilježnika zaključiti navedeni ugovor. Navedene ugovore zaključio je s djecom u vrijeme kada su odnosi među strankama bili teško narušeni, tužiteljica je otišla u Zagreb nakon što ju je sin napao te je očito tuženiku bilo poznato da su njihovi odnosi narušeni. Radi navedenoga sud je utvrdio da isti nije postupao u dobroj vjeri, niti su sinovi stranaka, stjecatelji dionica, bili u dobroj vjeri obzirom su imali saznanje da dionice predstavljaju bračnu stečevinu stranka i da tužitelj raspolaže sa suvlasničkim dijelom tužiteljice koja suglasnost za isto nije dala. U navedenom razdoblju tužiteljica je bila u lošim odnosima s djecom i suprugom, sin ju je napao fizički za što je bio i osuđen, a na loš odnos ukazuje i to da svjedok VN u kolovozu 2013. nije znao da je tužiteljica u Zagrebu obzirom iskazuje da je u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju majka bila u Dubrovniku i da je ona nagovarala oca da im prenese dionice. Uzevši u obzir da tužiteljica nije dala suglasnost da tuženik može raspolagati njezinim suvlasničkim dijelom dionica te da su u svom postupanju i tuženik i stjecatelji, kao treće osobe, bili nepošteni, stav je ovoga suda da je navedeni ugovor ništetan u dijelu kojim se raspolagalo suvlasničkim djelom tužiteljice na osnovi čl. 322. st. 1. ZOO-a

10.Tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje uspostava prijašnjeg stanja na način da SKDD izvrši preknjižbu navedenih dionica na tuženika što su ŽN i VN dužni trpjeti kao i da se uspostavi prijašnje stanje na način da se u registru dionica izvrši brisanje upisa s imena ŽN i EN na tuženika, u dijelu u kojem se nalaže SKDD izvršiti preknjižbu 1.924 dionica na ime tužiteljice što je tuženik dužan trpjeti te u dijelu kojim se nalaže Atlantskoj plovidbi d.d. izvršiti brisanje 1924 dionica s imena RN na ime tužiteljice što je tuženik dužan priznati sud je ocijenio neosnovanim obzirom je iz iskaza svjedoka ŽN i LN te tuženika utvrđeno da je većina dionica prodana pa je stoga takva odluka neprovediva.

11.Sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu za poništenje ugovora o darovanju-prijenosu dionica obzirom je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.

16. Podneskom od 9. svibnja 2015. tužitelj je proširio tužbu na nove tuženike i to na ŽN i VN navodeći da je nakon podnošenja tužbe tuženik zaključio s EN i PN ugovore o darovanju dionica te da je na navedeni način raspolagao s dionicama koje su bračna stečevina stranaka, kao i da je darovao automobil Audi A6 koji je također bračna stečevina stranaka, a sve prije zaključenja prethodnog postupka (26. travnja 2016.). EN i PN podneskom od 1. srpnja 2015. su se očitovali da ne pristaju na proširenje tužbe odnosno na subjektivnu preinaku. Tužiteljica smatra da su tuženici nužni i jedinstveni suparničari obzirom traži da se utvrdi ništetenim ugovori o darovanju-prijenosu dionica kao i ugovor o darovanju vozila Audi A6 te da se ne mogu protiviti subjektivnoj preinaci. No pogrešno tužitelj smatra da su tuženici jedinstveni i nužni suparničari i da se isti ne mogu protiviti subjektivnoj preinaci. O navedenome je svoj pravni stav izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-x 1205/2017 od 16. ožujka 2021. Naime tužba treće osobe radi utvrđenja ništetenosti ugovora ne mora nužno obuhvatiti obje ugovorne strane obzirom su isti fakultativni jedinstveni suparničari, a ne nužni suparničari. Jedinstveni suparničari su materijalnopravni suparničari definirani odredbom čl. 201. ZPP prema kojoj, ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima, smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. Jedinstveno suparničarstvo je u pravilu fakultativno, osim kad je riječ o procesnopravnom nužnom suparničarstvu. Kod nužnog suparničarstva tužba je dopuštena samo ako su na pasivnoj strani obuhvaćeni svi subjekti koji su sudionici određenog građanskog pravnog odnosa (npr. tužba treće osobe radi poništaja braka, tužba suvlasnika radi diobe suvlasništva, tužba radi pobijanja pravnih radnji dužnika …). Tužba treće osobe radi utvrđenja ništetnim ugovora ne mora nužno obuhvatiti obje ugovorne strane. Ako je tužba podnesena protiv obje ugovorne strane, tuženici su tek fakultativni jedinstveni suparničari. Stoga, a kako se tužba na nove tuženike može proširiti do zaključenja prethodnog postupka samo uz suglasnost novih tuženika na osnovi čl. 196. st.2. ZPP-a, a kako su se ŽN i VN protivili proširenju tužbe na njih kao na tuženike to sud nije dopustio subjektivnu preinaku te je odlučeno kao u izreci rješenja pod III.

