REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – istok, Turinina 3

Posl.br. P-1372/2023-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrov-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanoga po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Pažinu, odvjetniku u Zagrebu, radi trpljenja namirenja iz založnog prava te isplate, nakon javne glavne rasprave, zaključene dana 12. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika ĆŽ, te punomoćnika tužene, dana 27. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tužena AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založni dužnik dužna je trpjeti namirenje iz vrijednosti nekretnine upisane u zemljišnoknjižni odjel Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu, u ZK uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], temeljem založnog prava upisanog pod brojem Z-9759/97 od 11. travnja 1997., u iznosu od 100.000,00 DEM-a, u korist tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao založnog vjerovnika.

2. Nalaže se tuženoj AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, iznos od iznos od 256.494,53 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos glavnice od 51.043,68 eura tekućom od 18.05.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana".

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženoj parnične troškove u iznosu od 22.376,11 eura (dvadesetdvijetisućetristosedamdesetšesteurajedanaestcenti), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 30. lipnja 2025. do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu do pune visine zahtjeva od 28.379,15 eura.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da ima upisano založno pravo u zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu, u ZK ulošku broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pod brojem Z-9759/97 od 11. travnja 1997., u iznosu od 100.000,00 DEM-a sa pripadajućim kamatama, temeljem Ugovora o kreditu od 22. travnja 1999., kada je kredit otkazan, te na dan 1. lipnja 2016. iznosi 225.557,68 EUR odnosno 1.689.427,02 kn po srednjem tečaju iz tečajne liste PBZ d.d. za taj dan. Kako tužena nije dobrovoljno ispunila dospjelu tražbinu prema tužitelju, tužitelj ističe da se pozivom na odredbu čl. 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima pravo namiriti iz založene stvari. Ujedno, u točci 2. tužbenog zahtjeva podnio je i zahtjev za isplatu u visini iznosa kredita 225.557,68 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana 3. veljače 2016. do isplate, zatraživši i naknadu parničnih troškova.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, istaknuvši prvenstveno prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare potraživanja. Naime, tužena ne spori da tužitelj ima pravo namirenje tražbine ostvarivati iz vrijednosti založene stvari sukladno odredbi čl. 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima što je svagdašnji vlasnik dužan trpjeti. Međutim, u vrijeme sastavljanja odgovora na tužbu kao vlasnik predmetne nekretnine upisan je PŽ a ne tužena. Imajući navedeno u vidu, tužena nije u mogućnosti trpjeti namirenje iz predmetne nekretnine te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na toč. 1. tužbenog zahtjeva. Nadalje, tužitelj da u tužbi ističe kako je tražbina tužitelja prema tuženoj dospjela još dana 22. travnja 1999. kada je otkazan predmetni kredit dok je ova tužba podnesena dana 24. kolovoza 2016. odnosno po proteku 17 godina od dospijeća predmetne tražbine iz kojeg razloga tužena ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja u odnosu na toč. 2. tužbenog zahtjeva. Opreza radi tužena osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva na način kako to potražuje tužitelj. Slijedom navedenoga, tužena predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom i obveže na naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

3. Podneskom od 5. lipnja 2024. tužitelj ističe da je, u međuvremenu, PŽ postao vlasnik nekretnine upisane u zemljišnoknjižni odjel Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu, u ZK uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. broj: P-8/2020, od 26. ožujka 2021. Nadalje, tužitelj ističe da na dan 17. svibnja 2024. stanje duga po Ugovoru o kreditu od 10.04.1997. temeljem kojeg tužitelj ima upisano založno pravo broj Z-9759/97, od 11.04.1997. u ZK uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], iznosi 256.494,53 eura i to: iznos od 51.043,68 eura na ime glavnice, iznos od 196.825,62 eura na ime zakonskih zateznih kamata te iznos od 8.625,23 eura na ime troškova. Slijedom navedenog, tužitelj istim podneskom preinačava tužbu i tužbeni zahtjev tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu i to: DŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-1372/2023-45 od 5. rujna 2024. nije dopuštena subjektivna preinaka iz podneska tužitelja od 5. lipnja 2024., na način da se treću osobu MŽ označi tuženikom umjesto prvobitne tužene. Po žalbi tužitelja, citirano rješenje suda potvrđeno je Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-106/2024-2 od 6. veljače 2025.

5. Na zaključnom ročištu glavne rasprave od 12. svibnja 2025. tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva (usmjerenog prema tuženoj), dok se tužena usprotivila preinaci tužbenog zahtjeva (iz podneska od 5. lipnja 2024.) kojom je izvorni zahtjev za isplatu od 225.557,68 eura povišen na iznos od 256.494,53 eura.

6. Sud je raspravnim rješenjem od 12. svibnja 2025. dopustio objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva, čime se (pod toč. 2.) od tužene potražuje isplata iznosa od 256.494,53 eura.

7. Izvedeni su dokazi uvidom u Ugovor o kreditu 09-179-10312-3 od 10. travnja 1997. (list 4 do 6; dalje: Ugovor o kreditu), Izvadak iz zemljišne knjige (list 7i 8), Izvadak iz poslovnih knjiga (list 9), Otkaz kredita po ugovoru 09-179- 10312-3 od 22. travnja 1999. (list 10), Izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (strana 98 do 100).

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Nije sporno između stranaka da je tužena sklapanjem Ugovora o kreditu preuzela obvezu otplate kredita (glavnice od 100.000,00 DEM uvećano za kamate, sve na rok od 180 mjeseci – čl. 5. Ugovora) u svojstvu korisnice kredita. Nije sporno ni to da je predmetni Ugovor o kreditu otkazan (izjavom) Otkazom od 22. travnja 1999.

10. Tužena ne tvrdi da bi ispunila svoje dugovanje po predmetnom Ugovoru o kreditu, već se pozvala na prigovor zastare. Tužitelj se pak, nije očitovao na prigovor zastare.

11. Odredbom čl. 360. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99; dalje: ZOO/91) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne Zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao tražiti ispunjenje obveze.

12. Odredbama čl. 374. do 380. ZOO/91 nisu propisani posebni rokovi zastare za tražbine proizašle iz ugovora o kreditu, pa se stoga na odnos stranaka ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91.

13. Između stranaka nije sporno da je predmetni Ugovor o kreditu otkazan 22. travnja 1999. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je danas 30. kolovoza 2016., dakle nakon proteka roka značajnog duljeg od zakonom propisanog općeg zastarnog roka. Budući da iz stanja spisa ne proizlazi da je tijekom zastare došlo do prekida ili zastoja iste, to je u vrijeme podnošenja tužbe tražbina (zahtjev za isplatu) zastarjela, pa je po čl. 360. prestalo pravo tužitelja zahtijevati ispunjenje obveze.

14. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti zahtjev tužitelja iz toč. 2. tužbenog zahtjeva.

15. Nije sporno da je u zemljišnim knjigama upisano založno pravo temeljem predmetnog Ugovora o kreditu pod brojem Z-9759/97 s danom 11. travnja 1997. Međutim, također nesporno između stranaka, u međuvremenu je došlo do prijenosa vlasništva zalogom opterećene nekretnine na treću osobu, MŽ i to s danom 16. kolovoza 2021., temeljem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu P-8/2020, pod brojem Z-21423/2021

16. Kako se u ovoj pravnoj stvari nisu ispunile procesne pretpostavke za subjektivnu preinaku na tuženoj strani, to se neovisno o zabilježbi hipotekarne tužbe i odredbama čl. 38. ZOO/91, zahtjevu radi namirenja iz zalogom opterećene nekretnine ne može udovoljiti protiv novog stjecatelja nekretnine. Sud naime drži da se odredbe čl. 338. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17; dalje u tekstu: ZV) mogu primijeniti na slučajeve kad se nakon stjecanja ovršne isprave promijeni vlasnik zalogom opterećene nekretnine, a ne i prije donošenja ovršne isprave.

17. Stoga je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan, te je i zahtjev za trpljenje namirenja iz zalogom opterećene nekretnine valjalo odbiti.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), imajući u vidu da tužitelj nije ostvario uspjeh po pitanju glavne stvari, te potrebne troškove koje je tužena imala uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku.

19. Troškovi postupka odnose se na troškove parničnog postupka i to za visinu odvjetničke nagrade prema Tbr.7.1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23; dalje: Tarifa) koja se primjenjuje na ovaj postupak pozivom na odredbu Tbr.52.3. Tarife, sukladno vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr.54.), te vrijednosti predmeta spora od 256.494,53 eura što po Tbr.7.1. Tarife odgovara visini nagrade od 1930 (500+1430) bodova, odnosno 3.860,00 eura po pojedinoj odvjetničkoj radnji u postupku.

20. Troškove tužene je valjalo odmjeriti u visini nagrade za:

- sastav prijedloga za ponavljanje postupka (Tbr.10.5., 5.790,00 eura),

- zastupanje na ročištu 18. svibnja 2021. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr.9.2., 1.930,00 eura),

- zastupanje na ročištu 7. lipnja 2021. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr.9.2., 1.930,00 eura),

- sastav odgovora na tužbu (Tbr.7.1., 3.860,00 eura),

- zastupanje na ročištu glavne rasprave od 12. svibnja 2025. (Tbr.9.1, 3.860,00 eura),

ukupno 17.370,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 21.712,50 eura.

21. Tuženoj pripada i naknada sudske pristojbe na prijedlog za ponavljanje postupka od 9. travnja 2021. u iznosu po Tbr.3.2. Tarife sudskih pristojbi od 663,61 eura. Naime, odredbom čl. čl. 4. alineja 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne Novine 118/2018, 51/2023; dalje: ZSP/2018) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. obveza plaćanja pristojbe za pravni lijek nastaje trenutkom podnošenja, po vrijednosti po čl. 23. u svezi čl. 14. ZSP/2018 (prema vrijednosti koju predmet spora ima u vrijeme podnošenja tužbe/prijedloga). U konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora utvrđena je sukladno odredbi čl. 35. st. 1. ZPP-a u visini izvorno postavljenog zahtjeva za isplatu od 225.557,68 eura/1.689.427,02 kn. Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019) koja je a stupila na snagu 1. lipnja 2019. prema vrijednosti predmeta spora od 1.689.427,02 kn plaća se maksimalni iznos pojedinačne pristojbe od 5.000,00 kn/663,61 euro[1] .

22. Sveukupno stoga tuženoj pripada naknada troškova postupka u iznosu od 22.376,11 eura (21.712,50 eura + 663,61 eura)

23. U preostalom dijelu do pune visine zahtjeva od 28.379,15 eura zahtjev tužene za naknadu troškova postupka valjalo je odbiti, jer nije sukladna vrijednosti premeta spora, te propisanim iznosima nagrade za poduzete radnje po Tarifi/2023.

24. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka valjalo je u cijelosti odbiti, jer tužitelj nije ostvario uspjeh u parnici.

U Zagrebu, 27. lipnja 2025.

SUDAC:

Joško Meštrov-Uroda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

Pun. tužitelja, odvj. Stjepan Brčić

Pun. tužene, odvj. Josip Pažin