Posl. br. P-900/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ČH iz [adresa], 2 Fairway Drive, Bowral New South Wales, 2576, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĆH iz [adresa], 11/37 Barcher Street, Chatswood New South Wales 2067, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ŽH iz [adresa], Chatswood New South Wales 2067, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje kao punomoćnica zastupa Tadijana Ćulav, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, pisarnica Split, protiv tužene KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnica zastupa Nada Ogresta, odvjetnica u Dubrovniku, radi utvrđenja, nakon glavne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2025. u prisustvu punomoćnica parničnih stranaka, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 27. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da ne predstavlja posljednju volju pisana oporuka pred svjedocima pok. JH iz [adresa], rođenog **.**.1944.g., a umrlog dana **.**.2020.g., OIB: [osobni identifikacijski broj], sastavljena u Korčuli dana 18.02.1994.g. i proglašena dana 17.07.2024.g. pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli u ostavinskom postupku posl. br. O-500/2024 te kao takva ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženoj KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 612,43 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (u iznosu od 2.528,75 €) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su djeca i zakonski nasljednici pok. JH pok. Č, a iza čije smrti je u tijeku ostavinski postupak koji se vodi pred ovim sudom pod posl. br. O-500/2024. U ovom ostavinskom postupku tužena je sudu dostavila pisanu oporuku pred svjedocima pok. JH, a koja oporuka je potom proglašena od strane istog suda na ročištu ostavinske rasprave održanom 17. srpnja 2024. U tako provedenom ostavinskom postupku sada tužitelji osporili su pravnu valjanost ove oporuke ostavitelja, odnosno smatraju kako ova oporuka ostavitelja ne predstavlja njegovu posljednju volju, a iz kojeg razloga je rješenjem suda od 13. rujna 2024. ostavinski postupak iza smrti JH prekinut te su tužitelji upućeni u parnicu protiv tužene. Naime, predmetnom oporukom ostavitelj je raspolagao svojom imovinom na način da je tuženoj, kao svojoj tadašnjoj supruzi, ostavio 1/2 dijela imovine u Republici Hrvatskoj, a tužiteljima je kao svojoj djeci ostavio po 1/6 dijela iste te imovine. U samoj oporuci ostavitelj je utvrdio da je vlasnik imovine koja u naravi predstavlja stambene zgrade u [adresa], a koje su označene kao 1/2 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] te u cijelosti čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], kao i nekretnina koje u naravi predstavljaju njegovo poljoprivredno imanje položeno u k. o. [katastarska općina]. Međutim, tužitelji smatraju kako ovakva oporuka ne predstavlja posljednju volju ostavitelja, odnosno da je ista opozvana iz razloga što je oporuka sastavljena 1994., odnosno u vrijeme kada su oporučitelj i tužena bili supružnici, a njihov brak pravomoćno je razveden 1999., i to presudom pod posl. br. P-7/99 od 8. srpnja 1999., time da je brak prestao njenom pravomoćnošću 6. rujna 1999. Ovo se navodi iz razloga što će se prema odredbi čl. 67. Zakona o nasljeđivanju predmnijevati da su oporučna raspolaganja u korist bračnog druga ostavitelja opozvana ako je brak prestao temeljem pravomoćne presude nakon što je oporuka sastavljena, osim u slučaju ako je ostavitelj drukčije odredio svojom oporukom. Kako ostavitelj ovom ili nekom drugom oporukom nije drugačije odredio, to tužitelji smatraju da se u nazočnom slučaju treba smatrati da je oporuka ostavitelja iz 1994. opozvana, pa ustaju predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci. Ukoliko sud ovakvo postavljeni tužbeni zahtjev ne bi našao osnovanim, tada očito oslonom na odredbu čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/12, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), tužitelji temeljem iste činjenične i pravne osnove postavljaju i podredni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je pisana oporuka pred svjedocima pok. JH od 18. veljače 1994. opozvana te da kao takva ne proizvodi nikakve pravne učinke.

1.1. U svom odgovoru na tužbu tužena putem svoje punomoćnice ističe da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenim tužbenim zahtjevima, da poriče navode iznesene u samoj tužbi, a slijedom čega predlaže ovakvu tužbu odbiti. Ovo iz razloga što tužitelji pogrešno smatraju da je presumpcija iz čl. 67. Zakona o nasljeđivanju konačna i da se ne može pobijati i dokazivati suprotno. Naime, oporučitelj je dijelom svoje imovine koja je navedena u spornoj oporuci raspolagao 1995. upravo na način da je nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], darovao tuženoj, a koja se potom temeljem Darovnog ugovora i upisala kao vlasnica ovih nekretnina. Iz navedenog slijedi da je ostavitelj i nakon pisanja oporuke iz 1994. ostao pri svojoj volji da tuženoj ostavi dio svoje imovine, a što je izrijekom potvrdio u navedenom Darovnom ugovoru. Nadalje, ističe kako je predmetnom oporukom ostavitelj dio svojih nekretnina namijenio i sada tužiteljima pa se postavlja pitanje dali tužitelji predmetnom tužbom tuže i samog sebe kao oporučne nasljednike. Kako je tužena tijekom zajedničkog života sa ostaviteljem bila brižna supruga, a isto tako nije nedostojna za njegovo nasljeđivanje, to je jasno da ostavitelj bez obzira na razvod braka nije mijenjao svoju volju, a iz kojeg razloga tužena smatra da ima pravo naslijediti ono što joj je ostavitelj ostavio po oporuci iz 1994. U ovakvim svojim navodima stranke su u bitnom ustrajale tijekom čitavog postupka.

2. U postupku je proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu i to: preslika pisane oporuke pred svjedocima JH od 18. veljače 1994., preslike Izvatka iz matice rođenih za JH od 17. srpnja 2024., Rješenja ovog suda posl. br. O- 500/2024 od 13. rujna 2024. i Ugovora o darovanju od 29. lipnja 1995. zajedno sa priloženom punomoći. Raspravnim rješenjem suda od 20. svibnja 2025. sud je odbio daljnje provođene dokaza pribavljanjem i pregledom cjelokupnih spisa ovog suda pod posl. br. O-500/2024 i P-7/99, pregledom zbirke isprava za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], saslušanjem svjedoka TH, VH i MH, kao i provođenjem dokaza saslušanjem parničnih stranaka, a ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. ZPP-a), kao i iz razloga što je sud ocijenio kako je prijedlog za saslušanje stranaka i svjedoka stalno nastanjenih u inozemstvu (Australija) usmjeren na odugovlačenje postupka. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

2.1. Među strankama u ovom postupku nesporno je da su tužitelji djeca JH iz prvog braka sa SH, a koji brak je završio razvodom, te da je tužena bivša žena JH, pri čemu je njihov brak sklopljen u [adresa] 25. veljače 1995., a okončan je razvodom dana 6. rujna 1999., a kako to uostalom proizlazi iz Izvatka iz matice rođenih za JH od 17. srpnja 2024. Isto tako među strankama nema spora o tome da je iza smrti JH pred ovim sudom u tijeku ostavinski postupak, koji se sada vodi pod posl. br. O-500/2024, a u kojem postupku je između ostalog dana 17. srpnja 2024. proglašena pisana oporuka pred svjedocima JH od 18. veljače 1994. Obzirom da su među parničnim strankama ove činjenice nesporne, to sud u dokaznom postupku nije smatrao potrebnim pribavljati i pregledavati ovosudne spise pod posl. br. O-500/2024 i P-7/99. Isto tako, među strankama je nesporno kako je JH predmetnom oporukom čitavom svojom imovinom u Republici Hrvatskoj raspolagao na način kako je to opisano u tužbi, dakle u 1/2 dijela u korist sada tužene te u po 1/6 dijela u korist sada tužitelja, a među strankama u ovom postupku zapravo je jedino sporno dali se ima smatrati kako sporna oporuka ne predstavlja posljednju volju ostavitelja, a sve s obzirom kako je ista sastavljena tijekom 1994. a brak JH sa tuženom je prestao 1999., pri čemu JH naknadno nije drugačije odredio svojom oporukom pa se ima smatrati kako su ovakva oporučna raspolaganja u odnosu na tuženu opozvana, kako to tvrde tužitelji, ili se pak ima smatrati da ovakva oporuka bez obzira na razvod ostaje na snazi budući da ista predstavlja stvarnu volju JH koja je potvrđena njegovim Darovnim ugovorom iz 1995., kako to tijekom postupka tvrdi tužena.

2.2. Vezano za prigovor pogrešne legitimacije parničnih stranaka, odnosno konfuzije parničnih stranaka, kojeg u svom odgovoru na tužbu postavlja tužena pitajući se dali tužitelji predmetnom tužbom tuže i sami sebe, potrebno je reći da je ovakav prigovor neosnovan u cijelosti budući je predmetom ovog postupka utvrđenje da je oporuka JH opozvana temeljem presumpcije iz čl. 67. ZN-a, pa sudionici parničnog postupka po prirodi stvari moraju biti oporučni nasljednici, pri čemu su tužitelji oni nasljednici koji tvrde da su ispunjeni uvjeti za primjenu zakonske presumpcije, a tužena je osoba koja tvrdi da nisu.

2.3. Prema odredbi čl. 67. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN) oporučna raspolaganja u korist ostaviteljevog bračnog druga smatrat će se opozvanima ako je brak prestao temeljem pravomoćne presude nakon što je oporuka sastavljena, osim ako je ostavitelj drukčije odredio svojom oporukom. Dakle, radi razrješenja među strankama spornih pitanja potrebno je utvrditi dali je brak JH i tužene prestao nakon spornog oporučnog raspolaganja čime bi se ovo raspolaganje smatralo opozvanim, te dali je eventualno JH drukčije odredio svojom oporukom pa bi njegovo oporučno raspolaganje ostalo na snazi. Pregledom oporuke JH od 18. veljače 1994. utvrđeno je da je ova oporuka po formi predstavlja pisanu oporuku pred svjedocima, a ova oporuka nesumnjivo je proglašena pred ovim sudom 17. srpnja 2024. Iz sadržaja ove oporuke ne proizlazi da bi JH u slučaju razvoda braka sa sada tuženom odredio da njegovo oporučno raspolaganje bez obzira na razvod ostaje na snazi. Isto tako potrebno je reći kako tijekom provedenog ostavinskog postupka iza smrti JH nije pronađena još neka druga oporuka, osim njegove pisane oporuke pred svjedocima od 16. siječnja 2019., a za koju oporuku je presudom od 28. veljače 2024. pod posl. br. P-828/2022 utvrđeno da ista nije istinita i pravno valjana. Tužena tijekom postupka tvrdi da je JH svoje oporučno raspolaganje u korist sada tužene zapravo potvrdio Ugovorom o darovanju od 29. lipnja 1995., kojim je zapravo svoje nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] za 1/2 dijela te u cijelosti čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] darovao tuženoj. Vezano za ovakve tvrdnje tužene potrebno je reći kako predmetni Ugovor o darovanju ni na koji način ne utječe na ishod ovog postupka, a ovo iz razloga što je odredbom čl. 67. ZN-a određeno kako će se u slučaju razvoda oporučno raspolaganje u korist bračnog druga smatrati opozvanim, osim ako je ostavitelj drukčije odredio svojom oporukom, a ne ugovorom ili nekom drugom ispravom. Dakle, ukoliko je JH dosita navedene nekretnine darovao sada tuženoj to je ona svoje pravo vlasništva temeljem ovog pravnog posla mogla postići tek uknjižbom u zemljišnim knjigama suda, što međutim ne znači da oporučno raspolaganje JH nije opozvano. Upravo iz tog razloga sud nije niti smatrao potrebnim izvršiti pregled svih isprava koje su priložene kao temelje upisa za nekretnine evidentirane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pregledom Izvatka iz matice rođenih za JH od 17. srpnja 2024. utvrđeno je kako je JH brak sa majkom tužitelja SH sklopio dana 27. travnja 1967., a ovaj brak je razveden pravomoćnim rješenjem Okružnog suda u Dubrovniku posl. br. R-3/93 od 4. ožujka 1993. Potom je JH sklopio brak sa sada tuženom, a koji brak je sklopljen 25. veljače 1995., pri čemu je ovaj brak razveden pravomoćnom presudom posl. br. P-7/99 od 8. srpnja 1999., a sam brak je prestao dana 6. rujna 1999. Potom je JH **.**.1999. sklopio brak s ĐH, pri čemu nakon sklapanja braka njeno prezime glasi JH, a ovaj brak prestao je smrću JH dana 24. srpnja 2020. Dakle, iz navedene isprave potpuno jasno proizlazi kako je brak JH sa tuženom prestao nakon dana sačinjenja sporne oporuke, dakle dana 6. rujna 1999., pri čemu JH u ovoj ili nekoj dugoj oporuci nije naveo da se njegovo oporučno raspolaganje bez obzira na razvod braka ima održati na snazi, a iz kojeg razloga ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan, pa je i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

2.4. Kako je sud u provedenom postupku utvrdio da je primarni postavljeni tužbeni zahtjev osnovan, to nije bilo potrebe donositi odluku o podrednom tužbenom zahtjevu, a sve temeljem odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a.

3. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tužena dužna naknaditi tužiteljima troškove ove parnice koji se sastoje od izdataka tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, i to: za sastav tužbe od 28. listopada 2024. u iznosu od 150,00 €, a sve temeljem zatraženog troška i naznačene vrijednosti spora te Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa), za pristup na ročište od 16. travnja 2025., koje je odgođeno prije početka raspravljanja, u iznosu od 37,50 € temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, te za zastupanje tužitelja na ročištu održanom 20. svibnja 2025., u iznosu od 150,00 €, temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što čini troškove tužitelja u iznosu od 337,50 €. Na ovaj iznos punomoćnica tužitelja, a temeljem Tbr. 36. Tarife, ovlaštena je obračunati povećanje tarifnih stavki za zastupanje više tužitelja, na način da za drugog i svakog idućeg tužitelja poveća tarifu za 10 %, odnosno za ukupno 20%, što u konkretnom slučaju iznosi daljnjih 67,50 €, što sada čini troškove tužitelja u iznosu od 405,00 €. Na ovaj iznos punomoćnica odvjetnica je temeljem Tbr. 46. Tarife ovlaštena obračunati i pripadajući PDV, koji u konkretnom slučaju iznosi daljnjih 101,25 €, a što sada čini troškove tužitelja u iznosu od 506,25 €. Osim ovoga tužiteljima je priznat trošak pristojbe za tužbu i presudu od daljnjih 106,18 €, što dakle čini troškove tužitelja u ukupnom iznosu od 612,43 €. U preostalom dijelu, dakle u iznosu od 2.528,75 €, zahtjev za naknadu parničnih troškova tužitelja trebalo je odbiti i to iz slijedećeg razloga. U svom troškovniku kojeg je popisala na ročištu neposredno pred zaključenje glavne rasprave punomoćnica tužitelja zatražila je da da se tužiteljima naknade troškovi za sve naprijed navede radnje pri čemu je kao vrijednost predmeta spora očito uzela iznos između 33.181,01 € i 66.361,00 €, pa je tako za svaku obavljenu radnju zatražila iznos od po 500 bodova, odnosno 1.000,00 €, a na koji iznos je potom izvršila uvećanje tarifnih stavki po Tbr. 36. Tarife te obračunala pripadajući PDV u visini od 25%, a koji iznos joj zapravo ne pripada, već joj pripada dosuđeni iznos budući su tužitelji već prilikom podnošenja tužbe kao vrijednost predmeta spora označili iznos od 1.325,00 €, a na koji tijekom postupka nije bilo prigovora. Slijedom navedenog, zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja valjalo je dijelom prihvatiti a dijelom odbiti, pa je i riješeno kao u točki II/ izreke ove presude.

U Korčuli, 27. lipnja 2025.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).