Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: P-20/2025-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. CE-ZA-R d.o.o. [adresa], OIB: 03860945174, 2. KOMUNALAC DAVOR d.o.o. Davor, [adresa], OIB: 65665226983, 3. EKO- FLOR PLUS d.o.o. [adresa], OIB: 50730247993, svi zastupani po punomoćniku Nikoli Kokotu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu MAMIĆ PERIĆ REBERSKI RIMAC d.o.o. Zagreb, Ivana Lučića 2a, protiv tuženika GRAD [adresa], OIB: 13269011531, kojeg zastupaju punomoćnici Željka Brlečić i Predrag Brlečić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri iz Varaždina, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 13. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 27. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je dana 02. srpnja 2013. između tuženika [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 13269011531, u svojstvu davatelja koncesije sklopljen sa zajednicom ponuditelja, odnosno tužiteljima, i to društvima CE-ZAR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 03860945174, KOMUNALAC DAVOR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65665226983 te EKO-FLOR PLUS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 50730247993, u svojstvu koncesionara, Ugovor o koncesiji sljedećeg sadržaja:
Grad Varaždin, [adresa], OIB: 1326911531, zastupan po gradonačelniku EP, s jedne strane kao Davatelj koncesije (u daljnjem tekstu: Davatelj koncesije)
i CE-ZA-R d.o.o., [adresa], OIB: 03860945174, član zajednice ponuditelja zastupan po predsjedniku uprave AP, KOMUNALAC DAVOR d.o.o., [adresa], OIB: 65665226983, član zajednice ponuditelja zastupan po direktoru HP, te EKO-FLOR PLUS d.o.o., [adresa], OIB: 50730247993, član zajednice ponuditelja zastupan po predsjedniku uprave DP (članovi zajednice ponuditelja zajedno u daljnjem tekstu: „Koncesionar“) temeljem članka 26. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj 125/08 i 90/11), članka 14. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11 i 90/11) i Odluke o odabiru najpovoljnije ponude (klasa: UP/I-351-01/13-01/1, Urbroj:
2186/01-02-13-2 od dana 21. ožujka 2013. godine, „Službeni vjesnik Grada Varaždina“ broj 2/2013), zaključuju
UGOVOR 0 KONCESIJI ZA ODLAGANJE BALIRANOG MIJEŠANOG
KOMUNALNOG OTPADA S PODRUČJA VARAŽDINA
I. OSNOVNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Ugovorom stranke određuju prava i obveze Davatelja koncesije i Koncesionara u skladu s pozitivnim pravnim propisima te provedenim otvorenim postupkom za davanje koncesije za obavljanje komunalne djelatnosti odlaganja baliranog miješanog komunalnog otpada s područja Grada Varaždina.
Ugovorne strane suglasno navode da se ovaj Ugovor o koncesiji sklapa na temelju ponude Koncesionara i Odluke o odabiru najpovoljnije ponude donijete od strane Gradskog vijeća Grada Varaždina, Ponudbeni list i troškovnik koncesionara od 25. siječnja 2013. godine sastavni je dio ovog Ugovora.
II. PREDMET KONCESIJE
Članak 2.
Davatelj koncesije daje koncesiju za obavljanje komunalne djelatnosti odlaganja baliranog miješanog komunalnog otpada ključni broj otpada 20 03 01 s područja Grada Varaždina, u okvirnoj količini od 96.000,00 tona.
U cilju izvršenja poslova koji su predmet ovog ugovora koncesionar je obvezan iizvršiti sve poslove od preuzimanja baliranog miješanog komunalnog otpada koji je privremeno skladišten na lokaciji Brezje (na nekretninama oznake čkbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]) do konačnog zbrinjavanja u skladu s pozitivnim propisima te je za sve poslove dužan posjedovati tijekom cijelog ugovornog razdoblja potrebnu dokumentaciju za obavljanje predmetne djelatnosti.
Koncesionar se obvezuje balirani miješani komunalni otpad preuzimati i djelatnost obavljati postupkom opisanim u prihvaćenoj ponudi, odnosno postupkom D1.
Koncesionar se obvezuje preuzeti sav balirani miješani komunalni otpad iz stavka 1. ovog članka u stanju kakvom se nalazi na lokaciji Brezje.
Ugovorne strane suglasne su kako su moguća odstupanja količine baliranog miješanog komunalnog otpada u rasponu od – (minu) 5% do + (plus) 2%.
Koncesionar će preuzimanje baliranog miješanog komunalnog otpada vršiti na lokaciji Brezje gdje je isti privremeno uskladišten, a poslove upravljanja prostorom i privremenog skladištenja vrši Varkom d.d. Varaždin.
Članak 3.
Ugovorne strane utvrđuju da Koncesionar u svrhu obavljanja djelatnosti koncesije posjedujem svu zakonom propisanu i natječajem traženu dokumentaciju.
III. TRAJANJE KONCESIJE
Članak 4.
Koncesija se daje na rok od 120 dana od dana potpisivanja ovog Ugovora, a koncesionar je dužan započeti s odvozom baliranog miješanog komunalnog otpada najkasnije 60 dana od dana potpisa ovog Ugovora.
IV. NAKNADA ZA KONCESIJU
Članak 5.
Naknada za koncesiju neće se naplaćivati.
V. CIJENA I NAČIN PLAĆANJA USLUGE OBAVLJANJA KOMUNALNE DJELATNOSTI ODLAGANJA BALIRANOG MIJEŠANOG KOMUNALNOG OTPADA
Članak 6.
Jedinična cijena za uslugu obavljanja komunalne djelatnosti odlaganja baliranog miješanog komunalnog otpada iznosi 802,42 hrvatskih kuna (HRK) (slovima osamstodvije cijelih četrdesetidva hrvatskih kuna (HRK)) po toni bez poreza na dodanu vrijednost ili drugog davanja, a jedinična cijena sa porezom na dodanu vrijednosti ili drugim davanjem iznosi 1.003,03 hrvatskih kuna (HRK) (slovima tisućuitri cijelih tri hrvatskih kuna (HRK)) po toni. Jedinična cijena za uslugu obavljanja komunalne djelatnosti odlaganja baliranog miješanog komunalnog otpada iz prethodnog stavka čini utovar komunalnog otpada u Varaždinu, na lokaciji Brezje (čkbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]), transport, postupci zbrinjavanja te svi drugi mogući popratni troškovi.
Članak 7.
O svakom pojedinom preuzimanju baliranog miješanog komunalnog otpada sastaviti će se zapisnik koji treba biti potpisan od ovlaštenih predstavnika Grada Varaždina, Varkoma d.d. i koncesionara te u kojem mora biti točno naveden datum preuzimanja, preuzeta masa te drugi podaci iz pratećih listova.
Članak 8.
Obračun za pruženu uslugu odlaganja baliranog miješanog komunalnog otpada vrši se mjesečno. Ukupna mjesečna naknada za pruženu uslugu koja je predmet koncesije umnožak je ukupne mase mjesečno zbrinutog baliranog miješanog komunalnog otpada, za koji su od strane predstavnika koncesionara ovjereni prateći listovi i jedinične cijene.
Davatelj koncesije, koncesionar, ovlašteni predstavnik Varkom d.d. Varaždin će za prethodni mjesec sastaviti zapisnike o ukupnoj masi zbrinutog baliranog miješanog komunalnog otpada na temelju ovjerenih pratećih listova. Potpisani zapisnici i ovjereni prateći listovi obvezna su popratna dokumentacija uz račun za izvršenu komunalnu uslugu.
Koncesionar će račun za usluge obavljanja komunalne djelatnosti odlaganja baliranog miješanog komunalnog otpada ispostavljati Davatelju koncesije.
Davatelj koncesije obvezuje se ugovorenu cijenu plaćati Koncesionaru temeljem ispostavljenog računa za uslugu obavljanja komunalne djelatnosti u roku od najduže 60 dana od dana primitka računa, uplatom na žiro račun Koncesionara broj 2484008 – 1103721455 kod Raiffeisenbank Austria d.d.
VI. PRAVA I OBVEZE UGOVORNIH STRANA
Članak 9.
Ugovorne strane suglasno navode da pravo na koncesiju temeljem ovog Ugovora neprenosivo, te koncesionar ne može prenijeti pravo na koncesiju na drugu pravnu ili fizičku osobu pa niti pravnim poslom iz kojeg bi sadržajno proizlazilo da se obavljanje djelatnosti koja je predmet ovog Ugovora u cijelosti ili djelomično na bilo koji način povjerava drugoj osobi (ugovor o ortakluku, ugovor o poslovnoj suradnji i sl.).
Odgovornost ponuditelja iz zajedničke ponude je solidarna.
Članak 10.
Koncesionar se potpisom na ovom Ugovoru obvezuje obavljati djelatnost dodijeljenu koncesiju u skladu sa pravilima struke u skladu s načelom dobrog gospodarstvenika te se obvezuje pružati uslugu komunalne djelatnosti koja je predmet ovog Ugovora.
Koncesionar potpisom na ovom Ugovoru jamči da je u cijelosti upoznat sa potrebom i opsegom poslova za obavljanje komunalne djelatnosti odlaganja baliranog miješanog komunalnog otpada s područja Grada Varaždina te jamči da je sposoban i tehnički opremljen za obavljanje djelatnosti.
Koncesionar se obvezuje obavljati djelatnost odlaganja baliranog miješanog komunalnog otpada s područja Grada Varaždina u skladu s pozitivnim propisima.
Davatelj koncesije ovlašten je kontinuirano nadzirati rad koncesionara i izvršavanje svih njegovih obveza temeljem ovog Ugovora.
Članak 11.
Preuzimanje baliranog miješanog komunalnog otpada, na koncesionara prelaze svi rizici postupanja s preuzetim komunalnim otpadom.
Koncesionar je odgovoran za nastalu štetu u obavljanju djelatnosti koja je predmet ovog ugovora prema trećim osobama, čime se sporazumno isključuje odgovornost Davatelja koncesije.
VII. JAMSTVA
Članak 12.
Ugovorne strane sporazumno utvrđuju da je Koncesionar prije potpisivanja ovog Ugovora Davatelju koncesije dostavio činidbeno jamstvo u iznosu od najmanje 10% procijenjene vrijednosti koncesije u obliku bankarske garancije izdane od prvoklasne banke s klauzulom „na prvi poziv“ i „bez mogućnosti prigovora“, s rokom važenja 60 dana duljim od isteka ugovorenog roka za zbrinjavanje otpada.
Davatelj koncesije ima pravo naplate jamstva za uredno ispunjenje ugovora ukoliko Koncesionar kršio odredbe ovog ugovora.
Davatelj koncesije prilikom potpisivanja ovog Ugovora Koncesionaru izdaje jamstvo za uredno izvršenje svojih obveza iz ovog Ugovora u iznosu od najmanje 10% procijenjene vrijednosti koncesije u obliku bankarske garancije izdane od prvoklasne banke s klauzulom „na prvi poziv“ i „bez mogućnosti prigovora“, s rokom važenja 60 dana duljim od isteka ugovorenog roka za zbrinjavanje otpada.
Koncesionar ima pravo naplate jamstva za uredno ispunjenje ugovora iz stavka 3. ovog članka ukoliko Davatelj koncesije ne podmiri primljeni račun u roku od 60 dana od dana dospijeća obveze utvrđene člankom 8. stavkom 4.
Koncesionar je dužan prije aktiviranja jamstva pozvati Davatelja koncesije da u primjerenom roku izvrši dospjele obaveze.
VIII. UGOVORNA KAZNA
Članak 13.
U slučaju zakašnjenja u neurednog ispunjavanja ugovorenih obveza Koncesionar je dužan platiti ugovornu kaznu u iznosu od 20.000,00 kuna po danu zakašnjenja i neurednog ispunjavanja ugovornih obveza na žiro račun Davatelja koncesije 23600001847200008 otvoren kod Zagrebačke banke.
Davatelj koncesije će obavijestiti Koncesionara o zakašnjenju ispunjenja obveze i neurednom ispunjenju i zahtijevati plaćanje ugovorne kazne u roku od 3 dana od dana pada Koncesionara u zakašnjenje odnosno trenutka neispunjenja obveze, a Koncesionar je dužan uplatiti navedene ugovorne kazne u daljnjem roku od 8 dana od dana zaprimanja obavijesti o zakašnjenju/neurednom ispunjenju.
IX. PRESTANAK KONCESIJE
Članak 14.
Ugovorne strane suglasno navode da koncesija prestaje sukladno odredbama Zakona o koncesijama, dakle:
- istekom roka na koji je dana,
- smrću Koncesionara, odnosno prestankom pravne osobe – Koncesionara,
- raskidom ugovora o koncesiji zbog javnog interesa,
- sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji,
- jednostranim raskid ugovora o koncesiji,
- pravomoćnošću sudske odluke kojom se ugovor o koncesiji utvrđuje ništetnim ili se poništava.
Članak 15.
Davatelj koncesije može jednostranom izjavom raskinuti ugovor o koncesiji u cijelosti ili djelomično ukoliko Hrvatski sabor odlukom odredi da to zahtijeva javni interes. Ugovore strane suglasno navode da Davatelj koncesije može jednostrano raskinuti Ugovor o koncesiji:
1. ako Koncesionar ne obavlja poslove iz ovog Ugovora prema standardima kvalitete usluge kako je ugovoreno ugovorom o koncesiji i propisanom zakonom,
2. ako Koncesionar ne provodi mjere i radnje nužne radi zaštite općeg, odnosno javnog dobra te radi zaštite prirode i kulturnih dobara,
3. ako je Koncesionar dao netočne podatke odlučujuće za ocjenu njegove sposobnosti prilikom odabira najpovoljnijeg ponuditelja za davanje koncesije,
4. ako Koncesionar svojom krivnjom ne započne s izvršavanjem Ugovora o koncesiji u ugovorenom roku,
5. ako Koncesionar obavlja i druge radnje ili propušta obaviti dužne radnje koje su u suprotnosti s ugovorom o koncesiji i zakonskim propisima
6. ako je Koncesionar prenio na treću osobu svoja prava iz Ugovora o koncesiji bez prethodnog odobrenja Davatelja koncesije,
7. ukoliko se utvrdi da jamstva Koncesionara iz ovog Ugovora nisu bila točna ili su bila nepotpuna,
8. ukoliko se utvrdi da Koncesionar ne posjeduje sva potrebna odobrenja sukladno Zakonu o otpadu,
9. u ostalim slučajevima predviđenim odredbama ovog Ugovora.
Davatelj koncesije po svojem izboru u slučaju nastupa okolnosti predviđenih ovim Ugovorom za jednostrani raskid ugovora po svojem izboru može:
- izjaviti raskid Ugovora zadržavajući pravo na naknadu štete,
- izjaviti raskid Ugovora i ostvariti pravo na naplatu ugovorne kazne,
- održati Ugovor na snazi uz upozorenje Koncesionaru i naplatiti ugovorenu kaznu.
Članak 16.
Ugovorne strane su suglasne da će se smatrati da su nastupili uvjeti za jednostrani otkaz Ugovora o koncesiji utvrđeni odredbom prethodnog članka ukoliko:
- se u inspekcijskom nadzoru utvrdi da su povrijeđene odredbe Zakona o otpadu i/ili propis donesen na temelju tog zakona,
- se u inspekcijskom nadzoru utvrdi da je Koncesionar počinio prekršaj utvrđen odredbama Zakona o otpadu, Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakonom o koncesijama. Ugovorne strane suglasno navode da prije jednostranog raskida Ugovora o
koncesiji zbog razloga predviđenih ovom odredbom Ugovora Davatelj koncesije mora prethodno pisanim putem upozoriti Koncesionara o takvoj svojoj namjeri te mu odrediti primjereni rok za otklanjanje razloga za raskid Ugovora o koncesiji i za izjašnjenje o tim razlozima.
Ugovorne strane suglasno navode da se prethodni stavak ne primjenjuje u slučajevima kada raskid ugovora nastupa po samom zakonu ili je raskid ugovora predviđen zakonom. Ako koncesionar ne otkloni razloge za raskid u ostavljenom roku Davatelj koncesije jednostranom izjavom raskinuti će Ugovor o koncesiji.
U slučaju jednostranog raskida Ugovora o koncesiji od strane Davatelja koncesije, Davatelj koncesije ima pravo na naknadu štete koju mu je prouzročio Koncesionar.
Naknada štete može se naplatiti putem predane bankarske garancije i predstavlja prihod proračuna Grada Varaždina.
Članak 17.
Ugovorne strane suglasno navode da je Koncesionar ovlašten otkazati ovaj Ugovor sukladno općim odredbama Zakona o obveznim odnosima uz otkazni rok od 30 dana.
X. ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 18.
Ugovorne strane suglasno navode da sve izmjene ili dopune ovog Ugovora vrijede samo ukoliko su sklopljene u pisanom obliku.
Članak 19.
Ugovorne srane suglasno navode da će se međusobna korespondencija odvijati u pisanom obliku na hrvatskom jeziku na adrese iz ovog Ugovora.
Ukoliko Koncesionar promjeni sjedište ili poslovnu adresu o tome je dužan pisano izvijestiti Davatelja koncesije jer će se u suprotnom dostava pokušavana na adrese iz ovog ugovora smatrati urednom dostavom.
Članak 20.
Ugovorne strane suglasno navode da će nastale sporove nastojati riješiti mirnim putem, a ukoliko to ne bude moguće ugovaraju nadležnost Trgovačkog suda u Varaždinu.
Članak 21.
Ovaj Ugovor stupa na snagu danom potpisivanja.
Nakon čitanja ugovorne strane ne stavljaju primjedbe te potpisuju ovaj Ugovor u znak prihvaćanja prava i obveza.
Davatelj Koncesije:
Koncesionar:
Grad Varaždin
CE-ZA-R d.o.o.
KOMUNALAC DAVOR d.o.o.
EKO-FLOR PLUS d.o.o.
II. Utvrđuje se da je danom 18. prosinca 2023. postalo nemoguće izvršenje obveza iz Ugovora o koncesiji iz točke I. ove presude zajednici ponuditelja tužiteljima i to društvima CE-ZA-R d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 03860945174, KOMUNALAC DAVOR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65665226983 te EKO-FLOR PLUS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 50730247993 zbog događaja za koji je odgovoran tuženik, odnosno [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 13269011531 i to zbog toga što je tuženik, odnosno [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 13269011531 dana 18. prosinca 2023. godine sklopio Ugovor o sanaciji zatvorenog odlagališta neopasnog otpada na lokaciji gospodarska zona Brezje, Grad Varaždin, klasa: 406-01/2201/12, urbroj: 2186-1-05-01/2-23-24 kojim je izvršenje predmeta Ugovora o koncesiji iz točke I. dodijelio trećim pravnim osobama, slijedom čega se gase obveze zajednice ponuditelja tužiteljima i to društvima CE-ZA-R d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 03860945174, KOMUNALAC DAVOR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65665226983 te EKO-FLOR PLUS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 50730247993 predviđene Ugovorom o koncesiji iz točke I. ove presude, ali isti zadržavaju tražbinu prema tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 13269011531 umanjeno za onoliko koliko su mogli imati koristi od oslobođenja od vlastite obveze.
III. Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 13269011531 da temeljem odredbe članka 374. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, a slijedom točke II. ove presude tužitelju CE-ZA-R d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 03860945174 isplati iznos od 60.786,73 EUR uvećano za odgovarajući iznos zateznih kamata, i to tekućim na iznos od:
- 4,98 EUR od 4. veljače 2013. pa do isplate,
- 31,85 EUR od 22. ožujka 2013. pa do isplate,
- 4,98 EUR od 12. ožujka 2013. pa do isplate,
- 31,85 EUR od 22. ožujka 2013. pa do isplate,
- 4,98 EUR od 12. ožujka 2013. pa do isplate,
- 31,85 EUR od 22. ožujka 2013. pa do isplate,
- 5,31 EUR od 22. siječnja 2013. pa do isplate,
- 17,25 EUR od 4. veljače 2013. pa do isplate,
- 254,83 EUR od 4. veljače 2013. pa do isplate,
- 18,91 EUR od 12. ožujka 2013. pa do isplate,
- 2,65 EUR od 22. siječnja 2013. pa do isplate,
- 6.719,09 EUR od 22. listopada 2014. pa do isplate,
- 2.654,46 EUR od 5. prosinca 2014. pa do isplate,
- 1.327,23 EUR od 8. prosinca 2014. pa do isplate,
- 1.327,23 EUR od 16. prosinca 2014. pa do isplate,
- 1.410,18 EUR od 17. prosinca 2014. pa do isplate,
- 6.636,14 EUR od 31. prosinca 2015. pa do isplate,
- 8.361,12 EUR od 20. srpnja 2015. pa do isplate,
- 8.438,32 EUR od 14. siječnja 2016. pa do isplate,
- 8.399,71 EUR od 9. lipnja 2016. pa do isplate,
- 5.016,67 EUR od 16. srpnja 2015. pa do isplate,
- 5.052,54 EUR od 14. siječnja 2016. pa do isplate,
- 5.034,60 EUR od 9. lipnja 2016. pa do isplate,
sve u roku 8 (osam) dana.
IV. Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 13269011531 da temeljem odredbe članka 374. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, a slijedom točke II. ove presude tužitelju KOMUNALAC DAVOR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65665226983 isplati iznos od 18,58 EUR uvećano za odgovarajući iznos zateznih kamata, i to tekućim na iznos od: 5,31 EUR od 30. listopada 2012. pa do isplate i
13,27 EUR od 31. listopada 2012. pa do isplate,
sve u roku 8 (osam) dana.
V. Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 13269011531 da temeljem odredbe članka 374. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, a slijedom točke II. ove presude tužitelju EKO-FLOR PLUS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 50730247993 isplati iznos od 40.308,27 EUR uvećano za odgovarajući iznos zateznih kamata, i to tekućim na iznos od:
- 5,31 EUR od 29. studenog 2012. pa do isplate,
- 8.361,11 EUR od 31. kolovoza 2015. pa do isplate,
- 8.438,32 EUR od 27. siječnja 2016. pa do isplate,
- 8.399,72 EUR od 23. lipnja 2016. pa do isplate,
- 5.016,67 EUR od 31. kolovoza 2015. pa do isplate,
- 5.052,54 EUR od 11. veljače 2016. pa do isplate i
- 5.034,60 EUR od 23. lipnja 2016. pa do isplate,
sve u roku 8 (osam) dana.“
II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 79.141,81 eura, u roku od 15 dana, dok se za iznos od 71.190,00 eura zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbija. r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 13269011531 da tužitelju CE-ZA-R d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 03860945174 u svojstvu nositelja zajednice ponuditelja, isplati iznos od 96.290.880,00 kuna uvećano za odgovarajući iznos zateznih kamata tekućim od 2. srpnja 2013. godine do isplate, sve u roku (osam) dana."
Obrazloženje
1. Tužitelji su protiv tuženika ovome sudu dana 27. lipnja 2016. podnijeli tužbu radi sklapanja ugovora o koncesiji te podredno, ukoliko sud navedeni zahtjev nađe neosnovanim, u smislu čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku su postavili zahtjev radi naknade štete zbog nesklapanja Ugovora o koncesiji i to u iznosu od 761.840,26 kuna na ime materijalne štete te u iznosu od 96.290.880,00 kuna na ime izmakle koristi.
2. Tužbeni zahtjev iz tužbe tužitelji temelje na sljedećim tvrdnjama:
- da je dana 3.10.2012. u „Narodnim novinama“ broj 109/2012 objavljena obavijest o namjeri davanja koncesije za obavljanje komunalne djelatnosti odlaganja baliranog miješanog komunalnog otpada s područja grada [adresa] i općina Petrijanec, Sveti Ilija, Trnovec Bartolovečki i Vinica te da je postupak proveden temeljem dokumentacije za nadmetanje od 03.10.2012.,
- da je nakon provedenog postupka dana 21.03.2013. Gradsko Vijeće Grada Varaždina donijelo Odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja Klasa: UP/I-351-01/13- 01/1, Urbroj: 2186/01-02-13-2 (u daljnjem tekstu: Odluka) kojom je izabralo ovdje tužitelje, kao zajednicu ponuditelja, za obavljanje predmetne komunalne djelatnosti,
- da je točkom V. Odluke Gradskog Vijeća Grada [adresa] određeno kako će davatelj koncesije, ovdje tuženik, odabranom ponuditelju ponuditi sklapanje ugovora o koncesiji najkasnije u roku od 10 dana od kada odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja postane izvršna,
- da je Odluka Gradskog Vijeća Grada Varaždina postala izvršna dostavom odluke Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave od 4. lipnja 2013., kojom su odbijene žalbe žalitelja podnesene protiv navedene Odluke, odnosno dana 22. lipnja 2013. te je tuženik najkasnije u roku od 10 dana, odnosno do 2. srpnja 2013., bio dužan ponuditi tužiteljima sklapanje Ugovora o koncesiji u skladu sa sadržajem
Odluke i dokumentacijom za nadmetanje,
- da je tuženik dopisom od 28. lipnja 2013. dostavio tužiteljima prijedlog Ugovora o koncesiji, ali isti nije odgovarao dokumentaciji za nadmetanje te je stoga bio protivan odredbi čl. 26. st. 6. Zakona o koncesijama, a to zato što se u tuženikovom prijedlogu Ugovora izričito navodi da se koncesionar obvezuje sav otpad preuzeti na lokaciji Brezje, a zbrinjavati na lokaciji koncesionara, odlagalište Baćanska na kč. br. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u skladu s ponudom, dok se u dokumentaciji za nadmetanje ne navodi lokacija na kojoj bi tužitelji kao odabrani koncesionari otpad morali zbrinjavati,
- da su tužitelji, zbog toga što tuženik bez valjane pravne osnove nije s njima zaključio Ugovor o koncesiji, pretrpjeli materijalnu štetu u visini ulaganja sredstava za pripremu ponude zajednice ponuditelja i drugih troškova u tu svrhu, u ukupnom iznosu od 761.840,26 kn (od toga 1. tužitelj iznos od 457.997,65 kn, 2. tužitelj iznos od 140,00 kn te 3. tužitelj iznos od 303.702,61 kn), kao i izmaklu korist u visini vrijednosti ugovora o koncesiji, odnosno u iznosu od 96.290.880,00 kuna, s obzirom da je taj iznos predstavljao očekivanu dobit koju bi tužitelji ostvarili po redovitom tijeku stvari da je tuženik postupio u skladu sa svojom obvezom, odnosno da nije propustio dostaviti tužiteljima na sklapanje Ugovor o koncesiji usklađen s dokumentacijom za nadmetanje te im omogućiti da uredno ispune svoje obveze.
3. Tijekom postupka je na prijedlog parničnih stranaka došlo do višestrukih zastoja ovog postupka (rješenja suda poslovni broj P-119/2016-14 od 22. studenoga 2016., poslovni broj P-119/2016-19 od 28. ožujka 2017. te P-204/2018-12 od 16. prosinca 2020.), budući da su stranke vodile izvansudske pregovore oko mirnog rješenja spora, a vođen je i postupak mirenja pred ovim sudom (pod brojem Mir- 2/2024).
Nakon što stranke nisu uspjele postići dogovor, postupak je nastavljen (rješenjem ovog suda poslovni broj P-204/2018-19 od 21. siječnja 2025.), nakon čega su tužitelji dostavili u spis podnesak od 27. ožujka 2025. u kojem su postavili konačni tužbeni zahtjev, o kojem je odlučeno ovom presudom (točka I. izreke).
4. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (iz podneska tužitelja od 27. ožujka 2025.) predmet ovoga spora je:
- zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dana 2. srpnja 2013. između tuženika u svojstvu davatelja koncesije i tužitelja kao zajednice ponuditelja u svojstvu koncesionara, sklopljen Ugovor o koncesiji (sadržaja kao u izreci), zatim
- zahtjev tužitelja na utvrđenje da je danom 18. prosinca 2023. postalo nemoguće izvršenje obveza iz takvog Ugovora o koncesiji zajednici ponuditelja tužiteljima i to zbog toga što je tuženik dana 18. prosinca 2023. sklopio Ugovor o sanaciji zatvorenog odlagališta neopasnog otpada na lokaciji gospodarska zona Brezje, Grad Varaždin, kojim je izvršenje predmeta Ugovora o koncesiji dodijelio trećim pravnim osobama, slijedom čega da se gase obveze tužitelja predviđene Ugovorom o koncesiji, ali isti zadržavaju tražbinu prema tuženiku umanjeno za onoliko koliko su mogli imati koristi od oslobođenja od vlastite obveze, kao i
- zahtjev tužitelja da sud temeljem odredbe čl. 374. st. 1. Zakona o obveznim odnosima naloži tuženiku da tužitelju CE-ZA-R d.o.o. isplati iznos od 60.786,73 eura, tužitelju KOMUNALAC DAVOR d.o.o. iznos od 18,58 eura te tužitelju EKO-FLOR PLUS d.o.o. iznos od 40.308,27 eura, sve uvećano za odgovarajući iznos zateznih kamata.
5. Uspoređujući tužbeni zahtjev postavljen u tužbi i konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 27. ožujka 2025., vidljivo je da se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva, kao i o preinaci tužbenog zahtjeva.
5.1. Naime, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelji više ne potražuju iznos od 96.290.880,00 kuna (uvećano za pripadajuće zatezne kamate od 2. srpnja 2013. godine do isplate), a koji iznos je u tužbenom zahtjevu iz tužbe postavljen osnovom naknade štete u vidu izmakle koristi. Kako smanjenje tužbenog zahtjeva ima pravni učinak povlačenja tužbe, o navedenom je riješeno kao u izreci rješenja, temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
5.2. Osim toga, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelji sada više ne traže da sud naloži tuženiku sklapanje Ugovora o koncesiji, već traže da sud utvrdi da je između stranaka već sklopljen Ugovor o koncesiji i to dana 2. srpnja 2013., dok u odnosu na plaćanje određenih novčanih iznosa koje su prvotno tražili eventualnim tužbenim zahtjevom s osnova naknade materijalne štete zbog nesklapanja ugovora, sada traže u glavnom zahtjevu i to u istim iznosima kao u tužbi preračunato u valutu EUR, ali sada temeljem drugačije pravne osnove – ne više kao naknadu materijalne štete, već kao tražbinu slijedom sklopljenog Ugovora o koncesiji, a osnovom čl. 374. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
Prema tome radi se o preinaci tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 2. ZPP-a (kako to i sami tužitelji navode u podnesku od 27. ožujka 2025. prilikom postavljanja takvog tužbenog zahtjeva).
6. Obrazlažući svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelji u podnesku od 27. ožujka 2025. ponavljaju navode iz tužbe o tome da tuženik nije ispunio svoju obvezu iz točke X. odluke Gradskog vijeća i nije dostavio tužiteljima na potpis Ugovor o koncesiji te sada dodatno ističu da uz dopis od 28. lipnja 2013. tuženik nije dostavio tužiteljima nacrt Ugovora o koncesiji na potpis, već radi dostave „primjedbi na predloženi tekst Ugovora", a kako bi bili u mogućnosti ponuditi Naslovu sklapanje Ugovora u zakonskom roku. Tužitelji nadalje obrazlažu da, s obzirom da su postojala određena odstupanja dostavljenog Ugovora od prijedloga ugovora kako je isti bio priložen dokumentaciji za nadmetanje temeljem koje je donesena Odluka o odabiru, tužitelji su u za to predviđenom roku dopisom od 3. srpnja 2013. tuženiku dostavili komentare na predmetni prijedlog Ugovora. U daljnjoj komunikaciji tuženik nije otklonio neusklađenosti na koje su tužitelji ukazali dopisom od 3. srpnja 2013., odnosno nije izrijekom odbio navode tužitelja iz dopisa od 3. srpnja 2013. kao neosnovane, već je tužiteljima isticao čitav niz zahtjeva vezanih uz dokazivanje raspolaganja određenim dozvolama, kapacitetima i slično za izvršenje ugovora. Sva je ta komunikacija tuženika bila usmjerena isključivo na odugovlačenje cijelog postupka s ciljem da se predmetni ugovor nikad niti ne potpiše, sve zbog okolnosti isključivo na strani tuženika. Tužitelji se dodatno pozivaju na dopis tuženika od 17. kolovoza 2016. upućen tužitelju CE-ZA-R d.o.o. kao predstavniku odabrane zajednice ponuditelja, Klasa: 351- 01/13-01/7, Ur.broj: 2186/01-04-01/3-16-122, pri čemu ističu da iz svega proizlazi da je i sam tuženik potvrdio kako je isključivo tuženik odgovoran za nepotpisivanje ugovora o koncesiji temeljem Odluke i to isključivo zbog toga što nije imao osigurano financiranje za ispunjenje financijskih obveza predviđenih predmetnom Odlukom. Osim toga tužitelji ističu da je nesporno kako su se u međuvremenu određene okolnosti promijenile te je došlo do nemogućnosti ispunjenja obveza predviđenih Odlukom, no da je isključiva odgovornost za posljedice promjene tih okolnosti na tuženiku, koji nije pravovremeno ispunio svoju obvezu predviđenu Odlukom, odnosno koji je odugovlačio s potpisom ugovora o koncesiji te konačno dopisom od 17. kolovoza 2016. godine izrijekom i odbio potpisati ugovor o koncesiji. Tužitelji ističu da kako je za predmetnu nemogućnost ispunjenja isključiva odgovornost na tuženiku, za reguliranje međusobnih prava i obveza relevantna je odredba članka 374. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj se obveza tužitelja kao ugovorne strane koja nije odgovorna za nemogućnost ispunjenja gasi, ali zadržavaju tražbinu prema drugoj strani odgovornoj za nemogućnost ispunjenja (ovdje tuženiku), umanjeno za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od vlastite obveze.
7. Tuženik se u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev očitovao u podnesku od 25. travnja 2025. u kojem tužbeni zahtjev u cijelosti osporava iz razloga kako slijedi.
7.1. U odnosu na zahtjev kojim tužitelji traže utvrđenje da je sporni Ugovor o koncesiji sklopljen dana 2.7.2013. tuženik isti osporava ističući da je nedvojbeno da stranke nisu potpisale ugovor o koncesiji, niti su smatrale da je takav ugovor sklopljen, a niti su tužitelji u periodu od 2013. do 2025. smatrali da je ugovor sklopljen niti se tako ponašao, a takav ugovor nesporno nije izvršen niti u jednom dijelu niti je tužitelj ikada tražio izvršenje istog. Tuženik ističe da se radi o strogo formalnom ugovoru u smislu odredbe čl. 286. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer ugovor o koncesiji mora biti sastavljen u pisanom obliku, sukladno čl. 26. st. 4. Zakona o koncesijama, a posljedica nepoštivanja obvezatnosti oblika je odsutnost pravnog učinka istog (čl. 290. st. 1. ZOO- a). Osim toga tuženik navodi da tekst ugovora za koji tužitelj tvrdi da je sklopljen nije u skladu s Odlukom Gradskog vijeća Grada [adresa] o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, a što da je protivno odredbi čl. 26. st. 6. Zakona o koncesijama. U odnosu na dopis tuženika od 17.08.2016. godine, kojeg tužitelji prilažu u spis uz podnesak od 27. ožujka 2025., tuženik ističe da isti nema važnost koju mu tužitelji pridaju, tim više što je sastavljen više od 3 godine nakon donošenja Odluke o odabiru.
7.2. U odnosu na zahtjev kojim tužitelji traže da sud utvrdi da je s danom 18. prosinca 2023. tužiteljima postalo nemoguće izvršenje obveza iz Ugovora o koncesiji, slijedom čega da se gase obveze tužiteljima predviđene Ugovorom o koncesiji, ali da isti zadržavaju tražbinu prema temeljem čl. 374. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tuženik ističe da ovim zahtjevom tužitelji zapravo traže utvrđenje činjenice da nemaju obvezu a imaju tražbinu, što je protivno odredbi čl. 187. ZPP a, pa tuženik predlaže ovaj dio tužbenog zahtjeva prvenstveno odbaciti. Osim toga tuženik ističe da tek potpisivanjem Ugovora o koncesiji koncesionar stječe pravo i preuzima obvezu obavljanja djelatnosti iz ugovora o koncesiji, a koji ugovor nedvojbeno nije nikada potpisan niti sklopljen, zbog čega tužitelji nikada nisu iz istog stekli prava i obveze, pa nema osnove za isplatu bilo kakve naknade. Osim toga, dana 18. prosinca 2023. godine sklopljen je Ugovor o sanaciji zatvorenog odlagališta neopasnog otpada na lokaciji gospodarska zona Brezje, Grad Varaždin, Klasa: 406-01/2201/12, Urbroj:
2186-1-05-01/2-23-24, predmet kojeg ugovora je sanacija istog odlagališta otpada koje je predmet ovog spora, prvotužitelj je jedna od ugovornih strana iz toga Ugovora, pa ne može imati pravo na naknadu po oba ugovora, jer se radi o zbrinjavanju jednog te istog otpada, samo na drugačiji način. Uz navedeno tuženik navodi da u slučaju da je Ugovor o koncesiji doista sklopljen dana 2. srpnja 2013., tada bi u odnosu na njegov daljnji opstanak i trajanje trebalo sagledati odredbe upravo tog istog ugovora. Tako je u čl. 4. bilo predviđeno da se koncesija daje na rok od 120 dana od potpisivanja ugovora, a koncesionar je dužan započeti s odvozom miješanog komunalnog otpada najkasnije u roku od 60 dana od dana potpisa tog Ugovora. Dakle, sukladno odredbama samog ugovora, isti bi istekao davno prije 18.12.2023. godine i obveza tužitelja bi prestala najkasnije njegovim istekom (sukladno čl. 14. st. 1. ugovora u kojem je navedeno da koncesija prestaje istekom roka na koji je dana). Stoga se ne može govoriti o tome da bi tužitelji imali pravo na bilo kakve koristi po osnovi predmetnog ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja (čl. 374. st. 1. ZOO), a zbog okolnosti koje su nastupile 10 godina nakon isteka predmetne koncesije.
7.3. U odnosu na zahtjev kojim tužitelji traže isplatu temeljem odredbe čl. 374. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tuženik ističe prigovor zastare, budući da je od dospijeća novčane tražbine temeljem navodno sklopljenog Ugovora o koncesiji, kako su je tužitelji naznačili te od podmirenja računa trećim osobama, pa do dana preinake tužbenog zahtjeva proteklo puno više od 3 godine. Osim toga tuženik ističe, da je sporni ugovor doista i sklopljen, sve tražbine tužitelja po istom dospjele bi najkasnije do isteka Ugovora o koncesiji, odnosno 120 dana od dana sklapanja toga ugovora, pa su do dana preinake tužbenog zahtjeva također zastarjele.
8. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju uz tužbu: dokumentacija za nadmetanje (str. 32-61 spisa), obavijest o namjeri davanja koncesija za obavljanje komunalne djelatnosti odlaganja baliranog miješanog komunalnog otpada od 1. listopada 2012., uz ispravak navedene obavijesti (str. 62-72 spisa), Odluka Gradskog Vijeća Grada Varaždina o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja Klasa: UP/I-351-01/13-01/1, Urbroj: 2186/01-02-13-2 od 21. ožujka 2013. (str. 73-82 spisa), rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave od 4. lipnja 2013. (str. 83-94 spisa), presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl- 2611/13-27 od 25. rujna 2014. (str. 95-109 spisa), dopis tuženika 1. tužitelju od 28.lipnja 2013. uz nacrt Ugovora o koncesiji (str. 110-116 spisa), dopis Fonda za zaštitu okoliša od 14. srpnja 2014. (str. 117), dopis 1. tužitelja od 29. svibnja 2014. (str. 118-120 spisa), privremene dozvola i potvrde Upravnih odjela za komunalno gospodarstvo i zaštitu okoliša (str. 121-136 spisa), zaključak Gradskog vijeća Grada Varaždina od 22. svibnja 2014. (str. 137-138 spisa), dopis gradonačelnika Grada Varaždina 1. tužitelju od 10. srpnja 2013. (str. 139-141 spisa), računi, potvrde o plaćanju i druga popratna dokumentacija (str. 142-195 spisa), dopis gradonačelnika Grada Varaždina 1. tužitelju od 24. ožujka 2015. (str. 196-198), Ugovor o neposrednom sudjelovanju Fonda u sufinanciranju zbrinjavanja baliranog otpada od 26. listopada 2010. (str. 199-202), Ugovor o tehničkoj suradnji između BIOINSTITUT d.o.o. i 1. tužitelja od 6. listopada 2014. uz račune i dokaze o plaćanju (str. 203-213), promemorija sa sastanka u Gradskoj vijećnici 10. rujna 2014. (str. 214-215), ponuda od 12. svibnja 2015 te prihvat ponude od 20. svibnja 2015. s prijevodom na hrvatski za istraživanje mogućnosti pripreme bala uz račune i dokaze o plaćanju (str. 216-307 spisa), presuda Visokog upravnog suda RH broj Usž-1044/2023-3 od 6. ožujka 2024. (str. 446-449 spisa), dokumentacija uz podnesak tuženika od 25. veljače 2025. (str. 474-518 spisa), dopis tuženika 1. tužitelju od 17. kolovoza 2016. (str. 539-542 spisa).
