Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl. br.  P-1017/2024-40

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku iz Poreča, protiv tuženika 1. OI, iz [adresa]. JI, iz [adresa], sada nepoznata boravišta, oboje zastupani po privremenom zastupniku Matku Sanjinu Jovanoviću, odvjetniku iz Poreča, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 17. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te privremenog zastupnika tuženika, dana 27. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], u 1/1 dijela, pa je temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, ovlašten na istoj nekretnini ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, a što su tuženici dužni trpjeti.

II. Nalaže se tužitelju da privremenom zastupniku tuženika Matku Sanjinu Jovanović, odvjetniku iz Poreča, isplati naknadu u iznosu od 600,00 eura, na žiroračun otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. IBAN: [broj bankovnog računa], u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U tužbi tvrdi da zajedno sa tuženicima dolazi upisan kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini, međutim stvarno stanje da ne odgovara zemljišno knjižnom stanju. Predmetna nekretnina da je oduvijek bila u vlasništvu obitelji tužitelja te da se tužitelj, računajući i posjed njegovih pravnih prednika, nalazi u samostalnom, neposrednom, neprekinutom, nesmetanom i poštenom posjedu predmetne nekretnine već više od 60 godina. Predmetnu nekretninu da su koristili djed tužitelja AI i majka tužitelja NI. Predmetnu nekretninu da su ranije posjedovali njegovi pravni prednici, a sada on te da su istu redovito održavali, čistili i koristili u poljoprivredne svrhe. Predmetnu nekretninu da su oduvijek držali kao njihovo isključivo vlasništvo i na njoj izvršavali sva vlasnička ovlaštenja. Nikada nitko ni tužitelju ni njegovim pravnim prednicima da nije zabranjivao ili na drugi način ometao u korištenju i posjedovanju predmetne nekretnine jer da se oduvijek znalo da je predmetna nekretnina njihovo vlasništvo.

2. Rješenjem poslovni broj P-1017/2024 od 09. prosinca 2024. godine tuženicima je postavljen privremeni zastupnik u osobi Matka Sanjina Jovanović, odvjetnika iz Poreča.

3. Tuženici po privremenom zastupniku se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Dalje ističu da su kod Matičnog ureda Poreč ishodili izvadak iz Matice vjenčanih za matično područje Poreč-Parenzo, za godinu 1933. iz koje proizlazi da je PI sklopio brak **.**.1933. s DI, ali da ne može biti siguran da se navedeni izvadak iz Matice vjenčanih odnosi upravo na prvotuženog, ali opreza radi ističe taj prigovor (da je 1933. godina dobna granica za ulazak u brak za predmetno matično područje bila 21 godinu za muškarce jer da je predmetno matično područje u vrijeme sklapanja braka bilo pod Kraljevinom Italijom). Stoga da zaključuje da bi prvotuženi danas, prema navedenim podacima, imao 113 godina te da je izvjesno da isti više nije živ. Zato predlaže da sud odbaci tužbu jer da se radi o nedostacima koji se ne mogu otkloniti.

4. Na temelju provedenih dokaza u spisu sud nije sa sigurnošću mogao utvrditi da li je prvotuženik ista osoba na koju se privremeni zastupnik tuženika poziva iz izvatka iz Matice vjenčanih za matično područje Poreč-Parenzo, zato je sud tuženicima i postavio privremenog zastupnika radi zaštite njihovih prava i interesa u ovom postupku.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (5), izvod iz katastarskog plana (6), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (32-35), Zp-236/58 (36- 37), Rješenje o nasljeđivanju (38-39), posjedovni list (40-45), izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka, izvršen je uvid u ortofotosnimku i prijepis posjedovnih listova (106-111) te su na licu mjesta saslušani svjedoci HI, CI, ĐI i tužitelj kao parnična stranka.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (5) utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo tužitelja u ¼ dijela, prvotuženika u ¼ dijela i drugotuženice u 2/4 dijela. Za tuženike upisana je adresa [adresa] (takva adresa više ne postoji).

8. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je predmetna nekretnina upisana u isti zk. uložak na temelju Rješenja Zp-236/58 od 24. travnja 1958.

9. Očevidom lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka i u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja te privremene zastupnice tuženika, a i svjedoka, utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema službenom katastarskom stanju ima površinu od 5414 m2, u naravi je uređena park šuma, pokošene površine sa pojedinačnim stablima maslina, hrastova, jasena i lovora te da se na istoj nalazi kažun (kameni zidani objekt), na cca sredini zapadne međe, uz suhozid na zapadnoj međi. Predmetna nekretnina je omeđena sa svih strana suhozidom.

10. Svjedokinja HI, rođena 1978., kćerka tužitelja iskazala je da od rođenja živi u [adresa] i otkad je počela pamtiti zna da predmetna nekretnina je bila oduvijek u posjedu njezinog djeda i oca, da su na predmetnoj nekretnini kosili, čistili, održavali i brali masline i nikada nitko im nije osporavao da koriste predmetnu nekretninu. Oduvijek su smatrali da je predmetna nekretnina od njezinog djeda, a nakon njegove smrti 2004. od njezinog oca – tužitelja, a druge braće i sestara njezin otac da nije imao. Tuženike ne poznaje i nikada nije čula za njih.

11. Svjedok CI, rođen 1954. iskazao je da saznanja o predmetnoj nekretnini ima od početka 1980-ih godina, da je osobno kao šogor tužitelja pomagao tužitelju i njegovu ocu AI obrezivati i brati masline i uopće održavati predmetnu nekretninu kad god su ga pitali da im pomogne. Nikada nije čuo ni vidio da bi predmetnu nekretninu koristio bilo tko izvan obitelji tužitelja i njegovog oca, a niti da bi im itko prigovarao zbog korištenja predmetne nekretnine ili da bi polagali bilo kakva prava na predmetnoj nekretnini. Tuženike ne poznaje i nikada nije čuo za njih.

12. Svjedokinja ĐI, supruga tužitelja, iskazala je da se 1977. udala za tužitelja i od tada ima saznanja da je predmetna nekretnina u posjedu njezinog muža, a prije njega njezinog svekra AI te da su predmetnu nekretninu koristili kao svoju jer su je održavali, obrezivali i brali masline, pilili drva za ogrijev, a ostatak površine kosili. Otac tužitelja da je predmetnu nekretninu obrađivao do smrti 2004., a nakon njegove smrti da je nastavio koristiti tužitelj na način da je obrezuje i bere masline, kosi, sječe drva i nikada da im nitko u tome nije osporavao ili prigovarao. Izričito tvrdi da su bili uvjerenja da je predmetna nekretnina njihovo vlasništvo i tek nedavno da su saznali da se ne vodi upisana u cijelosti na ime njezinog supruga. Svekar da je imao više nekretnina i nakon njegove smrti da nisu pojedinačno pregledavali brojeve parcela.

13. Tužitelj je iskazao da u cijelosti potvrđuje iskaze svih saslušanih svjedoka jer da su svi iskazivali istinito, točno, da za drugotuženicu nema nikakvih saznanja, a prvotuženika da je vidio kada je tužitelj bio mali, ali ništa više o njemu ne zna.

14. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i tužitelja sud je nesporno utvrdio da su tužitelj, a prije njega njegov pravni prednik, otac AI bili u mirnom, posljednjem, samostalnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine najmanje 40 godina. Svjedoci su iskazivali sigurno, uvjerljivo, zato je sud prihvatio iskaz svjedoka i tužitelja, vjerodostojnim.

15. Iz provedenih dokaza je dakle utvrđeno da je posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit više od 40 godina, te da tužitelj do prije podnošenja ove tužbe nije znao da predmetna nekretnina ne bi bila njegovo i zemljišnoknjižno vlasništvo u cijelosti.

16. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti u smislu da uvjerenje o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

17. Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da posjed predmetne nekretnine nije nikad bio oduzet niti smetan tužitelju i njegovom pravnom predniku (ocu AI), te da je tužitelj (i njegov pravni prednik) u posjedu predmetne nekretnine najmanje 40 godina.

18. Tuženici osporavaju tužitelju pravo vlasništva.

19. U ovom postupku, primjenom instituta dosjelosti, poštenje posjeda se pretpostavlja, a nasljednik se smatra poštenim posjednikom. Sama činjenica da su kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini upisani tuženici, ne čini posjed tužitelja nepoštenim, jer u protivnom institut dosjelosti ne bi imao smisla.

20. Što se tiče posjeda predmetne nekretnine niti jedan od svjedoka, niti tužitelj, nisu iskazivali kontradiktorno onome drugome, niti demantirali iskaz ovog drugog, a što se tiče materijalnih dokaza u spisu, vlasništva (izvatka iz zemljišne knjige), ta isprava se odnosi na vlasništvo, a ne posjed, tako da niti jedan dokaz ne demantira iskaz svjedoka i tužitelja glede posjeda. Kako je već naprijed navedeno tužitelj je u poštenom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine, uključujući i svog pravnog prednika najmanje 40 godina. Teret dokaza glede poštenja posjeda bio je na tuženicima, međutim tuženici niti jednim dokazom nisu dokazali nepoštenje posjeda tužitelja.

21. Odredba čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema čl. 3 istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost).

22. Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema st. 3. istog članka nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je morao s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

23. Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi tužitelj znao, a niti je to morao znati da predmetna nekretnina koju je koristio njegov pravni prednik, a potom on ne bi bila njegovo vlasništvo.

24. Prema čl. 18 st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

25. Prema čl. 11 st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik.

26. Prema čl. 11 st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se presumiraju, ali se može dokazati i suprotno. Na tuženicima je bio teret dokaza da posjed tužitelja nije pošten, međutim tuženici to nisu dokazali, niti je u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno nepoštenje posjeda tužitelja.

27. Kroz posjedovanje predmetnih nekretnina u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnine, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO- a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf 328).

28. Iz niti jednog od provedenih dokaza se ne može, sa stupnjem izvjesnosti, utvrditi da je tužitelj znao, odnosno, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (paragraf 326 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

29. Tužitelj, ni njegov pravni prednik, posjed predmetne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, (paragraf 345 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ,), a nije utvrđeno da ne bi imao pravo na posjed. Pravni prednik tužitelja je predmetnu nekretninu stekao još za vrijeme kada je na snazi bio Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) i u konkretnom slučaju ispunile su se potrebne pretpostavke koje su bile propisane u paragrafima 1452-1477 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

30. S obzirom na sve naprijed navedeno pravni prednik tužitelja bio je u posjedu predmetne nekretnine do svoje smrti (2004.), a nije dokazano da bi njegov posjed bio nesamostalan ili nepošten, a nakon njegove smrti u posjedu predmetne nekretnine je tužitelj kao nasljednik svog oca, te je dosjelošću stekao predmetnu nekretninu, u cijelosti.

31. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršava samo tužitelj, pa je taj raskorak trebalo uskladiti sa pravnim stanjem.

32. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

33. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u točki I izreke.

34. Privremenom zastupniku tuženika priznat je trošak za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištima 17. 04. 2025. i 17.06.2025. za svaku radnju po 200,00 eura što ukupno iznosi 600,00 eura. Iz pravnog shvaćanja danog od strane Vrhovnog suda RH pod brojem Su IV-148/2018 od 21. studenog 2018. troškove za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, neovisno o uspjehu u sporu. Naknada za obavljanje pravnih poslova privremenog zastupnika koji je odvjetnik određuje se u skladu sa Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Visina priznatog i obračunatog troška privremenom zastupniku temelji se na tarifnom broju 8.1, 9.1, 52 i 54 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023).

35. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo, 27. lipnja 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Privremenom zastupniku tuženika