Broj: Pp-589/2024-12.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Renati Višošević, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Šimunić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AN, državljana RH, zbog prekršaja iz čl. 216. st. 1. t. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 114/22), pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec pod brojem 211-07/24-1/3515 od 27. ožujka 2024., na temelju čl. 179. st. 1., 2. i 3. i čl. 183. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 07/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 27. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: SN, sin A i BN, rođ. S, rođen **.**.1998. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], B, državljanin RH, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, uzdržavaju ga roditelji, lošeg imovnog stanja, sa prebivalištem u [adresa]., neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan, protiv njega se ne vodi drugi postupak.

k r i v  j e

I. što je dana 27. ožujka 2024. u 09,17 sati, kolnikom ulice Bana Josipa Jelačića u Pribislavcu, upravljao osobnim vozilom marke „BMW“, reg. oznake [registarska oznaka], prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilima.

II. Okrivljenik je time počinio prekršaj iz čl. 216. st. 1. t. 3., kažnjiv po čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa mu se temeljem istog propisa kao i primjenom čl. 35. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

III. kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana.

Okrivljeniku se temeljem čl. 44. Prekršajnog zakona,

PRIMJENJUJE UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti, ako okrivljenik u roku od 12 (dvanaest) mjeseci ne počini isti ili sličan prekršaj.

IV. Temeljem čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, Policijska uprava međimurska, Postaja prometne policije Čakovec, pod brojem 211-07/24-1/3515 od 27. ožujka 2024., izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenika AN, zbog prekršaja navedenog u izreci presude.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravovremeno podnio prigovor, zbog čega je ovaj Prekršajni sud temeljem čl. 238. st. 9. Prekršajnog zakona prekršajni nalog stavio izvan snage, te proveo prekršajni postupak.

3. Okrivljenik SN u obrani je iskazao da ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Dana 27.03.2024. nalazio se je kao putnik u vozilu koje je u vlasništvu njegove djevojke VN, koja inače nema vozačku dozvolu, a auto stoji na nju. Na mjestu suvozača sjedila je ona, a vozilom je upravljao njegov prijatelj HN i on je tom prilikom vozio auto i išli su kod njegove prijateljice u [adresa], ali ne zna adresu. Vozilo je bilo parkirano ispred kuće, HN je otišao u kuću, a on se je premjestio na mjesto vozača jer je slagao nešto na radiju, kada su nakon 5-7 minuta došli policijski službenici i tvrdili da je on upravljao vozilom, jer je to snimila kamera u autu. Ne smatram se krivim, prošli puta je doista upravljao prije stjecanja prava, opet vozilom u vlasništvu djevojke, ali ovaj puta doista nije.

4. Sud je ispitao kao svjedoka ZN, policijskog službenika, koji je iskazao da se je kritičnog dana 27.03.2024. vozio [adresa], vozio se je u smjeru Belice sa kolegicom MN. U susret mu je dolazilo vozilo BMW i vidio je da za volanom sjedi njemu poznata osoba SN, kojeg od ranije poznaju kao prometnog prekršitelja. Kolegica je odmah utipkala broj reg. oznake i pogledala tko je vlasnik vozila i vidjelo se da vlasnica vozila PN i da ona nema vozačku dozvolu. Odmah su krenuli za njim, okrenuli su se i pomoću svjetlosnih i zvučnih signala dali su znak da se vozač zaustavi. On je skrenuo ulijevo i još nije otvorio vrata, sjedio je na mjestu vozača, a oni su se odmah zaustavili iza njega i izašao je van i tražio ga je dokumente. On je rekao da on nije upravljao, rekao je da je auto ugašen. O tome tko je vozio nije ništa rekao, a na pitanje suca da li je još neka osoba bila u vozilu, izjavio je da je samo suvozačica bila i nije bilo niti jedne druge osobe. On je sam rekao da nema vozačku dozvolu i uvidom u sustav vidljivo je da je upravljao prije stjecanja prava na upravljanje. Što se tiče kamere u autu, izjavio je da je ona postojala, međutim, ona fotografira samo reg. oznaku vozila.

4.1. Na slijedećoj raspravi okrivljeniku je pročitan iskaz svjedoka policijskog službenika ZN sa zapisnika od 10.09.2024., te je okrivljenik iskazao da ima primjedbe na iskaz svjedoka. Poriče neke navode svjedoka, jer nije točno da bi ga zaustavili sa zvučnim signalima odnosno da bi davali zvučne i svjetlosne signale, a kada su ga zaustavili, ono nije bio za volanom. Točno je da kada je kolega otišao u kuću svoje cure, on je sjeo na mjestu vozača, vrata vozila su bila otvorila. Na pitanje suca što je radio, izjavljuje da ništa, sjedio je i čekao je kolegu. Sjeća se da se niti nije sjeo pošteno na mjesto vozača nego mu je jedna noga bila u autu a druga vani. Policijski službenici su došli tek nakon 3-5 minuta, dakle nisu došli odmah, te je zamolio suočenje sa policijskim službenicima. Napominje da je u međuvremenu položio vozači ispit i posjeduje valjanu vozačku dozvolu.

5. U postupku je ispitao svjedok HN, koji je iskazao da je on kritičnog dana upravljao vozilom u vlasništvu cure od AN, a koji je njego prijatelj. Sjeća se da su se mimoišli sa policijskim službenicima u njihovom vozilu, a nakon 5 minuta se je zaustavio ispred kuće svoje djevojke. U vozilu je bila djevojka od AN kao suvozačica, AN je sjedio otraga. Izašao je iz vozila i otišao je u kuću, ali u tom momentu nije još bilo policijskih službenika. Kada je izašao iz kuće, AN je i dalje sjedio na vozačevom mjestu, dok je u međuvremenu policija otišla. On policiju nije vidio, u kući se je zadržao 15-20 minuta i kada je izašao zatekao je AN za volanom i suvozačicu i rekao mu je što se je dogodilo.

6. Svjedokinja PN iskazala je da se je nalazila u vozilu koje je u njenom vlasništvu, njime je upravljao prijatelj od njenog dečka, ovdje okrivljenog s obzirom da AN nema vozačku. Išao je do svoje cure u [adresa]. AN je sjedio na stražnjem sjedalu, ona je sjedila na suvozačevom mjestu. Kada su došli u [adresa] HN je izašao van i zadržao se je u kući dosta dugo. Nakon 5-7 minuta došla je policija i zatekla je AN kako sjedi na vozačevom mjestu, a sjedio je zato jer je nešto popravljao na radiju, jer je ona nešto pogrešno napravila. Policija je obavila razgovor s njim i prijavila ga kao da je on upravljao vozilom.

7. Policijska službenica MN, ispitana u svojstvu svjedoka, iskazala je da je kritičnog dana bila na suvozačevom mjestu u službenom vozilu, dok je vozilom upravljao kolega GN. Sjeća se da su se kretali iz [adresa] prema [adresa] i da im je u susret dolazilo jedno vozilo, a ANPR uređaj u službenom vozilu je očitao registraciju vozila i pokazao da vlasnik tog vozila ne posjeduje vozačku dozvolu. U tom momentu ona nije promatrala tko je upravljao vozilom, samo zna da je bila muška osoba, a kolega je rekao poslije, nakon što je uređaj očitao to vozilo, da njime upravlja njemu poznati vozač SN. S obzirom na te podatke, oni su se vozilom okrenuli i krenuli za tim vozilom i vozili su se negdje iza njega minutu, dvije i vidjeli su

kako se on zaustavlja s lijeve strane i gasi auto. Nitko nije izašao iz vozila, već su oni pristupili do njega i kada je otvorio vrata auta, sjedio je na mjestu vozača, dok je ženska osoba sjedila pokraj njega, na suvozačevom mjestu. Sjeća se da su tražili vozačku dozvolu i on je rekao da nema položen vozački ispit i pokušao ih je nagovoriti da mu oproste, moleći da njegovu djevojku navedu kao vozačicu, kao osobu koja je upravljala vozilom. Dok je ona bila tamo, a išla je odmah iza kolege, okrivljenik nije spominjao nikakvu osobu, da bi ta treća osoba upravljala vozilom, samo je htio izbjeći kažnjavanje, da se krivnja prebaci na njegovu djevojku.

8. Sud je izvršio uvid u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

Na temelju obrane okrivljenika, na temelju njegovog priznanja, sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio djelo iz izreke ove presude, a kako je istim ostvario obilježja terećenog prekršaja, proglasio ga je krivim i kaznio po Zakonu.

9. Odredbom čl. 216. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano pak je da osoba može steći pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije ako je:

1. duševno i tjelesno sposobna upravljati vozilom određene kategorije,

2. navršila minimalnu dob za upravljanje vozilom određene kategorije,

3. položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije,

4. ako joj odlukom nadležnog tijela nije zabranjeno upravljanje vozilom.

10. Okrivljenik je osporavao prekršaj, da bi kritičnog dana 27.03.2024. upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, u [adresa], već navodi da je vozilom upravljao njegov prijatelj HN a kojom prilikom su išli kod Mihaelove prijateljice u [adresa], a u vozilu se je također nalazila i njegova djevojka PN.

Okrivljenik je izjavio da su ga policijski službenici zatekli nakon 5-7 minuta od zaustavljanja, kako sjedi na mjestu vozača, jer je slagao nešto na radiju, dok je na mjestu suvozača sjedila njegova djevojka, a HN je otišao u kuću djevojke.

Takvom iskazu suprotstavio se je policijski službenik GN, koji je izjavio da ga je vidio prethodno, kada mu je dolazio u susret, kako sjedi za volanom, odnosno upravlja vozilom, jer ga poznaje od prije, nakon čega su on i kolegica MN krenuli za njim i zaustavili se iza njega, izašli van iz vozila i tražili dokumente.

Nakon saslušanja policijskog službenika okrivljenik je potvrdio svoj iskaz, da nije upravljao vozilom, već je sjedio za volanom i čekao kolegu, a na pitanje suca što je radio, zašto je tamo sjedio, izjavio je da nije radio ništa.

Sud nije povjerovao takvoj obrani okrivljenika, smatrajući obranu neistinitom i time nevjerodostojnom, za razliku od iskaza policijskog službenika GN, koji je uvjerljivo i nepristrano, u obavljanju svoje djelatnosti, uočio kako okrivljenik kritičnog dana upravlja vozilom, a što je i rekao policijskoj službenici MN, koja je to potvrdila u svom iskazu, a koja je navela da su se nakon toga vozilom okrenuli i krenuli za njim, kada se je isti i zaustavio.

Policijska službenica je okolnosno i uvjerljivo izjavila da se sjeća da nije okrivljenik naveo tko je upravljao vozilom, već je pokušao nagovoriti istu da mu oproste, navodeći njegovu djevojku kao vozačicu koja je upravljala vozilom.

Dakle, iskaz okrivljenika sud je ocijenio potpuno neuvjerljivim, kontradiktornim, sročen u cilju otklanjanja prekršajne odgovornosti. Okrivljenik je na upit suca zašto je sjedio na mjestu vozača odnosno što je tamo radio, a gdje su ga zatekli i policijski službenici, izjavio da je nešto slagao na radiju, da bi nakon saslušanja svjedoka GN na isto pitanje odgovorio da nije ništa radio, pa se opravdano i postavlja daljnje pitanje zašto je uopće zatečen za volanom ako nije upravljao vozilom.

Sve to ukazuje da nelogičnost i neutemeljenost njegove obrane, koju je sud odbacio kao neosnovanu. Izjavu svjedokinje PN sud također ocjenjuje neuvjerljivom odnosno pristranom, u dijelu gdje navodi tko je upravljao vozilom, štiteći tako okrivljenika od odgovornosti. Iskaz svjedoka HN, koji je navodno upravljao vozilom je također dat u cilju otklanjanja prekršajne odgovornosti okrivljenika jer je u suprotnosti sa iskazom policijskog službenika koji je vidio da okrivljenik upravlja vozilom.

Ponašajući se na taj način okrivljenik je povrijedio naprijed navedenu odredbu Zakona, radi čega ga je sud proglasio krivim i kaznio ga sukladno Zakonu.

11. Za narečeni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana.

12. Sudac je primijenio odredbu čl. 44. st. 1., st. 2. i st. 3. Prekršajnog zakona, te okrivljeniku AN nije izrekao novčanu kaznu, već kaznu zatvora jer smatra da je takva kazna primjerena intenzitetu povrede citiranog propisa, jer je već bio pravomoćno kažnjen za istovrsni prekršaj pravomoćnim prekršajnim nalogom Postaje prometne policije Čakovec broj 211-07/23-1/4496 od 27.04.2023. (pravomoćno 06.05.2023.), kojim nalogom mu je izrečena novčana kazna u minimalnom iznosu propisanom za navedeni prekršaj, no uzevši u obzir činjenicu da je okrivljenik u međuvremenu položio vozački ispit te sada posjeduje valjanu vozačku dozvolu, sud je odlučio kaznu zatvora izreći uvjetno, cijeneći da će ovakvom sankcijom dovoljno utjecati na ponašanje okrivljenika, tako da izvršenje kazne zatvora nije nužno za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

13. Izreka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka u iznosu od 50,00 eura.

U Čakovcu, 27. lipnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Danijela Šimunić, v. r.

Renata Višošević, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Okrivljenik i tužitelj mogu podnijeti žalbu samo zbog izrečene kazne i zaštitne mjere. Žalba se podnosi nadležnom Sudu u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog Suda.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Okrivljeniku,

2. Tužitelju,

3. Za spis.