Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-509/2024-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (prije: Republika Srbija, Beograd, Vojislava Ilića 28), koju zastupa opunomoćenik Radovan Perić, odvjetnik u Bakarcu, Turinovo selo 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 13. lipnja 2025., u nazočnosti opunomoćenice tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, dana 27. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/19-01/4698, URBROJ: 511-01-203-20-6 od 4. prosinca 2023. godine.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave presude donese novu odluku.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 17. siječnja 2024. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224- 02/19-01/4698, URBROJ: 511-01-203-20-6 od 4. prosinca 2023. godine, kojim se odbija zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo NL (otac Z), rođena **.**.1964., mjesto rođenja Cetinje, Crna Gora, državljanstvo Srbije.
2. Tužiteljica u tužbi ističe kao ključnu okolnost da je u pobijanom rješenju u potpunosti zanemarena činjenica da je tužiteljica teško bolesna osoba koja je u potpunosti ovisna o skrbi njezine majke RL, koja je nesporno hrvatske nacionalnosti. Sve u svemu majka tužiteljice dijete je grada Rijeke u kojem je starije generacije pamte kao izuzetno lijepu i darovitu sportašicu. Također, treba istaknuti da je majka tužiteljice uložila veliki trud da ostvari mogućnost stanovanja i boravka u [adresa], što nije bilo ni najmanje lako s obzirom da je živjela u [adresa] sa svojom obitelji, koju su činili njezin pokojni suprug i dvije kćerke. Pri tome ne priznavanje hrvatskog državljanstva za tužiteljicu znači velika ograničenja prilikom ostvarivanja za nju neophodnih temeljnih prava iz zdravstvene i socijalne skrbi. Naglašava se u tužbi da tužiteljica nema oca, koji je stradao u prometnoj nesreći 1998. godine, pa je u cijelosti ovisna o skrbi svoje majke i sestre. S obzirom na dijagnozu koju ima tužiteljica (rezidualna šizofrenija) njezino izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnost je potpunoma besmisleno. Međutim, dokazana je činjenica da je tužiteljica krštena još 1965. godine u katoličkoj crkvi, tj. da je ona rimokatolikinja što je okolnost temeljem koje se velika većina građana na području bivše države nacionalno opredjeljuje, tj. opredjeljuju se kao pripadnici hrvatskog naroda. Dakle, ne može biti sporno da tužiteljica već svojim krštenjem u katoličkoj crkvi pripada hrvatskom narodu. Tužiteljica ponovno naglašava da ne može naprosto opstati bez svoje majke RL i sestre ČL, koje žive s njom u Rijeci na adresi [adresa] i koje su obje hrvatski državljani i pripadnice hrvatskog naroda. Iz priloženih preslika dokumenata evidentno je da tužiteljici ZL pripada pravo da bude hrvatska državljanka, kao i da su njezina majka, kao i rođena sestra hrvatske državljanke. Tužiteljica, također, ističe da ona u svojem zahtjevu za primitak u hrvatsko državljanstvo nije istakla temeljem kojeg članka Zakona o hrvatskom državljanstvu ona traži primitak u hrvatsko državljanstvo. Dakle, majka tužiteljice bila je hrvatska državljanka u trenutku rođenja tužiteljice, pa tužiteljici pripada pravo na stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom, tj. temeljem odredbe članka 5. stavka 2. važećeg Zakona o hrvatskom državljanstvu.
3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/19-01/4698, URBROJ: 511-01-203-20-6 od 4. prosinca 2023. godine i svojom presudom utvrdi da tužiteljici ZL pripada pravo na hrvatsko državljanstvo. Podredno, ista predlaže da Upravni sud u Zagrebu poništi pobijano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/19-01/4698, URBROJ: 511-01-203-20-6 od 4. prosinca 2023. godine i obveže Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske da u razumnom roku donese pravilno i na zakonu zasnovano rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo tužiteljice ZL.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, od osoba koje hrvatsko državljanstvo traže temeljem pripadnosti hrvatskom narodu osnovano je za očekivati da tu pripadnost jasno u tijeku svog života i izražavaju, što kod tužiteljice nije slučaj. U obrazloženju rješenja o odbitku navedene su utvrđene relevantne činjenice, razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni dokaza, te razlozi zbog kojih zahtjev nije usvojen. Netočan je navod tužiteljice da joj pripada pravo na stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom temeljem odredbe članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, koja odredba je uvedena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine", broj:
102/19. Naime, navedena odredba je na snazi od 1. siječnja 2020. godine, dakle nakon što je tužiteljica podnijela zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva. Osim toga, odredbom članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 102/19.) podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona. Navedena se odredba odnosi na osobe rođene nakon stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, tj. nakon 8. listopada 1991. godine. Stoga se u slučaju osobe koja je rođena 1990. godine i kojoj je jedan roditelj u trenutku rođenja bio hrvatski državljanin, ne može primijeniti odredba članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Za sve osobe rođene prije **.**.1991., koje smatraju da temeljem hrvatskog državljanstva roditelja imaju pravo na hrvatsko državljanstvo, postupak se provodi temeljem odredbe članka 30. stavka 1. Zakona. Vezano uz zdravstveno stanje tužiteljice, tuženik napominje da boravak tužiteljice u Republici Hrvatskoj nije doveden u pitanje osporavanom odlukom, budući da isto nije bilo upitno niti prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva. Naime, tuženik ističe da za život i boravak u Republici Hrvatskoj nije nužno da osoba ima hrvatsko državljanstvo, budući da stranci mogu normalno živjeti, kretati se i raditi na teritoriju Republike Hrvatske pod uvjetom da imaju odobren boravak stranca sukladno važećim odredbama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22. i 151/22.). Dakle, Ministarstvo je, u provedenom postupku, zakonito ocijenilo sve raspoložive dokaze i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdilo da tužiteljica nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu. Postupak je proveden prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku, te su stoga navodi tužbe neosnovani.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/19-01/4698, URBROJ: 511-01-203-20-6 od 4. prosinca 2023. godine (stranica 6-7 spisa), izvod iz matične knjige rođenih (stranica 13-14 spisa), uvjerenje MUP-a Republike Srbije (stranica 16 spisa), životopis tužiteljice (stranica 20 spisa), medicinsku dokumentaciju (stranica 21-22 spisa), zapisnik o uzimanju izjave tužiteljice od 2. lipnja 2020. godine, đačku knjižicu, indeks, te zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva od 14. listopada 2019. godine s prilozima.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 4. prosinca 2023. godine, kojim se odbija zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo ZL (otac Z), rođena **.**.1964., mjesto rođenja Cetinje, Crna Gora, državljanstvo Srbije. Naime, ZL podnijela je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo putem Policijske uprave primorsko-goranske, na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Zahtjevu je priložila životopis, presliku putne isprave Republike Srbije i dozvole boravka u Republici Hrvatskoj, izvatke iz matične knjige rođenih, uvjerenje o državljanstvu Republike Srbije, uvjerenja o nekažnjavanju od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije, krsni list, člansku iskaznicu Saveza socijalističke omladine Hrvatske-Rijeka, izvadak iz matične knjige vjenčanih za roditelje, svjedodžbe osnovne škole, presliku medicinske dokumentacije, rješenja o priznanju prava na obiteljsku mirovinu, izvadak prometa po računu, presliku majčinog indeksa, krsnog lista, uspomene na prvu svetu pričest i osobne iskaznice Republike Hrvatske, te izvadak iz matične knjige umrlih za oca. Zatraženo je i da dostavi propisno ovjerenu presliku prijavnog lista prilikom upisa na višu ekonomsku školu, te prijavnih listova prilikom upisa svakog semestra tijekom studiranja, presliku radne knjižice, preslike svih svjedodžbi i matične knjige osnovne i srednje škole, te druge dokaze iz kojih će biti vidljivo nacionalno izjašnjavanje u pravnom prometu. Vezano uz navedeno, podnositeljica zahtjeva je dostavila svjedodžbe osnovne i srednje škole, presliku indeksa i đačke knjižice, koje isprave ne sadrže rubriku nacionalnosti. Ujedno dostavlja svjedodžbe Škole za osnovno glazbeno obrazovanje u kojima je u rubrici narodnosti za stranku navedeno crnogorska. Nadalje, odredbom članka 16. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa] može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona, odnosno da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj. Stavkom 2. članka 16. Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu. ZL podnijela je zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem pripadnosti hrvatskom narodu. Međutim, svoju tvrdnju ne potkrepljuje osobnim dokazima. U nedostatku dokaza povezanost sa hrvatskim narodom stranka nije dokazala niti članstvom u nekom od hrvatskih društava koja djeluju u Srbiji i svojim radom promiču hrvatsku kulturu i opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu. Osim toga, ZL navodi da je njezina majka N, a otac R, te dostavlja svjedodžbe Škole za osnovno glazbeno obrazovanje u kojima je za imenovanu navedeno da je crnogorske nacionalnosti. Priloženim krsnim listom dokazuje se činjenica primanja sakramenta krštenja, a ne iskazivanje nacionalne pripadnosti. Vjerska i nacionalna pripadnost nisu istoznačni pojmovi, što je potvrđeno i u odluci Ustavnog suda, broj: U-III/2914/02 od 16. svibnja 2007. godine, gdje je izneseno pravno stajalište da nije dopušteno tumačenje prema kojem osoba samim očitovanjem određene vjere izražava pripadnost nekom narodu. Od osoba koje hrvatsko državljanstvo traže temeljem pripadnosti hrvatskom narodu osnovano je za očekivati da tu pripadnost jasno u tijeku svog života i izražavaju, što kod podnositeljice zahtjeva nije slučaj. Uzimajući u obzir okolnost da podnositeljica zahtjeva nije dokazala svoje osobno izjašnjavanje pripadnosti hrvatskom narodu, za drukčiju odluku o predmetnom zahtjevu nije od utjecaja okolnost da je njezina majka pripadnica hrvatskog naroda, jer je pripadnost određenom narodu primarno subjektivna kategorija, ali se traži da se ta pripadnost objektivizira na način da se iskazuje određenim ponašanjem osobe koja se deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda u pravnom prometu, osobito navođenjem hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama. Slobodnom ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, nije se moglo utvrditi ispunjenje pretpostavke pripadnosti stranke hrvatskom narodu, sukladno članku 16. stavku 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
8. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, pa nije, barem za sada prihvatio stajalište tuženika da slobodnom ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno isti nije mogao utvrditi ispunjenje pretpostavki pripadnosti stranke, ovdje tužiteljice hrvatskom narodu, sukladno članku 16. stavku 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Naime, sud je mišljenja da je u konkretnom slučaju prisutan pretjerani formalizam i da je došlo do automatske primjene Zakona, pa u ponovnom postupku tuženik treba obrazložiti svoj pristup o tome koliko uskraćivanje državljanstva tužiteljici ima učinak na njezino pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, na pristup socijalnim pravima te na okolnost zdravlja i invalidnosti tužiteljice, a shodno članku 5. Zakona o upravnim sporovima, koji propisuje da u upravnom sporu sud odlučuje na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava (načelo razmjernosti). Pri tome je potrebito naglasiti da su tužiteljičina majka i sestra hrvatski državljani, s time da je tužiteljičina sestra ČL stekla hrvatsko državljanstvo rješenjem tuženika od 16. prosinca 2024. godine, a temeljem članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu (zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva i službena zabilješka od 28. listopada 2019. godine). Nadalje, prilikom donošenja nove odluke treba ocijeniti navode tužiteljice da ista ne može opstati bez svoje majke RL i sestre ČL, koje žive s njom u Rijeci na naznačenoj adresi, a živjele su u zajedničkom domaćinstvu i u [adresa], prije preseljenja u Rijeku. Ista podnosi tužbu, jer je tuženik temeljem članka 26., a u svezi s člankom 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu odbio tužiteljičin zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva, dakle nevezano uz primjenu odredaba Zakona o strancima glede odobrenog boravka tužiteljici, kao strankinji.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1., u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 27. lipnja 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba.
Dna:
1. Odvjetnik Radovan Perić, [adresa] Bakarac, Turinovo selo 1
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, sa spisom
3. U spis
