Poslovni broj Pn-57/2017

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alek Konić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Marinović Tarabarić, odvjetnica u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, 27. lipnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĆE isplatiti tužitelju ZE iznos od 100,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 16. svibnja 2017. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos od 5.208,91 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16. svibnja 2017. tužitelj navodi da je predsjednik Hrvatskog badmintonskog kluba Max, dok je tuženik predsjednik Hrvatskog badmintonskog saveza i direktor reprezentacije. Navodi da je na Facebook stranici Badmintonskog kluba Medvedgrad dana 17. svibnja 2014., sada predsjednik Hrvatskog badmintonskog saveza, a onda član Upravnog odbora istog saveza, stavio pod svojim imenom objavu sljedećeg sadržaja: “Ekipa iz Maxa nije uspjela s provokacijama, u njihovom dvorištu, pred njihovim nosom još dva zlata i poslije medvedgrada najviše postolja u juniorskoj konkurenciji ide u Dubrovnik, hvala ZE i PE, što su pazili na FE, kao i zadnji put incident je napravljen kad mene nije bilo, junačina GE je napala maloljetno dijete, Kraljićeva škola, sad u rat s bagrom i mentalnim bolesnicima do istrebljenja, makar mi zadnje bilo, najžalosnije što neki roditelji svoju djecu i dalje drže kod tih bolesnika, obrazovani ljudi kojima manipulatori ispiru mozak, tuga i jad, čestitke Medevedgradu koji je uzeo najviše medalja i svim slavodobitnicima, posebno malom Z koji je vidim odigrao odličan turnir.“ Navedenom objavom na društvenim mrežama, tuženik je teško naštetio časti i ugledu tužitelja. Zbog takvog čina tuženika, tužitelju je uzrokovana šteta, jer mu je povrijeđen čast, ugled, dostojanstvo, povreda privatnosti obiteljskog i osobnog života, slijedom čega tužitelj od tuženika potražuje iznos od 40.000,00 HRK, odnosno, 5.308,91 EUR.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom pred ovim sudom dana 16. svibnja 2018., tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je potraživanje naknade štete neosnovano i netočno u cijelosti i predstavlja pokušaj tužitelja za ostvarenje nepripadne imovinske koristi na štetu tuženika. Ističe prigovor zastare. U odnosu na sporni natpis na facebook stranici Badmintonskog kluba Medvedgrad, ukazuje da se zbog proteka vremena ne može točno sjetiti i potvrditi autentičnost spornog teksta s izvornim koji je od strane tuženika predstavljao čestitku tom klubu, pa se stoga predlaže da tužitelj najprije dokaže vjerodostojnost jedinog dokaza koji čini osnovu njegovog potraživanja. Unatoč navedenom, tuženik navodi da će na jasan i istinit način izložiti okolnosti vezane uz sporni događaj. Ističe da je tuženik predsjednik Nacionalnog saveza i povjerenik u Europskim Badmitonskim komisijama za vrhunski sport i marketing. Sin tuženika, FE, u spornom je periodu trenirao badminton i 18 puta bio prvak RH. Tuženik je svojeg sina uvijek, kad bi to poslovne obveze dopuštale, pratio na turnirima i natjecanjima, pa čak ga i sam trenirao jedno vrijeme. U prilikama kad tuženik ne bi bio prisutan na natjecanjima, njegov sin FE je više puta bio izložen različitim provokacijama, uznemiravanjima, psihičkom pritisku, uvredama pa čak i prijetnjama od strane predsjednika Badmintonskog kluba Max, njegove supruge i trenera GE. FE, sin tuženika, bio je izniman igrač, međutim, navedeno ponašanje, usmjereno prema njemu, u smislu provokacija i uznemiravanja, u njemu je izazivalo veliku tjeskobu i nervozu, reakcije koje utječu na natjecateljski rezultat, što je tuženika kao oca iznimno pogađalo. Prilikom jednog natjecanja, trener BK Max GE čak je nasrnuo i prijetio sinu tuženika da neće izići iz dvorane živ. U tom trenutku, u zaštitu sina tuženika, stali su drugi treneri, a takvu prijetnju, tuženik je prijavio Policijskoj postaji Dubrovnik. S obzirom da je tuženik izravno involviran u području badmintona, ima potrebu ukazati na nepravilnosti, reagirati i zaštititi svog sina, kao i druge igrače koji bi se mogli naći u sličnim situacijama. Tuženikov sin nije izolirani slučaj u opisanom postupanju navedenih osoba iz BK Max, pa su velike probleme zbog sličnih postupanja imali seniorski izbornik LE, igračica ČE, kao i drugi igrači, roditelji igrača i suradnici. Sporni tekst koji je tuženik uputio BK Medvedgrad predstavljao je čestitku klubu zbog odličnih rezultata te osvrt na ponovno ružne događaje koji su se dogodili u njegovoj odsutnosti prilikom održanog turnira, a vezani su uz njegovog sina i ponovne izrazite provokacije prema njemu. Predlaže, stoga, odbiti tužbeni zahtjev.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je pročitao sve isprave u spisu, a naročito: screenshot na facebooku (list spisa 4), Ispis iz Registra Udruga na dan 15.5.2017. (list spisa 5-6), rješenje od 4. ožujka 2015. (list spisa 23-28), prijamna knjiga HP (list spisa 29), evidencija incidenata na terenu (list spisa 30), Izjava HBK Max (list spisa 31 – 32), presuda Žs u Zagrebu, Kž-1019/15 (list spisa 39-42), zapisnik iz spisa K- 17/15 (list spisa 43-53), dopis stegovnom sucu Saveza od strane TE (list spisa 63), rješenje o pokretanju stegovnog postupka i odluka o stegovnoj mjeri (list spisa 64-67), arhiva objava iz 2014. (list spisa 68-79), dopis Pravobraniteljice za djecu (list spisa 80-81), očitovanje HBS (list spisa 82-84), objava na facebooku (list spisa 89), provedeno je informatičko vještačenje (list spisa 117-127), vještak je usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje (list spisa 157), saslušane su parnične stranke (list spisa 109-111), kao i svjedok PE (list spisa 171-172), a pročitana je i izjava GE (list spisa 181-183).

4. Predmet ovog postupka je naknada štete (pravična novčana naknada) u iznosu od 5.308,91 EUR, koju štetu tužitelj tvrdi da mu je tuženik prouzročio povredom časti i ugleda, dostojanstva, privatnosti osobnog i obiteljskog života, objavom uvredljivog sadržaja na društvenoj stranici Facebook, pa je tako predmet ovog spora pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti konkretno prava na čast i ugled, dostojanstvo, te privatnost obiteljskog i osobnog života.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Odredba članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisuje da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

6.1. Pri tome, članak 1046. ZOO definira da je šteta umanjenje nečije imovine (imovinska šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

6.2. Odredba članka 19. stavka 1. ZOO propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom pri čemu st. 2. određuje da se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo, a stavak 3. određuje da pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih za biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i drugo.

6.3. Konačno, članak 1100. stavak 1. ZOO određuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog čanka određeno da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

7. Među strankama je u ovom postupku sporna osnova tužbenog zahtjeva, kao i visina. Sporno je prvenstveno je li tuženik autor sporne objave na listu spisa 4., a potom i je li se spornom objavom vrijeđa tužitelj, odnosno, je li spornom objavom povrijeđeno tužiteljevo pravo na čast i ugled, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života. Sporno je i je li zahtjev tužitelja u zastari, imajući u vidu trogodišnji subjektivni rok, koji počinje teći danom oštećenikovog saznanja za štetu i sobu koja je štetu učinila, a koji je rok propisan odredbom članka 230. stavka 1. ZOO-a.

8. Pažljivom analizom svih dokaza u spisu, cijeneći svaki dokaz pojedinačno, ali i sve dokaze ukupno, dovodeći ih u međusobnu vezu na način da čine jednu povezanu i logičku cjelinu, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, a sve iz razloga kako slijedi.

9. Prvenstveno valja otkloniti istaknuti prigovor zastare. Naime, sporna je objava na stranici Facebook datirana 17. svibnja 2014., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 16. svibnja 2017. (kuverta na poleđini lista spisa 2 i izvadak prijamne knjige HP-a na listu spisa 29), pa kako se dan predaje preporučene pošiljke Hrvatskoj pošti smatra danom predaje sudu, tako je ova tužba podnesena u trogodišnjem roku propisanom odredbom članka 230. stavka 1. ZOO-a.

9.1. Nadalje, čitajući predmetni spis, potpuno je jasno da su odnosi između stranaka vidno narušeni, a razlog za to tiče se sporta – badmintona. Dok je tužitelj u spornom razdoblju 2014. godine bio predsjednik Badmintonskog kluba Max, tuženik je bio član Upravnog odbora Hrvatskog badmintonskog saveza, a naknadno predsjednik istog. Potpuno je razvidno i da u svoje, što osobne, što sportske sukobe, “uvlače“ i niz drugih ljudi – igrače, trenere, roditelje, pravobraniteljicu za djecu. No, treba odmah na početku reći da se sud u ovoj parnici, kao glavnim pitanjem, ne može baviti time je li tuženik iskoristio svoj utjecaj da "izbriše" tuženikov klub, kako se odrasli ljudi ophode prema (tuđoj) djeci, koliko je s razlogom ili bezrazložno stegovno kažnjen tužitelj, tko se kako u privatnom, poslovnom i sportskom životu primjereno ili neprimjereno izražava i ponaša, koliko se i kako preko svoje ili tuđe djece, preko sporta ili natjecanja među maloljetnom djecom odrasli ljudi prepiru i rješavaju svoje sukobe, jer ta pitanja, iako iznimno zabrinjavajuća i donekle poražavajuća za društvo i sport u cijelosti, nisu predmet ove parnice. U ovoj se parnici sud bavi samo time je li tužitelj napisao spornu objavu na društvenoj stranici Facebook i je li ta objava povrijedila prava osobnosti tužitelja i pripada li tužitelju, s te osnove, pravična novčana naknada, jer je sud vezan postavljenim tužbenim zahtjevom.

9.2. Tuženik osporava da je uopće napisao spornu objavu, smatrajući kako je teret dokaza da je istu napisao, a što je i točno - na tužitelju. Iz informatičkog vještačenja (list spisa 134 -144) koje je i usmeno izloženo pred ovim sudom, razvidno je da stalni sudski vještak Gordan Nagy, s obzirom na odmak vremena, više nije mogao utvrditi autentičnost objave. Iz njegovog je iskaza razvidno da je on stranicu Facebook mogao promatrati samo kao “treća osoba“ i da nije mogao ništa utvrditi što se sporne objave tiče – osim činjenice da se na Facebooku nalaze dva profila osobe ĆE. Za oba su profila vezani podaci – ”živi u mjestu Dubrovnik, Croatia, iz mjesta Bjelovar“. Stoga, stalni sudski vještak nije mogao niti potvrditi niti osporiti autentičnost sporne objave od 17. svibnja 2014.

9.3. No, to ne znači da sud nije o autentičnosti te objave i njezinom autoru mogao zaključivati ocjenom svih ostalih dokaza u spisu. Zaključak je ovog suda da je tuženik predmetnu objavu zaista i napisao. Prvenstveno, kako i sam tužitelj primjećuje, u odgovoru na tužbu tuženik paušalno osporava autentičnost predmetne objave. Pritom, ne osporava da određenu objavu jest napisao, no, ne može se sjetiti točnog sadržaja zbog proteka vremena. Pritom ne osporava da je objava zaista bila napisana na stranici Badmintonskog kluba Medvedgrad, a navodi da je ista sadržavala čestitku klubu zbog odličnih rezultata, te osvrt na ponovno ružne događaje koji su se dogodili naspram njegovog sina u njegovoj odsutnosti i na ponovne izrazite provokacije prema njegovom sinu. Opisuje situaciju na terenu u kojoj je trener upravo Badmintonskog kluba Max GE prijetio njegovom sinu KE, kojeg su takve provokacije iznimno pogađale, a potom i njega kao oca. Navodi da su i drugi treneri stali u Franovu obranu. Dakle, već na početku tuženik priznaje da je napisao neku objavu, a objava je očigledno sadržavala sve ono što sadrži i ovdje sporna objava.

9.4. Potom tuženik počinje u nastavku postupka u cijelosti osporavati da je napisao spornu objavu, štoviše, u svom iskazu tvrdi da je prvi put za objavu saznao nakon zaprimanja tužbe u ovom predmetu. No, na pitanje zna li tko je napisao objavu pod njegovim imenom i prezimenom, tuženik odgovara da ovom predmetu ne pridaje veliko značenje niti je razmišljao o tome. Kad ga se pita je li netko u opisanom spornom događaju na natjecanju priskočio njegovom sinu FE u pomoć, tuženik odgovara da su priskočili igrači i dva trenera – ME i PE. Kada ga se pita jesu li to oni ME i PE kojima se u spornoj objavi autor zahvaljuje, tuženik odgovara da jesu, a potom se ispravlja – da pretpostavlja da jesu.

9.5. Takav tuženikov iskaz sud dovodi u vezu s iskazom gore spomenutog CE (list spisa 171-172), saslušanog u svojstvu svjedoka i inače, po vlastitim navodima, tuženikovog prijatelja. PE detaljno opisuje incident koji je uključivao trenera Maxa GE i tuženikovog sina OE. Svjedok PE potvrđuje da tog dana ĆE nije bio prisutan, ali da inače prati svojeg sina na natjecanjima. Potvrđuje da je FE osvojio zlato, potvrđuje da je klub Medvedgrad najbolji i najbrojniji klub, a poznat mu je i igrač Z, koji je u to vrijeme bio najbolji igrač. Potvrđuje i da je ĆE aktivan na Facebooku, da objavljuje jedan do dva puta dnevno.

9.6. Konstrukcija u kojoj bi bilo koja razumna osoba, uzimajući kao kriterij prosječno razumnu osobu, koja sazna da je netko lažno i pod njenim imenom objavio poruku uvredljivog sadržaja i radi koje ga se objave tuži za čak 40 tisuća kuna, u potpunosti zanemario to i da ne bi “pridavao veliko značenje tom sporu niti razmišljao o tome“, da ne bi prijavio Facebooku da se netko neovlašteno služi njegovim imenom i prezimenom i da ga to dovodi u poziciju da ga se parnično goni za nešto što nije napravio, ovom je sudu apsolutno nevjerojatna, neuvjerljiva, nelogična i neživotna. Sve to tim više kad se uzme u obzir da je objava napisana očito u stanju ljutnje, što je potpuno uobičajen osjećaj za svakog roditelja nakon što mu dijete doživi "incident" na sportskom natjecanju, sve to tim više što je svaki detalj objave napisan iz pozicije ĆE – koristi se riječ “provokacije“ koju tuženik i tijekom ovog postupka više puta koristi, čestita se klubu koji je zaista uzeo najviše medalja i čestita se “ Z“ koji je zaista bio najbolji igrač (iskaz CE), navodi se da čak dva zlata idu u Dubrovnik, zahvaljuje se ME i PE, trenerima koji su nesporno “priskočili“ tuženikovom sinu u pomoć. Sud uzima u obzir i komentar ispod sporne objave u kojem autor objave odgovara na komentar izvjesnog AE, te navodi – “Ne događa se to kad sam ja tamo (a tuženik nesporno nije bio toga puta na natjecanju), zadnji put ga je Ć provocirala kada me nije bilo (a u podnescima i u ovom spisu tuženik navodi i suprugu tužitelja kao jednu od provokatora), i onda šlag na kraju, kaže ZE njemu da je nepristojan... "( a iz dokumentacije na listu spisa 30 je vidljivo kako je malodobni FE upozoren na predmetnom natjecanju zbog iznimno neprimjerenog riječnika i “žestoke psovke“, a koja psovka proizlazi iz spisa). Dakle, doslovno svaki napisani detalj u spornoj objavi je napisan iz pozicije i perspektive tuženika.

9.7. Sve to treba dovesti u vezu i s objavom na listu spisa 89, u kojoj facebook korisnik imena ĆE, dana 4. svibnja (a odgovor na tužbu je prema datumu iz odgovora napisan 9. svibnja), te autentičnost koje objave tuženik nije osporio, navodi: “ P 2 je uvrijedio P 1. P 1 podnosi tužbu kod svog odvjetnika Njonje 3. Njonjo 4 će donijeti presudu u korist Njonje 1 jer je P 1 potrčko Njonje 5. P 5 će F 4 pustiti da institucije ove države obave svoj posao. Da rezimiram, P 2 (pretpostavlja se tuženik) će na koncu platiti odštetu Njonji 1 (pretpostavlja se tužitelju) zbog klevete, iako to i nije neka kleveta. Jbg, sad sam se malo pogubio, potpuno sam zanjonjio.“ Apsolutno uvažavajući slobodu izražavanja, valja reći da je iz ove objave vidljivo ono što je sudu i logično, da je tuženik spornu objavu napisao, a i da nisu sasvim istiniti navodi tuženika, o stilu vlastitog izražavanja na društvenim mrežama.

9.8. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je ĆE autor sporne objave od dana 17. svibnja 2014. na društvenoj mreži Facebook.

10. Iz samog sadržaja objave (list spisa 4) vidljivo je da se ne vrijeđa samo jedna osoba, vrijeđa se i klub Max, i “junačina GE“, ali se i tuženik spominje imenom ”Kraljićeva škola”, a očito se prema stavu autora radi o “školi“ koja podučava napadima na maloljetnu i nezaštićenu djecu. Čitanjem objave, jasno je da je autor revoltiran navodnim napadom na svoje dijete, te se da iščitati da čelne ljude kluba Max – ZE i GE svakako, jer ih izrijekom i spominje, naziva “bagrom i mentalnim bolesnicima“, “bolesnicima“ i “manipulatorima koji ispiru mozak“, s kojima valja krenuti u rat i istrijebiti ih. Objava je uvredljivog sadržaja, posebice jer je napisana na facebook stranici najpoznatijeg badmintonskog kluba gdje su članovi osobe koje se bave predmetnim sportom, ili ih badminton kao sport na neki način zanima, gdje se nalaze roditelji djece koja se bave ili žele baviti tim sportom. Jasno je i da je samim članovima predmetne grupe objava zasmetala, jer je poslana tužitelju, koji nije član te grupe. Pritom, iako tužitelj tijekom cijelog postupka “štiti“ identitet treće osobe koja mu je objavu poslala, jer se radi o osobi koja je još u tom sportu pa ne želi da ista ima neugodnosti od strane tuženika, kao predsjednika Hrvatskog badmintonskog saveza, naposljetku, i to nakon zaključenja glavne rasprave u spis dostavlja prepisku s tom osobom kao dokaz da je tuženik zaista napisao objavu, a koji dokaz sud ne uzima u obzir pri donošenju ove odluke, jer je tužitelj mogao isti dostaviti i ranije, a najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

10.1. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, što je vidljivo već iz same objave, jer kada se osobu proziva prezimenom, tako da objava sadrži dovoljno podataka na način da se nedvojbeno može zaključiti o kome se radi (a sadrži, ZE, klub Max), nema dvojbe da je upravo ta prozvana osoba aktivno legitimirana na podnošenje tužbe. Iz ukupnosti cijele objave jasno je da autor smatra da su svi članovi "Kraljićeve škole" i "ekipe iz Maxa", što uključuje i ZE kao predsjednika, mentalni bolesnici i bagra koju treba istrijebiti. Samo u trenutku slike zaslona, screenshota (list spisa 4), objavu je vidjelo 75 ljudi, a “lajkalo“ 30, ispod ima i nekoliko komentara, pa je nesumnjivo da je ova objava učinjena dostupnom većem broju ljudi. U svom iskazu tužitelj navodi da se i na njega odnosi “mentalni bolesnici“ kao i da su se šalili da je on “prolupali branitelj“. Nema nikakve sumnje da je objava u kojoj se netko naziva mentalnim bolesnikom kojeg valja istrijebiti, bolesnikom općenito i manipulatorom, koja je objava objavljena na facebook stranici u kojoj se nalazi niz ljudi iz iste sportske zajednice, uvredljiva i da je u tužitelja opravdano povrijedila pravo osobnosti – na čast, ugled i dostojanstvo. Upotreba izraza "mentalni bolesnici" s kojima valja ići u rat i istrijebiti ih, u ovako pejorativnom, uvredljivom i diskriminatornom kontekstu, narušava dostojanstvo osobe na koju se odnosi.

10.2. Uz to se ističe da slobodu izražavanja valja široko tumačiti, jer je sloboda izražavanja jedno od temelja istinski slobodnog i ravnopravnog društva, konvencijska i ustavna kategorija, utvrđena i zajamčena kao ljudsko pravo i temeljna sloboda (članak 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). No, sloboda izražavanja nije apsolutna i nije neograničena (članak 10. stavak 2. Konvencije). Ustav RH također jamči svakom čovjeku i građaninu poštivanje i pravnu zaštitu njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, časti i ugleda. Slobodu izražavanja ne treba miješati ili zamijeniti s pravom na govor mržnje, s pravom poticanja na nasilje (“do istrebljenja“), s pravom da se drugi ljudi ponižavaju, da se drugi ljudi omalovažavaju, da ih se javno vrijeđa ili stigmatizira. Društvo koje takva ponašanja ne prepoznaje i ne osuđuje, ne može biti istinski slobodno društvo. Ovdje u omjer treba staviti, s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, a s druge strane, pravo na zaštitu prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo, te ocijeniti koje je od ta dva prava pretežnije s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja. Društvene mreže moćan su alat za prijenos poruka, tekovina su modernog i “novog“ vremena, ali pri objavljivanju na tim mrežama, upravo iz razloga jer objave postanu brzo i lako dostupne širem broju ljudi, pa nose i teže posljedice, valja biti društveno odgovoran. Kada se cijelu ciljanu skupinu ljudi u sportu, predvođenu tužiteljem (“Kraljićeva škola“, "ekipa iz Maxa"), u objavi naziva mentalnim bolesnicima, pa autor objave poziva na rat s tom bagrom i tim mentalnim bolesnicima do istrebljenja, takvo izražavanje predstavlja prekoračenje slobode govora, graniči s govorom mržnje i predstavlja povredu dostojanstva osobe, te povredu časti i ugleda, a posebice vodeći računa da objavu piše član Upravnog odbora Hrvatskog badmintonskog saveza, o jednom badmintonskom klubu (G) i njegovim čelnim ljudima, na stranici najuspješnijeg badmintonskog kluba (Medvedgrad). Kada takva jedna važna osoba u sportu napiše da planira istrijebiti te mentalne bolesnike (klub i njegove članove, imenom prozivajući i trenera i predsjednika), pa makar mu to zadnje bilo, takva objava ima i dublji i ozbiljniji značaj, te "status" autora objavu čini još i više neprihvatljivom. Cilj takve objave nije samo obavijest dijela zainteresirane sportske javnosti o incidentu koji je prethodio, već je cilj tih riječi i ocrniti, uvrijediti, narugati se, poniziti “ekipu iz Maxa i Kraljićevu školu“, pa i samog ZE, koji svime "dirigira", pred ljudima koji se nalaze u istoj sportskoj zajednici, cilj tih riječi je omalovažavanje i degradacija. Uvažavajući činjenicu da roditelj može impulzivno reagirati kad smatra da je dobrobit njegovog djeteta u pitanju (iako iz spisa proizlazi da je i tuženikov sin upozoren na neprimjereno ponašanje, kao i da su prijave protiv tužitelja odbačene), vrijeđanje na društvenim mrežama ne može se opravdati roditeljskim instinktom, niti je to zakonit i primjeren način rješavanja konflikata, a uostalom, niti dobar primjer djeci koja se tim sportom bave.

