REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
Poslovni broj: Povrv-59/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebparking, OIB: 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Matić, odvjetnica u Velikoj Gorici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 27. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Željkice Kirin iz Ivanić Grada, poslovni broj Ovrv-22/2024 od 19. veljače 2024. u cijelosti, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je 3. siječnja 2024. javnoj bilježnici prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 33,18 eura uvećano za zateznu kamatu kao i za naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom, a sve na ime radnje premještanja vozila tuženika, reg. oznake [registarska oznaka], obzirom da je to vozilo 13. ožujka 2023. bilo parkirano na javnoj zelenoj površini.
2. U povodu istog prijedloga javna bilježnica Željkica Kirin iz Ivanić Grada, obavijestila je tuženika 23. siječnja 2024. o podnesenom prijedlogu tužitelja te ga pozvala na ispunjenje tražbine iz prijedloga u roku 15 dana. Nakon proteka roka iz navedene obavijesti donijela je 19. veljače 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-22/2024, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno uložio prigovor.
3. Tuženik u prigovoru navodi da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti. Naime tereti ga se za platež usluge premještanja vozila prema vjerodostojnoj ispravi u iznosu od 33,18 eura, a usluga premještanja vozila nije obavljena niti je smjela biti obavljena jer tuženik nije ostavio vozilo na zelenoj površini.
4. Rješenjem ovoga suda, poslovni broj Povrv-59/2024-2 od 18. rujna 2024. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj 19779 (list 7 spisa), u obavijest (list 9 spisa), u zapisnik broj 202301996 za preuzimanje vozila [registarska oznaka] od 13. ožujka 2023. (list 21 spisa), u nalog broj KR 019166 (list 22 spisa), MUP podaci od 23. listopada 2024. (list 23 spisa), u Odluku o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području Grada Zagreba (list 24 spisa), u Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (list 25-26 spisa), dopis PP Zagrebačka (list 27 spisa), fotografije (list 29 spisa), specifikaciju izdanih zapisnika za premještanje ili započetu radnju premještanja vozila od 31. ožujka 2023. (list 40 spisa), saslušanje tuženika (list 42 spisa) i svjedoka (46-47 spisa).
6. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva (iznos od 33,18 eura) u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, članak 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 155/23 – dalje: ZPP) budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.
7. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP.
8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenog računa za premještanje vozila u ukupnom iznosu od 33,18 eura.
10. Odredba članka 2. stavak 1. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik“ Grada Zagreba broj 15/23 – dalje: Odluka) definira zelenu površinu kao parkove, parkovne staze, drvoredi, živice, cvjetnjaci, travnjaci, skupine ili pojedinačna stabla, kazete sa stablima i grmljem, dječja igrališta s pripadajućom opremom, javni sportski i rekreacijski prostori, zelene površine uz ceste i ulice, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste odnosno ulice i slične površine.
10.1. Članak 162. Odluke određuje da će komunalni redar naložiti premještaj i uklanjanje vozila parkiranog na javnoj zelenoj površini preko fizičke osobe obrtnika ili pravne osobe kojoj je to Grad povjerio i to na trošak vlasnika vozila.
11. Nalog za premještaj vozila je javna isprava, jer ju je izdalo tijelo u granicama svoje nadležnosti, tj. pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu.
11.1. Stoga bi Nalog za premještaj, po članku 230. ZPP, u nedostatku dokaza suprotno, dokazao istinitost onoga što se u njemu navodi. Dakle, u ovom bi slučaju, u nedostatku dokaza suprotno, dokazao činjenicu da je vozilo bilo parkirano na javnoj zelenoj površini.
11.2. No, suprotno onom što je utvrđeno u Nalogu za premještaj - javnoj ispravi dopušteno je utvrđivati ukoliko za to postoje valjani dokazi, a u ovom slučaju su ti dokazi sadržani u samoj fotodokumentaciji koja je oslikana na Nalogu za premještaj te iskazu tuženika i svjedoka.
12. Naime, iz fotodokumentacije je razvidno da se površina na kojoj je parkirano vozilo tuženika ne može podvesti niti pod jednu od površina koje tvore javnu zelenu površinu, definiranu člankom 2. Odluke.
12.1. Razvidno je da se ne radi o parku, dječjem igralištu, stazi, zemljišnom pojasu uz javne prometne površine (itd.), već se radi o šljunkom nasutoj površini, koja nema funkciju javne zelene površine, niti udovoljava definiciji javne zelene površine, nego se radi o pošljunčanom kolnom ulazu.
13. Takve navode su potvrdili i tuženik i svjedok RT.
14. Tuženik je u svom iskazu na ročištu 3. ožujka 2025. iskazao da je se te zgode samo privremeno zaustavio ispred metalnih vrata – kolnog ulaza za automobile u športsko rekreacijski centar, da bi otišao po ključeve (metalna vrata su uvijek zaključana). Inače radi se o jedinom ulasku za automobile u centar. Pored ulaza za automobile u športsko rekreacijski centar, nalazi se ulaz za pješake, pored kojeg ulaza se zaista i nalazi javna zelena površina, međutim njegov automobil nije bio zaustavljen na tom dijelu, nego na kolnom ulazu ispred metalnih vrata.
15. Svjedok RT saslušan na ročištu 19. svibnja 2025. je iskazao da je zaposlen u Športsko rekreacijskom centru Trnje, odnosno da je tajnik društva. Metalna vrata koja se nalaze na ulazu u športsko rekreacijski centar su jedini kolni ulaz za dostavna vozila, kamione, šlepere i dr. Naime, Centar ima pored potrebe za dostavnim vozilima svakodnevno održavanje centra, pa svako vozilo koje treba ući u centar mora ući na taj ulaz (vozila za održavanje i osobni automobili). Pješaci imaju ulaz do tih vrata. Inače metalna vrata su zaključana, te kad im dolazi vozilo mora stati ispred tih vrata, pozvati da se otvore vrata da bi vozilo moglo ući u centar. Ispred tih metalnih vrata nalazi se šljunak, koji prostor pripada Gradu Zagrebu.
15.1. Kada su se svjedoku predočile fotografije vozila tuženika, svjedok je izjavio da konkretne zgode tuženik nije došao sa dostavnim automobilom, nego osobnim, međutim da je isti dostavljao hranu i piću u centar, kao dugogodišnji član centra zbog turnira koji je se održavao.
16. Uvidom u fotodokumentaciju na listu 29 je utvrđeno da zelena površina počinje tek od lijeve strane vozila tuženika, pa nadalje. Naime, vozilo tuženika je zaustavljeno na šljunčanoj površini, koja očito služi za prilaz kolnom ulazu vidljivom na slici na listu 29 spisa. Ta površina uređene šljunčane površine i kolnog ulaza ne može biti javna zelena površina. Desno od tog kolnog ulaza i lijevo od vozila tuženika se proteže javna zelena površina, ali područje gdje je zaustavljeno vozilo tuženika se ne može definirati kao javna zelena površina, već se, kao što je gore obrazloženo radi o izdvojenoj površini, koja se ne može podvesti pod članak 2. Odluke o komunalnom redu.
17. Stoji tvrdnja tužitelja da su djelatnici tužitelja dužni izvršavati naloge izdavatelja - komunalnog redara. Ali odredba članka 162. stavak 1. Odluke određuje da će se premjestiti vozilo sa javne zelene površine na trošak vlasnika. Dakle, čak i ukoliko je komunalni redar izdao nalog za premještaj, a naknadno se utvrdi da se ne radi o premještaju sa javne zelene površine (što se u ovom postupku utvrdilo) tuženik ne može odgovarati za trošak premještaja, jer se nije ispunio bitan preduvjet citirane odredbe, da je vozilo parkirano na javnoj zelenoj površini.
18. Stoga, bez obzira što je Nalog za premještaj izdan i bez obzira što su djelatnici tužitelja dužni izvršavati naloge izdavatelja Naloga za premještaj, tuženika se ne može teretiti za trošak tog premještaja, jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 162. stavak 1. Odluke.
19. Slijedom navedenog, obzirom da se nisu ispunile pretpostavke iz članka 162. stavak 1. Odluke, sud je temeljem članka 451. stavak 3. ZPP ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev, odnosno odlučio kao pod točkom I. izreke presude.
20. U pogledu troškova, o ovršnim troškovima odlučeno je zajedno sa parničnim troškovima, što je u skladu sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi se ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno sa ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. U skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP te odredbi članka 155. stavak 1. ZPP, parnični trošak je trebalo dosuditi u cijelosti tuženiku koji je u postupku uspio, i to s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku 33,18 eura, pa tuženiku sukladno odredbi Tbr. 7. točka 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa) pripada jednokratna nagrada za cijeli postupak i to u visini od 50 bodova. Uzimajući u obzir da je vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tuženiku je valjalo priznati trošak u visini od 100,00 eura, uvećano za PDV 25%, odnosno 125,00 eura (točka II. izreke presude).
U Velikoj Gorici 27. lipnja 2025.
Sutkinja
Ileana Bebek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.
Dna:
- tužitelju po pun.
- tuženiku po pun.
