REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1117/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Miljenki Klasić, odvjetnici u Krapini, F. Galovića 1A, protiv tuženika Ministarstava prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi oglašavanja rješenja ništavim, 27. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/24-02/6, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 3. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Malom Lošinju, KLASA: UP/I-361- 05/23-04/1, URBROJ: 2170-03-05/4-23-2 od 20. studenog 2023. (dalje: I° rješenje od 20. studenog 2023.).

Prethodno spomenutim prvostupanjskim aktom odbijen je zahtjev tužitelja za oglašivanje ništavim uporabne dozvole za građevine izgrađene na temelj akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007, KLASA: UP/I-361-05/14-04/14, URBROJ: 2170/1-03-05/6-14-3 od 14. kolovoza 2014. (dalje: Uporabna dozvola).

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi i tijekom spora (podnesak od 10. travnja 2025., održana rasprava), u bitnom izlaže kako slijedi. Ističe da je postupak iniciran njegovom predstavkom od 15. rujna 2023. kojom je od tuženika zatražio provedbu nadzora nad zakonitosti rada prvostupanjskog upravnog tijela Ispostava Mali Lošinj vezano uz postupak izdavanja Uporabne dozvole. Međutim na navedenu predstavku Ministarstvo mu nije dostavilo odgovor, sukladno čl. 42. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dale: ZUP), već je istu dopisom od 11. listopada 2023. proslijedilo prvostupanjskom tijelu s naputkom da se uzme u razmatranje kao zahtjev za oglašavanje ništavim Uporabne dozvole. Protiv dopisa Ministarstva izjavio je prigovor iz razloga što za provođenje nadzora u smislu odredbi čl. 156 – 161 Zakona o gradnji (NN br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19; dalje: ZG) nadležno Ministarstvo a ne prvostupanjsko tijelo. Tuženik je prigovor odbio rješenjem, KLASA: UP/I-361-05/24-23/1, URBROJ:531-03-24-2 od 15. siječnja 2024., međutim to rješenje je kasnije poništeno presudom Upravnog suda u Zagrebu posl. br. Us I- 1901/2024 od 25. rujna 2024. Tom presudom je ujedeno naloženo tuženiku da ga kao podnositelja predstavke obavijesti o potrebi provođenja nadzora na radom prvostupanjskog tijela. Slijedom navedenog, tužitelj je stava da prvostupanjsko tijelo nije bilo nadležno odlučivati o njegovoj predstavci a što uključuje i donošenje I° rješenja od 20. studenog 2023.

Što se tiče ništavnosti Uporabne dozvole, tužitelj prije svega napominje da iz izričite (kogentne) zakonske odredbe čl. 106. ZG-a proizlazi da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ZG-om ili propisom donesenim na temelju ZG-a, a koju zakonsku obvezu u konkretnom slučaju investitor nije ispoštovao. U prilog tome da je riječ o nezakonitoj gradnji najbolje govori činjenica da je rješenjem Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša, Odjela za inspekcijske i drugostepene upravne poslove, Odjela drugostupanjskih upravnih poslova, KLASA: UP/II-361-03/92-05/310 od 03. studenog 1992. poništeno Rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole Općine Cres-Lošinj, Sekretarijata za poslove uprave, KLASA: UP/I-361-03/91-01/103 URBROJ: 2213-04- 04-91-5 od 17. lipnja 1992. (dalje: I° rješenje od 17. lipnja 1992). Slijedom navedenog, tužitelj smatra da citirana Uporabna dozvola u konkretnom slučaju sadrži nepravilnost koja je ex lege razlog ništavosti, i to stoga jer je izdana protivno kogentnoj odredbi čl. 106. ZG-a i jer je utemeljena na pravno nepostojećem aktu za građenje odnosno poništenom I° rješenju od 17. lipnja 1992.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, ustraje kod svih navoda iznijetih u obrazloženja osporenog rješenja.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovoga upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz stanja spisa proizlazi, a isto je i nesporno među strankama ovog upravnog spora :

