Poslovni broj: XXXII P-593/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić, u pravnoj stvari tužiteljice RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Vičević Gračanin, odvjetnici u Čavlima, protiv tuženice VL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dorotei Kovačević Stojković, odvjetnici u Rijeci, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. godine, u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 27. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 8. listopada 2021. godine između tužiteljice RL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženice VL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ovjeren kod Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. R2-442/2021.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje zabilježbe doživotnog uzdržavanja temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju posl. br. R2-442/2021 od 8. listopada 2021. godine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-34388/2021, u odnosu na 1/2 dijela stana (E-3) koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] s upisanim vlasništvom tužiteljice.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je vrijednost predmeta spora u ovom postupku 15.000,00 EUR.

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

II. Tuženici se nalaže naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.571,46 EUR (slovima: četiri tisuće petsto sedamdeset jedan euro i četrdeset šest centi), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi podnesenoj ovome sudu 18. travnja 2023. godine, tužiteljica traži da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će se raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 8. listopada 2021. godine između stranaka i ovjeren kod Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. R2-442/2021, kao i naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda brisanje zabilježbe doživotnog uzdržavanja upisane temeljem citiranog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-34388/2021, u odnosu na 1/2 dijela stana (E-3) koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] iste katastarske općine, s upisanim vlasništvom tužiteljice, a traži i obvezivanje tuženice na naknadu parničnog troška.

2. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je 8. listopada 2021. godine s tuženicom sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren kod Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. R2-442/2021. Opisuje da se člankom II. tog ugovora tuženica obvezala doživotno je uzdržavati i brinuti se o njoj tako da je svakodnevno opskrbljuje prehrambenim, higijenskim i drugim potrebnim artiklima, osigurava joj potrebnu prehranu najmanje tri puta dnevno, prilagođenu zdravstvenom stanju i starosnoj dobi, održava čistim i urednim stan, pere joj rublje, pegla, pomaže joj u održavanju osobne higijene, osigurava joj potrebnu odjeću i obuću, svu potrebnu njegu i stalne liječničke kontrole, nabavu lijekova i potrebnih medicinskih pomagala. U slučaju bolesti tuženica se obvezala osigurati joj liječenje kod kuće ili u zdravstvenim ustanovama, sudjelovati u troškovima liječenja prema svojim mogućnostima te pokopati tužiteljicu prema mjesnim običajima i snositi sve troškove sahrane. S druge strane, tužiteljica se člankom III. Ugovora, obvezala zauzvrat prenijeti u vlasništvo tuženici nakon smrti – 1/2 dijela trosobnog stana broj 3 na drugom katu, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, nužnika, hodnika, lođe, ukupne površine 65 m2, u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 38 i dvorište sa 73 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za koju su sporazumno utvrdile da je vrijednost cijelog stana 100.000,00 EUR, odnosno 1/2 dijela stana 50.000,00 EUR; potom grobno mjesto na groblju Zamet, sve pokretnine koje se nalaze u navedenom stanu u trenutku smrti tužiteljice, sva novčana sredstva od mirovine na računu IBAN [broj bankovnog računa] u neutvrđenom iznosu, kao i potraživanja prema HZMO s osnova neisplaćene posljednje mirovine, dijela mirovine ili razlike mirovine u neutvrđenom iznosu. Naglašava da je tuženica temeljem Ugovora u zemljišnoj knjizi ishodila i zabilježbu postojanja ugovora na 1/2 navedenog stana koji bi joj pripao po smrti tužiteljice.

3. Međutim, tužiteljica tvrdi da se tuženica već od trenutka sklapanja predmetnog ugovora nije pridržavala preuzetih obveza, odnosno nije ih ispunjavala.

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

Tvrdi da tuženica ne plaća režije za stan u kojem živi, ne opskrbljuje je prehrambenim ni ostalim svakodnevnim potrepštinama, ne održava stan čistim i urednim, ne pomaže tužiteljici u održavanju osobne higijene niti joj osigurava liječenje kod kuće, a ne vozi je niti na potrebne liječničke preglede. Navodi da je sama bila primorana plaćati režije za stan u cijelosti, dakle i za sebe i za tuženu koja je zaposlena i ima redovita novčana primanja, čistiti, plaćati hranu i sve ostale svakodnevne potrepštine, a kuhala je i za sebe i za tuženu, dok je tuženica po povratku s posla pušila i gledala u mobitel ili televiziju, bez da se imalo brinula o primateljici uzdržavanja, pomogla joj oko kućanskih poslova, higijene i slično. Opisuje i događaj iz siječnja 2023. godine kada je pala i slomila ruku te je došlo do komplikacija rane na potkoljenici, i kada je sama morala snositi troškove privatnog saniteta radi prijevoza do bolnice na kontrole, obzirom da je tuženica odbila platiti joj prijevoz, a besplatan sanitetski prijevoz nije bio dostupan. Navodi i da je u dogovoru sa svojim kćerkama, RLŠ koja živi u [adresa] i vlasnica je preostale polovice stana na adresi u [adresa], kao i ČL koja živi u [adresa], angažirala ženu koja je dolazila u stan od 9-13 sati tijekom veljače i ožujka 2023. godine, te joj je pružala potrebnu njegu, a koju su kćeri tužiteljice plaćale po 1.000,00 EUR na mjesec, dok je u ožujku 2023. godine angažirala i čistačicu čije je usluge također sama platila, obzirom da tužena nije čistila ni održavala stan urednim. Tvrdi da je za pomoć oko tuširanja zvala svoju prijateljicu, a ponekad i nećakinju AL, kao i da za vrijeme dok je zbog povreda ležala u krevetu, tužena često ne bi cijeli dan ušla u njezinu sobu da provjeri je li tužiteljica još živa, a kamoli da joj pruži bilo kakvu njegu ili pomoć, ili joj osigura obrok. Opisuje da je opisana situacija postala ozbiljna i opasna za zdravlje i dobrobit tužiteljice, pa kako tuženica nije ispunjavala svoje ugovorom preuzete obveze, to je odlučila pokrenuti predmetni postupak i otići živjeti kod svoje kćerke u Njemačku, obzirom da trenutno ima preko 90 godina, nemoćna je te joj je potrebna svakodnevna pomoć na koju se tuženica obvezala Ugovorom, ali svoje obveze ne ispunjava. Tužiteljica pozivajući se na odredbe Zakona o obveznim odnosima zaključuje da tuženica ne ispunjava preuzete obveze dok iz njezinog ponašanja postoji osnovana bojazan da obveze niti u budućnosti nema namjeru ispunjavati, pa kako je tuženica otklonila mogućnost sporazumnog raskida ugovora, predlaže donošenje presude kao u izreci.

4. Smatra da ispis prometa po računu tuženice ne dokazuje da je tuženica vlastita novčana sredstva trošila za uzdržavanje tužiteljice, jer je vidljivo da je plaćala račun svog mobitela, kupovala stvari u DM-u i Teddy-ju, te da je tužiteljica na račun tuženice uplaćivala gotovinska sredstva, a i majka tuženice davala joj je novac. Osporava i ispis blagajne dostavljen po tuženici jer je tuženica djelatnica te trgovine, a ispis blagajne nije dokaz za koga su se proizvodi navedeni u ispisu kupovali, tko ih je konzumirao, odnosno jesu li kupljeni od strane tuženice za potrebe tužiteljice. U tijeku postupka osporava da ne bi bila svjesna ni sposobna sudjelovati u postupku, obzirom da se i sud u razgovoru (saslušanju) s njome, uvjerio da tužiteljica dobro zna zašto joj nije bilo dobro u zajednici s unukom, da se u taj odnos ne bi vratila i da se "spasila" kada je otišla sa kćeri u Njemačku. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da ugovor o doživotnom uzdržavanju nije potpisala, a da joj je kući dolazio neki doktor i neki čovjek tuženice (unuke VL) gdje su napisali da je tuženica jedini nasljednik, navodi kako je riječ o mogućem ranijem posjetu dr. HL koji je u korist tuženice dostavio nalaz o psihičkom stanju tužiteljice od 6. listopada 2021. godine. U tom smislu ističe da je ona osoba vrlo stare životne dobi, u to vrijeme bila je ovisna o

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

svojoj unuci, a druga strana je upravo unuka kojoj ona vjeruje i ne preispituje što i kako kada unuka dovede doktore i neke ljude. Konačno, navodi da je u svrhu ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju i sud mogao izaći na lice mjesta, u stan tužiteljice. Posebice se protivi mišljenju dr. HL od 6. listopada 2021. godine u kojem navodi da je prilikom pisanja oporuke 25. veljače 2021. godine kao i kasnije Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopila s tuženicom 8. listopada 2021. godine, tužiteljica vladala svojom voljom, bila je voljno-nagonski očuvana, kao što je i 7 mjeseci kasnije prilikom psihijatrijskog pregleda, sve obzirom da je ta izjava liječnika kontradiktorna jer je dana dva dana prije nego li je ugovor o doživotnom uzdržavanju uopće potpisan, s osim toga riječ je o liječniku tuženice. Međutim, tužiteljica u tijeku ove parnice ne tvrdi da nije imala sposobnost rasuđivanja prilikom potpisivanja spornog ugovora s tuženicom, niti u tom smjeru predlaže provođenje bilo kakvih dokaza.

