Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Zagrebu
Avenija Dubrovnik 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Darjanu Bižupiću, uz sudjelovanje Ozane Tomić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice ŽRE, zastupane po branitelju Luki Leniću, odvjetniku iz [adresa], zbog djela prekršaja iz čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), povodom prigovora okrivljenice na obavezni prekršajni nalog MUP-a, PUZ-a, I. postaje prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/25-4/7585, Ur.broj: 511-19-44-25-1 od 23. siječnja 2025., nakon provedenog žurnog postupka, 27. lipnja 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
Okrivljenica: ŽRE, kći Ž i ŽR, rođena **.**.1972. u [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], stručna sprema: VSS, po zanimanju: dipl. ing. arhitekture, zaposlena, s mjesečnim primanjima od 2.500,00 eura, udana, majka troje djece, prekršajno nekažnjavana, s prebivalištem u [adresa],
k r i v a j e
što je 7. studenoga 2024. u 07,50 sati, kao vozač upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], u Zagrebu, Branimirovom ulicom te je sudjelovala u prometnoj nesreći s materijalnom štetom, a kao sudionik prometne nesreće napustila je mjesto događaja, a da s drugom sudionicom nije razmijenila svoje osobne podatke i podatke o vozilu, niti je sa istom popunila i potpisala Europsko izvješće o prometnoj nesreći,
čime je počinila djelo prekršaja iz čl. 176. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl. 176. st. 5. istog Zakona,
pa joj se na osnovi citiranog propisa, izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 390,00 eur (tristo devedeset eura).
Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenica je obvezna platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po primitku ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenica u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eur (sto eura) u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po primitku presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. MUP RH, PUZ, I. PPP Zagreb, pod brojem Klasa: 211-07/25-4/7585, Ur.broj: 511-19-44-25-1, izdala je 23. siječnja 2025. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenice, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, na koji nalog je okrivljenica pravovremeno uložila prigovor te je isti stavljen van snage i proveden je žurni postupak.
2. Okrivljenica je u svojoj obrani navela da je 7. studenoga 2024. u 07,50 sati, kao vozač upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], Branimirovom ulicom te je bila zaustavljena ispred raskrižja na semaforu zbog upaljenog crvenog svjetla na semaforu za svoj smjer kretanja kada je na stražnji dio njenog osobnog automobila prednjim dijelom vozila naletjela CR koja je upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka], Osječkom ulicom u smjeru juga, lijevom prometnom trakom za ravno i lijevo te dolaskom do raskrižja s Branimirovom ulicom zbog neprilagođene brzine kretanja vozila osobinama ceste (nailazak na semaforizirano raskrižje) te prometnoj situaciji (zaustavljeno vozilo), nije pravovremeno zaustavila vozilo kada to konkretni uvjeti zahtjevu. Ona je odmah izašla iz vozila, vidjela je oštećenje na svom stražnjem braniku vozila kao i polomljenu plastiku na kolniku koja oštećenja su potjecala iz ove prometne nesreće. Gospođa koja je izazvala prometnu nesreću je i dalje ostala u svom vozilu te je kroz otvoreni prozor počela vikati i psovati u smislu da šta je stala sa vozilom i da je mogla nastaviti vožnju. Ona je govorila da je morala stati jer joj se upalilo crveno svjetlo na semaforu, no gospođa je inzistirala da je trebala nastaviti vožnju i da njenom vozilu nije ništa jer da ju nije udarila. Tada je poslikala gospođino vozilo te je ušla u svoje vozilo i pomaknula vozilo i zaustavila ga pored kolnika preko puta ceste, desetak metara dalje gdje se zaustavila sa vozilom i ponovno izašla iz vozila. Tada je primijetila da se vozačica vozila koja ju je udarila sa svojim vozilom udaljila. Pričekala je još neko vrijeme, a tada je otišla kući iz razloga jer je imala probavne smetnje. Kada je došla kući nazvala je osiguranje te su joj rekli da je potrebno nesreću prijaviti policiji i vratiti se na mjesto događaja, što je ona i učinila, te je na mjestu događaja dočekala ekipu za očevid koja je obavila očevid prometne nesreće i njima je dala fotografije vozila koje je sačinila neposredno nakon prometne nesreće.