17. 1.U odnosu na osobna vozila uvidom u knjižicu vozila utvrđeno je da vozilo Mazda 6, broj šasije [broj šasije] glasi na tužiteljicu i isto je kupljeno 24. srpnja 2007. Iz uvjerenja MUP-a od 20. svibnja 2015. godine utvrđeno je da je tuženik evidentiran kao vlasnik osobnog vozila marke Audi A6 registarske oznake [registarska oznaka] te osobnog vozila marke Jeep Cherokee registarske oznake [registarska oznaka]. Uvidom u ugovor o darovanju vozila utvrđeno je da je tuženik 23. kolovoza 2013. godine darovao vozilo marke Audi A6 registarske oznake [registarska oznaka] VN. Iz iskaza tužiteljice i tuženika utvrđeno je da je tuženik novcima od plaće kupio 2003 ili 2004. dionice Atlantske plovidbe d.d., da je dio tih dionica prodao 2005. te su dogovorno novcima dobivenim prodajom dionica kupili kuću u [adresa], stan i garažu u Zagrebu, automobil Jepp i Audi A6 i treće vozilo. Među strankama nije sporno da vozila predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je vozilo Mazda 6 kupila na način da je imala vozilo Passat koje je mijenjala sa sinom i on joj je dao Mazdu 323 s kojom je imala prometnu nezgodu i takvo vozilo je mijenjala staro za novo i tako je došla do Mazde 6.Stoga, a kako su vozila stečena za vrijeme trajanja braka sredstvima od rada (dionice su kupljene od plaće, a novac od prodaje dionica je uložen u kupovinu vozila) to isti predstavljaju bračnu stečevinu stranka i to svakog u ½ dijela na osnovi 248. ObZ.

2.Vozilo marke Audi A6 tuženik je darovao sinu VN ugovorom od 23. kolovoza 2013. godine. Tužiteljica tvrdi da je darovanje vozila marke Audi učinjeno bez njezine suglasnosti i znanja, dok tuženik tvrdi da je tužiteljica bila suglasna da se sinu daruje vozilo marke Audi. Stav je ovoga suda da je tuženik raspolagao navedenim vozilom bez znanja i suglasnosti tužiteljice obzirom se radilo o razdoblju kada je tužiteljica nakon loših odnosa među strankama otišla u Zagreb u lipnju 2013. te se do kraja rujna 2013. nije vraćala u Dubrovnik, a u kojem razdoblju par dana kasnije je tuženik darovao i dionice djeci. Tužiteljica zasigurno tužbom od 24. lipnja 2013. ne bi tvrdila da navedeno vozilo predstavlja bračnu stečevinu stranka da je bila suglasna da se isto daruje sinu. Stoga je stav ovoga suda, a kako je to navedeno u odnosu na dionice, da se radi o suvlasništvu stranka na vozilu te da je tuženik slobodno mogao raspolagati svojim suvlasničkim dijelom dok je za raspolaganje sa suvlasničkim dijelom tužiteljice trebao imati njezinu suglasnost, a sud je utvrdio da takvu suglasnost nije imao. Također, a uzevši u obzir da je navedeno darovanje učinjeno u vrijeme kada su odnosi u obitelji bili loši, kao i da su i tuženik i VN znali da predmetno vozilo predstavlja bračnu stečevinu stranaka i da tužiteljica nije dala suglasnost za darovanje, to je stav ovoga suda da su isti pri zaključenju ugovora o darovanju bili nepošteni radi čega je navedeni ugovor ništetan u odnosu na ½ suvlasničkog dijela tužiteljice u smislu čl. 322. st.1. ZOO-a te je sud ocijenio osnovanim i da se u evidenciji MUP-a izvrši prijenos suvlasničkog dijela u ½ dijela s imena LN na RN. Ugovor nije utvrđen ništetenim u dijelu u kojem je tuženik raspolagao svojim suvlasničkim dijelom te je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

