Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl. br.  P-185/2025-24

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Emilu Košetu, odvjetniku u Umagu, protiv tuženika: 1. SI, pok. ZI, (u zemljišnim knjigama upisan kao mlt. SI), sada nepoznata boravišta, 2. ZI, pok. ZI, (u zemljišnim knjigama upisan kao mlt. ZI), sada nepoznata boravišta i 3. SI, od JI, sada nepoznata boravišta, zastupani po privremenoj zastupnici Kseniji Rajković, odvjetnici u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 18. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te privremenog zastupnika tuženika, dana 27. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj AI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima tuženika JI, pok. ZI, (u zemljišnim knjigama upisan kao mlt. SI), sada nepoznata boravišta, ZI, pok. ZI, (u zemljišnim knjigama upisan kao mlt. ZI), sada nepoznata boravišta, te JI, od JI, sada nepoznata boravišta, u cijelosti, na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], z.k. tijelo VIII, k. o. [katastarska općina], te su tuženici SI, pok. ZI, (u zemljišnim knjigama upisan kao mlt. SI), sada nepoznata boravišta, ZI, pok. ZI, (u zemljišnim knjigama upisan kao mlt. ZI), sada nepoznata boravišta, te SI, od JI, sada nepoznata boravišta, dužni trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti na njihovim suvlasničkim dijelovima, na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica]., upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], z.k. tijelo VIII, k. o. [katastarska općina], izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja AI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti, a koju će uknjižbu provesti zemljišnoknjižni odjel Poreč Općinskog suda u Pazinu.

II. Nalaže se tužitelju da privremenom zastupniku tuženika Kseniji Rajković, odvjetniku iz Poreča, isplati naknadu u iznosu od 384,00 eura, na žiroračun otvoren kod Erste banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa], u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U tužbi tvrdi da je predmetna nekretnina, upisana u suvlasništvu tuženika koji su sada nepoznata boravišta. Međutim, zemljišnoknjižno stanje da ne odgovara stvarnom stanju. Tužitelj da se sam i preko svojih pravnih prednika nalazi u neprekidnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine preko 70 godina. Predlaže tuženicima postaviti privremenog zastupnika jer su adrese tuženika nepoznate. Konačno predlaže donošenje presude u sadržaju kao u toč. I izreke ove presude.

2. Rješenjem poslovni broj P-185/2025-7 od 21. ožujka 2025. godine tuženicima je postavljen privremeni zastupnik u osobi Kseniji Rajković, odvjetnici iz Poreča.

3. Tuženici po privremenom zastupniku se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

4. Na temelju provedenih dokaza u spisu sud nije utvrdio adrese tuženika, niti da li bi eventualno tuženici bili pokojni, zato je sud tuženicima i postavio privremenog zastupnika radi zaštite njihovih prava i interesa u ovom postupku.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (3-4), prijepis posjedovnog lista (5-6), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (15-24), izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka, izvršen je uvid u ortofotosnimku, skicu izmjere i prijepis posjedovnog lista (57-60) te su na licu mjesta saslušani svjedoci ĆI i ĐI te tužitelj kao parnična stranka.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (3-4) utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] dolazi upisana u drugom zk. ulošku, VIII zk. tijela u k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo tuženika svakog u 1/3 dijela.

8. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je predmetna nekretnina upisana u isti zk. uložak.

9. Očevidom lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka i u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja te privremene zastupnice tuženika, a i svjedoka, utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema službenom katastarskom stanju ima površinu od 83 m2, u naravi je dio dvorišta zajedno sa dijelom dvorišta k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetna k.č. sa južne strane omeđena je živicom koja je ujedno i granica sa asfaltiranom cestom Tićan – Karojba. Sa ostalih strana nije vidljiva fizička međa iz razloga što je to dio dvorišta k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetna k.č. je uređena na način da je na njoj uređena trava, ukrasno bilje, septička jama i drvo oraha. Predmetna nekretnina čini jednu cjelinu sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu tužitelja (kuća i okućnica).

10. Svjedok ĆI, rođen 1947., iskazao je da od njegova pamćenja, a da je rođen ovdje, zna da predmetnu nekretninu koristi tužitelj, a prije njega da su ju koristili i njegov djed VI, a također i otac U. Začudio da se kada mu je tužitelj rekao da predmetna nekretnina nije upisana na njegovo ime budući da poznaje i njega, a poznavao je i njegova oca i djeda i oni da su bili jako pedantni i brinuli da sve stvari budu na mjestu pa tako i papiri. Nikada da nije vidio nikog drugog da bi koristili predmetnu nekretninu, a da ne bi bili iz obitelji tužitelja. Za imena tuženika da nije nikada čuo niti ih poznaje.

11. Svjedok ĐI, rođen 1949., u daljem srodstvu sa tužiteljem, iskazao je da od kad zna za sebe predmetnu nekretninu su oduvijek koristili samo tužitelj, a prije njega njegovi pravni prednici, otac U i djed S. To da zna jer je sa svojim ocem još kao mali dolazio ovdje, a mjesto gdje živi je udaljeno 3 km odavde. Nikada nikog drugog, osim obitelji tužitelja i njegovih pravnih prednika, da nije vidio da koristi predmetnu nekretninu. Od nikoga nikada da nije čuo da bi prigovarali tužitelju ili njegovim pravnim prednicima da koriste predmetnu nekretninu. Iskazao je da ne poznaje tuženike niti ih je ikada poznavao.

