REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1664/2023-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Batarelo Peh, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vanja Peh & Jelena Batarelo Peh u Zagrebu, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, sa sjedištem u [adresa], OIB: 32206148371, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Ravlić i partneri d.o.o. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja GĆ, zamjenika punomoćnika tuženika ŽĆ i punomoćnice umješača na strani tuženika TĆ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Dubrava isplatiti tužitelju MĆ iznos od 175,37 EUR bruto, na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos teku

- na iznos od 40,62 EUR od 16.07.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR od 16.08.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,78 EUR od 16.09.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 37,09 EUR od 16.11.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 38,78 EUR od 16.02.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,17 EUR od 16.04.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 4,24 EUR od 16.05.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,43 EUR od 16.06.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR od 16.07.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 40,98 EUR od 16.09.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR od 16.10.2015. godine, pa do isplate,

osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave,

po stopi koja se za svako polugodište do 31.7.2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja MĆ za isplatu daljnjeg iznosa od 344,05 eura eura sa pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava naknaditi tužitelju MĆ troškove parničnog postupka u iznosu od 2.320,25 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Kliničke bolnice Dubrava za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.562,50 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u stupnjevitoj tužbi navodi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu specijalista anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja, subspecijalista intenzivnog liječenja, a rad mu je zbog prirode posla bio, a i sada je organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima - subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno. Navodi da je ostvario veliki broj prekovremenih sati. Navodi da mu tuženik nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka) (prema članku 58. stavak 9. KU 88/13, članku 51. stavku9., 10. i 11 KU 29/18, sve u vezi sa odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH). Naime, tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćivana. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate (odnosno i u prekovremenom radu), dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), kao ni dodatak na plaću s osnova znanstvenog stupnja. Ujedno navodi da tuženik tužitelju nije isplaćivao naknadu za po jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, kao ni dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama za sve sate koje je tužitelj efektivno odradio. Posljedično, tužitelju su pogrešno i obračunate naknade plaće za godišnji odmor jer su u prosjek uzimane prosječne mjesečne plaće koje su obračunate u manjem iznosu. Tužitelj je podneskom od 8. studenog 2019. specificirao tužbeni zahtjev na način da traži od suda prvog stupnja da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 70.625,60 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u bruto dosuđenom iznosu kao i da naloži tuženiku naknaditi troškova parničnog postupka tužitelju.

2. Tuženik se odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, te je istaknuo prigovor zastare. Navodi da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaća, i to uvećane za 0,5 za svaku navršenu godinu radnog staža, a pod pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Navodi da je u pogledu dodataka propisano odredbom čl. 47. st. 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/2013, 143/2013, 29/2018) da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, koji se na temelju čl. 47. st. 2. navedenog KU obračunavaju na osnovnu plaću. Navodi da je pri ocjeni osnovanosti zahtjeva potrebno razmotriti zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora i to zaključke broj 58., 59., 95., 106., 134. i 367. Predlaže da sud prvog stupnja odnije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da naloži tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio presudu pod poslovnim brojem Pr- 5560/2018-25 od 18. prosinca 2019., kojom je pod toč. I. tužitelju dosudio iznos od 70.625,60 kn bruto na ime razlike manje isplaćenih plaća s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, pod. toč. II. je naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.050,00 kn s zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2019. pa do isplate te je pod toč. III. odbio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koji iznosi teku na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci.

6. Navedena presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. i toč. II. izreke potvrđena je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-420/2020-2 od 25. kolovoza 2020. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 706/2022-2 od 5. travnja 2023. ukinute su drugostupanjska i prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tuženiku naloženo ispaltiti tužitelju iznos od 519,62 eura (3.915,12 kn) s pripadajućim zateznim kamatama, po je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Predmet spora je u ovom stadiju postupka zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razliku plaće s osnove prekovremenog rada u mjesecima u kojima je blagdan ili neradni dan pao od ponedjeljka do petka.

8. Dakle, u ovoj fazi postupka je i nadalje sporno da li se rad na dane blagdana i neradnih dana tretira kao redovan rad ili prekovremeni rad pa posljedično tome ima li tužitelj pravo na razliku plaće s tog osnova.

9. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

10. Člankom 8. st. 1. ZR propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

11. Sukladno odredbi čl. 94. ZR za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

12. Tijekom postupka pred ovim sudom postavilo se pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15 – dalje: KU/13) te domašaja tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

13. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj „upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem“ i donijeli su

Zaključak broj 148. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“.

14. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“.

15. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev 706/2022-2 od 5. travnja 2023., a s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13.

16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

17. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

18. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za financije Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., a temeljem kojeg je po ukidnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužitelj specificirao tužbeni zahtjev za ukinuti dio potraživanja na način da sada potražuje iznos od 175,37 eura. Tuženik je ne ročištu od 16. svibnja 2025. naveo da smatra da je tužitelj djelomično povukao tužbu te je zatražio da sud pri odmjeravanju troškova postupka uzme u obzir da je došlo do tog povlačenja.

19. Iako je tužitelj podneskom od 25. travnja 2025. zatražio isplatu od 175,37 eura, tuženik na povlačenje nije pristao u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP, stoga je ovaj sud donio odluku o iznosu od 519,62 eura koji iznos je predmet spora s obzirom da je taj iznos Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo i vratio na ponovno suđenje.

20. Uzimajući u obzir pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev 706/2022-2 od 5. travnja 2023. te nalaz i mišljenje vještaka neosnovano je daljnje potraživanje tužitelja preko iznosa od 175,37 eura do 519,62 eura, odnosno iznos od 344,05 eura.

21. Tužitelju na zatraženu glavnicu pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Izuzeta je isplata zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. i toč. II. izreke ove presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 5. ZPP kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Odluka o troškovima postupka također se temelji na odredbi čl. 155. ZPP, i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

25. Naime, tužitelj u ovom sporu nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva u omjeru od 3,60% te sa dijelom zahtjeva koji se odnosi na sporedno potraživanje u pogledu zateznih kamata, budući da mu je već dosuđen iznos od 70.625,60 kn / 9.373,63 eura (*fiksni tečaj konverzije 1 euro=7,53450 kn), nadalje ovom odlukom dosuđen mu je i iznos od 175,37 eura, a u sporu jedino nije uspio s iznosom od 344,05 eura. Prema ocjeni ovog suda riječ je u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

26. Tako su tužitelju priznati troškovi za:

- sastav tužbe, u iznosu od 133,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife,

- sastav obrazloženog podneska od 13.3.2019. u iznosu od 133,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 18.3.2019. u iznosu od 133,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- sastav obrazloženog podneska od 8.22.2019 u iznosu od 133,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 2.12.2019. u iznosu od 133,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 3.5.2024. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- sastav obrazloženog podneska od 8.7.2024 u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 21.2.2025. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- sastav obrazloženog podneska od 25.4.2025. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 15.5.2025. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife.

27. Dakle, tužitelju su priznati troškovi za zastupanje u iznosu od 1.665,00 eura uz PDV, što iznosi 416,25 eura, odnosno ukupno 2.081,25 eura. Tužitelju na te troškove treba pribrojiti troškove predujma za vještačenje u iznosu od 239,00 eura, a što ukupno iznosi 2.320,25 eura.

28. Tužitelju na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

29. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

30. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. III. izreke ove presude.

31. Budući da je tuženik u sporu uspio samo u neznatnom dijelu radi kojeg nisu nastali posebni troškovi, na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.562,50 eura, kao neosnovan.

32. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 27. lipnja 2025.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku