1              Poslovni broj Kž-322/2023-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-322/2023-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača,  predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. Ć., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-379/2020 od 21. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. I. Ć. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-379/2020 od 21. ožujka 2023. opt. I. Ć. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, pa je za kazneno djelo opisano i kažnjivo po čl. 215. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

1.1. Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženom je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja se izvršava u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP opt. I. Ć. je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i opt. I. Ć. izrekne kaznu zatvora u trajanju od najmanje dvije godine, kako je i predložio.

 

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i opt. I. Ć., putem branitelja D. U., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu prvostupanjsku presudu, na način da optuženog oslobodi optužbe, a podredno da ukine pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalbe državnog odvjetnika i opt. I. Ć. nisu osnovane.

 

U odnosu na žalbu opt. I. Ć., osim zbog odluke o kazni

 

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. KZ/11 optuženik ističe da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju isprava i zapisnika danim u postupku, i samih tih isprava i zapisnika, jer da se u pobijanoj presudi navodi da je priznao učin kaznenog djela, no da to ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza, a posebice jer je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, te da je tijekom prvog ispitivanja, u očitom strahu, iskazao da je počinio kazneno djelo, ali ne s namjerom. Također navodi da mu je povrijeđeno pravo na nepristrano suđenje jer da se pobijana presuda temelji samo na njegovom priznanju, koje to i nije.

 

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, nema bitne povrede na koju upire žalitelj (optuženik), jer je tijekom iznošenja obrane priznao objektivni učin kaznenog djela, navodeći kako je pušio "cigaru" držeći u jednoj ruci upaljač, da je "cigaru" bacio u suhu travu i udaljio se, te da nije odmah "skužio" da se to zapalilo, već da je otišao na brdo i kada je bio na brdu, da je htio zvati vatrogasce, ali da su tada već došli do njega neki ljudi tako da vatrogasce nije uspio nazvati, a da je tu bio i vlasnik neke kuće i Š. D. . Pojasnio je da je u početku bila mala vatra, do jednog metra visine, ali da je sve bilo suho raslinje a površina ravna, tako da smatra da je počinio kazneno djelo. Iako je također iskazao da kazneno djelo nije počinio s namjerom da dovede u opasnost živote i imovinu (čime osporava da je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom), za ukazati je da mu je stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela s neizravnom namjerom, a za učin kaznenog djela s takvom, neizravnom namjerom je i proglašen krivim. Pri tome, prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim navodima, uzima u obzir njegovu po sudskopsihijatrijskom nalazu i mišljenju bitno smanjenu ubrojivost, koja podrazumijeva mogućnost shvaćanja svog djela, kao i upravljanja svojim postupcima, pa s obzirom na prethodno navedeno nema proturječja na koje u žalbi upire optuženik. S tim u vezi je također za napomenuti kako optuženiku nije povrijeđeno pravo na nepristrano suđenje jer osim priznanja optuženika, sud je pri donošenju odluke imao u vidu i materijalnu dokumentaciju u spisu, o čemu će biti govora u nastavku ove drugostupanjske odluke.

 

7. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, optuženik vidi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda da je kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom, a da niti iz jednog izvedenog dokaza takva namjera ne proizlazi, da uslijed inkriminiranog događaja nisu uslijedile nikakve posljedice, osim što je izgorjelo suho raslinje u dužini od 20 metara površine u privatnom vlasništvu, da na mjestu događaja, ispred trafike "F." postoji mjesto poznato kao "zidić" na kojem veliki broj građana ispija alkoholna pića, puše, a opuške bacaju nasumično ispred sebe i ne pomišljajući pri tome da bi mogli izazvati požar, odnosno, nemaju namjere niti kod njih postoji svijest da bi takvom radnjom izazvali opasnost za život i tijelo ljudi i imovinu većeg opsega, a što upućuje na zaključak da je optuženik kazneno djelo, za koje je optužen, mogao počiniti jedino iz nesvjesnog nehaja, posebice jer je riječ o osobi s teškim psihičkim poremećajima, ovisniku o opijatima, koji je do tada nebrojeno puta na istom mjestu bacao opuške cigareta.

 

7.1. Takvim žalbenim navodima optuženik nije obeskrijepio utvrđenja prvostupanjskog suda, koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovo vijeće. Naime, potpuno su promašeni žalbeni navodi kako brojni građani postupaju na isti način, to jest, bacaju opuške cigareta u blizini "zidića" gdje ispijaju alkoholna pića, a da je isto i sam optuženik nebrojeno puta ranije činio a da se ništa nije dogodilo, s obzirom je nedvojbeno utvrđeno da je kritične zgode optuženik bacio opušak u suhu travu, što je s obzirom na lagani sjeverni vjetar koji je puhao izazvalo požar. Navedeno slijedi osim iz obrane optuženika i materijalne dokumentacije koju je sud izveo tijekom dokaznog postupka - zapisnika o očevidu i izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja te izvješća o utvrđivanju uzroka požara, iz kojih proizlazi da je opožarena površina nepravilno oblika, dimenzija 20x30 metara, uz čiji se sjeverni rub proteže pješačka staza, od koje je s južne strane izgorjela trava i nisko raslinje, da su u središnjem dijelu opožarene debla dvije divlje masline, visine oko 3 metra, čiji su promjeri debla manji od 10 cm, a nagorjela su do visine cca 30 cm, da je požar nastao u sjevernom dijelu opožarene površine u suhoj travi, koji se pod utjecajem laganog sjevernog vjetra (bure) iz pravca sjevera širio prema jugu, kao i da je uzrok požara toplinska energija otvorenog plamena ili dijelovi gorive tvari. Imajući, povrh toga, u vidu da su od optuženika oduzeta dva upaljača, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je dokazano da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo, i to s neizravnom namjerom. Naime, kada optuženik baca opušak cigarete na suhu travu i raslinje, pri čemu puše lagan sjeverni vjetar (bura), valja zaključiti da je bio, iako bitno smanjeno ubrojiv, svjestan da zbog takvog činjenja, s obzirom na sredstvo (opušak) i karakteristike lokacije na kojoj je odbacio opušak (nisko raslinje i suha trava) može izazvati požar, odnosno opasnost za život i tijelo ljudi i imovinu većeg opsega (jer se u blizini nalazio kiosk koji prodaje pune plinske boce i parkirana vozila), a on je i pristao na takvu posljedicu.

 

8. Nije u pravu optuženik ni kada se žali u žalbi zbog povrede kaznenog zakona, smatrajući da je u konkretnom slučaju riječ o beznačajnom kaznenom djelu iz čl. 33. KZ/11, jer je stupanj njegove krivnje izrazito nizak, djelo nije imalo posljedice ili su iste neznatne, te da zbog navedenog ne postoji potreba da bude kažnjen. Naime, to što u konkretnom slučaju posljedice požara nisu znatne, može se pripisati jedino pravodobnoj dojavi o požaru, a potom i brzoj intervenciji vatrogasaca, stupanj počiniteljeve krivnje nije izrazito nizak, jer je kazneno djelo počinio s namjerom (neizravnom), a imajući u vidu i navode iz njegove obrane kako je istu radnju činio do predmetnog događaja nebrojeno puta, sve navedeno ukazuje na potrebu da bude kažnjen.

 

9. Slijedom prethodno navedenoga, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdilo postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom izvedenih dokaza, prihvaćajući obranu optuženika, a napose cijeneći i sadržaj materijalne dokumentacije u spisu (zapisnik o očevidu, izvješće o krim.-tehničkoj pretrazi mjesta događaja te izvješće o utvrđivanju uzroka požara, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i kazneni zakon kada ga je proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, iz čl. 215. st. 1. KZ/11 na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i opt. I. Ć. zbog odluke o kazni

 

10. U žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne, a podcijenio otegotne okolnosti posebice imajući u vidu da je optuženik višestruko osuđivan u šest navrata, od čega u četiri navrata bezuvjetne kazne zatvora, iz čega proizlazi da je izrazito uporan u činjenju kaznenih djela te da iste nisu ostvarile ciljeve specijalne prevencije, dok optuženik, osim što uvodno ističe ovaj žalbeni osnov, u nastavku žalbe ga ne obrazlaže.

 

10.1. Razmatrajući žalbene navode državnog odvjetnika, i tek naznačeni žalbeni osnov u žalbi optuženika, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, takvi navodi žalitelja (državnog odvjetnika i presumirano stajalište optuženika da mu je izrečena prestroga kazna) nisu osnovani jer je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio olakotne okolnosti (bitno smanjena ubrojivost te priznanje kaznenog djela), te otegotne okolnosti u vidu dosadašnje osuđivanosti (presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 82 K-304/2020 od 21. listopada 2021., koja je postala pravomoćna 18. ožujka 2022. zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 mj, uvjetno na 2 godine). U vezi s potonjim netočan je žalbeni navod državnog odvjetnika kako sud nije uzeo u obzir višestruku osuđivanost optuženika, s obzirom je za kaznena djela u odnosu na koja je optuženik ranije bio osuđivan (izvadak iz kaznene evidencije od 28. svibnja 2020., str. 26 spisa) nastupila rehabilitacija, te imajući u vidu sadržaj zadnjeg izvatka iz kaznene evidencije od 21. ožujka 2023. (str. 185 spisa) optuženik je osuđivan jedanput i to zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 prethodno citiranom presudom.

 

10.2. Obrazlažući svoju odluku o kazni prvostupanjski sud dao je jasne i potpune razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje žaliteljima radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pri tome, prvostupanjski sud nije podcijenio niti precijenio utvrđene olakotne a niti otegotne okolnosti, te je polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno opt. I. Ć. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. I po nalaženju ovoga vijeća, kaznu zatvora u navedenom trajanju, ostvariti će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te njegove resocijalizacije.

 

11. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri (čl. 478. ZKP/08), za navesti je sud opt. I. Ć. navedenu mjeru osnovano izrekao. Ovo stoga što iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. A. S., spec. psihijatra, proizlazi da je optuženik osoba koja ima psihičke poremećaje u komorbiditetu jer je ovisnik o opijatima koji se nalazi na supstitucijskoj terapiji, ovisnik je o alprazolamu (Misar, Helex), kod kojeg je razvijena politoksikomanija na razini štetne uporabe (amfetamini, alkohol), te zamijećen poremećaj osobnosti miješanog tipa (ovisnički, antisocijalni i organski) i koji je u vrijeme počinjenja bio pod utjecajem više tvari – amfetamina alprazolama, u manjim količinama i alkohola i kod kojeg postoji opasnost da zbog svog psihičkog stanja i svoje ovisnosti u budućnosti ponovi isto ili počini drugo, teže kazneno djelo, iz kojeg razloga je i preporučio izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 69. KZ/(opijati, amfetamini, benzodijazepini) u bolničkim uvjetima u sklopu kojih bi se liječili i drugi psihijatrijski poremećaji.

 

12. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik i opt. I. Ć. pobijaju presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 1. rujna 2023.

 

 

     Predsjednik vijeća

                                                                                Mario Kovač, v. r.