REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1398/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. svibnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŠĆ, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Domagoja Kovača iz Zagreba i zamjenice punomoćnika tuženika ŽĆ odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o.

Zagreb, dana 27. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 385,89 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 3,13 eur od 30.11.2007. godine do isplate,

-na iznos od 3.12 eur od 31.12.2007. godine do isplate,

-na iznos od 3,17 eur od 31.01.2008. godine do isplate,

-na iznos od 3,20 eur od 29.02.2008. godine do isplate,

-na iznos od 3,26 eur od 31.03.2008. godine do isplate,

-na iznos od 3,18 eur od 30.04.2008. godine do isplate,

-na iznos od 4,06 eur od 31.05.2008. godine do isplate,

-na iznos od 4,11 eur od 30.06.2008. godine do isplate,

-na iznos od 4,04 eur od 31.07.2008. godine do isplate,

-na iznos od 4,04 eur od 31.08.2008. godine do isplate,

-na iznos od 4,09 eur od 30.09.2008. godine do isplate,

-na iznos od 4,42 eur od 31.10.2008. godine do isplate,

-na iznos od 4,20 eur od 30.11.2008. godine do isplate,

-na iznos od 4,48 eur od 31.12.2008. godine do isplate,

-na iznos od 4,52 eur od 31.01.2009. godine do isplate,

-na iznos od 4,54 eur od 28.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,32 eur od 31.03.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,34 eur od 30.04.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,20 eur od 31.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,10 eur od 30.06.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,13 eur od 31.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,18 eur od 31.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,18 eur od 30.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,12 eur od 31.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,22 eur od 30.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,30 eur od 31.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,42 eur od 31.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 7,39 eur od 28.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 7,55 eur od 31.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 7,52 eur od 30.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 7,57 eur od 31.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 8,07 eur od 30.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 7,97 eur od 31.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 8,28 eur od 31.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 8,17 eur od 30.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 8,00 eur od 31.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 8,36 eur od 30.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 8,82 eur od 31.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 8,50 eur od 31.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 8,61 eur od 28.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 8,46 eur od 31.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 8,49 eur od 30.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 9,11 eur od 31.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 9,17 eur od 30.06.2011. godine do isplate,

-na iznos od 104,79 eur od 31.07.2011. godine do isplate, sve po stopi koja se do 31.12.2007. određuje po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ĆĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.152,62 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 2,44 eur od 31.10.2008. godine do isplate,

-na iznos od 4,38 eur od 31.12.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,77 eur od 31.01.2009. godine do isplate,

-na iznos od 6,40 eur od 28.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 4,66 eur od 31.03.2009. godine do isplate,

-na iznos od 4,99 eur od 30.04.2009. godine do isplate,

-na iznos od 2,34 eur od 31.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 0,39 eur od 30.06.2009. godine do isplate,

-na iznos od 0,91 eur od 31.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 1,94 eur od 31.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 1,85 eur od 30.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 0,81 eur od 31.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 2,76 eur od 30.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 4,33 eur od 31.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 6,55 eur od 31.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 6,04 eur od 28.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 9,06 eur od 31.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 8,49 eur od 30.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 9,61 eur od 31.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 19,29 eur od 30.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 17,29 eur od 31.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 23,38 eur od 31.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 21,28 eur od 30.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 17,89 eur od 31.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 25,03 eur od 30.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 34,11 eur od 31.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 27,68 eur od 31.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 29,93 eur od 28.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 27,07 eur od 31.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 27,58 eur od 30.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 39,75 eur od 31.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 40,93 eur od 30.06.2011. godine do isplate,