5. U odnosu na okolnost što se u svom stranačkom iskazu nije sjećala da je bila na sudu radi potpisa ugovora o doživotnom uzdržavanju, ističe da je tužiteljica shvatila da je potpisala nešto protiv njene volje, tj. suprotno od onoga što je sa unukom razgovarala i dogovorila, kada je podnijela tužbu sudu za raskid ugovora, sve imajući u vidu da tuženica nije ispunjavala nijednu točku ugovora. Što se pak tiče navoda koje je tužiteljica kazala prilikom saslušanja da je s njima u stanu živjela i jedna žena, u podnesku naknadno pojašnjava da je to bila KL, koja je svakoga dana dolazila radi čišćenja i kuhanja i koja je plaćana novcem tužiteljice, s time što nije isključeno da su u stanu ponekad prespavale i prijateljice tuženice. Zaključuje da je iz njezinog saslušanja razvidno da je ona, iako ima 92 godine, vrlo lucidna, da zna zašto je otišla od tužene, da zna zašto se ne bi vratila, da zna što sad ima, a što joj je ranije nedostajalo, da joj je jasno da je prilikom potpisa ugovora bila u zabludi da rješava tuženici papire za boravak u stanu, kao i da bi se i puno mlađi na sudu zabunili i više ne bi znali što je bilo prije, a što kasnije, tko je sve bio prisutan, tko je gdje sjedio, i što je svakodnevica obzirom da iskazivati na sudu nije lako i stvara pritisak.

6. Tužiteljica posebno naglašava da je ugovoreni odnos uzdržavanja između stranaka trajno prekinut za Uskrs 2023. godine, otkada su protekle dvije godine i odnos nije nanovo uspostavljen niti ima naznaka da bi do tog moglo doći u skoroj budućnosti, tim više što tužiteljica živi u [adresa] sa kćeri ČL, a ujedno tetom tuženice, kojom brigom je zadovoljna, a odredbe ugovora tuženica nije ispunjavala. Naglašava i da je logično da između tužiteljice i tuženice kao bake i none mora postojati odnos emotivne veze, topline i privrženosti, no da ugovor o doživotnom uzdržavanju kao dvostranoobvezni ugovor traži više od ljubavi i dobrog odnosa između unuke i none, a to je ispunjavanje ugovornih obveza od strane davatelja uzdržavanja za što zauzvrat dobiva od druge strane nekretninu. Predlaže zaključno donošenje presude sadržaja kao u izreci, uz obvezivanje tuženice na naknadu parničnog troška.

7. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbenom zahtjevu tužiteljice smatrajući ga neosnovanim u cijelosti. Ne osporava da je s tužiteljicom koja je njezina nona, dana 8. listopada 2021. godine sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren kod ovog suda pod posl. br. R2-442/2021. Opisuje da im je sutkinja objasnila sve stavke ugovora, obveze koje preuzimaju, a nona je sutkinji objasnila njihovu životnu situaciju. Ističe da je isključivo ona vodila brigu o zdravlju i

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

njezi tužiteljice, kako je to nona trebala i željela, dok je nona sama iskazala želju da ona plaća režijske troškove kako bi tuženica štedjela od svoje plaće i zbog čega se u ugovoru ne nalazi nikakva stavka vezano uz režijske troškove. Tuženica naglašava da je sve poslove navedene u ugovoru o uzdržavanju obavljala savjesno i temeljito, bila je uz tužiteljicu i živjela s njome, te joj u cijelosti stajala na raspolaganju. Opisuje da je tijekom siječnja, veljače i ožujka 2023. godine zbog loma ruke tužiteljici bila potrebna njega od 24 sata, zbog čega je s poslodavcem dogovorila korištenje godišnjeg odmora kako bi mogla ostati kod kuće i voditi brigu o noni. Tuženica nadalje, ističe da nakon toga više nije mogla dobiti godišnji odmor pa ju je majka RLŠ koja je po struci fizioterapeut savjetovala da pronađu ženu koja će biti s tužiteljicom 4 sata tijekom jutra dok je tuženica na poslu, koju je nona po vlastitoj želji sama plaćala, no tuženica je s njome bila u kontaktu i u svakom trenutku je imala informaciju kakvo je zdravstveno stanje tužiteljice.

8. Naglašava da je ona u tom razdoblju radila isključivo jutarnje smjene, najkasnije do 14 sati, kako bi popodne bila na raspolaganju noni, te da iako njezina primanja nisu dozvoljavala da tužiteljici financijski pomogne u plaćanju te žene, sama skrb koju je vodila o noni bila je neprocjenjiva i vrjednija od novca, tim više što je ta osoba s nonom bila jedino od 9 do 13 sati, dok je ona ostatak dana i noći konstantno bila tužiteljici na raspolaganju. Ističe da svrha ugovora nije bila da ona svojim sredstvima uzdržava baku, već da joj pruža dogovorenu njegu i skrb, koja je njoj i bila potrebna i što je tuženica i činila. Ukazuje i na to da se s bakom uzajamno pomagala i ranije, još u razdoblju kad je pohađala srednju školu, a baka je uvijek izražavala želju za sklapanjem ugovora koji je potpisan 2021. godine. Navodi da je za tužiteljicu obavljala svu potrebnu brigu o zdravlju i njezi, dok kćeri tužiteljice, njezina majka i teta nisu dolazile niti se brinule o baki, izuzev što su se čule telefonom, što je i bio jedan od razloga zbog kojih je tužiteljica s njome, a ne sa svojim kćerima, sklopila predmetni ugovor. Drži da joj je njezina teta onemogućila izvršavanje ugovora jer je svoju majku, njezinu baku, odmah po saznanju za ugovor odvela u Njemačku, a ne dozvoljava joj i da s nonom stupi u kontakt. Zaključuje da je tužiteljica sugestibilna, ne vlada svojom voljom i da je potrebno utvrditi njezino psihičko stanje u vrijeme podnošenja tužbe. Konačno, ističe i da se nije odrekla obveze uzdržavanja none te bi svoju obvezu željela ispuniti do kraja.

9. Tuženica prigovara i vrijednosti predmeta spora određenoj po tužiteljici, posebice upirući na sadržaj mišljenja psihijatra dr. Dalibora Zubca koji je pregledao tužiteljicu neposredno pred zaključenje ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 6. listopada 2021. godine, a iz kojeg jasno proizlazi da je tužiteljica bila svjesna svih pravnih posljedica zaključenog ugovora, te joj je bilo veoma važno da sama može raspolagati svojim novčanim sredstvima za vlastite potrebe kao i da tužena živi s njom. Tvrdi da je protivno navodima tužbe, brinula o tužiteljici, ispunjavala sve svoje ugovorne obveze u cijelosti i potpuno u mjeri i opsegu u kojem je to tužiteljici bilo potrebno i u kojoj je tužiteljica tražila pomoć. Primjerice, vodila je tužiteljicu liječniku, brinula o lijekovima, nabavci hrane, odjeći, higijeni, čistoći, kako je zaposlena u Sparu tamo je redovito kupovala potrepštine za tužiteljicu, dok je tužiteljica slobodno raspolagala svojom mirovinom koja je veća nego plaća tužene. U odnosu na razdoblje nakon što je tužiteljica slomila ruku, ističe da je protivno tvrdnjama tužbe nastavila brinuti o tužiteljici kao što je to radila i prethodne dvije godine, organizirala je svoje radno vrijeme kako bi tužiteljici bila od pomoći najveći dio dana i svakako noći, što je uključivalo, pored brige o održavanju stana, pribavi namirnica i drugih

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

potrepština, pripremi obroka i slično, i pomoć u obavljanju higijene i odlaska na toalet tužiteljice, a tužiteljica tada nije imala prigovora na ispunjavanje obveza od strane tužene. Međutim, to je bio trenutak kada su za postojanje predmetnog ugovora doznale kćeri tužiteljice, a što je u konačnici i dovelo do pokretanja ovog postupka. Tuženica navodi kako su kćeri tužiteljice tada odvele tužiteljicu iz stana u kojem su tužiteljica i tužena zajedno živjele slijedom čega su tuženici, iako je i dalje voljna ispunjavati svoje ugovorom preuzete obveze, upravo tužiteljica i/ili njezine kćeri onemogućile svaki kontakt i izvršavanje ugovornih obveza. Napominje da se tužiteljica od travnja 2023. godine nalazi izvan Hrvatske, pa je nejasno kako se to tuženica mogla brinuti o tužiteljici po njenom odlasku iz zemlje, a prethodno niti u jednom trenutku nije prigovorila na ispunjavanje ugovornih obveza od strane tuženice. Ističe i da kćeri tužiteljice RLŠ i ČL žive izvan Republike Hrvatske, dolazile su vidjeti tužiteljicu svega jednom do dva puta godišnje te nikako ne mogu imati saznanja o relevantnim činjenicama, kao i da je na tužiteljici teret dokaza da se radi o objektivnom neispunjavanju preuzetih obveza nastalih upravo krivnjom tužene, a ne o subjektivnom nezadovoljstvu kćeri tužiteljice (dakle ne ni same tužiteljice). Smatra kako su dostavljene Viber poruke dokaz da je tuženica onemogućena u ispunjavanju svojih ugovornih obveza činjenicom što je tužiteljica odvedena izvan Hrvatske.

10. Nakon provedenog dokaza saslušanjem stranaka, tuženica se osvrće na iskaz tužiteljice navodeći kako je tužiteljica iskazala da se ne sjeća da je došla na sud potpisati predmetni ugovor, ne zna je li ugovor uopće potpisala, pa je očito da tužiteljica ne zna zašto je na sudu i zašto se vodi ovaj postupak. Zaključuje da sud ne može nastaviti voditi postupak protivno saznanjima i volji tužiteljice koja je očito pod prisilom trećih osoba koji utječu na tijek parnice, a sama tužiteljica je pod pritiskom raskinuti ugovor. Stav je tuženice da kod tužiteljice ne postoji svijest o postojanju navedene parnice, te da kod nje izostaje parnična sposobnost. Napominje i da je tužiteljica u svom stranačkom iskazu izjavila da je u stanu s njom i tuženom živjela „jedna žena” što je netočna tvrdnja jer stan ima dvije spavaće sobe, gdje je u jednoj boravila tužiteljica, a u drugoj tužena i nikada nitko s njima nije živio, a što također ukazuje da tužiteljica ima očite zdravstvene probleme i nesposobna je biti strankom postupka. Upućuje na odredbe Zakona o parničnom postupku prema kojem je sud dužan paziti ima li osoba koja se pojavljuje u postupku stranačku, ima li parničnu sposobnost, kao i je li zastupanje stranke zakonito. Drži da se tužiteljici treba postaviti zakonski zastupnik jer ako je tužiteljica možda i bila svjesna svog postupanja tijekom potpisa punomoći, jasno je da je ista svoju sposobnost za vrijeme trajanja parnice izgubila i ne vlada više svojom voljom slobodno i na način kako bi trebala u skladu s odredbama ZPP-a.

11. Smatra i da tužiteljica ne može tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke, a ako tužiteljica imputira da bi njezina odluka o preseljenju u Njemačku predstavljala neki izvanredni događaj, tvrdi da i ako bi se prihvatilo da je došlo do promijenjenih okolnosti, na njih se može pozivati jedino tuženica, a ne i tužiteljica. Zaključno, predlaže odbacivanje tužbe jer je riječ o nedostatcima koji se ne mogu otkloniti, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog uz obvezivanje tužiteljice na naknadu parničnog troška.

12. U tijeku postupka sud je proveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu, izvršio je uvid u ovosudni predmet posl. br. R2-442/2021, proveo dokaz

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

saslušanjem stranaka i svjedoka ČL, IL, VLŠ, AL, FL, GL, RLŠ, SL i ČLŠ, nakon čega je na ročištu održanom 15. svibnja 2025. godine zaključio glavnu raspravu sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) ocijenivši da je predmet dovoljno razjašnjen za donošenje odluke. Izuzev provedenih dokaza, tužiteljica nije imala daljnjih dokaznih prijedloga jer je odustala od prijedloga za saslušanjem svjedokinja TL i PL, kao i od prijedloga za dostavom ispisa s računa tužiteljice (što nije dostavila do zaključenja glavne rasprave no koji dokazni prijedlog je i irelevantan s obzirom na suglasne navode stranaka o financiranju života tužiteljice). S druge strane, tuženica je u tijeku postupka odustala od prijedloga za saslušanje tadašnje sutkinje Općinskog suda u Rijeci ALŠ, koja je ovjerila ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između stranaka, a tijekom glavne rasprave nije dostavila niti snimku tužiteljice na koju se poziva u odgovoru na tužbu, s time što valja istaknuti kako bi sud prije provođenja ovog dokaza morao utvrditi radi li se o zakonito ili nezakonito provedenom snimanju tužiteljice, odnosno snimanju bez pristanka i znanja tužiteljice, tj. ispitati radi li se o eventualno nezakonito pribavljenom dokazu. Što se pak tiče prijedloga tuženice za provođenjem vještačenja tužiteljice radi utvrđivanja njezine procesne sposobnosti i volje za vođenjem ove parnice, taj dokazni prijedlog odbijen je kao neosnovan iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku ove presude. Osim toga, sud je rješenjem odredio i vrijednost predmeta spora u ovom postupku u iznosu od 15.000,00 EUR kako je to tužiteljica naznačila u tužbi. Naime, tužiteljica je u ovoj parnici istaknula nenovčani tužbeni zahtjev, pa je primjenom članka 40. stavka 2. ZPP, mjerodavna vrijednost predmeta spora što ga je tužiteljica naznačila u tužbi, odnosno iznos od 15.000,00 EUR, koji sud ne nalazi odviše visoko naznačenim.

13. Brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu članka 8. ZPP, stav je ovoga suda da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Naime, u ovom postupku iz očitovanja stranaka i dostavljenih isprava sud je utvrdio slijedeće:

- da su stranke postupka, tužiteljica ZL u svojstvu primateljice uzdržavanja i tuženica VL, kao unuka tužiteljice i davateljica uzdržavanja, dana 8. listopada 2021. godine sklopile Ugovor o doživotnom uzdržavanju (dalje: ugovor) koji je ovjeren od suca Općinskog suda u Rijeci istoga dana pod posl. br. R2-442/2021,

- citiranim ugovorom određeno je da će tuženica kao davateljica uzdržavanja, doživotno uzdržavati tužiteljicu i brinuti se o njoj tako da je svakodnevno opskrbljuje prehrambenim, higijenskim i drugim potrebnim artiklima, osigurava joj potrebnu prehranu najmanje tri puta dnevno, prilagođenu zdravstvenom stanju i starosnoj dobi, održava čistim i urednim stan, pere joj rublje, pegla, pomaže joj u održavanju osobne higijene, osigurava joj potrebnu odjeću i obuću, svu potrebnu njegu i stalne liječničke kontrole, nabavu lijekova i potrebnih medicinskih pomagala, potom da će tužiteljici u slučaju bolesti osigurati liječenje kod kuće ili u zdravstvenim ustanovama, sudjelovati u troškovima liječenja prema svojim Poslovni broj: XXXII P-593/2023

mogućnostima te pokopati tužiteljicu prema mjesnim običajima i snositi sve troškove sahrane (članak II. Ugovora),

- tužiteljica se s druge strane, člankom III. ugovora, obvezala zauzvrat prenijeti u vlasništvo tuženici nakon smrti – 1/2 dijela trosobnog stana broj 3 na drugom katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, nužnika, hodnika, lođe, ukupne površine 65 m2, u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 38 i dvorište sa 73 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za koju su sporazumno utvrdile da je vrijednost cijelog stana 100.000,00 EUR, odnosno 1/2 dijela stana 50.000,00 EUR; potom grobno mjesto na groblju Zamet, sve pokretnine koje se nalaze u navedenom stanu u trenutku smrti tužiteljice, sva novčana sredstva od mirovine na računu IBAN [broj bankovnog računa] u neutvrđenom iznosu, kao i potraživanja prema HZMO s osnova neisplaćene posljednje mirovine, dijela mirovine ili razlike mirovine u neutvrđenom iznosu,

- među strankama nadalje nije sporno niti da je tuženica temeljem citiranog ugovora u zemljišnoj knjizi ishodila i zabilježbu postojanja ugovora na 1/2 navedenog stana koji bi joj pripao po smrti tužiteljice, kao i da je tužiteljica nakon pokretanja ove parnice u zemljišnim knjigama ishodila zabilježbu spora,

- nadalje, nije sporno niti da su stranke postupka prije nego će sklopiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 8. listopada 2021. godine, već nekoliko godina živjele zajedno kao baka i unuka, nalazile se u bliskim odnosima obzirom da djeca tužiteljice – dvije kćeri među kojima i majka tuženice žive u inozemstvu,

- tužiteljica u ovoj parnici ne čini prijepornim da je s tuženicom sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, s time što nije sporno da su stranke u svrhu sklapanja ugovora ovome sudu u predmet posl. br. R2-442/2021, prilikom ovjere predočile i liječničku potvrdu dr. HLŠ od 6. listopada 2021. godine iz koje proizlazi da je tužiteljica pri punoj svijesti, orijentirana u vremenu i prostoru, nema psihičkih tegoba i sposobna je za rasuđivanje, kao i psihijatrijski nalaz i mišljenje dr. Dalibora Zubca, iz kojeg proizlazi jednaki zaključak o postojanju svijesti, volje, kao i shvaćanja pravnih posljedica sastavljanja oporuke i u ovom postupku spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju,

- nesporno je i da su nakon sklapanja ugovora, stranke nastavile živjeti skupa u zajedničkom domaćinstvu, s time što je početkom siječnja 2023. godine tužiteljica pala i slomila ruku, te je do Uskrsa koji je te godine padao na 9. travnja 2023. godine boravila u [adresa], u svom stanu na adresi [adresa], gdje je živjela s tuženicom kao i ranije te se oporavljala od ozljeda, nakon čega je s kćeri ČL (ujedno i tetom tuženice) otišla u [adresa] u [adresa], u svoju kuću, a potom u Njemačku gdje od tada živi u domaćinstvu s kćeri ČL, s time što tijekom ljeta dolazi u [adresa] i boravi u svojoj kući, kao što je to činila i tijekom 2024. godine, kako to proizlazi iz neosporenog iskaza svjedokinje ČLŠ.

15. Među strankama je sporno traži li tužiteljica osnovano donošenje odluke o sudskom raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju, zbog toga što je tuženica odbila ispuniti svoje obveze preuzete ugovorom o njezi i brizi za tužiteljicu, a nakon

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

što je tužiteljica u siječnju 2023. godine doživjela pad i lom ruke, kao i druge medicinske tegobe povezane s tom ozljedom, ili je pak tuženica ispunjavala svoje obveze iz ugovora i spremna ih je kako tvrdi u ovoj parnici, i nadalje ispunjavati. Nadalje, prijeporno je i postoji li kod tužiteljice volja za raskidom ugovora s tuženicom, odnosno razumije li tužiteljica značaj i cilj ove parnice koju vodi.

16. U odnosu na potonje pitanje koje tuženica postavlja u tijeku ove parnice, dovodeći u pitanje sposobnost tužiteljice za vođenjem ovog parničnog postupka i njezinu volju da raskine ugovor s tuženicom, ovaj sud drži da je tužiteljica svojim stranačkim iskazom kao i držanjem u tijeku ovog postupka, u potpunosti pokazala da ne želi nastaviti ugovorni odnos s tuženicom, već želi da se on raskine.

17. Točno ukazuje tuženica da je tužiteljica u početku svog stranačkog iskaza danog 4. srpnja 2024. godine, iskazala da se ne sjeća da bi dolazila na sud potpisati neki ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženicom, odnosno da se ne sjeća da bi takav ugovor potpisala. Sud naglašava da je zaista riječ o propustu tužiteljice prisjetiti se sklopljenog pravnog posla i njegovog sadržaja. Međutim, iskaz tužiteljice treba sagledavati u cijelosti, a njezino ponašanje na sudu tumačiti u okviru prije svega značajnih godina koje tužiteljica ima. Naime, tužiteljica je u vrijeme saslušanja napunila 91 godinu, osoba je koja nema iskustva sudjelovanja u sudskim postupcima, koja je prije nego li će sama davati svoj iskaz, u sudnici slušala iskaz svoje kćeri ČL koja je iskazivala o sukobima svjedokinje i tuženice, načinu na koji su stranke prije toga živjele, njihovim međusobnim narušenim odnosima, a što je svakako i po stavu ovoga suda, kod tužiteljice kao osobe visoke životne dobi, uzrokovalo opravdanu uzrujanost, nelagodu i tjeskobu prilikom početnog davanja iskaza sudu.

18. Međutim, izuzev nekoliko prvih pitanja na koje tužiteljica nije znala točno odgovoriti, niječući da je i potpisala sam ugovor, sud je u daljnjem razgovoru s tužiteljicom, utvrdio da je tužiteljica točno, objektivno i potpuno opisala svoj život s tuženicom, razloge zbog kojih je tuženici kao unuci željela ostaviti polovicu stana, opisala je izgled svog života u Njemačkoj, objektivno je usporedila brigu koju joj pruža kćer ČL u [adresa], s brigom koju je iskazivala tuženica, a za sve to dala je jasne, obrazložene i sudu razumljive razloge, koji ne ostavljaju sumnju u to da tužiteljica zna što ovim postupkom želi postići.

19. Upravo suprotno tvrdnjama tuženice, tužiteljica je u svom stranačkom iskazu jasno ocijenila kvalitetu svog života koju može imati u Rijeci u zajednici s tuženicom, usporedivši je s kvalitetom njege i skrbi koju ima živeći u [adresa] sa kćeri ČL. Tužiteljica je jasno opisala kako je željela da " VL bude njezin jedini nasljednik", što je razumljivo kada se dovede u smisao sa sadržajem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8. listopada 2021. godine i imovinom koja se kao naknadu za dano uzdržavanje prenosi u vlasništvo tuženice, i ima obilježje prijenosa čitave imovine tužiteljice u vlasništvo tuženice. Tužiteljica se doduše u početku svog iskaza nije mogla sjetiti posjete sudu radi ovjere ugovora, no činjenica što se tužiteljica tako visoke kronološke dobi, u uvjetima obveze prisjećanja kao što je sudsko ročište, toga nije mogla sjetiti, ne dovodi sama za sebe do zaključka da tužiteljica nije raspravno sposobna niti da ne zna zbog čega se nalazi na sudu. Na koncu, tužiteljica se prisjetila posjeta doktora, najvjerojatnije dr. HL za kojeg se ne može očekivati da bi ga tužiteljica zapamtila po imenu, upravo u svrhu kako je kazala

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

da se "napiše da je VL jedini nasljednik". Međutim, zanemarujući ovu okolnost, tužiteljica je kao što je već rečeno, detaljno opisala svoj život s tuženicom, kako je ona kuhala i za sebe i tuženicu sve dok nije slomila ruku, da je angažirala i ženu kako bi joj pomogla čistiti stan što je plaćala od svoje mirovine, da je željela pomoći tuženici koja se zaposlila s malom plaćom, opisala je da je s tuženicom zajedno išla u nabavku u velike dućane gdje bi ona namirnice plaćala svojom mirovinom. Tužiteljica je opisala i životne navike tuženice, za koju je istaknula da ne bi napravila ništa od onog što bi je pitala, nije naučila kuhati nego bi nešto popržila za sebe, nije peglala ni prala, dolazila bi kući nakon što bi obavila svoje poslove, dok bi ona skrbila o kućanstvu i za sebe i za tuženicu.

20. Tužiteljica je opisujući svoj život s tuženicom, bila prije svega kritična prema svojoj kćeri, majci tuženice RLŠ, iskazavši da se VL (tuženica) tako ponašala jer je naučila tako živjeti, odnosno zato što je njezina majka (kćer tužiteljice RLŠ) nije nikada tražila sudjelovati u kućanskim poslovima, odnosno zato što na to nije naučila. Prema tome, tužiteljica koja sa više od 90 godina sagledava kritički roditeljske kompetencije i propuste u odgoju vlastite kćeri, te o njima argumentirano iznosi stav pred sudom, dokazuje da je tužiteljica sposobna promišljati o vlastitoj budućnosti, kao i ocijeniti sadržaj vlastitih ugovornih, emotivnih i rodbinskih odnosa.

21. Da je tome tako, dokazuje i daljnji tijek stranačkog iskaza tužiteljice. Naime, tužiteljica u svom stranačkom iskazu nije ogorčena, ljuta, niti uzrujana na tuženicu. Upravo protivno, iz iskaza tužiteljice i dalje se vidi briga i skrb o tuženici kao njezinoj unuci. Tužiteljica tako potvrđuje da joj je tuženica premotavala ruku dok je bila imobilizirana i pratila je na preglede liječniku, a iskazala je da se u to vrijeme o kuhanju brinula jedna žena koju su angažirali s obzirom da ona više nije mogla kuhati. Međutim, jasno je iskazala da je njoj znatno bolje kod kćeri u Njemačkoj, jer kćer poznaje prvu pomoć, kćer zna brinuti se o njezinom zdravlju, a izričito upitana bi li željela da VL (tuženica) skrbi o njoj, s obzirom da ima puno godina, ili za slučaj da padne u krevet i da joj treba pomoć, izričito je odgovorila da je " VL premlada za to, ona to ne zna, ja vremena nemam da se netko na meni uči kako me premotavati i slično".

22. Prema tome, tužiteljica je jasno iskazala razloge zbog kojih ne želi postojanje mogućnosti da tuženica o njoj skrbi. Tužiteljica je svjesno ocijenila vlastite potrebe, utvrdivši da zbog godina i narušenog zdravstvenog stanja sada ima veću potrebu za tuđom skrbi i pažnjom, jer je prije pada i loma ruke sama obavljala gotovo sve kućanske poslove i za sebe i za tuženicu, a kako je sama opisala nakon ozljede tek "može polako kuhati". Tužiteljica je i po stavu ovoga suda iznijela jasnu i obrazloženu ocjenu sposobnosti tuženice da vodi kućanstvo istaknuvši da tuženica ne poznaje i ne obavlja kućanske poslove, već je to činila tužiteljica, da ne zna kuhati i pripremati hranu, da ne raspolaže dovoljnim medicinskim znanjima (povezanim svakako i sa životnim iskustvom prebolijevanja bolesti kako osobno, tako i u bližoj okolini svakog čovjeka koje tuženica nema s obzirom na svoju dob i okolnosti odrastanja), a potom je tužiteljica ocijenila i godine tuženice (tuženica je u vrijeme davanja iskaza imala 26 godina, a u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljicom svega 23 godine) i njezino životno iskustvo, naglasivši da je tuženica za takvu skrb premlada. Konačno, tužiteljica je sve to i slikovito zaključno opisala navevši na kraju kako kod tuženice "valjaju samo noge, ona dobro trči, a meni (tužiteljici, op. suda)

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

treba drugačija skrb", opisujući na taj način razumljivu želju mladih ljudi kao što je tuženica da slobodno vrijeme provode u različitim aktivnostima, boravku s prijateljima, izletima, izlascima i stalnom kretanju, uz posljedičnu nezainteresiranost za provođenje vremena u obavljanju kućanskih poslova kao što je nabavka namirnica, kuhanje, čišćenje, peglanje i boravak u kući, ili pak u stalnoj brizi o starijim osobama.

23. Prema tome, iskaz tužiteljice prema ocjeni ovoga suda, ukazuje na jasnu i čvrstu volju tužiteljice da za sebe osigura najbolju moguću skrb, za koju cijeni da će joj pružiti kćer ČL, kao i nezadovoljstvo tužiteljice različitim aspektima brige tuženice za vrijeme njihovog zajedničkog života.

24. Sposobnost ocjene i usporedbe njege koja joj se pruža, kritičko sagledavanje ranijeg života s tuženicom, svakako traži sposobnost za rasuđivanje koju tužiteljica prema stavu ovoga suda nesumnjivo ima. Naravno da je tužiteljica zbog svoje dobi, kao što je to slučaj u starosti, podložnija sugestijama nego mlađi ljudi. Na koncu, na to ukazuje i sama tuženica u svom stranačkom iskazu kada opisuje kako je uopće došlo do sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju između nje i bake, pored oporuke koju je tužiteljica nesporno načinila u njezinu korist ranije. Tuženica tako opisuje da kada se tužiteljica nakon boravka u Njemačkoj za vrijeme korone vratila u Rijeku, da ju je tuženica "više puta potaknula pitavši ju da li bi joj pustila stan", dakle, tuženica govori o tome da je ona nastojala također utjecati na tužiteljicu. Međutim, neovisno o ranijem postupanju tuženice, a sada kćeri tužiteljice ČL i RLŠ, tužiteljica je po ocjeni ovoga suda i dalje osoba koja objektivno i razložno ocjenjuje vlastito zdravstveno stanje, prilike u kojima živi, ocjenjuje kvalitetu skrbi koju joj pružaju bliske osobe te donosi odluke o svojoj imovini kako će se to obrazložiti dalje. Prema tome, nije bilo potrebe provoditi psihijatrijsko vještačenja radi utvrđivanja procesne sposobnosti tužiteljice u ovom postupku, obzirom da je tužiteljica pred sudom jasno iskazala svoju volju da je tuženica ne uzdržava niti se brine o njoj, a za svoj stav iznijela je logične razloge.

25. Konačno, treba ukazati i da na postojanje procesne sposobnosti tužiteljice u tijeku ove parnice ukazuju i iskazi saslušanih svjedoka GL i ČLŠ koje nisu zainteresirane za uspjeh ijedne od stranaka postupka. Svjedokinja GL obiteljska je liječnica tužiteljice od 2002. godine te je opisala kako je u ljeto 2023. godine pregledala tužiteljicu nakon što će doći u Hrvatsku iz Njemačke te je primijetila da tužiteljica izgleda jako dobro, da je zadovoljna, da joj je tužiteljica kazala kako kćer ČL brine o njoj, kuha, dok se o lijekovima brine kćer RLŠ, a u ordinaciji je s kćerima bila i 12. travnja 2024. godine kada je također došla raspoložena, dobro uhranjena, imala je sređenu frizuru te je njezin dojam kao liječnika bio da je tužiteljica jako zadovoljna. Dakle, liječnica tužiteljice nije primijetila odstupanja u njezinoj volji, već je protivno tome, govorila o izvrsnom oporavku, komunikaciji i dobrom raspoloženju i izgledu tužiteljice. S druge strane, svjedokinja ČLŠ opisala je da je tužiteljica i ljeto 2024. godine provela u kući u [adresa], gdje bi je ona došla obići je dvaput dnevno, donijela bi joj ručak koji bi tužiteljica pojela da sama ne kuha, no tužiteljica je sama u kući boravila i spavala, što svakako ukazuje na to da su voljni mehanizmi i sposobnost samostalnog života kod tužiteljica i dalje očuvani, uvažavajući pritom činjenicu što se radi o osobi od 92 godine. Naime, tužiteljica boravi tijekom ljeta, kao što je to uobičajeno činila i ranije tijekom života, sama u kući

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

u [adresa], oslanja se na pomoć susjede ČLŠ u pogledu prehrane za ručak, pomoći u slučaju probavnih tegoba i slično, no samostalno i dalje vodi računa o sebi, oblačenju, spremanju, organiziranju i provođenju vremena, pa je svakako sposobna sama donijeti i odluku i o tome želi li da je tuženica uzdržava.

26. Na ovaj zaključak ne utječe niti okolnost što je tužiteljica u zaključnom dijelu svog iskaza kazala da je poslije njezinog pada, u drugoj sobi spavala druga žena, čijeg imena se ne sjeća, jer to može biti ženska osoba koja je bila plaćena da boravi s tužiteljicom u stanu u jutarnjim satima (od 9 do 13), za koju je tužiteljica držala da tamo i spava, obzirom da ju je upravo ta osoba ujutro dizala iz kreveta, davala joj doručak i slično, ili pak moguće, kako to tužiteljica navodi u podnesku, i neka od prijateljica tuženice koja bi tu ostala prespavati. No navedeno nije relevantno kraj činjenice da je tužiteljica potanko opisala sudu događaj kada je pala, svoje zdravstveno stanje nakon nezgode, izgled njezinog života u to vrijeme, opisala je kako bi joj lijekove donosile sestre koje bi dolazile previjati ranu kod kuće, dakle sjećala se i detalja oko liječenja, odlaska sanitetom, tko ju je pratio, odnosno svih bitnih okolnosti za nju relevantnih događaja vezanih uz ovo vremensko razdoblje.

27. Utvrdivši prema tome da je tužiteljica procesno sposobna, valjalo je ocijeniti traži li tužiteljica opravdano raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju što ga je sklopila s tuženicom.

28. Člankom 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, na snazi u vrijeme nastanka obveze, dalje: ZOO) određeno je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u zakonu, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Nadalje, u članku 365. stavku 1. istog zakona propisano je da kad u ugovoru s uzastopnim obvezama jedna strana ne ispuni jednu obvezu, druga strana može, u razumnom roku, raskinuti ugovor glede svih budućih obveza, ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene. Konačno, odredbom članka 583. stavkom 3. ZOO koji uređuje raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, određeno je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

29. I ovaj je sud utvrdio da tuženica nije ispunjavala svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom, zbog čega tužiteljica opravdano traži sudski raskid tog ugovora.

30. Naime, i tužiteljica i tuženica suglasno opisuju da su sve do siječnja 2023. godine kada će tužiteljica pasti i slomiti ruku, zajedno živjele u stanu u [adresa], na adresi [adresa], sporazumjevši se o tome da će tužiteljica pripremati obroke za sebe i unuku, odlaziti s njome u veće nabavke namirnica koje je plaćala tužiteljica i slično. Nije sporno niti da je tuženica u to vrijeme također nabavljala namirnice, dopunjujući što je potrebno u kućanstvu. U to vrijeme tužiteljica nije imala potrebu za značajnim medicinskom skrbi, lijekove je sama naručivala kod svoje doktorice ili je odlazila u ambulantu po njih, kako je o tome kazala ona i svjedokinja GL. Oko toga tko je obavljao ostale kućanske poslove kao što su čišćenje kuće, pranje i peglanje, iskazi stranaka se razlikuju, obzirom da tužiteljica

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

opisuje da tuženica kućanske poslove nije radila, izuzev čišćenja kupaonice koju je čistila svakih 8 dana, dok tuženica tvrdi da je kućanske poslove radila. Međutim, nije sporno da je u ovom vremenskom razdoblju, među strankama postojao prešutni sporazum da će unatoč sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju, tužiteljica u naravi biti ta koja će pomagati tuženici, koja je raspolagala manjim novčanim sredstvima nego tužiteljica (imala je manju plaću nego je to bila mirovina tužiteljice), tužiteljica ju je prethodno primila stanovati u stanu zajedno s njome, ona joj je pripremala obroke, brinula o njoj, dok sama tužiteljica nije imala nekih posebnih zdravstvenih, prehrambenih ili drugih potreba.

31. U odnosu na dostavljeni ispis blagajne Spara, tuženici se ukazuje kako tužiteljica pravilno ukazuje da ispis blagajne nije dokaz da su namirnice koje se tamo navode plaćene po tuženici, s time što se ukazuje da je riječ o ukupno svega 70-tak namirnica za kućanstvo kupljenih u razdoblju od 17. listopada 2022. godine do 16. veljače 2023. godine, što niti u najmanjoj mjeri ne može odgovarati uobičajenoj potrošnji namirnica za dvočlano kućanstvo u vremenu od 4 mjeseca koliko ispis blagajne pokriva (listovi 43 do 50 spisa). Analizirajući pak izvod prometa po računu tuženice, vidljivo je da je tuženica u vremenu od 15. listopada 2022. godine do 20. listopada 2022. godine kupila u supermarketu Spar u Opatiji ukupni iznos od 359,84 kn / 47,76 EUR što je iznos po stavu ovoga suda dostatan samo za tjedne potrebe prehrane jedne osobe (listovi 55-56 spisa), dok je u vremenu od 3. listopada do 3. studenog 2022. godine u istom supermarketu potrošila 419,76 kn / 55,71 EUR (list 57-58 spisa), što bi također otprilike odgovaralo tjednim potrebama jedne osobe, pri čemu su kunski i eurski iznosi izračunati sukladno fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR.

32. Tuženica dostavlja i izlist za razdoblje od 15. listopada 2022. godine do 10. studenog 2022. godine (listovi 67-70 spisa) iz kojih proizlazi postojanje dodatnih transakcija manjeg opsega, koje stoga potvrđuju tvrdnje tužiteljice o tome da je najvećim dijelom do pada nabavku namirnica nabavljala ona, dok je tuženica, kako i sama tvrdi, između većih kupnji jedino dopunjavala potrebne pojedinačne namirnice i potrepštine za kuću. Međutim, kao što je rečeno, obzirom da je takva raspodjela plaćanja potreba za domaćinstvo bio sporazum stranaka, to i nije relevantno.

33. S druge strane, tuženica je neprijeporno nakon pada tužiteljice svojim sredstvima u većoj mjeri kupovala potrepštine za kućanstvo pa je tako prema izvodu prometa po računu u razdoblju od 13. siječnja 2023. godine do 8. veljače 2023. godine svojim novčanim sredstvima kupila iznos od ukupno 193,08 EUR namirnica u Sparu, Studencu i Plodinama, a prema izlistu po računu za vrijeme od 6. veljače 2023. godine do 20. veljače 2023. godine, a računajući jedino transakcije od 9. veljače 2023. godine pa nadalje, jer su one od 6. veljače pa do 8. veljače pribrojene u prethodno navedeni izlist, utrošila ukupno 97,39 EUR u trgovinama koje između ostalog, prodaju i prehrambene proizvode i stvari za kućanstvo kao što su Spar, Kaufland, Studenac i Voćarna Pčelica Maja. Dakle, u razdoblju od 13. siječnja 2023. godine do 20. veljače 2023. godine, duljem od mjesec dana, tuženica je utrošila ukupno 290,47 EUR za ono što se može opravdano smatrati kao proizvodi namijenjeni prehrani i kućanstvu. To je ujedno i jedino vrijeme za koje je tužiteljica dostavila ispis prometa po računu, te sud opravdano cijeni da su time prehrambene potrebe tužiteljice izvjesno zadovoljene u većoj mjeri za vrijeme od prvih 40 dana nakon povrede.

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

34. Ipak, kupovanje prehrambenih namirnica nije jedina obveza koju je tuženica preuzela sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom. Nije sporno da je tuženica, što je njezina moralna dužnost kao unuke, pratila tužiteljicu na preglede, previjala joj ruku kada je to bilo potrebno činiti, a kako to tužiteljica potvrđuje. Međutim, ocjena je ovoga suda da tuženica u stanju narušenog zdravstvenog stanja tužiteljice, nakon loma ruke, nastanka rane na nozi koja nije cijeljela, nije tužiteljici pružila uzdržavanje, odnosno skrb na koju se ugovorom obvezala.

35. Tuženica je doduše baki pružala najbolju skrb koju je ona tada znala pružiti, no ona je bila objektivno nedostatna da tužiteljici omogući brzi i učinkoviti oporavak. Tužiteljica je vlastitim sredstvima platila sanitetska kola koja će je odvesti na pregled, obzirom da tuženica nije organizirala prijevoz rezerviravši termin sanitetskih kola na teret zdravstvenog osiguranja. Tuženica se u najvećoj mjeri nije brinula niti o pripremni namirnica za prehranu tužiteljice. Naime, tuženica u svom iskazu potvrđuje, a na to ukazuju i svjedokinje ČL i RLŠ, da su one svojim sredstvima platile i pronašle ženu koja će u jutarnjim satima boraviti s tužiteljicom, odnosno koja će tužiteljicu ustati iz kreveta, dati joj doručak i skuhati joj ručak, odnosno brinuti o tužiteljici od 9,00 do 13,00 sati dok tuženica ne dođe s posla koji je završavala u 14,00 sati. Tuženica u toj situaciji, iako je dakle znala da je preuzela obvezu uzdržavanja tužiteljice i brigu o njezinom zdravlju, i iako je znala da je zaposlena i da cijeli dan ne može ostaviti tužiteljicu koja je bila teško pokretna bez brige, nije se sama angažirala oko pronalaska adekvatne njege za tužiteljicu kao i njezinog plaćanja, već je to prepustila majci i teti, koje u tom trenutku, kako tvrde, a kojim iskazima je sud vjerovao, nisu imale saznanje o tome da bi tuženica ugovorom preuzela obvezu uzdržavanja tužiteljice.

36. Iz iskaza tužiteljice vidljivo je da ona bila nezadovoljna i medicinskom brigom tuženice. Iako tužiteljica potvrđuje da joj je tuženica prematala ruku, ona dalje navodi kako tuženica nije vična tim poslovima te ne želi da se tuženica na njoj uči. Osim toga, iskazala je da tuženica nema kulinarskih vještina, ne zna voditi domaćinstvo, da se ranije nije starala o čistoći odjevnih predmeta, peglanju, čistila bi samo kupaonicu, pa iako je u svom iskazu tužiteljica iskazivala s mjerom, prema stavu ovoga suda iz razloga što nije željela povrijediti tuženicu kao svoju unuku, iz njezinog je iskaza vidljivo da tužiteljica, nezadovoljna skrbi tuženice, zaključuje da joj tuženica uzdržavanje ne može pružiti. Na koncu, tužiteljica je nakon loma ruke koristila pelene, te je svakako imala potrebu za pojačanom higijenom, promjenom pelena, pranjem i čišćenjem,što sve tuženica koja se nakon 2 tjedna bolesti bake vratila na posao, nije mogla pravovremeno sama činiti i zbog čega su kćeri tužiteljice i angažirale treću osobu da skrbi o tužiteljici.

37. Navedeno potvrđuje i iskaz svjedokinje ČLŠ koja kao što je već rečeno, nije u rodu ni zavadi sa strankama. Svjedokinja je doduše plaćena da tijekom ljeta dok tužiteljica boravi u svojoj kući u [adresa], donese joj ručak te je obiđe tijekom dana kako bi se uvjerila je li sve u redu, no to po stavu ovoga suda ne čini njezin iskaz pristranim, jer je svjedokinja jasno iskazivala i dala je razloge za svoje ocjene. Svjedokinja ČLŠ tako je naglasila da je tužiteljica nakon što će je za Uskrs 2023. godine ČL dovesti u [adresa], je izjavila da se ne vraća na Banderovo (tj. u stan u [adresa]) i da će se radije baciti s balkona. Dakle, Poslovni broj: XXXII P-593/2023

tužiteljica se već tada žalila na brigu i skrb tuženice. Imenovana svjedokinja opisala je da je tužiteljica u [adresa] došla teško pokretna, u izuzetno lošem zdravstvenom stanju, da se već ranije žalila svjedokinji u telefonskom razgovoru da je tuženica ne pogleda, a svjedokinja je bila ta koja je iz [adresa], udaljenog od Rijeke oko 40 km, donijela hodalicu i karolinu, kako bi tužiteljica sjedeći mogla obavljati nuždu. Konačno, i svjedokinja IL, potvdila je da je njega koja se nakon pada pružala tužiteljici bila "apsolutno neadekvatna za osobu koja je u peleni" , s time što je svjedokinja ovu ocjenu izrekla ocjenjujući činjenicu što su kćeri tužiteljice angažirale jednu osobu koja je samo 4 sata dnevno boravila s tužiteljicom, za vrijeme dok se tuženica nalazila na poslu i samo radnim danima. Međutim, svjedokinja pritom zanemaruje da je prema ugovoru, skrb o zdravlju, uz eventualnu potrebu angažiranja i plaćanja i drugih stručnih osoba koje će u tome pomagati, preuzela prije svih tuženica, te da je tuženica prema tome, bila prvenstveno odgovorna za osiguranje adekvatne skrbi za baku.

38. Tuženica je naime, ugovorom se obvezala između ostalog opskrbljivati tužiteljicu prehrambenim proizvodima i osiguravati joj potrebnu prehranu najmanje tri puta dnevno, prilagođenu zdravstvenom stanju i njezinoj starosnoj dobi, što nije činila, nije joj osigurala adekvatno liječenje kod kuće, niti je sudjelovala u troškovima potrebnim za osiguranje zdravlja, prehrane i čistoće tužiteljice za vrijeme dok se nalazila na poslu. Umjesto toga, tužiteljica je dopustila da jedan dio tih obveza obavlja treća osoba, žena angažirana od njezine majke i tete koju su one plaćale i koja je tužiteljici davala doručak, dizala je iz kreveta, čistila i činila što je potrebno tijekom jutra i ranog poslijepodneva, kuhala tužiteljici ručak i boravila s njome i to za iznos od mjesečno 1.000,00 EUR, računajući da će takvo stanje potrajati do Uskrsa kada će iz Njemačke doći njezina teta ČL koja će potom nastaviti skrb o baki.

39. Tuženica je pritom, sud ponovno napominje, nesporno pomagala tužiteljici, ona ju je pratila na preglede, davala joj jesti, čistila je nakon stolice, boravila s njome, posebice prvih nekoliko tjedana, dok krajem siječnja iz Švedske nije došla njezina majka na nekoliko dana i dok za dnevnu brigu oko tužiteljice nije angažirana treća osoba. Tuženica je brinula o baki nesumnjivo s najvećom pažnjom koju je u to vrijeme mogla imati, međutim ta skrb nije dostatna za zaključak suda da je tuženica obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju zaista i ispunjavala, kao što potvrđuje i svjedokinja AL. No iako je ispunila svoju moralnu obvezu prema baki, tuženica pomanjkanjem sudjelovanja u organiziranju učinkovite skrbi oko osobe koju je preuzela uzdržavati, u prvoj kritičnoj situaciji kao što je bio pad tužiteljice, je opravdano dovela tužiteljicu do zaključka da joj tuženica obećano uzdržavanje ne može i nije u stanju pružiti. Na koncu to je i razumljivo ne samo kada se ima u vidu životno iskustvo tužiteljice, koja se u mladoj dobi od svega 24 godine našla u situaciji potrebe pružanja 24-satne skrbi starici, svojoj baki tada u dobi od punih 90 godina, koja je zbog ozljede izgubila pokretljivost, nije bila u stanju obavljati fiziološke potrebe izuzev u pelenu ili na karolinu, nije se mogla sama oblačiti, podizati iz kreveta, obavljati higijenu, kuhati ni obavljati bilo kakve poslove.

40. Ispis poruka koje je tuženica razmjenjivala s majkom, ovdje svjedokinjom RLŠ ukazuje da tuženica traži savjete oko prehrane, pa je majka upućuje da tužiteljica ne smije jesti tešku, masnu hranu (pancetu i jaja), da je potrebno odmah naručiti sanitet, ona se raspituje što će učiniti s

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

ostacima ručka, dakle, traži pomoć i savjet oko uobičajenih, svakodnevnih stvari. Tužiteljica se već 16. siječnja 2023. godine žali majci na poslove koje sama obavlja, bez pomoći drugih u obitelji, isfrustrirana situacijom, s time što se ukazuje da je to bio tek 8. dan bolesti tužiteljice (tužiteljica je pala i slomila ruku 9. siječnja 2023. godine kako je to razvidno iz fotografije nalaza s lista 27 spisa), a već dva dana ranije (6. dan bolesti tužiteljice) se žali na nespavanje i iskazuje strah da će "izgoriti". Tuženica se pritom u ovom razdoblju nalazila na godišnjem odmoru, kao što je razvidno iz potvrde poslodavca pa se mogla u cijelosti posvetiti brizi oko tužiteljice. S druge strane, iz drugih, kasnijih poruka, vidljivo je da se tuženica nalazi u teškoj emotivnoj situaciji, s bolesnom bakom o kojoj brine, a tekstovi njezinih poruka s listova 26 do 30 spisa, ukazuju na poteškoće u organiziranju svakodnevnog života, brige o kućanstvu i o baki. Sve to potvrđuje tvrdnje svjedokinje IL, da je njega koju su organizirale kćeri tužiteljice, ali i tuženica, bila apsolutno neadekvatna, a što je stav i ČLŠ, koja je opisala teško zdravstveno stanje u kojem je tužiteljica došla u [adresa], kao i kasnije otputovala u Njemačku.

41. Konačno, tuženica niti nije raspolagala sama novčanim sredstvima potrebnim za osiguranje skrbi o tužiteljici. Naime, tužiteljica je u siječnju 2023. godine ostvarila plaću od 749,86 EUR, u veljači 645,72 EUR, a u ožujku 2023. godine 646,61 EUR, s tim što joj je najveća plaća isplaćena u lipnju 2023. godine u iznosu od 767,61 EUR. Kada se uzme u obzir da je osoba angažirana za pomoć tužiteljici u trajanju od 4 radna sata naplaćivala 1.000,00 EUR za brigu o tužiteljici, da tužiteljica ima mirovinu od 850,00 EUR, tada je jasno da i zajednički prihodi tužiteljice i tuženice od oko 1.500,00 EUR mjesečno, nisu dostatni za osiguranje skrbi o tužiteljici, kupnju hrane, plaćanje troškova režija, higijenskih proizvoda i lijekova i slično. Prema tome, tuženica nema niti objektivne mogućnosti pružanja uzdržavanja tužiteljici.

42. Pritom, iako je tužiteljica ozdravila nakon pada te je trenutno dobrog zdravstvenog stanja (kako sama kaže, polako može i kuhati ponovno kući), sud naglašava da je logično za očekivati da će potrebe tužiteljice zbog njezine rastuće dobi, za posebnom prehranom, zdravstvenom njegom, za skrbi i slično, samo rasti. Potrebe tužiteljice prema tome postajati će sve veće, a tuženica nije pokazala da su se njezine sposobnosti za zadovoljenjem ovih potreba bake povećale.

43. Tuženica u tijeku ove parnice iskazuje želju za nastavkom ugovornog odnosa. Međutim, iz ponašanja stranaka vidljivo je da stranke od travnja 2023. godine nisu u takvom odnosu da bi ispunjavanje obveze uzdržavanja od strane tuženice bilo izvjesno. Naime, kao što je ukazala svjedokinja ČLŠ, tužiteljica svakog ljeta boravi u svojoj kući u [adresa], pa iako zna gdje joj se baka nalazi, tuženica je tijekom ljeta 2024. godine došla posjetiti je samo jednom. Tužiteljica nije prespavala niti dolazi u svoj stan u [adresa] gdje tuženica sada živi sama, a niti tuženica nije kod nje prespavala u [adresa] ili s njome proboravila duže vrijeme, s time što je netočno da je tuženica onemogućena u komunikaciji s tužiteljicom, jer one komuniciraju videopozivima kako tuženica sama u svom iskazu potvrđuje. Dakle, iako je nesporno da su odnosi tužiteljice i tuženice i dalje dobri, emotivno topli i primjereni odnosu bake i unuke, ovaj sud zaključuje da je odnos povjerenja i pouzdanja tužiteljice da će tuženica kao davateljica uzdržavanja ispuniti svoje obveze, koji je potreban za izvršavanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, nesumnjivo među strankama opravdano prestao i ne postoji više.

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

44. Stoga je sud utvrdio da tužiteljica, uslijed svih opisanih nedostataka skrbi tuženice koju je pokazala brinući se za nju od siječnja do travnja 2023. godine, opravdano traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Stoga je usvojio tužbeni zahtjev i primjenom članka 583. stavka 3. u vezi članka 360. i članka 365. stavka 1. ZOO, presudio kao u točki I izreke. Ujedno, imajući u vidu pravne posljedice raskida ugovora iz članka 368. ZOO valjalo je odrediti brisanje zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju na ½ dijela stana u vlasništvu tužiteljice, upisane temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8. listopada 2021. godine, zbog čega je presuđeno kao u točki II izreke.

45. Što se tiče ocjene iskaza preostalih svjedoka saslušanih u tijeku ovog postupka, a na koje se sud nije osvrnuo u ranijem tijeku obrazloženja ove presude, ukazuje se da su svjedokinje ČL i RLŠ, iskazivale u korist tužbenog zahtjeva, no imenovane su zainteresirane za uspjeh tužiteljice u ovom postupku i nisu u dobrim odnosima s tuženicom, zbog čega je sud cijenio da su neke njihove tvrdnje o pomanjkanju brige tužiteljice za čistoću kuće dok tužiteljica nije pala i slomila ruku, svakako pretjerane te se na njih nije posebno osvrtao. Svjedokinja VLŠ je po stavu ovoga suda neistinito iskazivala kada je tvrdila da je tuženica kuhala sve obroke tužiteljici nakon što je pala, jer to ne tvrdi ni sama tuženica (već u veljači tuženica će imati pomoć treće osobe koja će tužiteljici davati doručak i kuhati i davati ručak), dok je u preostalom dijelu o brizi tuženice zasigurno iskazivala istinito (da je tuženica nabavljala hranu i lijekove za baku nakon pada, znala joj je promijeniti pelenu). No sagledavajući cjelokupni iskaz svjedokinje KLŠ očito se radi o iskazu pod utjecajem tuženice obzirom da svjedokinja govori o snimci tužiteljice koju je sačinila tuženica, porukama koje je sačuvala i slično. Svjedokinja AL, rođakinja stranaka objektivno je i potpuno govorila o okolnostima brige o tužiteljici, kazavši da je u brizi oko tužiteljice nakon ozljede tuženica pomagala "koliko je mogla od posla", no istaknula je da za ugovor o uzdržavanju nije znala. Svjedok FL nije imao relevantnih saznanja jer tužiteljicu ne poznaje, a sve što o predmetu spora zna saznao je od tuženice, dok je otac tuženice SL o ozljedi tužiteljice i brizi oko nje imao jedino saznanja iz telefonskih razgovora s tuženicom, nije znao ništa o imovnom stanju tuženice i prihodima, niti je s tužiteljicom komunicirao nakon pada.

46. O parničnom trošku odlučeno je primjenom članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP, te je tuženica koja je izgubila spor obvezana na naknadu parničnog troška tužiteljici. Pri odmjeravanju parničnog troška sud se rukovodio troškovnikom tužiteljice te vrijednošću predmeta spora od 15.000,00 EUR, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa).

47. Tužiteljica opravdano zahtijeva trošak od 500,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife) koji joj pripada s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora, a za sastav obrazloženog podneska od 6. rujna 2024. godine opravdano traži daljnjih 500,00 EUR jer je riječ o podnesku iz Tbr. 8/1 Tarife. Zahtjev za naknadu požurnice nije osnovan jer nije riječ o trošku nužnom radi vođenja postupka, a neosnovan je i zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 15. rujna 2023. godine kojim traži neosnovano donošenje presude zbog ogluhe, jer također nije riječ o podnesku nužnom za postupak, što dakako ne utječe na pravo odvjetnika da trošak sastava i ovog podneska naplati od svoje stranke pozivom na Tbr. 47/1 Tarife. Opravdano za

Poslovni broj: XXXII P-593/2023

zastupanje odvjetnika na ročištima 6. studenog 2023. godine i 7. prosinca 2023. godine traži po 250,00 EUR za svako ročište, dok joj naknada od po 500,00 EUR za svako ročište pripada za rasprave održane 4. srpnja 2024. godine, 28. listopada 2024. godine, 11. ožujka 2025. godine i 15. svibnja 2025. godine (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Tužiteljica tako za zastupanje odvjetnika opravdano traži 3.500,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 875,00 EUR čini 4.375,00 EUR. Tom iznosu valjalo je pridodati i zatraženi trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu od po 98,23 EUR, odnosno ukupno 4.571,46 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

48. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Rijeci, 27. lipnja 2025.

S u t k i n j a:

Martina Maršić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Poslovni broj: XXXII P-593/2023