8.1. Tužitelji su predlagali još i saslušanje zakonskih zastupnika svih tužitelja te financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja vrijednosti Ugovora o koncesiji i visini izmakle koristi, no sud ove dokazne prijedloge nije usvojio držeći da se radi o nepotrebnim dokaznim prijedlozima, jer je na temelju provedenih dokaza stanje stvari razjašnjeno u mjeri dovoljnoj za odlučivanje o meritumu, iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.
9. Između stranaka nije sporno:
- da je nakon provedenog postupka radi davanja koncesije za obavljanje komunalne djelatnosti odlaganja baliranog miješanog komunalnog otpada s područja grada [adresa] i općina Petrijanec, Sveti Ilija, Trnovec Bartolovečki i Vinica, Gradsko Vijeće Grada Varaždina (ovdje tuženika) donijelo Odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja Klasa: UP/I-351-01/13-01/1, Urbroj: 2186/01-02-13-2 od 21.03.2013. (u daljnjem tekstu: Odluka, str. 73-82 spisa), kojom je izabralo ovdje tužitelje, kao zajednicu ponuditelja, za obavljanje navedene komunalne djelatnosti,
- da je točkom X. navedene Odluke određeno da će davatelj koncesije odabranom ponuditelju ponuditi sklapanje ugovora o koncesiji najkasnije u roku od 10 dana od trenutka kada Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja postane izvršna, odnosno najkasnije u roku od 10 dana od kada protekne razdoblje mirovanja od 15 dana (str. 75 spisa),
- da je Odluka Gradskog Vijeća Grada Varaždina postala izvršna dana 24. lipnja 2013., odnosno dostavom odluke Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave od 4. lipnja 2013. (kojom su odbijene žalbe žalitelja podnesene protiv navedene Odluke).
10. Između stranaka je prvenstveno sporno je li 2. srpnja 2013. između njih sklopljen Ugovor o koncesiji sadržaja kao u točci I. tužbenog zahtjeva, a nastavno na navedeno i ovisno o navedenoj činjenici je sporno je li postalo nemoguće izvršenje obveza tužitelja iz toga Ugovora o koncesiji zbog događaja za koji je odgovoran tuženik te imaju li tužitelji zbog toga pravo temeljem čl. 374. st. 1. ZOO-a potraživati od tuženika utužene iznose (iz točke III., IV. i V. tužbenog zahtjeva).
11. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku, na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz razloga kako slijedi.
12. U odnosu na pitanje sklapanja predmetnog Ugovora o koncesiji, valja napomenuti da iz stanja spisa proizlazi, a između stranaka niti nije sporno, da nakon što je proveden postupak davanja koncesije za obavljanje komunalne djelatnosti i donošenja Odluke Gradskog vijeća Grada [adresa] (ovdje tuženika) od 21.03.2013. o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, parnične stranke nisu potpisale Ugovor o koncesiji. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik 1. tužitelju CE-ZA-R d.o.o. Zagreb uz dopis od 28. lipnja 2013. dostavio nacrt Ugovora o koncesiji, na očitovanje (str. 110-116 spisa), nakon čega se stranke nisu usuglasile o sadržaju ugovora, već je uslijedila komunikacija između parničnih stranaka u kojoj je 1. tužitelj tuženiku ukazivao na određene neusklađenosti u predloženom tekstu Ugovora o koncesiji, dok je tuženik isticao dodatne zahtjeve vezane uz dokazivanje raspolaganja određenim dozvolama, kapacitetima i slično za izvršenje ugovora, no u konačnici Ugovor o koncesiji stranke nikada nisu potpisale.
13. Konkretni postupak davanja predmetne koncesije je, s obzirom na vremensko razdoblje u kojemu se provodio (obavijest gradonačelnika Grada Varaždina o namjeri davanja koncesije je donijeta 1. listopada 2012. -str. 62 spisa), reguliran odredbama Zakona o koncesijama ("Narodne novine" broj 143/2012), koji je tada bio na snazi.
14. Prema odredbi čl. 1. st. 2. navedenog Zakona o koncesijama, koncesija je pravo koje se stječe ugovorom. Prema čl. 30. st. 5. toga Zakona ugovor o koncesiji sastavlja se u pisanom obliku, a potpisuju ga ovlaštena osoba davatelja koncesije i odabrani najpovoljniji ponuditelj ili podnositelj zahtjeva za dobivanje koncesije.
15. Odredbom čl. 290. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., dalje u tekstu ZOO-a), je propisano da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. Kako dakle Zakon o koncesijama propisuje pisani oblik kao obvezatan oblik za ugovore o koncesiji, posljedica nepoštivanja obvezatnosti takvog oblika je odsutnost pravnog učinka istog (čl. 290. st. 1. ZOO-a).
15. Prema navedenom, a s obzirom da predmetni Ugovor o koncesiji parnične stranke nedvojbeno nisu potpisale, nedvojbeno proizlazi da između parničnih stranaka nije sklopljen predmetni Ugovor o koncesiji, odnosno zaključuje se o neosnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže da sud utvrdi da je predmetni Ugovor o koncesiji sklopljen između parničnih stranaka.
16. Ovdje je potrebno napomenuti da, ukoliko su tužitelji smatrali da je predmetni Ugovor o koncesiji sklopljen usmenom pogodbom (a što nisu naveli), moglo bi se eventualno raditi o tzv. osnaženju ugovora kojem nedostaje potreban oblik, u smislu odredbe čl. 294. ZOO-a, kojim je propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. U konkretnom slučaju tužitelji niti ne navode da su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju (već tužbenim zahtjevom traže i da sud utvrdi da je postalo nemoguće izvršenje obveza po tom Ugovoru), odnosno između stranaka nije niti sporno da stranke nisu niti počele s ispunjavanjem svojih obveza iz predmetnog Ugovora o koncesiji, slijedom čega ovdje ne dolazi u primjenu navedena odredba čl. 294. ZOO-a.
17. Također valja ponovno istaknuti da je Odluka Gradskog vijeća o odabiru najpovoljnije ponude kojom je dodijeljena koncesija zajednici ponuditelja, ovdje tužiteljima, postala izvršna s danom 24. lipnja 2013. Točkom X. predmetne Odluke određeno je da će davatelj koncesije odabranom ponuditelju ponuditi sklapanje ugovora o koncesiji najkasnije u roku od 10 dana od trenutka kada odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja postane izvršna, odnosno najkasnije u roku od 10 dana od kada protekne razdoblje mirovanja od 15 dana, a da je odabrani ponuditelj dužan u roku od 10 dana od primitka ugovora dostaviti davatelju koncesije potpisane primjerke ugovora (str. 75 spisa). Prema odredbi čl. 30. st. 3. i st. 1. Zakona o koncesijama davatelj koncesije mora odabranom ponuditelju ponuditi sklapanje ugovora o koncesiji najkasnije u roku od 10 dana o isteka razdoblja mirovanja, a koje iznosi 15 dana od dostave odluke svakom ponuditelju, odnosno 10 dana od dana kada je odluka o davanju koncesije postala izvršna.
17.1. Navedeni rokovi su protekli, a kako se, po stavu ovoga suda, radi o rokovima prekluzivne naravi, i iz tog razloga se konkretni Ugovor o koncesiji nije mogao sklopiti (isto stajalište zauzelo je i tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode - prema očitovanju Klasa: 011-04/13-01/153, Urbroj: 517-04-14-3 od 20. svibnja 2014. – str. 503-505 spisa).
18. Kako prema svemu navedenom nedvojbeno proizlazi da Ugovor o koncesiji (sadržaja kao u toč. I. tužbenog zahtjeva) između parničnih stranaka nije sklopljen, valjalo je iz tog razloga u tome dijelu tužbeni zahtjev odbiti.
19. Neosnovanost navedenog dijela tužbenog zahtjeva povlači za sobom i neosnovanost tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu koji se odnosi na utvrđenje da je s danom 18. prosinca 2023. postalo nemoguće izvršenje obveza tužitelja iz spornog Ugovora o koncesiji, kao i u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja prema tuženiku po osnovi čl. 374. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, temeljem koje odredbe tužitelji traže od tuženika isplate utuženih iznosa.
20. Odredbom čl. 374. st. 1. ZOO-a regulirane su situacije nemogućnosti ispunjenja obveze jedne strane u dvostranoobveznom ugovoru za koju odgovara druga strana i navedena odredba u cijelosti glasi: "Kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranoobveznom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, njezina obveza se gasi, ali ona zadržava svoju tražbinu prema drugoj strani, s tim što se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od vlastite obveze." Dakle radi se o situacijama kada je nakon sklapanja ugovora za jednu ugovornu stranu došlo do nemogućnosti izvršenja njene obveze, zbog događaja za koji odgovara druga strana. No da bi po toj osnovi jedna ugovorna strana zadržala svoju tražbinu prema drugoj ugovornoj (odgovornoj) strani, osnovni preduvjet je da je ugovor sklopljen.
21. Jednako tako, tek potpisivanjem govora o koncesiji koncesionar stječe prava i preuzima obvezu obavljanja djelatnosti iz ugovora o koncesiji, a kako konkretni Ugovor o koncesiji nedvojbeno nije nikada potpisan niti sklopljen, tužitelji nikada nisu iz istog stekli prava i obveze, pa nema osnove za isplatu naknade iz takvog ugovora, odnosno nema osnove za bilo kakve tražbine tužitelja kao ponuditelja koje bi proizašle iz toga Ugovora. Slijedom toga neosnovano tužitelji zahtijevaju od tuženika isplate utuženih iznosa (iz točke III. tužbenog zahtjeva).
22. S obzirom da predmet ovoga spora, nakon preinake tužbenog zahtjeva, više nije zahtjev za naknadu štete zbog nesklapanja Ugovora o koncesiji, za odlučivanje o meritumu više nije bilo od značaja utvrđivati krivnju i ostale pretpostavke odgovornosti za eventualnu štetu zbog nesklapanja spornog Ugovora o koncesiji. Stoga su tvrdnje tužitelja o tome da je isključivo tuženik odgovoran za nepotpisivanje ugovora o koncesiji i to isključivo zbog toga što nije imao osigurano financiranje, kao i sve ostale tvrdnje iznijete u tom pravcu, postale irelevantne. Slijedom navedenoga, nije bilo potrebno provođenje drugih dokaza u smjeru utvrđivanja krivnje za nesklapanje ugovora, kao niti u odnosu na utvrđivanje vrijednosti ugovora i visinu izmakle koristi (toč. 8.1. obrazloženja), a analiza ovih činjenica, neodlučnih za odlučivanje o meritumu, u ovom obrazloženju je ispuštena kao nepotrebna.
23. Temeljem svega navedenoga, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan (točka I. izreke ove presude).
24. Odluka o troškovima parničnog postupka iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te su tužitelji dužni solidarno nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka. Tuženiku su priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 79.141,81 eur. Navedeni iznos troškova sud je bazirao na zahtjevu tuženika za naknadu troška (troškovnik punomoćnika tuženika – str. 550. spisa), vrijednosti predmeta spora (od podnošenja tužbe do 27. ožujka 2025. radi se o vps-u naznačenom u tužbi od 96.290.880,00 kn, odnosno 12.779.996,01 eura, a od 28. ožujka 2025. pa nadalje vps iznosi 101.113,58 eura, što predstavlja ukupni novčani iznos iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva), te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarife).
24.1. Dosuđeni parnični trošak odnosi se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 20.000,00 eura (Tbr. 8.t.1. Tarife), na zastupanje tuženika na ročištu 31.1.2019. iznos od 20.000,00 eura (Tbr. 9./1. Tarife), sastav podneska od 25. veljače 2025. iznos od 20.000,00 eura (Tbr.8.t.1. Tarife), sastav podneska od 25. travnja 2025. iznosu od 1.524,00 eura (Tbr.8.t.1. Tarife), zastupanje tuženika na ročištu 13. svibnja 2025. iznos od 1.524,00 eura (Tbr. 9./1. Tarife), što zbrojeno daje iznos od 63.048,00 eura, čemu se pribraja PDV od 25% na svaku radnju u ukupnom iznosu od 15.762,00 eura (Tbr. 42 Tarife) te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 331,81 eura, što daje ukupni iznos troška od 79.141,81 eur.
24.2. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu 10. travnja 2025. u iznosu od 20.000,00 eura, jer ročište toga dana nije održano (prebačeno je na 13. svibnja 2025.), a nije mu priznat ni zatraženi iznos od po 20.000,00 eura za radnje poduzete nakon 27. ožujka 2025. (kada je smanjena vrijednost predmeta spora), već je za te radnje tuženiku priznat iznos od po 1.524,00 eura za svaku radnju. Stoga je za ukupni iznos od 71.190,00 eura zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog parničnog postupka odbijen.
U Varaždinu 27. lipnja 2025.
Sudac:
Marija Levanić-Škerbić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.
DNA:
1. za tužitelje – pun. Nikola Kokot, odvjetnik u Odvjetničkom društvu MAMIĆ PERIĆ REBERSKI RIMAC d.o.o. u Zagrebu,
2. za tuženika- pun. Željka Brlečić i Predrag Brlečić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri iz Varaždina.