18. 1.U odnosu na račune otvorene na ime tuženika u ABN-AMRO bank iz iskaza tuženika proizlazi da se radi o računu na koji mu se uplaćivala plaća dok je radio u Roterdamu kao i da na tom računu nema novaca. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao da sredstva na računima u ABN-AMRO bank i to broj računa 0404801579 u iznosu od 48.131,32 kn, broj računa 0404801676 u iznosu od 27.060,20 kn i račun broj 0413298396 u iznosu od 24.329,05 kn predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Iz dostavljenih izvoda iz računa utvrđeno je da u navedenoj banci tuženik ima otvorene račune te je utvrđeno i stanje računa:

- račun broj 04801579 na dan 29. svibnja 2014. godine stanje iznosi 68.643,74 EUR

- račun broj 04801579 na dan 27. lipnja 2013. godine stanje iznosi 60.412,50 EUR

- račun broj 413298396 na dan 10. srpnja 2014. godine stanje iznosi 24.968,36 EUR

- račun broj 413298396 na dan 11. srpnja 2013. godine stanje iznosi 24.639,68 EUR

- račun broj 404801676 na dan 08. prosinca 2016. godine stanje iznosi 36.044,03 USD

- račun broj 404801676 na dan 07. ožujka 2013. godine stanje iznosi 36.044,03 USD

- račun broj 413298396 na dan 11. srpnja 2013. godine stanje iznosi 24.639,68 EUR

- račun broj 404801579 na dan 29. svibnja 2014. godine stanje iznosi 68.643,74 EUR.

2.Kako se prema navodima tuženika na navedenim računima nalazi plaća tuženika stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, to novčani iznosi na navedenim računima predstavljaju bračnu stečevinu stranka na osnovi čl. 248. ObZ, a što tuženik i priznaje. Sud je utvrdio da je do prestanka bračne zajednice došlo 15. lipnja 2013. godine pa tužiteljica osnovano potražuje svoju suvlasnički dio u ½ dijela novčanih iznosa na navedenim računima s danom 15. lipnja 2013. godine. Tužiteljica je odustala od dokaznog prijedloga za pribavu dokumentacije o stanju računa br. 404801676, 404801579 i 413298396 na dan 15. lipnja 2013, kao i stanja svih računa na kojima će biti vidljivo početno stanje.

3.Slijedom navedenoga sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži utvrđenje da su ona i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela novčanih sredstva na predmetnim računima u trenutku prestanka zajednice dana 15. lipnja 2013. i to na računu 0404801579 u iznosu od 60.412,45 eur, na računu 0404801676 u iznosu od 36.044,03 USD te na računu 0413298396 u iznosu od 24.548,37 eur (traži manji iznos od onoga na računu).

19. 1.U odnosu na račune otvorene u RBA d.d. na ime tuženika tužiteljica je tužbom tražila da se utvrdi da novčana sredstva na računima predstavljaju bračnu stečevinu stranaka , dok je tuženik sporio da bi isti predstavljali bračnu stečevinu tvrdeći da nije vlasnik računa u RBA d.d. Tijekom postupka osporava da bi sredstva na računima RBA d.d. predstavljala bračnu stečevinu stranka obzirom su na te račune uplaćena sredstva koje je tuženik dobio od kupoprodaje nekretnina koje je naslijedio pa isti predstavljaju njegovu posebnu imovinu.

