Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska ulica 1

Poslovni broj: Povrv-138/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu Hugu Wedemeyeru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja TOVEDO d.o.o., OIB 58747941387, Klin 31, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Marinković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vl. obrta [obrt]“, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Božidar Klepač, odvjetnik u Varaždinu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 27. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu 27. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Andreasa Varge iz Preloga poslovni broj Ovrv-4719/2024, UPP/OS-Ovrv- 589/2024 od 24. rujna 2024. te se nalaže tuženiku ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vl. obrta [obrt]“, [adresa], isplatiti tužitelju TOVEDO d.o.o., OIB 58747941387, Klin 31, Zagreb, iznos od 11.725,36 eura uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 2.512,11 eura od 25. rujna 2021.,

- na iznos od 292,89 eura od 30. rujna 2021.,

- na iznos od 994,07 eura od 30. rujna 2021.,

- na iznos od 6.370,69 eura od 2. listopada 2021.,

- na iznos od 427,69 eura od 5. listopada 2021.,

- na iznos od 161,03 eura od 6. listopada 2021.,

- na iznos od 16,91 eura od 6. listopada 2021.,

- na iznos od 146,29 eura od 14. listopada 2021.,

- na iznos od 247,34 eura od 21. listopada 2021.,

- na iznos od 556,34 eura od 22. listopada 2021.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 339,06 eura uvećane za pripadajuće zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, odnosno od 24. rujna 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt]“, [adresa], naknaditi tužitelju TOVEDO d.o.o., OIB 58747941387, Klin 31, Zagreb, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.413,71 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate tekuće od 27. lipnja 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, i to za iznos od 62,50 eura, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 1-12 spisa) nakon čega je javni bilježnik Andreas Varga iz Preloga donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 4719/2024, UPP/OS-Ovrv-589/2024 od 24. rujna 2024. (list 19 spisa), kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, sada tuženika, radi naplate tražbine ovrhovoditelja, sada tužitelja, u iznosu od 11.725,36 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 339,06 eura također uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

2. Ovršenik, sada tuženik, je podnio pravodoban prigovor protiv rješenja o ovrsi (list 25-26 spisa) u kojem u cijelosti osporava navedeno rješenje o ovrsi i to osnovu i visinu tražbine, navodeći u bitnome da nema dugovanja prema ovrhovoditelju, kao i da mu nije poznato na što se tražbina odnosi. Ističe i prigovor zastare. Zaključno, predlaže da sud postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U povodu prigovora ovršenika, sada tuženika, Općinski sud u Čakovcu je rješenjem poslovni broj Povrv-123/2024-2 od 11. listopada 2024. (list 33-35 spisa) stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi, postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

4. Podneskom od 17. siječnja 2025. (list 59-63 spisa) tužitelj se očitovao na prigovor tuženika te naveo da su prigovori tuženika u cijelosti neutemeljeni i usmjereni na odugovlačenje postupka. Nadalje, tužitelj navodi da su tuženik ZZ, vlasnik obrta [obrt]", kao i njegovi roditelji HZ i RZ kao bivši vlasnici obrta istoga naziva, stalni kupci proizvoda iz asortimana tužitelja već više od 15 godina. Pojašnjava da je 3. studenoga 2004. pod MBO [matični broj osiguranika] HZ osnovala obrt [obrt]" koji je i danas aktivan uz napomenu da je uvidom u obrtni registar vidljivo da je temeljem ugovora o ortaštvu dana **.**.2022. ZZ pristupio obrtu dok je dana **.**.2022. HZ istupila iz obrta. Obrt [obrt]" komunicirao je s tužiteljem preko svo troje članova obitelji kroz razdoblje dulje od 15 godina koliko je tuženik bio kupac proizvoda iz asortimana tužitelja koje je tada uredno plaćao. Tužitelj je s tuženikom kroz razdoblje od više od 15 godina bio u stalnom poslovnom odnosu u kojem su stranke uspostavile praksu poslovne suradnje koja se temeljila na narudžbama robe od strane tuženika, ponudi tužitelja, prihvatu ponude od strane tuženika i isporuci robe od strane tužitelja uz ispostavljanje računa. Na navedeni način ugovorena je i isporuka ukupno 8000 majica u 4 veličine, te su tužitelj i tuženik ugovorili i sve bitne sastojke ugovora uključujući specifikaciju proizvoda, cijenu, rokove isporuke i rokove plaćanja uključujući i obvezu izdavanja zadužnice kao sredstva osiguranja. Međutim, tuženik je propustio podmiriti račune ispostavljene od strane tužitelja za isporučenu robu usprkos tome što je HZ u e-mailu od 6. veljače 2023. u cijelosti priznala postojanje "velikog duga" i ponudila tužitelju da se taj dug "odradi". Isto tako e-mailom od 27. ožujka 2023. tužitelj je obavješten o postojanju određene količine majica za povrat koji je i odobren i za koji je izdan račun broj 1282/01/100 u iznosu od -2.680,43 eura koji predstavlja knjižno odobrenje za umanjenje tuženikovog duga za navedeni iznos. Dakle, tužitelj ističe da na temelju utuženih računa potražuje iznos od 11.725,36 eura. Nadalje, tužitelj navodi da je od tuženika zahtijevao da mu potvrdi Izvod otvorenih stavaka, pa je tuženik e-mailom od 21. veljače 2022. dostavio tužitelju potvrđeni Izvod otvorenih stavaka na kojem upisano mjesto i datum Čakovec, 21. veljače 2022. te je otisnut pečat i stavljen potpis tuženika odnosno tadašnjeg vlasnika obrta HZ.

4.1. Slijedom svega navedenog, tužitelj ističe da su u cijelosti neutemeljeni i paušalni navodi tuženika da nema dospjelog dugovanja prema tužitelju, da mu tužitelj navodno nije pojasnio što točno potražuje od tuženika, kao i da tuženik nije ranije bio obaviješten o postojanju bilo kakvog duga prema tužitelju, a isto tako u cijelosti je neutemeljen i tuženikov prigovor zastare, budući da se u konkretnom slučaju nesporno radi o tražbini iz trgovačkog ugovora o prometu robe i usluga za koju vrijedi zastarni rok od 3 godine propisan odredbom čl. 228. Zakona o obveznim odnosima, a navedeni rok ni za jedan utuženi račun nije protekao prije podnošenja ovršnog prijedloga. Stoga tužitelj predlaže da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, te da obveže tuženika da tužitelju naknadi parnične troškove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

5. U podnesku od 14. veljače 2025. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 17. siječnja 2025. na način da navodi da tuženik u potpunosti osporava vjerodostojnost i zakonitost računa koje je tužitelj dostavio uz podneska od 17. siječnja 2025. s obzirom da je OIB kupca naveden na priloženim otpremnicama različit od OIB [osobni identifikacijski broj]a kupca navedenog na utuženim računima. Tuženik ističe da ZZ nije bio vlasnik obrta [obrt] u vrijeme izdavanja utuženih računa 2021. godine, pa se stoga njegov OIB ne može nalaziti na utuženim računima. ZZ postao je vlasnik obrta 30. lipnja 2022. Slijedom navedenog, tuženik ističe da su utuženi računi krivotvoreni i izrađeni naknadno za potrebe ovog postupka te u spis predmeta dostavlja dva originalna računa pribavljena od ranijih vlasnika obrta.

5.1. Slijedom navedenog, tuženik osporava sve navode iznesene u podnesku tužitelja od 17. siječnja 2025. te dodatno ističe da, s obzirom da u vrijeme izdavanja predmetnih računa nije bio vlasnik niti ortak u obrtu [obrt], nema osobnih saznanja je li korišteno pravo na odbitka pretporeza po predmetnim računima.

6. U podnesku od 13. ožujka 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz podneska od 14. veljače 2025. na način da isti navodi da je, s obzirom da je ZZ **.**.2022. pristupio u obrt, a da je **.**.2022. HZ istupila iz obrta, a što je vidljivo iz izvatka iz obrtnog registra za obrt TEKSTILNA GALANTERIJA "PANIĆ" pod MBO [matični broj osiguranika], tužitelj u svom informatičkom sustavu za praćenje kupaca izvršio promjenu osobnih podataka vlasnika obrta. Prilikom ispisa utuženih računa tužitelj je pogreškom iz informatičkog sustava ispisao utužene račune s izmijenjenim podacima, pa stoga dostavlja izvornike računa iz arhive na kojima su navedeni podaci obrta koji su vrijedili u vrijeme izdavanja računa 2021. godine. Svi utuženi računi nedvojbeno su ispostavljeni obrtu [obrt]" koji je aktivan od 3. studenoga 2004., a kojeg je danas vlasnik ZZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Nadalje, tužitelj ističe da u skladu s odredbama čl. 35. st. 2. i čl. 36. st. 1. Zakona o obrtu, tuženik odgovara za obveze obrta cjelokupnom svojom imovinom, budući da je propisano da ako fizička osoba pristupi u obrt ili istupi iz zajedničkog obrta, da se obavljanje obrta nastavlja.

7. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu predmeta i to: listu otvorenih stavki (list 12 i 108 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 64 – 68 i 158 - 159 spisa), e-mail korespondenciju između stranaka (list 69 – 79 i 109 - 110 spisa), račune br. 2993/01/100 od 10.8.2021. (list 80 spisa), br. 3072/01/100 od 17.8.2021. (list 82 spisa), br. 3694/01/100 od 29.9.2021. (list 84 spisa), br. 3695/01/100 od 29.9.2021. (list 86 - 87 spisa), 3747/01/100 od 4.10.2021. (list 90 – 91 spisa), br. 3772/01/100 od 5.10.2021. (list 94 spisa), 3781/01/100 od 5.10.2021. (list 96 spisa), br. 3920/011/100 od 13.10.2021. (list 98 spisa), br. 4022/01/100 od 20.10.2021. (list 100 spisa), br. 4050/01/100 od 21.10.2021. (list 102 – 103 spisa), br. 1282/01/100 od 2.5.2023. (list 106 spisa), otpremnice br. 2944 od 10.8.2021. (list 81 spisa), br. 3019 od 17.8.2021. (list 83 spisa), br. 3620 od 29.9.2021. (list 85 spisa), br. 3621 od 29.9.2021. (list 88 - 89 spisa), otpremnicu br. 3673 od 4.10.2021. (list 92 – 93 spisa), br. 3698 od 5.10.2021. (list 95 spisa), br. 3707 od 5.10.2021. (list 97 spisa), br. 3844 od 13.10.2021. (list 99 spisa), br. 3940 od 20.10.2021. (list 101 spisa), br. 3968 od 21.10.2021. (list 104 - 105 spisa), financijsko/analitičku karticu tužitelja za period 1.1.2023. – 14.1.2025. (list 107 spisa), obavijest Porezne uprave od 3.02.2025. (list 118 spisa), ponudu tužitelja od 9.8.2021. (list 125 spisa), račune tužitelja br. 3072/01/100 od 17.8.2021. (list 126 spisa) i br. 2993/01/100 od 10.8.2021. (list 127 spisa), račune tužitelja dostavljene uz podnesak od 13. ožujka 2025. i to br. 4050/01/100 od 21.10.2021. (list 132 – 133 spisa), br. 4022/01/100 od 20.10.2021. (list 134 spisa), br. 3920/01/100 od 13.10.2021. (list 135 spisa), br. 3781/01/100 od 5.10.2021. (list 136 spisa), br. 3772/01/100 od 5.10.2021. (list 137 spisa), br. 3747/01/100 od 4.10.2021. (list 138 – 139 spisa), br. 3695/01/100 od 29.9.2021. (list 140 – 141 spisa), br. 3964/01/100 od 29.9.2021. (list 142 spisa), br. 3072/01/100 od 17.8.2021. (list 143 spisa) i br. 2993/01/100 od 10.8.2021. (list 144 spisa), bjanko zadužnicu od 9.08.2021. (list 151 – 156 spisa), FINA specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-3064/21-1 od 14.03.2025. (list 157 spisa), podnesak Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i turizam Odsjek za obrt i poduzetništvo Međimurske županije od 20.03.2025. uz dostavljeni Ugovor o ortaštvu u zajedničkom obavljanju obrta i Sporazum o prestanku ugovora o ortaštvu (list 162 – 164 spisa).

7.1. Sud je proveo i personalni dokaz saslušanjem direktorice tužitelja, EZ, dok je ZZ, kao vlasnik obrta, uskratio svoj iskaz na ročištu održanom 14. ožujka 2025. pri čemu se napominje da je isti bio propisno upozoren u smislu odredbe čl. 265. st. 2. i čl. 269. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.725,36 eura, a na temelju utuženih računa za isporučenu robu i to obrtu [obrt]“.