-na iznos od 717,70 eur od 31.07.2011. godine do isplate, sve po stopi koja se do 31.12.2007. određuje po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ĆĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.408,62 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. lipnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ĆĆ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10.06.2019. godine navodi da je temeljem Ugovora o kreditu, broj Ugovora: 918-50-3229074, od dana 17. siječnja 2006. godine, koji je solemniziran dana 18. siječnja 2006. godine kod Javnog bilježnika BĆ iz [adresa], pod posl. br. OU-22/2006, između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, korisniku kredita odobren kredit za kupnju vozila te je isti isplaćen u iznosu od 15.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita. U citiranom Ugovoru o kreditu ugovoren je rok korištenja kredita do 30. travnja 2006. godine te je ugovoren rok otplate kredita u trajanju od 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan dospijeća za CHF, prema otplatnom planu-tablici. Stranke su ugovorile da se korisnik kredita obvezuje kreditoru iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu. Ubrzo nakon sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj je nekoliko puta obaviješten o promjeni visine dotadašnje kamatne stope pa se mijenjala i visina anuiteta. Zbog tužitelju nejasnih tržišnih prilika i u vrijeme sklapanja ugovora, izglednog stanja nestabilnosti CHF na novčarskom tržištu, koje tužitelju nisu objašnjene na kvalitetan i stručan način prilikom zaključenja ugovora, došlo je do znatnih promjena tečaja CHF u odnosu na kunu, što je imalo za posljedicu povećanje obveze tužitelja prilikom otplate anuiteta u kunskoj protuvrijednosti. U samoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj kao potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule vezane uz CHF. Tužitelj je unatoč promjeni kamatne stope i promjene visine anuiteta te promjene tečaja CHF u odnosu na kunu i povećanja ukupne novčane obveze, uredno ispunjavao dospjele obveze otplate sklopljenog kredita. Nadalje, tužitelj navodi da je dana 14. lipnja 2018. godine, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu broj: 43 Pž-6632/2017-10 kojom je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine u toč. I. izreke kojom je utvrđeno da je tuženik u periodu od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao protivno pozitivnim propisima. Nadalje, dana 13. lipnja 2014. godine, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je presudu i rješenje broj: 43 Pž-7129/13-4 kojom je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik u periodu 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza po ugovorima o kreditu primjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na jednostranom povećanju kamatne stope pa je time tuženik postupao protivno pozitivnim propisima. Predmetna pravomoćna presuda obvezuje tuženika, koji je u tom predmetu „Potrošač“ sudjelovao kao tuženik te se u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli odnosi na svaki kredit sklopljen kroz period od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine, a u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na svaki kredit sklopljen kroz period od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine. Nadalje, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 riješeno je prethodno pravno pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF kao i ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za koja pravna utvrđenja je vezan sud temeljem čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Tuženik je koristeći ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF i ništetnu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u razdoblju od mjeseca siječnja 2006. godine do zaključno siječnja 2013. godine nezakonito naplatio veći iznos u kunskoj protuvrijednosti kako na ime glavnice tako i iznos kamata na glavnicu pa tužitelj, kako navodi, ima pravo potraživati povrat neosnovano naplaćenih iznosa na ime otplate glavnice i razdoblja od posljednjih pet godina prije podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12, odnosno za posljednjih pet godina računajući unatrag od dana 04. travnja 2012. godine kada je tužba radi zaštite kolektivnog interesa podnijeta. Nakon promjene tečaja CHF u odnosu na kunu, a naknadno i zbog jednostranog uvećanja kamatne stope u period od siječnja 2006. godine do zaključno siječnja 2013. godine, tužitelj je tuženiku uplaćivao veće iznose od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na otplatni tečaj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i s obzirom na početnu kamatnu obvezu. Slijedom navedenog, tužitelj tužbom potražuje preplaćeni iznos kamata po korištenom kreditu tužitelja u iznosu od 3.075,28 kn / 408,16 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dana