- tužitelj se obraća tuženiku podneskom od 15. rujna 2023. naslovljenim: "Prijava sumnje na nepravilnosti i/ili prijevaru u provođenju Zakona o gradnji te Prijedlog (inicijativa) za pokretanje postupka za oglašavanje ništavim Uporabne dozvole", kojim predlaže tuženiku da po pravu nadzora nad radom i djelovanjem nadležnog prvostupanjskog upravnog tijela pokrene postupak kojim će ocijeniti zakonitost i u slučaju utvrđenja nepravilnosti Uporabnu dozvolu oglasi ništavom.

- tuženik je dopisom od 11. listopada 2023., KLASA: 041-01/23-02/80, URBROJ: 531-03-23-2, podnesak (predstavku) tužitelja dostavio prvostupanjskom tijelu s uputom da se uzme u razmatranje kao zahtjev za oglašavanjem ništavim Uporabne dozvole.

- postupajući po uputi prvostupanjsko tijelo o zahtjevu tužitelja odlučuje I° rješenjem od 20. studenog 2023.

- s druge strane, tužitelj protiv dopisa tuženika od 11. listopada 2023. izjavljuje prigovor kojeg tuženik odbija rješenjem, KLASA: UP/I-361-05/24-23/1, URBROJ: 531- 03-24-2 od 15. siječnja 2024.

- prethodno spomenuti akt tuženika poništen je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu posl. br. Us I-1901/2024 od 25. rujna 2024. kojom je (u tč. II. izreke) ujedno naloženo tuženiku da najkasnije u roku od 60 dana, od dana dostave pravomoćne presude i povrata spisa, obavijesti tužitelja kao podnositelja predstavke o ocjeni potrebe provođenja nadzora nad radom svog prvostupanjskog tijela.

8. Kako iz prethodno izloženog stanja stvari slijedi da je I° rješenje od 20. studenog 2023. doneseno u izvršenju upute višeg tijela, a kojom uputom je prvostupanjsko tijelo bilo vezano po načelu subordinacije, to po ocjeni Suda na zakonitost rješenja koja se pobijaju u ovome sporu nisu od utjecaja navodi tužitelja kojim osporava nadležnost prvostupanjskog tijela. Takvim postupanjem, obzirom na obvezu koja u odnosu na tuženika proizlazi iz pravomoćne sudske odluke, nije povrijeđen zakon na štetu već u korist tužitelja obzirom da će o predstavci tužitelja biti dva puta odlučivano.

9. Odredbom čl. 128. st. 1. ZUP-a propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

10. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je Uporabna dozvola ništava iz razloga jer je izdana protivno kogentnoj odredbi čl. 106. ZG-a i jer je utemeljena na pravno nepostojećem aktu za građenje odnosno poništenom I° rješenju od 17. lipnja 1992.

11. Prvenstveno valja istaknuti da je zahtjev za oglašivanjem rješenja ništavim izvanredni pravni lijek, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo, odnosno Sud, ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

12. Cijeneći mjerodavnu zakonsku odredbu i utvrđeno činjenično stanje, razvidno je kako ranije taksativno nabrojeni razlozi za oglašavanje rješenja ništavim u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Naime, razlozi koje navodi tužitelj radi oglašavanja rješenja ništavim su razlozi koji se odnose na zakonitost pobijanog rješenja, a niti samim ZUP-om, niti ZG-om nije izričito propisano da su to razlozi zbog kojih bi rješenje trebalo oglasiti ništavim.

13. Slijedom prethodno navedenog, kako nisu ispunjeni uvjeti za oglašivanje rješenja ništavim to je, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan (tč. I. izreke).

14. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 27. lipnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice Miljenki Klasić, odvjetnici u Krapini, F. Galovića 1A

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 20