9. Između stranaka je sporna kako osnova, tako i visina tražbine tužitelja, a posebice je sporno odgovara li sadašnji vlasnik obrta za eventualne dugove nastale u vrijeme ranije vlasnice obrta, HZ, dakle, sporna je pasivna legitimacija tuženika.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim iz razloga koji se navode u nastavku ove presude.

11. Prije svega valja reći da je u konkretnom slučaju relevantna odredba čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

12. Iz materijalne dokumentacije relevantne za predmet spora, sud je utvrdio sljedeće:

- iz liste otvorenih stavaka te financijsko/analitičke kartice proizlazi da tužitelj u svojim knjigama ima zavedeno potraživanje prema obrtu [obrt]“ u iznosu od 11.725,36 eura,

- iz Izvatka iz obrtnog registra proizlazi da je sadašnji vlasnik obrta ZZ, dok je ranije vlasnica obrta bila HZ – ZZ pristupio je u obrt na temelju Ugovora o ortaštvu od 27. lipnja 2022., dok je iz obrta 30. lipnja 2022. istupila HZ i to na temelju Sporazuma o prestanku Ugovora o ortaštvu od 29. lipnja 2022.

- iz e-mail korespondencije proizlazi da je obrt [obrt]“ naručio robu od tužitelja, a za isporuku koje robe su ispostavljeni utuženi računi,

- iz e-mail koji je HZ uputila tužitelju 21. veljače 2022. proizlazi da je istim HZ tužitelju dostavila potvrđeni Izvod otvorenih stavaka,

- iz dostavljenih računa uz podnesak tužitelja od 17. siječnja 2025. proizlazi da je na istima naznačen osobni identifikacijski broj ZZ (koji u vrijeme izdavanja istih nije bio vlasnik obrta), dok je na naknadno dostavljenim računima uz podnesak tužitelja od 13. ožujka 2025., koji se odnose na istu tražbinu tužitelja, naznačen osobni identifikacijski broj HZ (koja je bila vlasnica obrta u vrijeme izdavanja spornih računa).

