Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-67/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B OG O G L U H E

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB:52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, protiv tuženika GENIALIS d.o.o., OIB:60202845419, Zadar, Dalmatinskog sabora 8, radi iseljenja i isplate, 27. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GENIALIS d.o.o. OIB: 60202845419 iseliti iz poslovnog prostora u Zadru, Dalmatinskog sabora 8, na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 157m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i predati je u posjed Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 slobodnu od svih osoba i stvari.

II. Nalaže se tuženiku GENIALIS d.o.o. OIB: 60202845419 isplatiti Republici Hrvatskoj na račun Državnih nekretnina d.o.o. iznos od 16.221,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama na sljedeće iznose:

- na iznos od 521,89 eura (siječanj 2024) od 22. siječnja 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (veljača 2024) od 22. veljače 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (ožujak 2024) od 21. ožujka 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (travanj 2024) od 20. travnja 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (svibanj 2024) od 20. svibnja 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (srpanj 2024) od 21. srpnja 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (kolovoz 2024) od 19. kolovoza 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (rujan 2024) od 20. rujna 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (listopad 2024) od 19. listopada 2024.

pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koje kamate teku od 27. ožujka 2025. pa do isplate, te da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu dana 28. ožujka 2025. radi isplate u iznosu od 16.221,89 eura i radi iseljenja i predaje u posjed. U tužbi, u bitnome navodi da je tužiteljica vlasnica poslovnog prostora u Zadru, Dalmatinskog sabora 8, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 157,00 m2, te da je tuženik predmetnu nekretninu koristio od siječnja 2024. do listopada 2024., a naknada za korištenje predmetne nekretnine u navedenom razdoblju da je iznosila ukupno 16.221,89 eura. Nadalje, navodi kako predmetni prostor tuženik da koristi bez valjane pravne osnove. Pojašnjava da visina zakupnine koja se mogla postići na tržištu, a koja prema podacima Grada Zadra za takve prostore u označenom periodu iznosi 10 eura za 1 m2, što znači da visina ostvarene zakupnine bi iznosila 1.570,00 eura mjesečno, uvećano za PDV. Navodi i da su Državne nekretnine d.o.o. više puta pozivale tuženika na primopredaju poslovnog prostora, te da prema izvodu iz otvorenih stavaka Državnih nekretnina d.o.o. na dan 25. listopada 2024. tuženik da duguje tužiteljici iznos od 16.221,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama počevši od:

- na iznos od 521,89 eura (siječanj 2024) od 22. siječnja 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (veljača 2024) od 22. veljače 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (ožujak 2024) od 21. ožujka 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (travanj 2024) od 20. travnja 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (svibanj 2024) od 20. svibnja 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (srpanj 2024) od 21. srpnja 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (kolovoz 2024) od 19. kolovoza 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (rujan 2024) od 20. rujna 2024.

- na iznos od 1.962,50 eura (listopad 2024) od 19. listopada 2024., pa sve do Isplate.

Tužiteljica također navodi kako se prije pokretanja ovog parničnog postupka obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora u skladu sa čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 – dalje ZPP), međutim tuženik da nije odgovorio.

2. Rješenjem suda posl. br. P-67/2025-2 od 7. travnja 2025. tuženik je bio pozvan u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa rješenja i tužbe s prilozima, podnijeti pisani odgovor na tužbu, sukladno odredbi čl. 284. st. 1. i čl. 285. st. 2. ZPP-a. U točki VI. navedenog rješenja stranka je upozorena da ukoliko bude udovoljeno uvjetima za donošenje presude bez održavanja rasprave (čl. 332a. ZPP-a) ili presude zbog ogluhe (čl. 331b. ZPP-a), pripremno ročište neće se održati, nego će se strankama dostaviti pisani opravak presude (čl. 284. st. 5. ZPP-a).

3. Iz spisa je razvidno da je tuženik navedeno rješenje suda zajedno s tužbom i pozivom na podnošenje odgovora tuženika uredno zaprimio putem pošte dana 10. travnja 2025., slijedom čega mu je rok za davanje odgovora na tužbu počeo teći 11. travnja 2025., a istekao 11. svibnja 2025.

