Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-57/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Predraga Jovanića predsjednika vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Milina članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Bulatović, odvjetnik u Daruvaru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-572/2019-32 od 13. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-572/2019-32 od 13. prosinca 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
»I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 4. i točka 7. Ugovora o kreditu broj: 9012322138 zaključenog 7.3.2007. između TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, kao Kreditora, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Mladena Čopa iz [adresa] 12.3.2007. pod brojem OV-2536/07, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obvezne promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, da tužiteljici TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate zbog ništetne ugovorene odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, isplati iznos od 5.080,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta i to :
- na iznos od 8,61 EUR od 31.07.2007. godine do isplate
- na iznos od 51,73 EUR od 31.08.2007. godine do isplate
- na iznos od 50,72 EUR od 30.09.2007. godine do isplate
- na iznos od 50,54 EUR od 31.10.2007. godine do isplate
- na iznos od 51,13 EUR od 30.11.2007. godine do isplate
- na iznos od 50,64 EUR od 31.12.2007. godine do isplate
- na iznos od 51,40 EUR od 31.01.2008. godine do isplate
- na iznos od 84,16 EUR od 29.02.2008. godine do isplate
- na iznos od 85,43 EUR od 31.03.2008. godine do isplate
- na iznos od 82,86 EUR od 30.04.2008. godine do isplate
- na iznos od 82,14 EUR od 31.05.2008. godine do isplate
- na iznos od 82,73 EUR od 30.06.2008. godine do isplate
- na iznos od 72,80 EUR od 31.07.2008. godine do isplate
- na iznos od 72,70 EUR od 31.08.2008. godine do isplate
- na iznos od 73,32 EUR od 30.09.2008. godine do isplate
- na iznos od 79,91 EUR od 31.10.2008. godine do isplate
- na iznos od 75,15 EUR od 30.11.2008. godine do isplate
- na iznos od 79,81 EUR od 31.12.2008. godine do isplate
- na iznos od 84,83 EUR od 31.01.2009. godine do isplate
- na iznos od 84,95 EUR od 28.02.2009. godine do isplate
- na iznos od 83,66 EUR od 31.03.2009. godine do isplate
- na iznos od 83,60 EUR od 30.04.2009. godine do isplate
- na iznos od 81,99 EUR od 31.05.2009. godine do isplate
- na iznos od 80,57 EUR od 30.06.2009. godine do isplate
- na iznos od 84,85 EUR od 31.07.2009. godine do isplate
- na iznos od 85,32 EUR od 31.08.2009. godine do isplate
- na iznos od 84,99 EUR od 30.09.2009. godine do isplate
- na iznos od 84,07 EUR od 31.10.2009. godine do isplate
- na iznos od 85,08 EUR od 30.11.2009. godine do isplate
- na iznos od 85,74 EUR od 31.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 80,50 EUR od 31.01.2010. godine do isplate
- na iznos od 79,90 EUR od 28.02.2010. godine do isplate
- na iznos od 81,39 EUR od 31.03.2010. godine do isplate
- na iznos od 80,75 EUR od 30.04.2010. godine do isplate
- na iznos od 81,28 EUR od 31.05.2010. godine do isplate
- na iznos od 86,24 EUR od 30.06.2010. godine do isplate
- na iznos od 84,83 EUR od 31.07.2010. godine do isplate
- na iznos od 87,53 EUR od 31.08.2010. godine do isplate
- na iznos od 86,28 EUR od 30.09.2010. godine do isplate
- na iznos od 83,95 EUR od 31.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 71,41 EUR od 30.11.2010. godine do isplate
- na iznos od 75,10 EUR od 31.12.2010. godine do isplate
- na iznos od 72,10 EUR od 31.01.2011. godine do isplate
- na iznos od 72,80 EUR od 28.02.2011. godine do isplate
- na iznos od 71,21 EUR od 31.03.2011. godine do isplate
- na iznos od 71,12 EUR od 30.04.2011. godine do isplate
- na iznos od 63,85 EUR od 31.05.2011. godine do isplate
– na iznos od 63,87 EUR od 30.06.2011. godine do isplate
- na iznos od 67,32 EUR od 31.07.2011. godine do isplate
- na iznos od 52,86 EUR od 31.08.2011. godine do isplate