12.1. Ostalu dokumentaciju sud nije našao kao relevantnu za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari.

13. Nadalje, vezano uz sporne činjenice sud je proveo i dokaz saslušanjem direktorice tužitelja EZ.

13.1. Prilikom saslušanja ista je navela da je suradnja s Tekstilnom galanterijom Panić trajala petnaestak godina, ali u počecima je to bila suradnja manjeg obujma te je vrijednost te suradnje bila nekih 7 – 10.000,00 kuna godišnje. U jednom trenutku, u kolovozu 2021. javio se RZ i rekao da radi na jednom većem projektu „Zagrebi i pomiriši“ te da će se majice prodavati u KONZUMU te direktorica tužitelja navodi da je ona ocijenila da je taj projekt zanimljiv i dala je odličnu ponudu cijene i oni su tu ponudu i prihvatili. Radilo se o narudžbi nekih 7- 8.000 majica, s time da je isporuka išla u dva dijela, radilo se o nekoliko dana, a prava isporuka bila je u vrijednosti od 3.583,52 eura, a druga isporuka u vrijednosti od 6.370,69 eura. Također, s obzirom da je taj projekt tek započinjao, direktorica je navela da je dala i nešto dužu odgodu plaćanja, 45 dana, kako bi obrt uspio otisnuti te majice, a kako je dosadašnja suradnja ipak bila manjeg obujma, zatražila je da obrt dostavi i bjanko zadužnicu kao osiguranje plaćanja. Tu prvu narudžbu je ona osobno dogovorila, a daljnje poslove vodila je njezina suradnica. U jednom trenu, krajem 2021., tužitelj je utvrdio da obrt ne vrši plaćanje za isporučenu robu te je stoga daljnja isporuka robe obustavljena. Tada se javio RZ, koji je predlagao da se plaćanje izvrši kompenzacijom, ali direktorica tužitelja ističe da je to odbila jer je tužitelj ionako "išao sa niskom maržom od 7 %" te je im je rečeno da će ih tužitelj još malo pričekati. Napomenula je i da prilikom ugovaranja nije dogovoreno plaćanje kompenzacijom, niti bi ona na to pristala. Dug je krajem 2021. iznosio 14.405,78 eura, što je premašivalo i iznos na koji je bila bjanko zadužnica. Direktorice tužitelja je navela da je tužitelj na kraju 2021. poslao Tekstilnoj galanteriji Panić izvadak otvorenih stavki i gospođa HZ je 21. veljače 2022. potvrdila taj izvadak. Prošlo je još neko vrijeme i tada se javio RZ i rekao da će oni zatražiti neki kredit kojim bi podmirili dugovanje. S obzirom da se dalje ništa nije događalo, tužitelj je aktivirao bjanko zadužnicu početkom 2023., ali po zadužnici se nije uspio naplatiti. Nakon toga se e-mailom javila HZ te je navela da projekt nije uspio, da je dio majica ostao (2000 komada) i da bi oni te majice vratili, na što je direktorica tužitelja pristala uz uvjet da su majice neotisnute, a s obzirom da su bile neotisnute, izdano je odobrenje te je ukupni dug umanjen te je stoga preostalo dugovanje upravo ono koje tužitelj potražuje u ovom postupku. Direktorica tužitelja je napomenula da je dala prijedlog HZ da se za ostatak duga 50 % plati, a 50 % zatvori putem kompenzacije na način da obrt izvrši usluge tiska za projekte tužitelja, ali to u konačnici nije realizirano. S obzirom da se bližio rok zastare, pokrenut je ovaj postupak, ali direktorica tužitelja ističe da tužitelj nikada nije bio upozoren na promjenu vlasništvu obrta. Nadalje, direktorica tužitelja pojasnila je i da se postupak prisilne naplate pred Financijskom agencijom vodi za iznos od 13.272,28 eura, dok se u ovom postupku potražuje iznos od 11.725,36 eura iz razloga što je u međuvremenu ukupni dug umanjen za izdano odobrenje koje se odnosi na vraćene, neotisnute majice. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, da pojasni razliku između računa dostavljenog uz podnesak tužitelja od 17. siječnja 2025. (račun broj 4050/01/100 - list 102) i računa dostavljenog uz podnesak od 13. ožujka 2025. (račun broj 4050/01/100 - list 132), direktorica tužitelja pojasnila je da je razlika u zaglavlju računa, s obzirom da je račun s lista 102 sa sadašnjim zaglavljem koje koristi tužitelj, dok je račun s lista 132 sa starijim zaglavljem kojeg je nekad koristio tužitelj te je pojasnila da se radi o istim računima izdanima 21. listopada 2021., s time da je račun s lista 132 spisa iz registratora, tj. arhive, a račun s lista 102 je isprintan iz poslovnog sustava pa zato ima novo zaglavlje. Istaknula je da je prije printanja računa s lista 102 tužitelj od strane punomoćnika obavješten da je došlo do promjene vlasnika obrta i tada je u informatičkom sustavu došlo do tzv. pretapanja te je OIB ZZ povezan s Tekstilnom galanterijom Panić i iz tog razloga je na isprintanom računu OIB ZZ. Napomenula je i da je tužitelj poslovao i sa samim ZZ, koji je imao svoj obrt i isti je kupovao majice te je bio zaveden pod svojim OIB [osobni identifikacijski broj]om, a posebno je bila zavedena HZ sa svojim OIB [osobni identifikacijski broj]om kao poslovnim partnerom.

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušane direktorice tužitelja EZ s obzirom da je isti bio u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu predmeta, detaljan i životno logičan. Isto tako, sudu je prihvatljivo i pojašnjenje direktorice tužitelja vezano uz razliku u računima dostavljenima uz podnesak od 17. siječnja 2025. i 13. ožujka 2025. glede zaglavlja i osobnog identifikacijskog broja pridruženog predmetnom obrtu, odnosno pojašnjenje da se zapravo radi o istim računima, samo da su oni dostavljeni uz podnesak od 17. siječnja 2025. otisnuti naknadno iz informatičkog sustava tužitelja u trenutku kada je obrtu pridružen osobni identifikacijski broj novog vlasnika obrta, dok računi dostavljeni uz podnesak 13. ožujka 2025. predstavljaju originalne račune pohranjene u fizičkom obliku u arhivi tužitelja pa stoga sadrže osobni identifikacijski broj ranije vlasnice obrta.

15. Na temelju tako provedenih materijalnih i personalnih dokaza sud je izveo sljedeće zaključke o spornim činjenicama.

16. Prije svega, sud je na temelju Izvatka iz obrtnog registra utvrdio da je kao sadašnji vlasnik obrta [obrt]" upisan ZZ, dok je ranija vlasnica obrta bila HZ. Nadalje, vidljivo je da je ZZ pristupio u predmetni zajednički obrt kao ortak 27. lipnja 2022. i to na temelju Ugovora o ortaštvu u zajedničkom obavljanju obrta od 27. lipnja 2022., dok je svega tri dana kasnije iz obrta istupila HZ i to na temelju Sporazuma o prestanku ugovora o ortaštvu od 29. lipnja 2022. te je od tada kao jedini vlasnik obrta upisan ZZ. Nadalje, iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta, i to e-mail korespondencije te utuženih računa s pripadajućim otpremnicama, sud je nedvojbeno utvrdio da su tužitelj i obrt [obrt]" kojeg je tada vlasnica bila HZ u kolovozu 2021. sklopili ugovore o kupoprodaji robe – majica, a prema ponudama br. 4419/01/603 od 9. kolovoza 2021. i br. 3072/01/100 od 17. kolovoza 2021. Dakle, razvidno je da u vrijeme sklapanja ugovora vlasnik obrta nije bio ZZ, međutim, navedeno, prema mišljenju ovog suda, ne oslobađa tuženika od obveze plaćanja kupoprodajne cijene prema predmetnim ugovorima, odnosno utuženim računima. Naime, ZZ je 27. lipnja 2022. pristupio kao ortak u obrta [obrt]" – zajednički obrt, dok je svega tri dana kasnije, 30. lipnja 2022., iz obrta istupila HZ i to na temelju Sporazuma o prestanku ugovora o ortaštvu od 29. lipnja 2022., dakle, na navedeni način tuženik je postao jedini vlasnik obrta, odnosno, na istog je prešla cjelokupna imovinska cjelina – obrt, a sve u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZOO-a. Navedenom odredbom ZOO-a propisano je da osoba na koju prijeđe na temelju ugovora neka imovinska cjelina (poduzeće i sl.) pojedinca ili pravne osobe, ili dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno na njezin dio, pored dotadašnjeg imatelja i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njezine aktive. Nadalje, odredbom čl. 102. st. 2. ZOO-a propisano je pak da odredba ugovora kojom bi se isključivala ili ograničavala odgovornost utvrđena u stavku 1. ovoga članka nema pravni učinak prema vjerovnicima. Sud smatra da Sporazum o prestanku ugovora o ortaštvu od 29. lipnja 2022. predstavlja upravo takav ugovor o prijenosu imovinske cjeline. Zbog toga je tuženik dužan, solidarno s ranijom (su)vlasnicom obrta, podmiriti dugove koje ta imovinska cjelina ima prema vjerovniku, ovdje tužitelju. Kako dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen (čl. 43. st. 1. ZOO-a), prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, kao što i tuženik neosnovano navodi da tužitelj ne može voditi i postupak prisilne naplate po bjanko zadužnici i ovaj parnični postupak. Nadalje, teret dokaza da dugovi (pasiva) imovinske cjeline premašuje njenu aktivu bio je na tuženiku koji u tom smislu nije ponudio nikakve dokaze.

16.1. Visinu tražbine tužitelja sud je nedvojbeno utvrdio na temelju dostavljenih utuženih računa te dostavljene financijsko/analitičke kartice za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 14. siječnja 2025. s time da je iz predmetne kartice vidljivo da je tužitelj dio dugovanja zatvorio odobravanjem povrata robe u iznosu od 2.680,43 eura, tako da preostalo dugovanje iznosi 11.725,36 eura, a što predstavlja upravo utuženi iznos u ovom parničnom postupku. Nadalje, sud je uzeo u obzir i činjenicu da je HZ, tadašnja vlasnica obrta svojim potpisom i pečatom potvrdila dostavljeni Izvod otvorenih stavki i isti e-mailom dostavila tužitelju 21. veljače 2022. Napominje se da iz računa dostavljenih uz podneska tužitelja od 17. siječnja 2025. doista proizlazi da je na istima naveden osobni identifikacijski broj ZZ (koji u vrijeme izdavanja nije vlasnik obrta), međutim, sud smatra da navod tuženika kako su predmetni računi krivotvoreni nije osnovan. Naime, sud je u tom smislu prihvatio iskaz direktorice tužitelja koja je navela da je nakon promjene u vlasničkoj strukturi obrta u informatičkom sustavu tužitelja došlo do tzv. pretapanja, odnosno osobni identifikacijski broj novog vlasnika obrta ZZ povezan je sa samim obrtom te je iz tog razloga prilikom naknadnog ispisa računa za potrebe ovog postupka na istima naveden osobni identifikacijski broj ZZ, a ne HZ, tadašnje vlasnice obrta. Osim toga, tužitelj je uz podnesak od 13. ožujka 2025. dostavio originalne račune iz svoje vlastite arhive (tužitelj je obvezan čuvati račune u skladu s važećim poreznim i računovodstvenim propisima) te je na njima jasno naznačen osobni identifikacijski broj HZ koja je bila vlasnica obrta u trenutku izdavanja utuženih računa, a koji osobni identifikacijski broj se nalazi i na pripadajućim otpremnicama uz račune.

16.2. Nadalje, vezano uz prigovor zastare, valja reći da je u konkretnom slučaju relevantna odredba čl. 228. ZOO-a kojom je propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, s time da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Imajući u vidu navedeno zakonsku odredbe, kao i to da je datum dospijeća najranijeg utuženog računa 24. rujna 2021., dok je ovaj postupka pokrenut 3. kolovoza 2024., to je razvidno da trogodišnji zastarni rok nije protekao do dana pokretanja ovog postupka, pa je stoga tuženikov prigovor zastare neosnovan.

17. Imajući u vidu gore navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio kako je tužitelj kao prodavatelj na temelju sklopljenih ugovora o kupoprodaji isporučio robu obrtu [obrt] "PANIĆ" kojeg je sada vlasnik tuženiku upravo u utuženom iznosu te je time ispunio svoju obvezu iz čl. 376. st. 1. ZOO-a, dok tuženik, kao osoba na koju je prešla imovinska cjelina – obrt, nije izvršio svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene.

18. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja te primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog u dijelu kojem je naloženo platiti tuženiku iznos od 11.725,36 eura zajedno sa zateznim kamatama, a koje zatezne kamate su odmjerene u skladu s odredbom čl. 29. ZOO-a, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 339,06 eura, o čemu je odlučeno u toč. I. izreke presude.

19. O troškovima ovršnog postupka riješeno je u toč. I. izreke presude, a o troškovima parničnog postupka riješeno je u toč. II. izreke presude, a sve na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) s obzirom da je odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife propisana primjena tarife i vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, kao i odredbe Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22, dalje u tekstu: Pravilnik).

20. Kao opravdani ovršni trošak tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 eura, trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura (čl. 7. Pravilnika), kao i trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 61,25 eura (čl. 5. Pravilnika), sve uvećano za pripadajući iznos PDV-a po stopi od 25%, odnosno ukupno 339,06 eura.

21. Kao opravdani parnični trošak tužitelju je u smislu čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava podneska od 17. siječnja 2025. i 13. svibnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanima 31. siječnja 2025., 14. ožujka 2025. i 27. svibnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 1.000,00 eura, na koji iznos tužitelj ima pravo i na PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife, što sveukupno iznosi 1.250,00 eura. Nadalje, tužitelju ima pravo i na trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 163,71 eura. Dakle, tužitelj sveukupno pripada pravo na naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.413,71 eura, koji iznos je sud naložio da tuženik plati tužitelju, a na koji iznos tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate i to od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a kojom je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

21.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. ožujka 2025. u traženom iznosu od 50,00 eura uvećano za pripadajući PDV s obzirom da sud navedeni podnesak nije smatrao potrebnim u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a jer je tužitelj sve navedeno mogao iznijeti na ročištu održanom 14. ožujka 2025., pa je u tom dijelu, i to za iznos od 62,50 eura, odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova kao neosnovan.

21.2. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

22. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 27. lipnja 2025.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1.) Tužitelju, po punomoćniku Vinku Marinkoviću, odvjetniku u Zagrebu

2.) Tuženiku, po punomoćniku Božidaru Klepaču, odvjetniku u Varaždinu