2. Iz dopisa Raiffeisenbank Austria d.d. u odnosu na tuženika utvrđeno je da je tuženik imao otvoren tekući račun od 2005. godine do 2009. godine, devizni račun od 2002. godine do 2009. godine, nenamjenski oročeni depozit od 29. travnja 2010. godine do 05. studenog 2010. godine, nenamjenski oročeni depozit od 05. studenog 2010. godine, tekući i devizni račun koji su otvoreni 12. lipnja 2009. godine.

3.Iz stanja tekućeg računa br. 3234176977 na dan 14. lipnja 2013. godine utvrđeno je da je stanje računa iznosilo 44.363,49 kn (protuvrijednost 5.888,05 Eur) te na dan 01. svibnja 2014. godine 88.161,53 kn. Iz stanja deviznog računa br 3290017281 na dan 1.lipnja 2013. utvrđeno je da je stanje računa iznosilo 1.887,14 EUR, a na dan 2. svibnja 2014. 7.386,38 EUR, na dan 1. lipnja 2013. 747,02 CAD, a na dan 1. svibnja 2015. 748,09 CAD, na dan 12. lipnja 2013. 20.155,23 USD, a na dana 30. travnja 2014. 8.620,85 USD, te na računu 818-30-415777 na dan 04. lipnja 2013. godine utvrđeno je da stanje računa iznosilo 60.677,63 USD te na dan 14. travnja 2014. godine 61.460,28 USD.

4.Iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-642/05 od 12. listopada 2005. godine Općinskog suda u Dubrovniku utvrđeno je da tuženik proglašen nasljednikom iza pok. IN u 1/3 dijela suvlasničkih dijelova zemljišta u k. o. [katastarska općina] te je iz rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-4200/09 od 18. rujna 2009. godine utvrđeno da je isti upisan kao suvlasnik u 1/3 dijela na nekretninama koje se sastoje od 1/100 dijela čestice 826/3 upisane u zk ul [broj ZK uloška] k.o. Doli te koje se sastoje od 1/100 dijela čestice 826/4 upisane u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5.Iz dopisa Porezne uprave od 18. listopada 2016. godine proizlazi da je tuženik otuđio 1029000/317961000 dijelova čestica 826/3 i 826/4 k. o. [katastarska općina] te da je otuđio 42394800/130999932000 čestica 826/3 i 826/4 k. o. [katastarska općina].

6.U odnosu na račune u RBA d.d. tužiteljica iskazuje da je ona imala punomoć na račun tuženika u Splitskoj banci gdje mu je sjedala plaća te je mjesečno dizala 60.000,00 kn do 100.000,00 kn i novac je uplaćivala tuženiku na račun u RBA. Potvrđuje da je tuženik u Dolima prodao naslijeđenu imovinu, ne zna za koliko. Novac je uplaćen na račun u RBA.

7.Tuženik iskazuje da je tijekom braka prodao nekretnine u Dolima za 60.000,00 EUR, radi se o nekretninama koje je naslijedio i taj novac uplaćen mu je na račun u RBA. Na računima se nalazi novac koji je stekao radom, dakle plaća, ali i novac od nasljedstva. U Splitskoj banci mu je uplaćivana plaća oko 40.000,00 kn te je nudio tužiteljici da joj daje 20.000,00 kn mjesečno s čim ona nije bila zadovoljna pa joj je dao punomoć na taj račun i svaki mjesec bio je u minusu. Imao je račun u RBA na koji mu je tužiteljica od njegove plaće uplaćivala 25.000,00 kn no s vremenom je to prestala činiti iako su tako dogovorili. Svjedok VN navodi da je tuženik dobio u nasljedstvo s bratom i sestrom nekretnine u Dolima i to je otkupljivano od strane Profectus firme no ne zna po kojoj cijeni. Svjedok PN, navodi da je tuženik s bratom i sestrom naslijedio nekretnine u Dolima koje je prodao investitoru, misli da je dobio 70.000 eur ili 80.000 eur, ali ne zna točno.