11. Imajući sve to u vidu, sud je, odlučujući o visini “zadovoljštine“, visini pravične novčane naknade, u obzir uzeo sve gore navedeno, ali i to da je objava napisana u zatvorenoj grupi (prema riječima tužitelja), pa iako je postala dostupna većem broju ljudi, taj broj je ipak donekle ograničen, potom i to da, iako je sporna facebook objava neupitno povrijedila tužiteljevo pravo osobnosti, ta uzrokovana povreda prava osobnosti nije tolika da bi opravdavala dosuđenje naknade od 5.308,91 EUR. Tužitelj navodi da je nakon sporne objave počeo linč u vidu neosnovanog stegovnog sankcioniranja i kluba Max i njega osobno kao njegovog predsjednika (a da je naknadno od nadležnih tijela utvrđeno da je sve to bilo neopravdano, o čemu dokaz dostavlja u spis), slijedom čega je klub Max jednostavno nestao, jer su propustili cijelu sezonu i nisu se mogli vratiti, sve to povezujući sa spornom objavom (“do istrebljenja“). Međutim, činjenica da je tužiteljev klub brisan, da je tužitelj neosnovano stegovno kažnjen, da je tužiteljevo dijete doživjelo mobbing ili da su se bili prisiljeni kao obitelj preseliti u Škotsku, ne može se dovesti u izravnu vezu isključivo s objavom, pa da bi kroz ovaj postupak tužitelj mogao naplatiti i takve duševne boli. Tužitelj navodi da radi objave nije noćima spavao, da ga se ovako naziva i blati na društvenim mrežama, da se ljudi tome šale i vesele. Životno, razumljivo je da je potresno znati da poznati i nepoznati ljudi pišu komentare ispod objave u kojoj se osobu proziva da je mentalni bolesnik i manipulator, i sve se to dovodi u vezu s nasiljem prema djeci (a za što nema nikakvih dokaza u spisu), te da to čitaju i roditelji djece koja se bave badmintonom, kolege u sportu, pa i sama djeca. Međutim, imajući u vidu da naknada u konkretnom slučaju ima svrhu moralne kompenzacije tužitelju kao i društvenu svrhu – upozorenje na neprihvatljivost javnih istupa kojima je cilj povreda tuđe časti i ugleda, ali uzimajući u obzir i konflikte koji su između tužitelja i tuženika otprije postojali, kao i da tužitelju nisu strane raznorazne objave u kojima se proziva i tuženik (iako, ne ovakvog uvredljivog sadržaja - list spisa 61), da je spornoj objavi neposredno prethodio incident u kojem je sudjelovao trener kluba Max GE i maloljetni tuženikov sin, a posebice vodeći računa o cilju kojem naknada služi i da se njome ne smije pogodovati težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, sud ocjenjuje da je primjeren iznos pravične novčane naknade u ovoj situaciji simboličan - 100,00 EUR. Za ostatak naknade od 5.208,91 EUR, tužbeni je zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, jer težina povrede nastale samom objavom ne opravdava dosuđenje višeg iznosa. Kako obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, u smislu odredbe članka 1103. ZOO-a, tako je odlučeno kao pod I. izreke ove presude.

12. Sud je odustao od izvođenja daljnjih dokaza u spisu. Sud je u više navrata pokušao doći do svjedoka GE (bivšeg trenera sada brisanog kluba Max) koji je također, kao i tužitelj, preselio u inozemstvo. U izjavi koju je dostavio ovom sudu (list spisa 181- 183), navodi da je i on, kao i tužitelj, bio prisiljen zbog suspenzija i groznih prijetnji napustiti Hrvatsku, a navodi i još nekolicinu ljudi povezanih s klubom Max koji su to isto morali napraviti. Međutim, sud takvu izjavu nije posebno cijenio jer nije vezana za samu objavu, a i saslušanje svjedoka GE nije odlučno, s obzirom da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka je utemeljena na odredbi članka 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19). Sud je vodio računa o tome da je u ovom postupku bila sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva. Tužitelj je uspio u osnovi u cijelosti, ali je u visini uspio manje od 2%, pa kako je tužiteljev uspjeh ujedno tuženikov neuspjeh i obratno, tako sud zaključuje da su uspjesi stranaka u ovoj parnici podjednaki, slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke ove presude.

U Dubrovniku 27. lipnja 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.