4. S obzirom da tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu u ostavljenom roku, da su mu tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio (izvadak iz zemljišne knjige str. spisa 4-21, izvadak otvorenih stavaka Državnih nekretnina d.o.o. str. spisa 22-23, zapisnik o očevidu poslovnog prostora u vlasništvu RH str. spisa 24, dopis Državnih nekretnina d.o.o. tuženiku str. spisa 25, Odluku o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu RH str. spisa 26-27, određivanje početne mjesečne zakupnine za poslovne prostore u Zadru str. spisa 28-31, izračun naknade za korištenje poslovnog prostora – PP5421 str. spisa 32-35, zahtjev za mirno rješenje spora str. spisa 36-40) i činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje poznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženik bio opravdano spriječen podnijeti odgovor na tužbu, sud je temeljem čl. 331.b st. 1. toč. 1.- 4. ZPP-a donio presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev-presudu zbog ogluhe. Pritom je za naglasiti da iz priloženih dokaza proizlazi da je tužiteljica vlasnik poslovnog prostora u Zadru, Dalmatinskog sabora 8 koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 157 m2 što dokazuje izvatkom iz zemljišnih knjiga, ali i zapisnikom o očevidu društva Državne nekretnine d.o.o. od 15. lipnja 2023., a da se poslovnim prostorom koristio ovdje tuženik i to za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, pri čemu je prilikom očevida izvršeno fotografiranje poslovnog prostora (fotografije na str. 34-35). Nadalje, iz priloženih isprava proizlazi da je društvo Državne nekretnine d.o.o. u svojim poslovnim knjigama evidentiralo potraživanje tuženika s osnove korištenja spomenutog poslovnog prostora, te da je od Grada Zadra isto društvo pribavilo podatke o izlicitiranim cijenama zakupnine na lokacijama najbližim spornom poslovnom prostoru. Na temelju takve obavijesti društvo Državne nekretnine d.o.o. izvršilo je izračun naknade za korištenje poslovnog prostora, pritom koristeći i odluku o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu Republike Hrvatske, te je tako utvrđeni iznos naknade knjižen kao tuženikova obveza.

5. Za odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice mjerodavne su odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst – dalje ZV).

Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. U konkretnom slučaju prema utvrđenim činjenicama tužiteljica je vlasnik spornog poslovnog prostora kojega bez pravne osnove koristi tuženik, pa ga je, dakle, povodom tužbe kao zahtjeva vlasnika, dužan tužiteljici predati u posjed.

Prema odredbi čl. 165. st.1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

U ovom dijelu odlučna je i činjenica kvalitete tuženikovog posjeda, a koju se ima ocijeniti sukladno odredbi čl. 18. ZV-a kojom je propisano:

1) Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

(2) Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

(3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. (4) Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.

(5) Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

(6) Poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika - prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika. U konkretnom slučaju iz neosporenih navoda tužiteljice i priloženih isprava proizlazi zaključak da je tuženik nepošteni posjednik zbog čega je dužan tužiteljici naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

Dakle, kao nepošteni posjednik tuženik je dužan tužiteljici platiti naknadu za korištenje njezine nekretnine, a koja zapravo predstavlja iznos zakupnine koju bi tužiteljica mogla ostvariti davanjem tog poslovnog prostora u zakup pri čemu je visina naknade utvrđena ranije spomenutim ispravama (podacima Grada Zadra, odlukom o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu Republike Hrvatske, izračunu naknade za korištenje konkretnog poslovnog prostora te izvatkom otvorenih stavki).

Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno trebalo je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti utvrditi osnovanim i prihvatiti ga, a s obzirom na ispunjenje procesnih pretpostavki i donijeti presudu zbog ogluhe.

Pritom treba naglasiti da tužiteljica u svom zahtjevu za isplatu traži i zakonske zatezne kamate pri čemu ne precizira stopu tih kamata, kao i njihov tijek. Međutim, sud je tužiteljici dosudio zatezne kamate po stopi iz ostalih odnosa, te od dana podnošenja tužbe, budući je podnošenje tužbe jedina nesporna radnja kada tuženik pada u zakašnjenje, a koja je radnja dokazana u ovom postupku.

6. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, čl. 162. i čl. 163. ZPP-a te odredbi Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 126/23), Tbr. 8., Tbr. 48. i Tbr. 52.. Tužiteljici, koja je u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom trebalo je priznati trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora i sastava tužbe u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura.

7. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 27. lipnja 2025.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka.

Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

- tužiteljici po ŽDO Zadar

- tuženiku

- u spis