dospijeća pa do konačne isplate, a uzimajući u obzir ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli zbog koje je došlo do pretplate po predmetnom ugovoru o kreditu kroz vrijeme otplate kredita od strane tužitelja. Isto tako tužitelj na ime preplaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja za CHF iznos od ukupno 17.000,00 kn / 2.256,29 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 18. siječnja 2006. godine do isplate, te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, pred kojim je podnesena tužba, navodeći da su stranke u čl. 12. Ugovora ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika. Predložio je da sud prije provođenja pripremnog ročišta donese rješenje kojim će se oglasiti mjesno nenadležnim i spis uputiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. U cijelosti se protivi i osporava tužbeni zahtjev. Tuženik smatra da tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača no da se tamo donesene odluke na koje se poziva tužitelj ne odnose na tužiteljev ugovor o kreditu te da tužitelj mora dokazati nepoštenost odnosno ništetnost odredbi iz ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka. Tužitelj da je zaključio predmetni ugovor o kreditu radi kupnje vozila te da se presude na koje se tužitelj poziva ne mogu primijeniti na ugovore za kupnju auta te da se presuda VTS RH PŽ-6632/17 odnosi na ugovore sklopljene između potrošača i banaka radi rješavanja stambenih pitanja. Tužitelj da mora dokazati nedopuštenost odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredbi iz sklopljenog ugovora o kreditu između stranaka. Tuženik ističe da što se tiče valutne klauzule u CHF da je tužitelju sporna odredba bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te nije bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Odlučujući u postupku kolektivne zaštite, žalbeni sud je zaključio da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna i lako uočljiva, ali da nije bila razumljiva prosječnom potrošaču. Ističe se u obrazloženju odgovora na tužbu kako su predmetne odredbe ugovora bile tužitelju jasne, lako uočljive i razumljive i to kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njegove obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događaja. Tužitelju su tijekom pregovaranja u ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici i vezivanje kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao te podnio zahtjev za kredit u CHF. Odredba kojom je ugovorena valutna klauzula sadržana je u čl.1. Ugovora o kreditu, a prilikom zaključivanja kredita tužitelju je uručen okvirni otplatni plan u kojem je iznos anuiteta izražen u CHF. Institut valutne klauzule u RH je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz financijsku inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut vrlo brzo opće prihvaćen, kako od strane banaka, tako i potrošača. Zbog svega navedenog tuženik smatra da je tužitelju, ako ga se promatra kao razumnu, dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Tuženik se poziva na odredbu čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., o određenoj se ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako potrošač nije imao utjecaja na sadržaj te odredbe. Drugim riječima o nepostojanju pregovora govori se u onim situacijama u kojima potrošač nema drugog izbora nego prihvatiti ugovorenu odredbu kakva mu se nudi, u ovom slučaju odredbu o valutnoj klauzuli uz koju će se vezati traženi kredit ili odustati u potpunosti od sklapanja posla. U konkretnom slučaju tužitelj i tuženik su pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu. Tužiteljev ugovor nije bio tzv. "uzmi ili ostavi" već je tužitelj tijekom pregovora mogao utjecati na spornu odredbu i otkloniti promjenu ugovaranjem traženog iznosa u kunama ili uz valutnu klauzulu EUR-a. Tuženik tvrdi da ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, odnosno tužitelja. Valutna klauzula da nije ugovorena kao jednostrana klauzula, kao klauzula koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije CHF, a i ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije CHF, već je ugovorena kao dvostrana klauzula koja prati kretanje CHF u odnosu na HRK u oba smjera. Tuženik navodi da ne ostvaruje nikakav ekstra profit na temelju valutne klauzule u CHF imajući u vidu da je sam zadužen za istu valutu što je nesporno utvrđeno u kolektivnom sporu. Isto tako tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, pa da stoga nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Navodi da je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banke, a koji su neovisni o poslovnoj politici banke i to kretanju tržišnih kamatnih stopa po kojima se banka zadužuje na domaćem i međunarodnom financijskom tržištu...Tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Tuženik je predložio saslušanje svjedoka AĆ, javnog bilježnika BĆ te svjedokinje ĆĆB.

3. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški posl. br. P-557/2019-18 od 2. lipnja 2023. godine pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 385,89 eur/2.907,48 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki naznačeni pojedinačni iznos počevši od dospijeća pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.152,62 eur/8.684,42 kn također sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama preciziranim kao u izreci, a tekućim na svaki naznačeni pojedinačni iznos počevši od dospijeća pa do isplate. Nadalje pod točkom III. izreke odbijen je tužitelj s djelom tužbenog zahtjeva za iznos od 1.125,94 eur/8.483,38 kn za koji iznos je tužbeni zahtjev povučen, dok je pod točkom IV. izreke naloženo tuženiku da isplati tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.199,27 eur/9.035,93 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 2. lipnja 2023. do isplate. Ujedno je pod točkom V. izreke tužitelj odbijen sa zatraženim parničnim troškom preko dusuđenog iznosa. Isto tako rješenjem sadržanim u navedenoj presudi odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški.

4. Navedenu presudu u odnosu na točku I., II. i IV. izreke i rješenje, pravodobnom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, predlažući da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te odredi da je isti dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka kao i trošak žalbe, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava.

5. Presudom Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-945/2023-2 od 18. srpnja 2024. godine ukinuta je presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški posl. br. P-557/2019-18 od 2. lipnja 2023. godine u točkama I., II. i IV. izreke te je preinačeno rješenje istog suda posl. br. P-557/2019-18 od 2. lipnja 2023. godine na način da je Općinski sud u Slavonskom Brodu proglašen mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet je ustupljen nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na novi prethodni postupak.

6. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni ugovor o kreditu (list 9-13 spisa), u dopis tuženika tužitelju od 7.07.2011. godine (list 14 spisa), u podatke o kamatnim stopama (list 15 spisa), u otplatni plan (list 16-19 spisa), u Otplatnu tablicu (list 20-22 spisa), u naloge za plaćanje (list 23-56 spisa), u promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila (list 74-75 spisa), u Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom (list 76-78 spisa), u Pravilnik o obračunu kamata i naknada (list 79-91 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Borisa Belunjaka (list 114-147 spisa), te je pročitan iskaz vještaka Borisa Belunjaka s ročišta od 24.04.2025. godine (list 169 spisa).

7. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Naime, tuženik je na zadnjem ročištu odbijen s dokaznim prijedlogom da se sasluša kao svjedok javni bilježnik, a na okolnost solemnizacije predmetnog ugovora. Ovdje valja reći da je po mišljenju suda nepotrebno saslušavati javnog bilježnika na okolnost solemnizacije predmetnog ugovora, a što je i vladajući stav sudske prakse. Međutim, ovaj dokazni prijedlog je već sud odbio u prethodnom postupku jer tuženik nije dostavio njegovu točnu adresu, a isti je prestao s obavljanjem javnobilježničke djelatnosti. Isto tako, na zadnjem ročištu tuženik je odustao od saslušanja svjedoka ĆĆBosobnog bankara, a prije toga je odustao i od saslušanja svjedoka AĆ.

8. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

9. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je temeljem Ugovora o kreditu, broj Ugovora: 918-50-3229074, od dana 17. siječnja 2006. godine, koji je solemniziran dana 18. siječnja 2006. godine kod Javnog bilježnika BĆ iz [adresa], pod posl. br. OU-22/2006, između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, korisniku kredita odobren kredit za kupnju vozila te je isti isplaćen u iznosu od 15.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu), da je citiranim Ugovorom o kreditu ugovoren rok korištenja kredita do 30. travnja 2006. godine, da je ugovoren rok otplate kredita u trajanju od 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita (čl. 7. Ugovora o kreditu), kao i da je Redovna kamata 5,50% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora (čl. 2. Ugovora o kreditu), a što jasno proizlazi i iz predmetnog Ugovora o kreditu i ostalih izvedenih dokaza.

10. Sporno je pitanje osnovanosti prigovora zastare, pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, te osnovanost, visina i tijek kamata konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

11. Prvenstveno valja reći da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništava. Dakle iz navedenih odluka proizlazi da je tuženik kamatne stope mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, na način da se o promjenama nije pojedinačno pregovaralo, pa je time došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosno korisnika kredita, zbog čega su navedene odredbe nepoštene, odnosno ništetne.

