REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-78/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužitelja UD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Tatjani Pracny-Novak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 22. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice i zamjenika punomoćnika tuženika ND, odvjetničkog vježbenika i rasprave održane 27. lipnja 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe Ugovora o kreditu broj 9012077237 od 7. studenog 2006. sklopljenog između ČD iz [adresa], i tužene Privredne banke Zagreb d.d. i to:

- čl. 1. Banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.494,82 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita

- čl. 6.2. Kredit u iznosu od 17.494,82 CHF i kamata iz toč. 4 ovog Ugovora otplaćuju se u 60 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora

- čl. 11.9. Potpisom ovog Ugovora korisnik kredita i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati sa mogućnim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 isplatiti tužitelju UD iz [adresa] preplaćeni iznos s osnove razlike u promijenjenom tečaju CHF iznos od 1.275,40 eura (slovima: tisućudvjestosedamdesetpeteuraičetrdesetcenti) s pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- 1,76 eura od 31. ožujka 2008. do isplate

- 13,61 eura od 31. listopada 2008. do isplate

- 1,31 eura od 30. studenog 2008. do isplate

- 14,43 eura od 31. prosinca 2008. do isplate

- 16,44 eura od 31. siječnja 2009. do isplate

- 17,32 eura od 28. veljače 2009. do isplate

- 14,56 eura od 31. ožujka 2009. do isplate

- 15,00 eura od 30. travnja 2009. do isplate

- 11,39 eura od 31. svibnja 2009. do isplate

- 8,32 eura od 30. lipnja 2009. do isplate

- 9,01 eura od 31. srpnja 2009. do isplate

- 10,78 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate

- 10,78 eura od 30. rujna 2009. do isplate

- 8,89 eura od 31. listopada 2009. do isplate

- 12,05 eura od 30. studenog 2009. do isplate

- 14,36 eura od 31. prosinca 2009. do isplate

- 18,07 eura od 31. siječnja 2010. do isplate

- 17,10 eura od 28. veljače 2010. do isplate

- 21,90 eura od 31. ožujka 2010. do isplate

- 20,85 eura od 30. travnja 2010. do isplate

- 23,03 eura od 31. svibnja 2010. do isplate

- 37,54 eura od 30. lipnja 2010. do isplate

- 34,44 eura od 31. srpnja 2010. do isplate

- 42,80 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate

- 40,11 eura od 30. rujna 2010. do isplate

- 34,42 eura od 31. listopada 2010. do isplate

- 45,43 eura od 30. studenog 2010. do isplate

- 59,13 eura od 31. prosinca 2010. do isplate

- 49,69 eura od 31. siječnja 2011. do isplate

- 53,12 eura od 28. veljače 2011. do isplate

- 48,51 eura od 31. ožujka 2011. do isplate

- 49,20 eura od 30. travnja 2011. do isplate

- 67,52 eura od 31. svibnja 2011. do isplate

- 68,76 eura od 30. lipnja 2011. do isplate

- 84,56 eura od 31. srpnja 2011. do isplate

- 76,90 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate

- 68,45 eura od 30. rujna 2011. do isplate

- 67,40 eura od 31. listopada 2011. do isplate

- 66,65 eura od 30. studenog 2011. do isplate

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 da tužitelju UD iz [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 2.114,05 eura sa zateznom kamatom koja teče od 27. lipnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dozvoljava se preinaka tužbe prema podnesku tužitelja UD iz [adresa], od 19.ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČD podnijela je tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 9012077237 na iznos od 17.494,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan korištenja. Kredit je bio za kupnju automobila, a rok otplate kredita je bio u 60 rata. Prve rate kredita bile su manje od 1.200,00 kn, ali već 2008. i nadalje, rata kredita je počela rasti zbog promjene tečaja CHF. Tužiteljica je laik i nije bila svjesna da HNB štiti tečaj eura, ali ne i CHF. Kredit je podigla na sugestiju djelatnika tuženika te smatra da je ovakvim ponašanjem tuženika oštećena. Nije bila upozorena od strane tuženika da bi tečaj CHF mogao znatnije porasti u odnosu na kunu. Prilikom sklapanja Ugovora tužiteljica nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama Ugovora. Kredit s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatom joj je nametnut. Sve navedeno dovelo je do znatno povećanja rata kredita. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača donesene su presude Trgovačkog suda u Zagrebu donio P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. Navedene odluke predstavljaju odluku donesenu temeljem čl. 502a ZPP-a te se tužiteljica u smislu čl. 502c ZPP-a poziva na iste. U navedenim odlukama utvrđeno je kao nesporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa tužene ništetna te tužiteljica ima pravo potraživati preplaćene iznose kamata od kada su te kamate jednostranom odlukom tuženika povišene nakon sklapanja Ugovora o kreditu. Tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da tužiteljica nema pravni interes za vođenje postupka s obzirom da je kredit otplaćen. Nesporno je da Zakon o obveznim odnosima u člancima 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu! Osim toga, sadržaj ugovora te postupanje tuženika u cijelosti su usuglašeni sa lex specialis – zakonima koji direktno i jasno reguliraju predmetni poslovno-pravni odnos banke i korisnika. Osim toga, u ugovoru o kreditu ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama. Naime u ugovoru jasno stoji da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Tuženik ukazuje i na to kako je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu javnobilježničkog akta. Tužiteljica je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojila niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražila bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, onda se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Štoviše, tužiteljica se svjesno odlučila za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući da je sama ocijenila kako joj, sukladno njezinim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. Dakle, iz takvog ponašanja tužiteljice može se razumno zaključiti da su joj bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Zaključno, tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka ugovaranje kredita s valutnom klauzulom te da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula pa je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljicom tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužiteljica pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom promjene tečaja. Završno, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Rješenjem ovog suda broj P-284/2023-6 je određen prekid postupka jer je tužiteljica ČD umrla **.**.2023. (str. 38 spisa).

3.1. Podneskom od 13. prosinca 2023. sud je izvješćen da je proveden ostavinski postupak iza pokojne tužiteljice i da je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju broj O-1622/23-9 od 7. prosinca 2023. i proglašeni su nasljednici UD, suprug, EDHajdin kći ostaviteljice i FD sin ostaviteljice (str. 42 do 44 spisa).

3.2. Zakonski nasljednik UD je preuzeo postupak i sud ga je rješenjem od 15. prosinca 2023. broj P-284/2023-8 pozvao na nastavak postupka (str. 45 spisa).

4. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 19. ožujka 2025. nakon nalaza i mišljenja financijskog vještaka. Tužitelj je predložio da sud obveže tuženika na isplatu iznosa od 1.275,40 eura.

4.1. U tužbi je bilo navedeno da se potražuje isplata iznosa od 1.215,03 eura, dakle tužitelj je podneskom od 19. ožujka 2025. izvršio preinaku tužbe, povećanjem tužbenog zahtjeva. Tuženik se nije protivio preinaci tužbe i sud je odlučio kao u izreci rješenja na temelju čl. 190.st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine"

53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje – ZPP-a) i dozvolio preinaku tužbe jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka.

4.2. U skladu sa zaključkom druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem. Preinaka tužbenog zahtjeva je dopuštena sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV 162/2021 od 26.11.2021. koji glasi: U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u plan otplate iz kojeg je vidljivo da je kredit otplaćivan od 31. prosinca 2006. do 30. studenog 2011. i da je bila predviđena ista rata cijelo vrijeme otplate kredita (str. 8 do 9 spisa). Uvidom u Ugovor o kreditu je vidljivo da je isti zaključila **.**.2006. ČD kao korisnica kredita sa tuženikom kao kreditorom na iznos od 17.494,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje vozila (str. 10 do 13 spisa). Uvidom u otplatni plan je vidljivo da je bila predviđena cijelo vrijeme otplate kredita ista rata kredita (str. 15 do 16 spisa) i da je kredit otplaćivan od 7.studeni 2006. do 30. studeni 2011. Iz knjigovodstvene kartice je vidljivo kako je kredit otplaćivan (str. 17 do 25 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Filip Tolić.

5.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da ČD je bila njegova supruga, preminula je. Ugovor o kreditu je zaključila ona za kupnju osobnog automobila. U vrijeme kada je kupljen taj automobil bili su u braku, ČD je taj automobil koristila ona za osobne potrebe. Kredit je zaključen u banci i to je bio jedini kredit koji je bio ponuđen, takav je bio dogovor s Autokućom. ČD je otplaćivala taj kredit. Ne sjeća se više kako je bilo, je li joj uskraćivano s plaće ili je nosila uplatnice. Kredit je otplaćen i nije bio u konverziji. Nije bio s ČD kada je zaključivala taj ugovor u banci. To je bio VW Polo. Ne zna je li ČD tijekom školovanja imala ekonomske predmete. Kada je kredit podignut 2006. supruga je dobila otplatni plan, koliko se sjeća bilo je predviđeno 60 rata kredita, ali kako se mijenjao tečaj CHF mijenjala se i kamata i došlo je do znatnijeg povećanja rata.

5.2. Vještak Filip Tolić u nalazu i mišljenju je naveo da je sačinio izračun razlike na okolnost razlike u tečaju CHF. Navedene razlika se očituje u razlici zbog primjene tečaja CHF na dan otplate kredita u odnosu na tečaj CHF koji je bio na dan isplate kredita (prema Knjigovodstvenoj kartici prometa koja se nalazi u Spisu). Pok. ČD je na dan 30. studenog 2011. više platila iznos od 1.275,40 eura, kao razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan korištenja – isplate kredita. Do navedenog iznosa vještak je došao na način da je od početno ugovorenog anuiteta po tečaju na dan plaćanja kredita (mjesečni anuitet 1.519,32 kn) oduzeo od početno ugovorenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita. Pok. ČD je na dan 30.11.2011. god manje platila iznos od 795,04 kuna ili 105,52 eura (iskazani „minusi“ u Tablici 3.). Navedeni iznosi nisu uračunati u pretplatu po valutnoj klauzuli.

5.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

7. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je 7. studenog 2006. pokojna ČD zaključila Ugovor o kreditu kao korisnica kredita sa tuženikom kao kreditorom na iznos od 17.494,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje vozila,

- je kredit otplaćen,

- kredit nije bio u konverziji,

- je tijekom postupka ČD umrla i da je postupak preuzeo UD njezin suprug.

8. Sporno je tijekom postupka bilo to što tužitelj potražuje preplatu zbog valutne klauzule, a tuženik se tome protivi.

9. Tužitelj je, po ocjeni ovog suda, aktivno legitimiran jer je zakonski nasljednik svoje pokojne supruge koja je zaključila Ugovor o kreditu sa tuženikom radi kupnje osobnog automobila, pa je ista bila potrošač, a tuženik je pasivno legitimiran jer je bio kreditor u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu,

10. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

11. Nesporno je da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke a među njima i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

12. Tijekom postupka je bilo sporno u da li je ništetne odredbe ugovora o kreditu i to čl. 1. koji glasi "Banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.494,82 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita" čl. 6.2. koji glasi: " Kredit u iznosu od 17.494,82 CHF i kamata iz toč. 4 ovog Ugovora otplaćuju se u 60 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora" i čl. 11.9. koji glasi: "Potpisom ovog Ugovora korisnik kredita i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati sa mogućnim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF."

13. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti radi utvrđenja ništetnosti navedenih odredbi ugovora i radi isplate.

14. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za prednika tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri a niti je tuženik predniku tužitelja objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužitelja kao potrošača.

15. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju kao zakonskom nasljedniku potrošača pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.

16. U ovom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

16.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

16.2. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2013, pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023. dakle tužba je podnesena 26. travnja 2023. prije isteka zastarnog roka.

17. Tužitelj, iako je kredit otplaćen u cijelosti, ima pravni interes za podnošenje tužbe jer ovlast tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu pripada tužitelju i za nesporno otplaćeni kredita. U skladu s čl.328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može zahtijevati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj kao zakonski nasljednik stranke predmetnog Ugovora o kreditu to u svakom slučaju jest i za navedeno ima i pravni interes budući traži i povrat danog u izvršenju spornih ugovornih odredbi.

18. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP. Pravomoćno je utvrđeno da su tuženici iz kolektivnog spora povrijedili su kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka jer korisnici kredita nisu dobili nikakve informacije o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF i o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.

19. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga predniku tužitelja kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti sve povećane rizike kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje valutne klauzule. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlukom kreditora, niti zato što je ugovorena valutna klauzula, već su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, je što se tiče valutne klauzule kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Sud je utvrdio ništetnima odredbe ugovora o valutnoj klauzuli (točk. I. izreke presude).

20. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao predniku tužitelja dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05 (točka II. izreke presude).

21. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

22 . U svezi tzv. negativne razlike sud nije posebno odlučivao o istoj jer tuženik nije postupio u skladu sa odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu, prigovor prijeboja ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka.

23. Na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka u cijelosti jer je tužitelj uspio u postupku.

23.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (tbr. 7.t.1. OT), trošak sastava obrazloženog podneska od 24. kolovoza 2023. u iznosu od 150,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), trošak sastava podneska od 13. prosinca 2023. u iznosu od 150,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak sastav podneska od 19. travnja 2024. u iznosu od 150,00 eura (br. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 28. studenog 2024. u iznosu od 150,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 11. ožujka 2025. u iznosu od 150,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), trošak sastava podneska od 19. ožujka 2025. u iznosu od 150,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak sastava podneska od 28. ožujka 2025. u iznosu od 150,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 22. svibnja 2025. u iznosu 150,00 eura (tbr. 9.t.1OT). pripadajući porez iznosi 337,50 eura. Trošak vještačenja je 400,00 eura. Pokojna tužiteljica je platila pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura. Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a kako je u konkretnom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, sukladno odredbama ZOSP, tužitelj nije dužan platiti pristojbu na presudu. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 2.114,05 eura, kako je to i navedeno pod točk. III. izreke presude.

23. Zatezna kamata teče na troškove postupka od 27. lipnja 2025. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

Slavonski Brod, 27.lipnja 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.