8.Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik imao otvorene račune u RBA d.d., da je naslijedio određeni suvlasnički dio nekretnina temeljem naprijed navedenih rješenja o nasljeđivanju koje je prodao po cijeni od 60.000,00 eur, kako to tuženik tvrdi i to Profectus d.o.o. te je iz iskaza tužiteljice i tuženika utvrđeno da je taj novac uplaćen na račun tuženika u RBA d.d. Također je iz iskaza tužiteljice i tuženika utvrđeno da su na račune u RBA d.d. uplaćivane i plaće tuženika i to na način da je tužiteljica temeljem punomoći dizala iznose plaće tuženika i uplaćivala u RBA d.d. Stoga je utvrđeno da se na računima u RBA d.d. nalazila i posebna imovina tuženika koju je stekao nasljeđivanjem i koja ne predstavlja bračnu stečevinu, ali i novac ostvaren radom za vrijeme trajanja bračne zajednice koji predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Iz stanja tekućeg računa utvrđeno je da je 15. srpnja 2009. Profectus uplatio iznos od 100.704,30 kn i 28. kolovoza 2009. iznos od 100.575,69 kn te je navedeni novčani iznos potrošen do siječnja 2010. time da je iznos od 76.344,95 prenijet na račun 3290017281 dana 14. rujna 2009. te na račun 3232498233 iznos od 10.000,00 kn dana 10. rujna 2009. Tuženik je imao otvoren tekući račun u RBA broj 3222018796 do 12. lipnja 2009. na koji je izvršena uplata 403.330,62 kn dana 30. travnja 2008. uz opis plaćanje po prodaji no iznos od 365.000,00 kn je isplaćen 5. svibnja 2008. bez da je vidljivo na što je utrošen taj iznos, te je dana 7. srpnja 2008. Profectus uplatio iznos od 22.266,07 kn dok je preostali iznos potrošen do 12. rujna 2009. Iz računa 3290017281 utvrđeno je da je dana 14. rujna 2009. izvršena uplata iznosa od 10.337,84 eur time da su s navedenog računa nakon uplate navedenog iznosa rađene isplate pa tako i veći iznos do 42.500,00 eur dana 29. travnja 2010. godine kao što su rađene i uplate većih iznosa s osnova devizne plaće do svibnja 2005. Stoga je sud utvrdio da je tuženik prodao svoju posebnu imovinu i da mu je novac uplaćen na račun u RBA d.d. no iz dostavljenih izvoda utvrđeno je da je tuženik navedenim novcem raspolagao na način da je isti potrošen ili podignut s računa i nije poznato gdje je uplaćen pa je stav ovoga suda da je na tuženiku teret dokaza da se na računu u traženim sredstvima od strane tužiteljice nalaze i sredstva koja predstavljaju posebnu imovinu tuženika, a na osnovi čl 219. st.1. ZPP-a. Kako tuženik navedeno nije dokazao, a niti isto proizlazi iz prometa po računima, to je stav ovoga suda da predmetna sredstva predstavljaju bračnu stečevinu stranaka obzirom je tuženik sam naveo da se na računu nalazi i plaća (uz iznos dobiven prodajom naslijeđenih nekretnina). Radi navedenoga, a kako se radi od sredstvima dobivenih od rada to ista predstavljaju bračnu stečevinu te je sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim na osnovi čl. 248. ObZ. Visinu tužbenog zahtjev sud je utvrdio iz izvoda stanja po računima pa je tako ocijenio osnovanim potraživanje tužiteljice da se utvrdi da bračnu stečevinu stranka čine novčana sredstva na računu br. 3234176977 u iznosu od 5.815.24 eur (koji iznos je manji od stanja računa koji je iznosio 44.363,49 kn koji u protuvrijednosti iznosi 5.888,05 Eur), na računu br 3290017281 u iznosu od 1.887,14 EUR, u iznosu od 747,02 CAD, u iznosu od 20.155,23 USD, te na računu 818-30-415777 u iznosu od 60.677,63 USD i to svakog bračnog druga u ½ dijela.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći kako je tužiteljica tražila u tužbi da se utvrdi da novčana sredstva na navedenim računima i RBA d.d. i ABN-AMRO predstavljaju bračnu stečevinu stranaka no ista je navodila iznose u kunama odnosno tražila je utvrđenje u odnosu na sredstva koja se nalaze na računima. Tužiteljica je predložila da sud zatraži podatke o stanjima računa na dan prestanak bračne zajednice te je tek primitkom navedene dokumentacije bila u mogućnosti točno navesti iznose koje traži. U razdoblju od 2019. do 2022. predlagala je da sud zatraži dodatnu dokumentaciju da bi konačno odustala od navedenog dokaznog prijedloga u odnosu na predmetne račune. Ista je svoje potraživanje precizirala tužbenim zahtjevom od 6. svibnja 2022. u traženim iznosima te tuženik ističe prigovor zastare za povećani dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zahtjev koji je bio preciziran podneskom od 11. rujna 2015. Uvidom u presudu Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-764/14 od 29. rujna 2015. utvrđeno je da je brak stranaka razveden, a uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-430/15 od 15. prosinca 2015. utvrđeno je da je žalba bila uložena u odnosu na dio zahtjeva vezano za uzdržavanje bračnog druga, a ne u odnosu na razvod braka pa su stoga stranke razvedene pravomoćno po presudi od 29. rujna 2015.Tuženik smatra da razvodom braka započinje teći zastara među strankama, a kako je tek podneskom od 6. svibnja 2022. tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev i isti povisila u odnosu na podnesak od 11. rujna 2015, to smatra da je u odnosu na povećani dio nastupila zastara. No prema stavu ovoga suda u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja obzirom je tužiteljica tražila da novčana sredstva na dan prestanka zajednice odnosno 15. lipnja 2013. na navedenim računima predstavljaju bračnu stečevinu, a iznose je precizirala tek kada je i mogla navedeno učiniti po primitku dokumentacije iz koje je proizlazilo koji novčani iznosi su na predmetnim računima. Stoga, a kako je predmet utvrđenja da novčani iznos predstavljaju bračnu stečevinu stranaka i da se isti isplate tužiteljici to je stav ovoga suda da zastara nije nastupila.

20. 1.U odnosu na tužbeni zahtjev vezano za utvrđenje suvlasništva stranaka svakog u jednoj polovini novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 108.000,00 Eur-a, stečenih po Ugovoru o uređenju prava i obveza i po Ugovoru o osiguranju sud je uvidom u Ugovor o uređenju prava i obveza između člana Uprave i društva zaključenog dana 21. prosinca 2010. utvrdio da je tuženik kao član uprave zaključio isti s Atlantska plovidba d.d. Navedenim ugovorom regulirano je pravo člana uprave na mjesečnu neto plaću koja iznosi četiri neto prosječene plaće u Kopnenim službama Društva za tekući mjesec (čl. 12.), ali i pravo na naknade iz čl. 16. Također u slučaju umirovljenja na osnovi čl. 21. im pravo na otpremninu u visini od 6 mjesečnih plaća člana Uprave obračunatih i ostvarenih za posljednji puni kalendarski mjesec trajanja Ugovora te pravo na otpremninu na temelju neprekidnog radnog odnosa.

2.Uvidom u policu osiguranja života utvrđeno je da je ugovaratelj osiguranja Atlantska plovidba d.d. s Generali osiguranjem d.d. ugovorila za osiguranika RN osiguranje za slučaj smrti i doživljenja s višekratnim plaćanjem premije i to za slučaj smrti 108.000,00 eur i za slučaj doživljenja 108.000,00 eur za razdoblje od 1. travnja 2011. u trajanju od 5 godina, a kao korisnik osiguranja naveden je ugovaratelj osiguranja. Iz dopisa Atlantske plovidbe d.d. od 7. veljače 2019. utvrđeno je da je tuženiku za uspješno poslovanje tijekom 2011. u skladu sa statutom isplaćena naknada u dionicama Atlantske plovidbe d.d. te mu je preneseno 230 dionica, a u ostalim godinama naknada nije dodijeljena jer nije ostvarena dobit. Tuženik nije nikada tražio pa time niti dobio kredit za rješavanje stambenog pitanja niti je ostvario druge beneficije iz čl. 16. st.1. toč. 14. Ugovora. Iz dopisa Atlantske plovidbe d.d. od 3. studenog 2020. utvrđeno je da tuženiku nije isplaćen novac s osnova police životnog osiguranja u vrijednosti od 108.000,00 eur. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da tuženiku novac od osiguranja nije isplaćen u iznosu od 108.000,00 EUR već je taj novac prebacio na drugi mandat te ne zna je li mu ikada to isplaćeno. Tuženik u iskazu navodi da je ugovor o osiguranju Atlantska plovidba d.d. zaključila za sve članove uprave za slučaj smrti i doživljenja na iznos od 108.000,00 EUR i taj iznos nikada nije isplaćen.

3.Sud je uvidom u potvrdu Atlantske plovidbe utvrdio da tuženiku nije isplaćen iznos od 108.000,00 eur na osnovi navedenog ugovora o osiguranju, a nije niti logično da bi mu navedeni iznos bio isplaćen obzirom je ugovaratelj osiguranja Atlantska plovidba d.d. koja je ujedno i korisnik osiguranja. Slijedom navedenoga tužbeni zahtjev je u navedenom dijelu ocijenjen neosnovanim.

21. 1.Protutužbenim zahtjevom tuženik traži da se utvrdi da su novčana sredstva tužiteljice po računima kod OTP Bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Zagrebačke banke d.d., Splitske banke d.d. i Privredne banke Zagreb d.d. sve na dan 01. svibnja 2014. bračna stečevina u ½ dijela. Tužiteljica navodi da je ona imala otvoren račun u OTP Bank d.d., Splitskoj banci, RBA i Zagrebačkoj banci d.d., a naknadno iskazuje da je imala račun u Zabi, Splitskoj banci i RBA gdje su joj uplaćeni novci s osnova plaće i mirovine.

2.Iz dopisa Privredne banke Zagreb d.d. utvrđeno je da tužiteljice nije klijent navedene banke. Iz dopisa OTP banke d.d. utvrđeno je da je tužiteljica imala otvoren račun, time da je jedan račun u neprekidnoj blokadi od 07. svibnja 2015. godine te je otvoren zaštićeni račun 26. svibnja 2015. godine, te je stanje na dan 15.6.2023. bilo 0,00 kn, a 1.5.2014. -3,012,29 kn. Iz dopisa Raiffeisenbank Austria d.d. u odnosu na tužiteljicu utvrđeno je da je ista imala otvoren tekući i devizni račun te je stanje na računima 0,00 kn i EUR i na dan 15. lipnja 2013. godine i na dan 01. svibnja 2014. godine. Iz dopisa Zagrebačke banke d.d. utvrđeno je da tužiteljica nije bila vlasnica računa na dan 15. lipnja 2013. godine i na dan 01. svibnja 2014. godine.

3.Stoga je u odnosu na račune utvrđeno da je tužiteljica imala račun u Splitskoj banci d.d., kasnije OTP d.d. time da nije imala sredstva na računima, kao i da je imala otvoren račun u RBA d.d. na kojem nije imala sredstava. Slijedom navedenoga, a kako na navedenim računima nije bilo sredstava niti na dan 15. lipnja 2013. niti na dan 1. svibnja 2014.dok u drugim bankama tužiteljica nije imala otvorene račune, to je protutužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

22. U odnosu na zahtjev stranka za naknadu troškova postupka u odnosu na tužbeni i protutužbeni zahtjev stav je ovoga suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 154. st.4. Zakona o parničnom postupku. Tužbeni zahtjev odnosi se na utvrđenje, tužiteljica je uspjela u dijelu zahtjeva kojim traži utvrđenje da je ništetan ugovor o darovanju-prijenosu dionica koji je tuženik zaključio s EN i PN i to u ½ dijela, da se utvrdi da su dionice bračna stečevina stranaka svakog u ½ dijela, da su suvlasnici novčanih sredstava u ½ dijela na računima tuženik u bankama ABN-AMRO bank, Raiffeisen bank d.d., da se utvrdi ništetnim ugovor o darovanju vozila marke Audi A6 zaključenog između tuženika i VN u ½ dijela te da se utvrdi da su stranke suvlasnici navedenog vozila u ½ dijela i da se naloži uspostava ranijeg stanja u evidenciji vozila MUP-a na način da se izvrši prijenos vlasništva vozila na tuženika u ½ suvlasničkog dijela, a nije uspjela u dijelu tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje da je ništetan ugovor o darovanju-prijenosu dionica koji je tuženik zaključio s VN i to u ½ dijela, da se naloži uspostava prijašnjeg stanja Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. na način da preknjiži dionice na tuženika, da se naloži Atlantskoj plovidbi d.d. da uspostavi ranije stanje na način da u svom registru briše dionice s imena VN i izvrši upis na tuženika, u dijelu tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje da je ništetan ugovor o darovanju-prijenosu dionica koji je tuženik zaključio s PN i to u ½ dijela, da se naloži uspostava prijašnjeg stanja Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. na način da preknjiži dionice na tuženika, da se naloži Atlantskoj plovidbi d.d. da uspostavi ranije stanje na način da u svom registru briše dionice s imena PN i izvrši upis na tuženika, da se naloži Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. da izvrši da izvrši preknjižbu dionica s imena tuženika na tužiteljicu, da se naloži Atlantska plovidba d.d. da izvrši brisanje upisa dionica s imena tuženika na ime tužiteljice, da se utvrdi ništetnim ugovor o darovanju vozila marke Audi A6 zaključenog između tuženika i VN u ½ dijela, da se naloži uspostava ranijeg stanja u evidenciji vozila MUP-a na način da se izvrši prijenos vlasništva vozila na tuženika u ½ suvlasničkog dijela, te u dijelu kojim traži utvrđenje da su stranke suvlasnici u ½ dijela novčanih sredstva u iznosu od 108.000,00 eur stečenih po Ugovoru o uređenju prava i obveza između člana Uprave i Društva, zaključenog 21.prosinca 2010. godine između Atlantske plovidbe d.d. s jedne strane i SN s druge strane i po Ugovoru o osiguranju zaključenom između Atlantske plovidbe d.d. i Generali osiguranja d.d. broj police osiguranja života 0/19/0049329, od 28.04.2011. godine i da se razvrgne navedena suvlasnička zajednica diobom na način da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 54.000,00 Eura-a zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Radi navedenoga, stav je ovoga suda da je tužiteljica uspjela u tužbenom zahtjevu u omjeru od 50 %, dok je tuženik uspio u omjeru od 50 %, uzevši u obzir vrijednost predmeta spora, da se radi o zahtjevima za utvrđenje i dijelove zahtjeva u kojima je tužiteljica uspjela u sporu. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženik-protutužitelj je uspio u odnosu na utvrđenje da vozilo Mazda predstavlja bračnu stečevinu stranka u ½ dijela, dok u odnosu na zahtjev da se utvrdi da bračnu stečevinu u jednakim dijelovima čine novčana sredstva na računima tužiteljice na dan 1. svibnja 2014. nije uspio radi čega je stav ovoga suda da je tuženik uspio u odnosu na protutužbeni zahtjev u omjeru od 50 %, dok je tužiteljica uspjela u omjeru od 50 % uzevši u obzir vrijednost predmeta spora, da se radi o zahtjevima za utvrđenje i dijelove zahtjeva u kojima je tuženik-protutužitelj uspio u sporu. Slijedom navedenog, a primjenom čl. 154. st.4. ZPP- a odlučeno je kao u izreci pod V.

U Zagrebu, dana 30. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

pun. tužiteljice

pun. tuženika