- na iznos od 51,02 EUR od 30.09.2011. godine do isplate
- na iznos od 50,60 EUR od 31.10.2011. godine do isplate
- na iznos od 50,23 EUR od 30.11.2011. godine do isplate
- na iznos od 50,69 EUR od 31.12.2011. godine do isplate
- na iznos od 51,18 EUR od 31.01.2012. godine do isplate
- na iznos od 50,99 EUR od 29.02.2012. godine do isplate
- na iznos od 50,26 EUR od 31.03.2012. godine do isplate
- na iznos od 50,25 EUR od 30.04.2012. godine do isplate
- na iznos od 50,23 EUR od 31.05.2012. godine do isplate
- na iznos od 49,63 EUR od 30.06.2012. godine do isplate
- na iznos od 49,49 EUR od 31.07.2012. godine do isplate
- na iznos od 49,04 EUR od 31.08.2012. godine do isplate
- na iznos od 48,29 EUR od 30.09.2012. godine do isplate
- na iznos od 48,55 EUR od 31.10.2012. godine do isplate
- na iznos od 48,58 EUR od 30.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 48,22 EUR od 31.12.2012. godine do isplate
- na iznos od 49,00 EUR od 31.01.2013. godine do isplate
- na iznos od 49,70 EUR od 28.02.2013. godine do isplate
- na iznos od 49,47 EUR od 31.03.2013. godine do isplate
- na iznos od 48,78 EUR od 30.04.2013. godine do isplate
- na iznos od 47,43 EUR od 31.05.2013. godine do isplate
- na iznos od 47,12 EUR od 30.06.2013. godine do isplate
- na iznos od 47,06 EUR od 31.07.2013. godine do isplate
- na iznos od 47,20 EUR od 31.08.2013. godine do isplate
- na iznos od 47,55 EUR od 30.09.2013. godine do isplate
- na iznos od 46,93 EUR od 31.10.2013. godine do isplate
- na iznos od 46,82 EUR od 30.11.2013. godine do isplate
- na iznos od 46,74 EUR od 31.12.2013. godine do isplate,
po stopi zakonskih zateznih kamata koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, da tužiteljici TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, isplati iznos od 9.658,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta i to:
- na iznos od 6,51 EUR od 31.03.2008. godine do isplate
- na iznos od 29,37 EUR od 31.10.2008. godine do isplate
- na iznos od 5,71 EUR od 30.11.2008. godine do isplate
- na iznos od 31,00 EUR od 31.12.2008. godine do isplate
- na iznos od 34,74 EUR od 31.01.2009. godine do isplate
- na iznos od 36,45 EUR od 28.02.2009. godine do isplate
- na iznos od 31,16 EUR od 31.03.2009. godine do isplate
- na iznos od 32,02 EUR od 30.04.2009. godine do isplate
- na iznos od 25,11 EUR od 31.05.2009. godine do isplate
- na iznos od 19,20 EUR od 30.06.2009. godine do isplate
- na iznos od 20,46 EUR od 31.07.2009. godine do isplate
- na iznos od 23,87 EUR od 31.08.2009. godine do isplate
- na iznos od 23,51 EUR od 30.09.2009. godine do isplate
- na iznos od 20,27 EUR od 31.10.2009. godine do isplate
- na iznos od 26,37 EUR od 30.11.2009. godine do isplate
- na iznos od 30,83 EUR od 31.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 38,20 EUR od 31.01.2010. godine do isplate
- na iznos od 36,35 EUR od 28.02.2010. godine do isplate
- na iznos od 45,67 EUR od 31.03.2010. godine do isplate
- na iznos od 43,66 EUR od 30.04.2010. godine do isplate
- na iznos od 47,93 EUR od 31.05.2010. godine do isplate
- na iznos od 76,14 EUR od 30.06.2010. godine do isplate
- na iznos od 70,16 EUR od 31.07.2010. godine do isplate
- na iznos od 86,46 EUR od 31.08.2010. godine do isplate
- na iznos od 81,29 EUR od 30.09.2010. godine do isplate
- na iznos od 70,25 EUR od 31.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 92,92 EUR od 30.11.2010. godine do isplate
- na iznos od 120,04 EUR od 31.12.2010. godine do isplate
- na iznos od 101,44 EUR od 31.01.2011. godine do isplate
- na iznos od 108,27 EUR od 28.02.2011. godine do isplate
- na iznos od 99,22 EUR od 31.03.2011. godine do isplate
- na iznos od 100,65 EUR od 30.04.2011. godine do isplate
- na iznos od 138,20 EUR od 31.05.2011. godine do isplate
- na iznos od 140,74 EUR od 30.06.2011. godine do isplate
- na iznos od 172,42 EUR od 31.07.2011. godine do isplate
- na iznos od 158,56 EUR od 31.08.2011. godine do isplate
- na iznos od 141,56 EUR od 30.09.2011. godine do isplate
- na iznos od 139,49 EUR od 31.10.2011. godine do isplate
- na iznos od 138,03 EUR od 30.11.2011. godine do isplate
- na iznos od 145,60 EUR od 31.12.2011. godine do isplate
- na iznos od 153,56 EUR od 31.01.2012. godine do isplate
- na iznos od 154,23 EUR od 29.02.2012. godine do isplate
- na iznos od 148,99 EUR od 31.03.2012. godine do isplate
- na iznos od 151,68 EUR od 30.04.2012. godine do isplate
- na iznos od 154,23 EUR od 31.05.2012. godine do isplate
- na iznos od 150,36 EUR od 30.06.2012. godine do isplate
- na iznos od 151,76 EUR od 31.07.2012. godine do isplate
- na iznos od 149,60 EUR od 31.08.2012. godine do isplate
- na iznos od 144,03 EUR od 30.09.2012. godine do isplate
- na iznos od 150,06 EUR od 31.10.2012. godine do isplate
- na iznos od 153,42 EUR od 30.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 152,34 EUR od 31.12.2012. godine do isplate
- na iznos od 139,40 EUR od 31.01.2013. godine do isplate
- na iznos od 150,35 EUR od 28.02.2013. godine do isplate
- na iznos od 150,95 EUR od 31.03.2013. godine do isplate
- na iznos od 146,45 EUR od 30.04.2013. godine do isplate
- na iznos od 134,31 EUR od 31.05.2013. godine do isplate
- na iznos od 134,06 EUR od 30.06.2013. godine do isplate
- na iznos od 136,77 EUR od 31.07.2013. godine do isplate
- na iznos od 141,78 EUR od 31.08.2013. godine do isplate
- na iznos od 149,42 EUR od 30.09.2013. godine do isplate
- na iznos od 145,60EUR od 31.10.2013. godine do isplate
- na iznos od 147,92 EUR od 30.11.2013. godine do isplate
- na iznos od 150,56 EUR od 31.12.2013. godine do isplate
- na iznos od 151,42 EUR od 31.01.2014. godine do isplate
- na iznos od 154,79 EUR od 28.02.2014. godine do isplate
- na iznos od 153,76 EUR od 31.03.2014. godine do isplate
- na iznos od 149,81 EUR od 30.04.2014. godine do isplate
- na iznos od 148,20 EUR od 31.05.2014. godine do isplate
- na iznos od 148,63 EUR od 30.06.2014. godine do isplate
- na iznos od 153,74 EUR od 31.07.2014. godine do isplate
- na iznos od 157,45 EUR od 31.08.2014. godine do isplate
- na iznos od 156,61 EUR od 30.09.2014. godine do isplate
- na iznos od 160,16 EUR od 31.10.2014. godine do isplate
- na iznos od 162,64 EUR od 30.11.2014. godine do isplate
- na iznos od 161,32 EUR od 31.12.2014. godine do isplate
- na iznos od 163,09 EUR od 31.01.2015. godine do isplate
- na iznos od 163,09 EUR od 28.02.2015. godine do isplate
- na iznos od 163,09 EUR od 31.03.2015. godine do isplate
- na iznos od 163,09 EUR od 30.04.2015. godine do isplate
- na iznos od 163,09 EUR od 31.05.2015. godine do isplate
- na iznos od 163,09 EUR od 30.06.2015. godine do isplate
- na iznos od 163,09 EUR od 31.07.2015. godine do isplate
- na iznos od 163,09 EUR od 31.08.2015. godine do isplate
- na iznos od 163,09 EUR od 30.09.2015. godine do isplate,
po stopi zakonskih zateznih kamata koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da nadoknadi tužiteljici TČ prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.121,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.«
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11, 23/15., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Tuženik ističe bitnu povredu odredaba postupka u smislu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, prigovara provedenom dokaznom postupku i ocjeni izvedenih dokaza. Ističe da se radi o konvertiranom kreditu i da su stranke sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu konačno riješile sva svoja prava i obveze, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15., dalje: ZID ZPK). Ističe prigovor zastare potraživanja i pogrešnu primjenu odredaba ZID ZPK, s pozivom na sudsku praksu u istovrsnim predmetima, uključujući i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačiti presudu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu tuženiku troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Zahtijeva naknadu troškova žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Prvostupanjski sud nije utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, za svoju odluku nije dao jasne razloge i presuda se ne može ispitati, tako da je za sada upitna i pravilna primjena materijalnog prava.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica, kao korisnik kredita, sklopila s tuženikom kao kreditorom 7. ožujka 2007. Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit za kupnju stambenog objekta, u iznosu od 88.563,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke (kreditora) na dan isplate kredita, s rokom otplate 180 mjeseci, s promjenjivom kamatnom stopom, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, koja na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,55 %. NIje sporno da je tijekom otplate kredita tuženik više puta mijenjao kamatnu stopu, što je, povrh promjena tečaja valute CHF, utjecalo i na promjenu visine anuiteta.
6.1. Nadalje, nije sporno da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje: Dodatak Ugovoru), kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR, koji prileži spisu.
7. Između stranaka je sporno da li su odredba Ugovora prema kojima tuženik, bez suglasnosti ili dozvole tužitelja kao korisnika kredita, određuje ili mijenja visinu kamatne stope utvrđene Ugovorom i odredba kojom je ugovorena valuta kredita u CHF, nepoštene ugovorne odredbe, jesu li iste ništetne, odnosno ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje u tom smislu i nakon što su stranke sklopile Dodatak Ugovoru, te shodno tome pripada li tužiteljici pravo na isplatu preplaćenih iznosa temeljem Ugovora, bez obzira što se radi o konvertiranom kreditu. Sporna je i osnovanost prigovora zastare, te visina preplate.
8. Prigovor zastare prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda odbio kao neosnovan, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, s pozivom na važeću sudsku prasku u istovrsnim predmetima, uz napomenu da je prigovor neosnovan i u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koji je tužbeni zahtjev povišen preinakom tužbe, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U tom dijelu prvostupanjska odluka ima jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju.
8.1. Tužiteljici je odobren kredit za kupnju stambenog objekta, kako to jasno proizlazi iz odredbi Ugovora. Ako tvrdi drugačije i osporava tužiteljici svojstvo potrošača, tuženik je to bio dužan dokazati, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja (članak 221. a ZPP), a što tuženik nije dokazao.
9. Prema odredbama ZID ZPK banke kao kreditne institucije su bile obvezne prema prisilnom propisu pozvati korisnike kredita i upoznati ih o izračunu konverzije, dok su potrošači imali mogućnost izbora, u ostavljenom im roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz EUR ili zadržati važeći stari kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
10. Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući o prijedlogu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava podnesenog od Općinskog suda u Pazinu, u predmetu poslovni broj: P-1413/2019 od 20. rujna 2019., odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kako je to odlučeno rješenjem broj: Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020.
11. Svaka stranka se u prilog svojih navoda poziva na sudsku praksu u istovrsnim predmetima. Vezano za pravne posljedice sklapanja dodatka ugovora o kreditu izraženih u valuti CHF, u istovrsnim predmetima, te slijedom toga pravima i obvezama stranaka ugovora o kreditu, sudska praksa, uključujući i praksu najviših sudova u Republici Hrvatskoj, nije bila ujednačena, kako prije donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Gos-1/2019, tako i nakon toga (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1096/2022-2 od 8. studenog 2022., Rev 637/2019-2 od 15. studenog 2022. i Rev-586/2019 od 21. prosinca 2022.), pa je u svakom pojedinom predmetu sud dužan cijeniti odlučne okolnosti toga predmeta.
12. Prvostupanjski sud je ovoj pravnoj stvari odlučio o ništetnosti odredbi Ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta kredita u CHF.
13. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.080,11 eura na ime preplate zbog ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika (točka I. izreke pobijane presude), te iznos od 9.658,00 eur na ime preplate zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta švicarski franak, na temelju provedenog vještačenja po Kseniji Vrebac, dipl. oec., stalnom sudskom vještaku za ekonomiju, financije i knjigovodstvo.
13.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je konverzija predmetnog kredita provedena u skladu s metodologijom propisanom odredbama ZID ZPK i da su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Dodatka Ugovora bili uzeti u obzir iznosi pojedinih kunskih uplata kao da je kredit početno bio u eurima, da tužiteljica nije kao potrošač u cijelosti obeštećena provođenjem konverzije u odnosu na nepoštenost odredbi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te da razlika između iznosa kojeg tužiteljica potražuje i iznosa priznatog konverzijom iznosi 70.897,20 kn, odnosno 9.517,63 eura (kako je to navedeno u točki 10. obrazloženja prvostupanjske presude).
14. Tužiteljica nije dokazala, niti je to predmet ovog postupka, da konverzija Ugovora nije provedena suglasno strogim odredbama ZID ZPK, niti razloge eventualne nevaljalosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK (npr. poslovna nesposobnost).
15. Slijedom toga, osnovano ističe tuženik da je tužiteljica sklopila Dodatak Ugovora slobodno raspolažući svojom voljom, u skladu s odredbama ZID ZPK, te o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba ZID ZPK i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO).
15.1. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbu istaknuo kao odlučnu činjenicu da je među strankama sklopljen Dodatak Ugovoru, da su time stranke u cijelosti riješile svoja međusobna prava i obveze po osnovi Ugovora i Dodatak Ugovoru prileži spisu (stranice 39-41 spisa).
15.2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je izrazio pravno shvaćanje od kakvog je utjecaja sklapanje Dodatka Ugovoru na pravo tužiteljice na potraživanu isplatu, po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno na postojanje pravnog interesa tužiteljice za vođenje ove parnice i osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom sporu, ali je pobijanom presudom tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici ukupno preplaćeni iznos, po osnovi odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao da stranke nisu sklopile Dodatak Ugovoru i da preplaćeni iznos nije uračunat prilikom konverzije kredita tužiteljici u otplatu budućih anuiteta.
15.3. Pri tome se napominje da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka razlika između iznosa kojeg tužiteljica potražuje i iznosa priznatog konverzijom iznosi 70.897,20 kn, odnosno 9.517,63 eura, što je (čak i u slučaju da je tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa osnovan), znatno manje od dosuđenog iznosa tužiteljici pobijanom presudom (5.080,11 eura i 9.658,00 eura, odnosno ukupno dosuđeno 14.738,11 eura).
16. U tom dijelu činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, prvostupanjska presuda nema jasnih razloga i ne može se ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, što čini upitnim i pravilnu primjenu materijalnog prava.
17. Odredbe ZID ZPK u ovom slučaju predstavljaju lex specialis, ali stranke ugovora o kreditu koje su sklopile dodatak ugovoru o kreditu ne mogu biti stavljene u položaj kao da dodatak ugovoru o kreditu nije sklopljen i da isti ne proizvodi valjane pravne učinke (osim ako dokažu eventualne nevaljalosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK, npr. poslovna nesposobnost).
18. Shodno tome, potrebno je utvrditi ima li tužiteljica pravo na isplatu preplaćenog iznosa, temeljem odredbi Ugovora koje su utvrđene nepoštenima i ništetnima, uvažavajući pri tome i utvrđena prava i obveze stranaka Dodatkom Ugovoru, kao i važeću sudsku praksu u istovrsnim predmetima, što po ocjeni ovog suda predstavlja pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev 925/2023-2 od 8. travnja 2025.
19. S obzirom da je radi otklanjanja uočenih nedostataka potrebno provesti novu glavnu raspravu, uvažena je žalba tuženika, ukinuta je pobijana presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak, u kojem će prvostupanjski sud otkloniti uočene nedostatke, utvrditi odlučne činjenice i ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava, u skladu s recentnom sudskom praksom i za svoju odluku dati jasne razloge (članak 369. stavak 1. ZPP).
19.1. U ponovnom postupku sud će odlučiti i o troškovima postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka (članak 166. ZPP).
Sisak, 27. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Predrag Jovanić
