Poslovni broj: Us I-327/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Borna Okroša, odvjetnik u Zagrebu, Milana Amruša 15, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, OIB 36162371878, radi oduzimanja vozačke dozvole, 27. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-211-03/24-07/3379, URBROJ: 511-19- 22-24-2, od 16. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
i r i j e š i o j e
Odbija se zahtjev tužitelja za odgodom izvršenja osporenog rješenja.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem ukida se, vozačka dozvola, serijskog broja [serijski broj], izdana na ime tužitelja, uz utvrđenje kako je ukinuta vozačka dozvola tužitelju već oduzeta 5. rujna 2024., budući da je tužitelj, u periodu od 2. kolovoza 2023. do 7. svibnja 2024., prikupio 22 negativna prekršajna boda, a kojom okolnošću su ispunjeni uvjeti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole, propisani Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.
2. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog stava tužitelj prvenstveno ukazuje kako su prekršaji koji su temelj ukidanja njegove vozačke dozvole, već presuđeni, iz kojeg razloga nadležno tijelo nije ovlašteno tužitelja dodatno sankcionirati. Uz navedeno ukazuje i kako je tuženik propustio provesti postupak u kojem bi se tužitelju omogućilo da se izjasni o relevantnim okolnostima, a što je povreda pravnih standarda uspostavljenih člankom 30. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima. Mišljenja je kako se određenje ovako oštre sankcije ne može promatrati isključivo kao proceduralna stavka, jer ukoliko je prekršajni sud već izrekao sankciju za pojedinačni slučaj, nije dopušteno za isti izreći novu općenitu sankciju. Smatra kako je članak 286. u stavcima 1. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama protivan Ustavu Republike Hrvatske, iz kojeg razloga to određenje i u tom dijelu nadležna tijela ne bi trebala primjenjivati, jer bi se takvom primjenom omogućilo izricanje kazne za već presuđenu stvar. Ukazuje kako je opisana situacija u cijelosti komparativna sa predmetom Maresti protiv Hrvatske te da je tuženik propustio prethodno razmotriti ima li primijenjena mjera kaznenu narav, kao i je li, kao takva, u nesuglasnosti s člankom 31. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske. Iz ovog razloga predlaže da Sud usvoji navode tužbe, uvaži tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora. Uz navedeno predlaže sudu da odredi odgodni učinak izvršenju osporenog rješenja.
3. Tuženik, u svom odgovoru, navodi kako je osporeno rješenje utemeljeno na članku 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kojim su propisane pravne posljedice počinjenja prekršaja u prometu. Navodi kako nije ovlašten propitivati pravomoćne odluke, već isključivo temeljem postojećih evidencija donijeti rješenje o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole. Ističe da su prekršajni bodovi pravna posljedica osude za počinjeni prekršaj, iz kojeg razloga zaključuje da u konkretnom slučaju postoje svi pravni i stvarni razlozi za donošenje rješenja kojim se tužitelju ukida i oduzima vozačka dozvola. Stoga predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev, iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.
4. U ovoj upravnoj stvari sporna je primjena materijalnog prava, dok činjenice nisu sporne. Nadalje, stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave iz članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.) te je Sud na temelju citiranog članka Zakona spor riješio bez rasprave.
5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 286. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 85/22. - u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da je pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju.
8. Člankom 286. stavkom 6. Zakona, određeno je da će se mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a vozačka dozvola im je oduzeta ili prijavljena izgubljenom, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola.
9. Spisu tuženika prileži niz pravomoćnih odluka, čija pravomoćnost i sukladno naprijed citiranom članku 286. stavku 1. Zakona, za posljedicu ima evidentiranje negativnih kaznenih bodova. Tužitelj u ovom sporu ne tvrdi da nije počinio prekršaje koji su temelj osporenog rješenja, kao ni pojedinačno određenje, odnosno zbroj evidentiranih negativnih prekršajnih bodova. Stoga se isključivo, kao pravno relevantno u ovom predmetu, ukazuje odgovor na pitanje da li je zakonito, odnosno ustavno prihvatljivo, ukinuti vozačku dozvolu posebnim pojedinačnim rješenjem, utemeljenim na naprijed citiranim odredbama Zakona, a u situaciji u kojoj je vozač već ranije pravomoćno kažnjen za iste prekršaje.
10. Tužitelj smatra kako je ukidanje vozačke dozvole dodatna i nova sankcija za već sankcionirano prekršajno djelo, a što ukidanje čini zabranjenim dvostrukim kažnjavanjem. Suprotno ovom tuženik smatra kako takvo određenje nije novo sankcioniranje, već pravna posljedica zbroja negativnih bodova kao iskaza zakonom zabranjenih ponašanja.
11. Razmatrajući suprotstavljene stavove polazi od Zakonskog određenje sukladno kojem je „upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, pravna posljedica pravomoćne osude“ pri čemu ne nalazi da bi takvo određenje bilo protivno Ustavom uspostavljenim standardima. Naime, sukladno naprijed citiranom upis negativnih bodova je svojevrsno evidentiranje već počinjenog prekršajnog djela i bez obzira na način kako je ono sankcionirano. Stoga je takvo evidentiranje pravna posljedica pravomoćne osude, koja sama za sebe ne utječe na prava počinitelja.
12. Utjecaj na prava pojedinca kao osobe kojoj je izdana vozačka dozvola dogoditi će se tek ukoliko bude ispunjen poseban uvjet, odnosno kada počinitelj opetovanim zabranjenim postupanjima dosegne propisan zbroj i bez obzira na diskreciju kojeg Sud ili voditelj postupka u sankcioniranju imaju. Iz ovog slijedi kako je opisana mjera i sankcioniranje potpuno različit institut, ali i kako je smisao opisane mjere, različit od smisla kažnjavanja, budući da se administrativna mjera uspostavlja radi objektivnog zahtjeva uspostave sigurnijeg prometa, a ne iz razloga retribucije, generalne ili specijalne prevencije, kao razloga kažnjavanja.
13. Iz istog razloga samo pojedinačno djelo i sankcija za njegovo počinjenje nisu relevantni za konkretno upravno postupanje (iz kojeg razloga se pravomoćnost ranijih odluka u ovom postupanju i ne propitkuje), već je relevantan isključivo zbroj evidentiranih negativnih bodova te upravo takvo odmicanje od pojedinačnog djela ovu mjeru ne čini sankcijom, već administrativnom mjerom, a što tada dovodi do zaključka da njeno izricanje nije kažnjavanje za u prošlosti počinjeno djelo, nego uspostava novog sigurnijeg stanja.
14. Budući ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drugačije odluke, Sud smatra kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
15. Stoga je temeljem članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
16. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovom tužbom od 12. studenoga 2023. (list 3 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 79. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno stavku 4. tog članka Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
17. U odnosu na zahtjev tužitelja za odgodom izvršenja osporenog rješenja, Sud navodi kako slijedi.
18. Člankom 42. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
19. Budući da tužitelj u svom zahtjevu nije dokazao da bi mu izvršenjem osporenog rješenja bila nanesena šteta koja bi mu se iz državnog proračuna teško mogla popraviti, Sud ne nalazi utvrđenim postojanje elemenata potrebnih za odobrenje odgodnog učinka u konkretnom. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 27. lipnja 2025.
Sudac
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Borna Okroša, Zagreb, Milana Amruša 15,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,
3. U spis