3. Na upit suca okrivljenica je izjavila kako je točno da nije neposredno nakon prometne nesreće pozvala policiju i prijavila prometnu nesreću već je napustila mjesto događaja i pozvala policiju tek kada je prethodno kontaktirala osiguranje. Dodala je kako nije znala proceduru te je mislila kako je dovoljno da u svezi nesreće samo kontaktira osiguranje. Stoga se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret jer smatra da zbog situacije u kojoj je druga sudionica napustila mjesto događaja, ona sa njom nije mogla razmijeniti podatke niti popuniti i potpisati Europsko izvješće.
4. Na upit branitelja da opiše iz kojih razloga je između ostalog napustila mjesto prometne nesreće, okrivljenica je pojasnila da je imala probavne smetanje te da je zbog iznenadnih fizioloških potreba koje nije mogla obaviti na licu mjesta odlučila otići kući sa vozilom. Po mišljenju okrivljenice razlog toga je bilo njezino uzbuđenje i uznemirenost zbog ponašanja druge sudionice prometne nesreće. Na daljnji upit branitelja, okrivljenica je izjavila kako na mjestu gdje je pomaknula i parkirala vozilo je bilo mjesta da se parkira i drugo vozilo. Na daljnji upit, okrivljenica je je izjavila kako nije vidjela u kojem smjeru i kamo je otišla druga sudionica prometne nesreće budući se ona vozilom udaljila u vrijeme dok je okrivljenica premještala svoje vozilo.
5. U dokaznom postupku sud je pročitao Izvješće o poduzetom MUP-a, PUZ-a, I. PPP Zagreb od 3. prosinca 2024. na listu 38-39 spisa.
6. Okrivljenica i branitelj su iznijeli primjedbu navodeći kako je navedeno da su obije sudionice fotografirale vozila nakon prometne nesreće, što nije točno već je to učinila samo okrivljenica, a policija prilikom očevida od okrivljenice nije tražila na uvid te fotografije.
7. Sud navedeno izvješće nije uzimao u obzir prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja budući sadrži iskaze okrivljenice i svjedokinje koji nisu pribavljeni sukladno čl. 158. st. 6. i st. 7. Prekršajnog zakona.
8. U dokaznom postupku sud je pročitao obavezni prekršajni nalog MUP-a, PUZ-a, I. PPP Zagreb, Klasa: 211-07/25-4/7582, Ur.broj: 511-19-44-25-1 od 23. siječnja 2025. na ime CR na listu 43-45 spisa.
9. U dokaznom postupku sud je pročitao presudu ovog Suda, poslovi broj: Pp-7255/2025 od 29. svibnja 2025. povodom prigovora okrivljenice CR na obavezni prekršajni nalog (list 46-48 spisa).
10. Okrivljenica i branitelj nisu imali primjedbi na izvedene dokaze.
11. Sud je navedeni obavezni prekršajni nalog i presudu ovog Suda prihvatio kao vjerodostojne dokaze o pravomoćno presuđenoj krivnji u ovom postupku svjedokinje CR za izazivanje prometne nesreće i napuštanje mjesta prometne nesreće, sukladno zakonskim odredbama navedenim u izreci presude.
12. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao CR koja je izjavila da je 7. studenoga 2024. u 07,50 sati, kao vozač upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka] Osječkom ulicom u smjeru juga lijevom prometnom trakom za ravno i lijevom. Dolaskom do raskrižja s Branimirovom ulicom primijetila je da se na semaforu pali žuto svjetlo te s obzirom kako je mislila da će okrivljenica koja je upravljala ispred nje nastaviti vožnju i proći kroz žuto svjetlo, ona je nastavila vožnju te je tom prilikom prednjim dijelom svog vozila naletjela na stražnji dio vozila kojim je upravljala okrivljenica koja se zaustavila ispred semafora. I gospođa i ona su izašle iz vozila. Ona je pogledala na mjesto kontakta između dva vozila te nije vidjela nikakva oštećenja na njezinom niti na svom vozilu te je u komunikaciji s gospođom rekla da nema nikakvih oštećenja na njezinom vozilu. Gospođa je sjela u svoje vozilo i nastavila vožnju ravno te je i ona sjela u svoje vozilo i skrenula ulijevo. Ona već dugo ima vozačku dozvolu i nije nikada imala prometnu nesreću. Nije se snašla u konkretnom slučaju, a trebala je reći gospođi da stanu sa strane i razmijene podatke, a to nisu učinile. Nju je kontaktirala policija jer je okrivljenica prijavila događaj policiji, ali ne sjeća se točno kada ju je kontaktirala policija. Odvela je svoj auto u policijsku postaju gdje su slikali njen auto. Na upit suca svjedokinja je izjavila kako je ona od policije dobila obavezni prekršaji nalog na koji je uložila prigovor te je nakon toga od suda dobila presudu kojom joj je novčana kazna ublažena i kojom joj je ukinuta zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.
13. Okrivljenica je iznijela prigovor na iskaz svjedokinje navodeći kako gospođa koja je upravljala sa autom nije izašla iz tog vozila, a ročištu prisutna svjedokinja joj ne liči na tu gospođu koja je upravljala sa vozilom. Svjedokinja je mogla vidjeti da je okrivljenica preko puta ceste stala sa svojim vozilom. Nadalje je navela kako je ona htjela razmijeniti podatke, ali gospođa koja je upravljala sa vozilom nije htjela komunicirati sa okrivljenicom.
14. Svjedokinja je na to odgovorila kako se ne sjeća da li je okrivljenica fotografirala njezino vozilo, no svjedokinja je fotografirala vozilo okrivljenice kada je vidjela da je okrivljenica ušla u svoje vozilo. Dodala je kako se ona nije snašla jer je već osoba u godinama.
15. Svjedokinja je pokazala sudu fotografiju stražnje strane vozila reg. oznake [registarska oznaka], iz koje je vidljivo da je sačinjena iz vozila svjedokinje, dok je vozilo okrivljenice u kretanju.
16. Branitelj je iznio primjedbu navodeći kako su fotografije koje je sačinila okrivljenica sačinjene izvan vozila.
17. Branitelj je zatražio da se u zapisnik unese izjava svjedokinje da je okrivljenica fotografirala njezino vozilo.
18. Na upit branitelja okrivljenice, svjedokinja je izjavila kako ni na koji način nije poticala okrivljenicu da razmijene podatke, a niti je odbila dati svoje podatke.
19. Branitelj je iznio primjedbu na iskaz svjedokinje navodeći kako ona nije konzistentna u svojem iskazu jer navodi da nije napravila nikakvu štetu na vozilu okrivljenice, a šteta je utvrđena očevidom i procjenom osiguravatelja te u dijelu navoda kako i gdje je okrivljenica napustila mjesto prometne nesreće premda se nalazila iza nje sa vozilom te je mogla vidjeti da se je sa vozilom zaustavila sa druge strane raskrižja.
20. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je u potpunosti povjerovao ispitanoj svjedokinji koja je ovom sucu dala detaljan, precizan, okolnostan i uvjerljiv iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću. Iskaz ispitane svjedokinje u bitnome se podudara sa činjenicama koje proizlaze iz osuđujuće presude kojom je svjedokinja proglašena krivom radi izazivanja prometne nesreće i napuštanja mjesta prometne nesreće bez popunjavanja Europskog izvješća ili razmjene podataka sa drugom sudionicom prometne nesreće. Stoga sud nije prihvatio prigovore obrane na iskaz ove svjedokinje.
21. U dokaznom postupku sud je pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 28. svibnja 2025. za okrivljenicu, iz koje proizlazi da u toj evidenciji ne postoje podaci o okrivljenici, iz čega proizlazi da okrivljenica nije prekršajno osuđivana.
22. Sud je potvrdu iz prekršajne evidencije u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o dosadašnjoj prekršajnoj nekažnjavanosti okrivljenice, jer je potvrda izdana od strane državnog tijela nadležnog za vođenje takve evidencije.
23. Nakon provedenog postupka, razgledavši navode u obaveznom prekršajnom nalogu, obranu okrivljenice, nakon iskaza ispitane svjedokinje i uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, sud smatra dokazanim djelo prekršaja koje se okrivljenici stavlja na teret, pa je odlučio kao u izreci ove presude.
24. Naime, kako je okrivljenica postupila protivno izričitoj zakonskoj odredbi navedenoj u izreci ove presude, to su njezinim propustom ostvarena sva bitna obilježja označenog djela prekršaja pa ju je za to djelo valjalo proglasiti krivom. Stoga je sud okrivljenicu proglasio krivom.
25. Sud nije prihvatio obranu okrivljenice u kojoj poriče počinjenje prekršaja. Naime, okrivljenica činjenično priznaje da nije neposredno nakon prometne nesreće pozvala policiju i prijavila prometnu nesreću već je napustila mjesto događaja i pozvala policiju tek kada je prethodno kontaktirala osiguranje, nakon čega se vratila na mjesto prometne nesreće i pričekala očevid policije. Smatra da zbog situacije u kojoj je druga sudionica napustila mjesto događaja, ona sa njom nije mogla razmijeniti podatke niti popuniti i potpisati Europsko izvješće.
26. Sukladno članku 176. st. 2. Zakonu o sigurnosti prometa na cestama:
(1) Vozači, sudionici prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, dužni su, ukoliko je to moguće, odmah ukloniti vozila s kolnika, omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima.
(2) Vozači iz stavka 1. ovoga članka ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok nisu popunili i potpisali Europsko izvješće ili na drugi način razmijenili osobne podatke i podatke o vozilima.
(3) U slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom, kad na mjestu nesreće nema vlasnika vozila ili vlasnika druge oštećene stvari, vozač je dužan vlasniku vozila ili druge oštećene stvari ostaviti podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću.
(5) Novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kaznit će se vozač ako drugom sudioniku u prometnoj nesreći ili osobi vlasniku oštećenog vozila ili druge stvari ne ostavi svoje podatke ili ne popuni Europsko izvješće i napusti mjesto prometne nesreće.
27. Prema citiranom Zakonskom tekstu, u situaciji kada su sudionici prometne nesreće u kojoj je nastala samo materijalna šteta na vozilima, a oba sudionika prometne nesreće napuste mjesto nesreće bez razmjene podataka ili bez popunjavanja Europskog izvješća, slijedi sljedeći pravni zaključak:
1. Obveza ostanka i razmjene podataka: Stavak (2) jasno propisuje da vozači ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok ne razmijene osobne podatke i podatke o vozilima ili ne popune Europsko izvješće.
2. Prekršajna odgovornost: Stavak (5) propisuje novčanu kaznu za vozača koji napusti mjesto nesreće bez ostavljanja podataka ili popunjavanja izvješća.
28. Iz navedenog proizlazi, s obzirom da oba sudionika prometne nesreće nisu ispunila zakonsku obvezu razmjene podataka ili popunjavanja izvješća, obojica su prekršajno odgovorna. Svaki od njih je samostalno prekršajno odgovoran jer je nezakonito napustio mjesto prometne nesreće. Pri tome, u ovom predmetu svjedokinja CR je pravomoćno osuđena za navedeni prekršaj dok okrivljenica poriče počinjenje prekršaja i krivnju za njega, navodeći kako ona sa drugom sudionicom nije mogla razmijeniti podatke niti popuniti i potpisati Europsko izvješće, budući je druga sudionica napustila mjesto prometne nesreće.
29. Članak (2) Zakona jasno kaže da vozači ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok ne razmijene podatke ili ne popune Europsko izvješće. Dakle, oba sudionika imaju aktivnu obvezu ostati na mjestu nesreće i ne udaljavati se dok se ne izvrši razmjena podataka. Ako jedan sudionik namjerava razmijeniti podatke, ali drugi to onemogući udaljavanjem, prvi sudionik je i dalje dužan ostati na mjestu nesreće i pokušati razmjenu završiti na primjeren način. Ako sudionik koji je namjeravao razmjenu podataka nije poduzeo razumne korake da osigura ispunjenje zakonske obveze (u konkretnom slučaju ostao na mjestu prometne nesreće i kontaktirao policiju), sud smatra da nije u potpunosti ispunio svoju zakonsku dužnost.
30. U konkretnom slučaju iz obrane okrivljenice i iskaza ispitane svjedokinje niti ne proizlazi jasno očitovana namjera bilo koje od njih kao sudionica prometne nesreće za popunjavanjem Europskog izvješća o prometnoj nesreći ili razmjenom osobnih podataka i podataka o vozilima kojima je uzrokovana prometna nesreća sa materijalnom štetom. Iz obrane odnosno iskaza jedne i druge zapravo proizlazi da se u konkretnom slučaju nisu snašle u takvoj situaciji. Činjenica da je okrivljenica najprije premjestila svoje vozilo na drugu stranu ceste, a kada nije vidjela vozilo svjedokinje napustila mjesto prometne nesreće te da je naknadno po uputi osiguranja prijavila prometnu nesreću policiji i vratila se na mjesto prometne nesreće, ne oslobađa je od prekršajne odgovornosti za konkretni prekršaj, jer mjesto prometne nesreće nije niti smjela napustiti bez prethodne prijave prometne nesreće policiji, bez obzira na osobne razloge koje navodi u svojoj obrani.
31. Sud smatra, na temelju provedenog dokaznog postupka činjenično stanje u predmetu je u potpunosti utvrđeno pa nije bilo potrebe provoditi druge dokaze. Stoga je sud odbio dokazni prijedlog obrane da se pribavi dokaz procjene štete u smislu postojanja vidljivih oštećenja kao posljedicu prometne nesreće. Uz to, valja napomenuti kako predmet ovog postupka nije izazivanje prometne nesreće niti naknada materijalne štete prouzročene na vozilima pa se ovaj dokaz ukazuje kao nepotreban.
32. Sud je okrivljenicu proglasio krivom i izrekao joj novčanu kaznu, za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njezine odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenicu i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.
33. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne.
34. Kao olakotna okolnost uzeta je dosadašnja prekršajna nekažnjavanost okrivljenice.
35. Otegotne okolnosti nisu utvrđene.
36. Obzirom na sve navedeno, sud je okrivljenici izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu (koja je zakonom propisana u rasponu od 390,00 do 920,00 eura).
37. Valja napomenuti kako bi sud izvjesno primijenio institut ublažavanje novčane kazne da je utvrdio naročito olakotne okolnosti, a koje bi eventualno postojale u situaciji da je okrivljenica okolnosno priznala počinjenje prekršaja, izrazila žaljenje i kajanje zbog počinjenog prekršaja, te obećala da prekršaj više neće ponoviti, koje okolnosti bi sud, uz činjenicu da je okrivljenica naknadno prijavila policiji prometnu nesreću i vratila se na mjesto prometne nesreće, uzeo u obzir prilikom odlučivanja o sankciji za počinjeni prekršaj. Međutim, s obzirom da je okrivljenica tijekom postupka ustrajala kod svoje obrane prema kojoj se ne smatra krivom za prekršaj, nije bilo uvjeta za ublažavanje novčane kazne, budući okrivljenica nije niti pokazala svijest o svojoj odgovornosti za počinjeni prekršaj.
38. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenica u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, uplati 2/3 izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
39. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenica proglašena krivom, to je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka te imovinske prilike okrivljenice, a budući je okrivljenica poricala počinjenje prekršaja, proveden je dokazni postupak kojim je nesporno utvrđeno da je počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret pa je stoga dužna snositi naprijed navedene troškove postupka, koji su zbog poduzetih radnji tijekom postupka veći od onih izrečenih obaveznim prekršajnim nalogom.
40. Sud okrivljenici nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom predviđenu čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona, budući zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom za ovaj prekršaj počinjen prvi puta prema Prekršajnom zakonu kao općem propisu nije obvezna, a sud nije utvrdio da bi postojao uvjet za izricanje navedene zaštitne mjere, posebno s obzirom na činjenicu da okrivljenica nije do sada prekršajno kažnjavana te u konkretnom slučaju sud smatra da će i bez izricanja predmetne zaštitne mjere biti postignuta svrha prekršajnog postupka, odnosno, da će se okrivljenica ubuduće kloniti počinjenja prekršaja.
U Zagrebu 27. lipnja 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ozana Tomić
Darjan Bižupić
Ova presuda je pravomoćna.
Dostavna naredba:
1. okrivljeniku: ŽRE, [adresa],
2. branitelju: Odvjetnik Luka Lenić, Froudeova 3 (galerija I. kat, zapad), Zagreb,
3. tužitelju: MUP, PUZ, I. PPP Zagreb,
4. spis.