12. Tužitelj je iskazao da u cijelosti potvrđuje iskaze saslušanih svjedoka jer da su svi iskazivali istinito, točno, da je predmetna nekretnina od njegovog pamćenja uvijek u sastavu njegovog dvorišta i da je uvijek smatrao da je to njihovo jer da su na isti način to koristili i njegov otac U, koji je umro 1995. i djed VI, koji je umro 1965. Da sve do prije podnošenja tužbe nikada nije provjeravao papire jer je mislio da su njegovi stariji imali uredne papire jer da nikada nisu imali problema sa nikim. Iskazao je da je iza njegovog oca i djeda ostalo više parcela pa ih nije pojedinačno provjeravao. Kako da se moglo i vidjeti da je ta parcela u sastavu njegovog ograđenog dvorišta, a dvorište da je oduvijek bilo ograđeno, jer da je uz cestu, dok je njegov nono bio živ, bila da je više graža, a niz godina unatrag da je uredna živica. Nikada mu nitko nije prigovarao da to koristi, niti je ikada od oca ili djeda čuo da bi oni govorili da postoji koji problem vezano za predmetnu nekretninu. Tuženike da ne poznaje niti je ikada čuo za njih.

13. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i tužitelja sud je nesporno utvrdio da su tužitelj, a prije njega njegovi pravni prednici, otac U i djed VI bili u mirnom, posljednjem, samostalnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine najmanje 70 godina. Svjedoci su iskazivali sigurno, uvjerljivo, zato je sud prihvatio iskaz svjedoka i tužitelja, vjerodostojnim.

14. Iz provedenih dokaza je dakle utvrđeno da je posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit više od 70 godina, te da tužitelj do prije podnošenja ove tužbe nije znao da predmetna nekretnina ne bi bila njegovo i zemljišnoknjižno vlasništvo.

15. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti u smislu da uvjerenje o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

16. Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da posjed predmetne nekretnine nije nikad bio oduzet niti smetan tužitelju i njegovim pravnim prednicima (ocu U i djedu JI), te da je tužitelj (i njegovi pravni prednici) u posjedu predmetne nekretnine najmanje 70 godina.

17. Tuženici osporavaju tužitelju pravo vlasništva.

18. U ovom postupku, primjenom instituta dosjelosti, poštenje posjeda se pretpostavlja, a nasljednik se smatra poštenim posjednikom. Sama činjenica da su kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini upisani tuženici, ne čini posjed tužitelja nepoštenim, jer u protivnom institut dosjelosti ne bi imao smisla.

19. Što se tiče posjeda predmetne nekretnine niti jedan od svjedoka, niti tužitelj, nisu iskazivali kontradiktorno onome drugome, niti demantirali iskaz ovog drugog, a što se tiče materijalnih dokaza u spisu, vlasništva (izvatka iz zemljišne knjige), ta isprava se odnosi na vlasništvo, a ne posjed, tako da niti jedan dokaz ne demantira iskaz svjedoka i tužitelja glede posjeda. Kako je već naprijed navedeno tužitelj je u poštenom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine, uključujući i svog pravnog prednika najmanje 70 godina. Teret dokaza glede poštenja posjeda bio je na tuženicima, međutim tuženici niti jednim dokazom nisu dokazali nepoštenje posjeda tužitelja.

20. Odredba čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema čl. 3 istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost).

21. Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema st. 3. istog članka nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je morao s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

22. Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi tužitelj znao, a niti je to morao znati da predmetna nekretnina koju je koristio njegov pravni prednik, a potom on ne bi bila njegovo vlasništvo.

23. Prema čl. 18 st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

24. Prema čl. 11 st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik.

25. Prema čl. 11 st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se presumiraju, ali se može dokazati i suprotno. Na tuženicima je bio teret dokaza da posjed tužitelja nije pošten, međutim tuženici to nisu dokazali, niti je u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno nepoštenje posjeda tužitelja.

26. Kroz posjedovanje predmetnih nekretnina u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnine, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO- a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf 328).

27. Iz niti jednog od provedenih dokaza se ne može, sa stupnjem izvjesnosti, utvrditi da je tužitelj znao, odnosno, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (paragraf 326 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

28. Tužitelj, ni njegovi pravni prednici, posjed predmetne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, (paragraf 345 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ,), a nije utvrđeno da ne bi imao pravo na posjed. Pravni prednik tužitelja je predmetnu nekretninu stekao još za vrijeme kada je na snazi bio Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) i u konkretnom slučaju ispunile su se potrebne pretpostavke koje su bile propisane u paragrafima 1452-1477 Opći građanski zakonik

- Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

29. S obzirom na sve naprijed navedeno pravni prednici tužitelja bili su u posjedu predmetne nekretnine do svoje smrti (otac 1995. i djed 1965.), a nije dokazano da bi njegov posjed bio nesamostalan ili nepošten, a nakon njihove smrti u posjedu predmetne nekretnine je tužitelj kao nasljednik svog oca, te je dosjelošću stekao predmetnu nekretninu, u cijelosti.

30. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršava samo tužitelj, pa je taj raskorak trebalo uskladiti sa pravnim stanjem.

31. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

32. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u točki I izreke.

33. Privremenom zastupniku tuženika priznat je trošak za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištu 18.06.2025. za svaku radnju po 150,00 eura što ukupno iznosi 300,00 eura plus 20% za zastupanje tri tuženika, a što iznosi 60,00 eura te putni trošak u iznosu od 24,00 eura (48 km x 0,50 eura), a što sveukupno iznosi 384,00 eura. Iz pravnog shvaćanja danog od strane Vrhovnog suda RH pod brojem Su IV-148/2018 od 21. studenog 2018. troškove za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, neovisno o uspjehu u sporu. Naknada za obavljanje pravnih poslova privremenog zastupnika koji je odvjetnik određuje se u skladu sa Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Visina priznatog i obračunatog troška privremenoj zastupnici temelji se na tarifnom broju 8.1, 9.1, 40., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023).

34. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 27. lipnja 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Privremenom zastupniku tuženika