12. Isto tako navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženik od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena. Iz izreke navedenih presuda, razvidno je da se odnose na ugovore o potrošačkom kreditiranju, dakle i na predmetni Ugovor o kreditu.

13. Ovdje valja još reći da je navedenim presudama pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak te kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, međutim, takva odluka ne isključuje primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima, te tužitelj kao ugovorna strana ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe sukladno odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO) u svezi odredbe čl. 322. ZOO-a. Ovo tim više što je tuženik u konkretnom slučaju osporio da bi sporne ugovorne odredbe bile ništetne.

14. Nadalje, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenje iz gore navedenih presuda.

15. Nadalje, sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

16. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

17. Prema odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05., - u daljnjem tekstu: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom čl. 272. ZOO-a određeno je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

18. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF.

19. Ovo stoga što predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Naime, u Ugovoru o kreditu nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, jer ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP-a), a što proizlazi i iz gore navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu prava potrošača, a koje obvezuju ovaj sud. Pored toga valja reći da tuženik adekvatnim dokazima nije dokazao suprotno. Naime, iz iskaza tužitelja, kojeg sud prihvaća kao logičan i uvjerljiv, proizlazi upravo gore navedeno, dok je tuženik odustao od saslušanja kao svjedoka svog zaposlenika - osobnog bankara

20. Ovdje valja reći da ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a i čl. 272. ZOO-a.

21. Međutim u čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s kamatnim stopama Kreditora, dok nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud smatra da predmetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bila ni određena, niti odrediva u trenutku sklapanja toga Ugovora. Pored toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, pa je na taj način tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sporna odredba o promjenjivosti kamatne stope predstavlja nepoštenu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a.

22. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredba čl. 2. Ugovora o kreditu, koja promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati), odnosno omogućiti mu da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg je tužitelj morao vratiti tuženiku.

23. Slijedom svega navedenoga, sud je ocijenio da je ugovorna odredba kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništetna, pri čemu valja dodati da na takvo utvrđenje nije od utjecaja činjenica da je kredit otplaćen.

24. U odnosu na odredbe kojima je ugovorena valuta CHF, uz koju je vezana glavnica (čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu), valja reći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke pojedinačno pregovarale o istim odredbama, niti da je tuženik informirao tužitelja o rizicima koje nosi valuta CHF, a navedeno proizlazi i iz gore navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje obvezuju ovaj sud. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa su po ocjeni ovog suda ništetne i nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Nadalje, valja reći da iz gore navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je i postupanje tuženika, po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke.

25. Slijedom svega navedenoga, utvrđeno je da su predmetne ugovorne odredbe u dijelu u kojem je u odnosu na tužitelja ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF ništetne.

26. Budući da je ovaj sud utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i promjenjive kamatne stope, to tužitelj sukladno odredbama čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08 - u daljnjem tekstu: ZOO/91) ima pravo na isplatu razlike između iznosa koji bi platio po osnovi tečaja CHF na dan sklapanja ugovora i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja, kao i na isplatu razlike između početno ugovorene kamatne stope i obračunate kamatne stope na dan svakog pojedinog plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, djelomično nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

27. Financijski vještak Boris Belunjak u svom pismenom nalazu od 17.2.2023. godine (str. 114-146 spisa) navodi da je u tablici 3 nalaza sumarni pregled ukupnih razlika i više i manje plaćenog prema zadatku vještačenja zbog valutnog utjecaja primjene tečaja CHF za kune u otplati anuiteta po kreditu s prikazom ukupnih razlika i više i manje plaćenih razlika za razdoblje otplate kredita uz isključenje utjecaja razlike plaćene redovne kamate u odnosu na početno ugovorenu. Ukupna razlika plaćene glavnice zbog valutnog utjecaja primjene tečaja CHF za kune za razdoblje otplate kredita iznosi više plaćen iznos od 8.684,42 kn, a manje plaćen iznos je 1.675,29 kn, odnosno to je potplata zbog utjecaja primjene tečaja CHF za kune u otplati kredita. Vještak navodi da je ukupna razlika između plaćenih anuiteta i početnog anuiteta uz isključenje utjecaja više plaćene redovne kamate razlika od 7.009,13 kn a što je razlika koja se dobiva kada se od više plaćenog iznosa odbije manje plaćeni iznos, a kako je to iskazano u tablici 3 kolona 6 (str. 1) pismenog nalaza. U prilogu 1 pismenog nalaza (str. 128 spisa) naveden je izračun razlike više obračunatih anuiteta i više plaćene redovne kamate po stvarno primijenjenim kamatnim stopama u odnosu na početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu za ukupno razdoblje otplate kredita u iznosu od 2.907,48 kn odnosno 385,90 eur. Vještak navodi da je preplata odnosno više plaćeno anuiteta zbog primjene tečaja CHF na dan plaćanja anuiteta u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita 1.152,62 eur/8.684,42 kn, a preplata anuiteta zbog više plaćene redovne kamate po stvarno primijenjenim kamatnim stopama u odnosu na početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu za ukupno razdoblje otplate kredita u iznosu od 2.907,48 kn / 385,90 eur. U istim iznosima nisu sadržane potplate koje su nastale zbog niže kamatne stope u vrijeme otplate kredita odnosno zbog nižeg tečaja CHF od tečaja u vrijeme realizacije kredita. Slijedom navedenog, tužitelj je preplatio iznos od 1.538,51 eur/11.591,90 kn, a što je sveukupna razlika između plaćenih anuiteta i početnog anuiteta, a zbog valutnog utjecaja primjene tečaja CHF za kune u otplati glavnice kredita za period otplate kredita po svakom anuitetu te više plaćenog zbog primjene promjenjive kamatne stope. Za kredit nije provedena konverzija iz CHF u Eure jer je otplaćen prije zakonskog roka provedbe konverzije 30.9.2015. godine.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka, jer je isti stručan, jasan i argumentiran, tim više što nijedna stranka nije imala primjedbi na matematički izračun vještaka, niti je u tom pravcu stavljala daljnje dokazne prijedloge. Ovdje valja reći da je sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir izračun vještaka koji se odnosi samo na preplate izvršene od strane tužitelja (pozitivna razlika) s obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju tuženik nije podnio protutužbu, niti je istaknuo prigovor radi prebijanja, pa stoga tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji. Pritom valja napomenuti da, na taj način (eventualno plaćajući manji iznos za vrijeme pada tečaja), nije došlo do povrede interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu, da bi dovela do ništetnosti Ugovora. Dakle, odredba o valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu nije nedopuštena, niti nepoštena u odnosu na tuženika (tako Županijski sud u Puli u presudi posl. br. Gž-299/2020-2 od 06. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji).

29. Na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj na temelju ništetnih ugovornih odredbi zbog povišenja kamatne stope i valutne klauzule vezane uz valutu CHF u utuženom razdoblju preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu, a koja proizlazi zbog promjene kamatne stope iznos od 385,89 eur / 2.907,48 kn (pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u tablici nalaza vještaka Belunjaka), a koja proizlazi iz razlike zbog promjene tečaja iznos od 1.152,62 eur / 8.684,42 kn (pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u tablici nalaza vještaka Belunjaka), te je stoga tuženiku naloženo isti iznos isplatiti tužitelju. Na tako dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, sukladno Tabeli nalaza i mišljenja vještaka Belunjaka, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Stoga je ovaj sud prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 385,89 eur / 2.907,48 kn na ime preplata zbog promjene kamatne stope i iznos od 1.152,62 eur / 8.684,42 kn na ime preplate zbog promjene tečaja sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos razlike od dana plaćanja do isplate, a pobliže opisanom u toč. I. i II. izreke ove presude, a koji zahtjev je preciziran u skladu sa jasnim, stručnim i objektivnim, te stoga od strane ovoga suda prihvaćenim, nalazom i mišljenjem vještaka Belunjaka, na koji stranke, u smislu izračuna, nisu imale prigovora.

31. Na svaki dospjeli iznos glavnog duga teku zatezne kamate kako je to navedeno u izreci presude, a temeljem čl. 29. st 1. i 2. ZOO-a.

32. Tužitelj je Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški posl. br. P-557/2019-18 od 2. lipnja 2023. godine već pravomoćno odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.125,94 eur / 8.483,38 kn za koji iznos je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na utuženi iznos u tužbi od 20.075,28 kn.

33. Glede prigovora zastare, valja reći da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012., kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. dostupne na službenim internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a stranke ni ne tvrde drugačije) u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara počela teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule, odnosno 13.06.2014. godine kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u pogledu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Slijedom navedenog, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10.06.2019. godine, tako je razvidno da nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a u pogledu valutne klauzule, ali i kamatne stope.

34. Nadalje, valja reći da je tužitelj dokazao svojstvo potrošača. Naime, u odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07., u daljnjem tekstu: ZZP) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. U konkretnom slučaju je uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je kredit namijenjen za kupnju osobnog automobila (čl. 5. Ugovora o kreditu), pa se stoga teret dokaza da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio u svrhu koja je namijenjena njegovoj poslovnoj djelatnosti odnosno obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja nalazi na tuženiku. Kako tuženik na tu okolnost nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza, niti isticao ikakve prigovore, sud se nije posebno obazirao na status tužitelja kao potrošača. Isto tako, valja reći da je tužitelj ugovor potpisao kao fizička osoba, da je tada bio zaposlen u HZMO, te da iz tužiteljeva iskaza koji prihvaća kao logičan i uvjerljiv ovaj sud, jasno proizlazi da se tužitelj nije koristio automobil u nekakve poslovne svrhe.

35. O parničnom trošku odlučeno je u smislu odredbe čl. 154. st. 2. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. S obzirom na visinu vrijednosti spora od 1.538,51 eur/11.591,90 kn po preciziranom tužbenom zahtjevu od 27.03.2023. te v.p.s. iz tužbe u iznosu od 20.075,28 kn, te uspjehu tužitelja u predmetu te priloženim troškovnicima stranaka, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT) tužitelju je za sastav tužbe od 10.06.2019. godine priznato 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav podneska od 1.12.2019. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 22.04.2022. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 24.03.2023. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 24.04.2023. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu za objavu presude 2.06.2023. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 21.05.2025. godine 100 bodva (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu za objavu presude 27.06.2025. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), što ukupno čini 700 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno čini 1.750,00 eur.

36. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a (NN 70/19), a budući da je tužitelj uspio u sporu 78,87%, a tuženik 21,13%, te da je razlika u uspjehu u korist tužitelja 57,74%, istom je priznat trošak od 1.010,45 eur. Naime, tužitelj je uspio s osnovom zahtjeva 100%, a s visinom 78,87% (1.538,51 eur/11.591,90 kn te v.p.s. iz tužbe u iznosu od 20.075,28 kn / 2.664,45 eur), odnosno ukupno 157,74 : 2, odnosno 78,87%.

37. Kada se gore navedenom iznosu doda kao nužan trošak financijskog vještačenja od 398,17 eur koji je platio tužitelj, dobije se iznos od 1.408,62 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom III. izreke presude.

38. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju su temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

39. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe u iznosu od po 53,09 eur na tužbu i isto toliko na presudu, jer je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi kao invalid domovinskog rata. Nije mu priznat ni trošak sastava podneska od 3.02.2023. godine jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (istim podneskom samo je dostavljena uplatnica za troškove vještačenja). Tužitelju nije priznat trošak konferencije sa strankom, te trošak za pribavu dokumentacije od tuženika, jer isti trošak nije ničim dokumentiran, a angažirani punomoćnik zastupa tužitelja od samog početka postupka.

40. Budući da je tužitelju temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen gore navedeni parnični trošak, tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 27. lipnja 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku