REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53, 31300, Beli Manastir

P-1211/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojević, u pravnoj stvari tužiteljice UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Filipu Glavaš odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krešimiru Medvedu odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja a u odsutnosti punonomoćnika tuženika, zaključene 2. lipnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, objavljene 27. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljica UŽ iz [adresa], s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 165,90 eur/1.250,00 kn zajedno sa z.z. kamatama koji po čl. 29. st. 2. ZOO-a na taj iznos teku od 18. rujna 2020. pa do 31.12.2022. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za 3% poena a od 1.1.2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koja je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.“

II. Nalaže se tuženiku EŽ da tužiteljici UŽ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 451,68 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu u kojoj navodi da su ona i tuženik bivši bračni drugovi čiji je brak sporazumno razveden rješenjem ovog suda. Za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedničkim sredstvima kupili su osobno vozilo marke Renault Laguna 1,9 DCI, proizvedeno 2003. godine reg. oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], a koje vozilo je glasilo na tuženika i koje vozilo je tuženik zadržao za sebe nakon razvoda braka. U parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku br. P Ob-621/17 pravomoćno je utvrđeno da predmetno vozilo predstavlja zajedničku bračnu stečevinu. Tuženik je bez znanja i suglasnosti tužiteljice dana 18. rujna 2020. godine prodao predmetno vozilo te je s JŽ iz Županije zaključio Ugovor o kupoprodaji rabljenog vozila za 9.000,00 kuna. Tužiteljica je pisanim putem pozvala tuženika da joj isplati 4.500,00 kuna na ime njenog djela što tuženik do danas nije učinio. Stoga tužiteljica predlaže sudu da ga na to obveze svojom presudom.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je u konkretnom slučaju riječ o presuđenoj stvari budući je tužiteljica u postupku pred Općinskim sudom u Osijeku u predmetu P Ob-621/2017. već potraživala isplatu na ime pola vrijednosti predmetnog vozila te je ista pravomoćno odbijena s navedenim zahtjevom. Inače netočna je i tvrdnja tužiteljice prema kojoj je tuženik vozilo prodao za 9.000,00 kuna naime isto je prodao temeljem ugovora o komisijskoj prodaji za 6.500,00 kuna.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u rješenje ovog suda br. R1 Ob-428/2016-4, presudu Općinskog suda u Osijeku br. P Ob-621/2017-27, rješenja istog suda br. P Ob-621/0217-43, presude br. Gž Ob-233/2019-2, Kupoprodajni ugovor rabljenog vozila, Ugovora o kupoprodaji motornog vozila, dopis tužiteljice, Potvrdu-Ugovor o komisijskoj prodaji robe, saslušanjem svjedoka JŽ, tuženika ZŽ i tužiteljice UŽ.

4. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza kao cjeline, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Čitanjem presude ovog suda P Ob-621/2017-27. utvrđeno je kako je točkom III/ pravomoćno utvrđeno da je sporno vozilo Renault Laguna zajednička imovina stranaka. Presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž Ob-233/2019-2 pravomoćno je odbijen zahtjev tužiteljice iz ovog postupka da joj tuženik iz ovog postupka isplati novčanu protuvrijednost ½ dijela spornog vozila Renault Laguna. Zahtjev je odbijen uz obrazloženje da tužiteljica nije pokrenula postupak razvrgnuća suvlasništva a čak da je i pokrenula postupak razvrgnuća suvlasništva sporno je da li joj pripada pravo na razvrgnuće isplatom.

5.1. Iz ovih dokaza sud utvrđuje da je Renault Laguna zajednička imovina tužiteljice i tuženika. Nitko od stranaka ne tvrdi da ima veći udio u zajedničkoj imovini te sud smatra utvrđenim da su suvlasnici nad Renaultu Laguna svako u ½ dijela. Postupak razvrgnuća suvlasništva nikada nije pokrenut niti su stranke van sudskih postupaka razvrgnule suvlasništvo nad vozilom.

6. Svjedok NŽ, osobno saslušan u svom iskazu navodi da je on osobni automobil Renault Lagunu kupio u Osijeku u jednoj auto kući. Ne zna točno koliko ga je platio ali misli 9.000,00 kuna. Auto je kupio prije dvije godine. Nadalje navodi da se na bavi preprodajom automobila. Isti je kupio za sebe a kada se pokvarilo prodao ga je drugoj osobi za 1.700,00 kuna. Ne sjeća se da je ikada upoznao ZŽ.

6.1. Sud prihvaća iskaz ovog svjedoka u cijelosti. Iz iskaza svjedoka sud drži utvrđenim da je vozilo kupio od auto kuće a ne izravno od tuženika kako to i navodi u svom iskazu na listu 56. spisa.

7. Tuženik osobno saslušan u svom iskazu navodi da je predmetni automobil kupio polovnog u Sloveniji i platio ga je sveukupno sa svim troškovima 3.000,00 eura. Za kupnju istoga podigao je kredit od 5.000,00 eura. Kada je došlo do razvoda braka dogovorio se sa tužiteljicom da on otplati taj kredit i da ona neće tražiti taj auto. Prilikom razvoda braka tužiteljica se obvezala otplatiti zaostale rate kredita njemu a riječ je o kreditu za kupnju kuće. Predmetno vozilo je utvrđeno kao bračna stečevina a on ga je prodao za 6.500,00 kuna auto kući Nippon. Oni su njemu predmetno vozilo uzeli pod račun jer je kod njih kupio drugo vozilo. Svjedoka koji je saslušan na ročištu, a koji je od auto kuće kupio vozilo, nikada nije vidio. Nadalje navodi da nije nikada ništa tužiteljici isplatio na ime toga vozila a nije mu ni dala suglasnost za prodaju vozila. Tuženik osobno saslušan na raspravi održanoj 3. lipnja 2024. navodi da je taj auto "prodao" auto kući Nippon. Uvjetno kaže prodao jer za auto nije dobio niti kune. Od kupca NŽ je dobio nula kuna. Gosp. NŽ nikada nije vidio od prošle rasprave. Sa NŽ nije potpisao nikakav ugovor. Auto kući Nippon dao je još novaca a nije dobio ništa novaca od njih iz razloga što su mu oni uzeli njegovu Lagunu "pod račun" za 6.500,00 kn a on je njima nadoplatio 53.000,00 kn i uzeo Škodu Octaviu. Spornu Lagunu prodao je auto kući Nippon a ne JŽ, a niti od koga nije dobio nikakve novce, nego je još dao novaca auto kući. Navodi da nakon što mu je predočen ugovor s lista 26. spisa da je to ugovor koji je potpisao u Nipponu jer su mu rekli da tako rješavaju taj prijepis vozila. Kada je potpisivao taj ugovor u Nipponu tamo nije bio NŽ i nije istovremeno sa njim potpisao taj ugovor.

7.1.Sud prihvaća iskaz tuženika u cijelosti jer je u skladu sa izjavom nezainteresiranog svjedoka i pisanim dokazima.

8. Tužiteljica osobno saslušana navodi da su taj auto kupili u braku a nakon razvoda braka njen bivši suprug je odvezao taj auto i motor. Taj auto je prodao bez njezinog znanja. Ne zna za koliko novaca je prodao taj auto i ne zna ništa oko te prodaje. Tuženik je njoj isplatio neke novce, jedna cifra je bila u pitanju kada joj je isplatio novce a druga cifra je bila u pitanju kada ga je pitala za koliko je prodao auto. Isplatio joj je 3.500,00 kn a misli da je u ugovoru bila cifra od 9.000,00 kn do 10.000,00 kn. Ne zna kome je prodao taj auto. 3.500,00 kn je tuženik njoj uplatio na račun.

8.1. Tužiteljica nema osobnih saznanja o tome za koliko je novaca prodao osobno vozilo te sud njen iskaz nije posebno razmatrao.

9. Na temelju cjelokupnih dokaza ovaj sud drži utvrđenim da je Renault Laguna suvlasništvo stranaka u ½ dijela. Stranke nisu nikada i ni na koji način izvršile razvrgnuće suvlasništva nad tim vozilom. Dogovor na koji se poziva tuženik po kome je vozilo trebalo ostati njemu a on otplatiti kredit kojim je kupljeno nikada nije realiziran niti ima u spisu dokaza o postojanju takvog dogovora stranaka. Vrijednost vozila sud utvrđuje na iznos od 6.500,00 kuna jer iz iskaza svjedoka JŽ i kupoprodajnog ugovora drži utvrđenim da je svjedok NŽ vozilo kupio za 9.000,00 kuna ali od auto kuće a neizravno od tuženika. Životno je da auto kuće vozila prodaju za veći iznos od onog po kojoj su ga kupile pa sud prihvaća iskaz tuženika da mu je auto kuća vozilo "uzela pod račun" za iznos od 6.500,00 kuna.

9.1. Sve navedeno je jasno i detaljno obrazloženo u ranijoj presudi ovoga suda u ovoj pravnoj stvari br. P-1104/2021-8 od 27. svibnja 2022. Stoga je ovaj sud stajališta da nakon iskaza svjedoka NŽ i tuženika EŽ nema potrebe za analizom i ocjenom daljnjih dokaza iz ovog predmeta jer kao što je rečeno, a ponavlja se i ovaj put, životno i logično je da auto kuće prodaju vozila po cijenama višim nego što su ih kupile jer je to osnova svake trgovine. Oprezna radi ukazuje se na činjenicu da ugovor s lista 26. spisa samo potvrđuje iskaze svjedok JŽ i tuženika ZŽ jer je u istom jasno navedeno da se vozilo prodaje za 9.000,00 kn. Ugovor je sastavljen na memorandumu Nippon Auto a kao posrednik u gornjem lijevom uglu naveden je Rependo d.o.o. U potpisu ugovora navedeni su EŽ kao prodavatelj, NŽ kao kupac i posrednik Rependo d.o.o. Taj ugovor sklopljen je 18.9.2020. Nastavno na taj ugovor u spisu prileži i ugovor s lista 52. spisa, rađen na memorandumu Rependo d.o.o. po kome donositelj EŽ donosi robu osobni automobil marke Renault Laguna, boja vozila plava-s efektom, broj šasije [broj šasije], godine proizvodnje 2003. Donositelj pristaje da mu se po tom ugovoru, nakon prodaje, isplati svota navedena u ugovoru odnosno 6.500,00 kn. Taj ugovor je sklopljen 9.6.2020.

9.2. Iz navedenih dokaza jasno se može utvrditi kronologija i tijek događaja vezanih uz prodaju spornog vozila. Tuženik dana 9.6.2020. predaje vozilo na komisijsku prodaju za ugovorenu cijenu od 6.500,00 kn. Komisionar 18.9.2020. prodaje vozilo JŽ, uz svoje posredovanje, za cijenu od 9.000,00 kn. Tuženiku ZŽ se ne isplaćuje niti jedna kuna iz ugovora o komisijskoj prodaji robe već mu se za 6.500,oo kuna umanjuje cijena drugog vozila koje je kupio. Svjedok NŽ nikada ne upoznaje tuženika ZŽ, nikad mu ne isplaćuje nikakve novce već 9.000,00 kn isplaćuje auto kući koja ostvaruje dobit od 2.500,00 kn kao razliku između cijene po kojoj je vozilo kupila od tuženika ZŽ do cijene za koju ga je prodala svjedoku JŽ. Vrlo jednostavna, vrlo uobičajena i svakodnevna poslovna transakcija kod kupnje i prodaje polovnih osobnih vozila kod auto kuća.

10. Nisu točne tvrdnje tuženika da je riječ o presuđenoj stvari jer je presudom Županijskog suda u Splitu Gž Ob-233/19-2. odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu njezinog suvlasničkog djela na vozilu iz razloga što nije pokrenut i proveden postupak razvrgnuća suvlasništva. Time nije riješeno pitanje vlasništva vozila te je vozilo i nadalje ostalo zajednička imovina stranaka i to svake stranke u ½ dijela kako je to i utvrđeno presudom ovog suda P Ob-621/2017-27. Kada je tuženik prodao to vozilo te u cijelosti zadržao za sebe kupovinu, tuženik je raspolagao imovinom tužiteljice bez njezine privole i znanja te je na taj način dio imovine tužiteljice prešao u imovinu tuženika a da za to nije bilo osnove u zakonu, pravnom poslu ili odluci suda. Stoga je u konkretnom slučaju riječ o stjecanju bez osnove te je tuženik dužan naknaditi vrijednost postignute koristi odnosno isplatiti tužiteljici polovicu kupovine u iznosu od 3.250,00 kuna s pripadajućim kamatama tekućim od dana prodaje vozila a koji dan je najkasnije 18. rujna 2020. kako stoji na ugovoru između auto kuće i JŽ. Višak tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.250,00 kn odnosno 165,90 eur valjalo je odbiti.

11. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti tužiteljicu s iznosom od 165,09 eur i presuditi kao u izreci.

12. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13). Tužiteljica je zahtijevala isplatu polovice iznosa od 9.000,00 kn odnosno 4.500,00 kn a uspjela je sa zahtjevom od 3.250,00 kn i odbijena sa zahtjevom od 1.250,00 kn. Kada se izračunaju postoci uspjeha tužiteljice i tuženika utvrđuje se da je tužiteljica uspjela sa 44%. Razmjerno uspjehu priznati su joj troškovi iz troškovnika od 2.6.2025. osim putnih troškova punomoćnika jer odvjetnik ima sjedište na području nadležnosti ovog suda i nije joj priznat poziv na plaćanje odvjetnika od 13.2.2021. jer je tuženik opravdano odbijao isplatu zatraženog iznosa.

Beli Manastir, 27. lipnja 2025.

S U D A C :

Robert Gojević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika