REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7286/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radovan, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radovan, te zamjenice punomoćnice tuženika odvjetnice Silvije Crnogaća Ćurušić, dana 27. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. t. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3209017311/07, kreditna partija: 7103634479, sklopljenog 7. svibnja 2007. između tužiteljice DĆ i tuženika Zagrebačke banke d.d., ovjerenog kod javne bilježnice mr. Jadranke Knego-Rogine pod brojem: OV- 11054/07, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 7. t. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3209017311/07, kreditna partija: 7103634479, sklopljenog 7. svibnja 2007. između tužiteljice i tuženika, ovjerenog kod javne bilježnice mr. Jadranke Knego-Rogine pod brojem: OV-11054/07, a koji glasi: “Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.”.

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 1. t. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3209017311/07, kreditna partija: 7103634479, sklopljenog 7. svibnja 2007. između tužiteljice i tuženika, ovjerenog kod javne bilježnice mr. Jadranke Knego-Rogine pod brojem: OV-11054/07, a koji glasi: “uz valutnu klauzulu“.

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 7. t. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3209017311/07, kreditna partija: 7103634479, sklopljenog 7. svibnja 2007. između tužiteljice i tuženika, ovjerenog kod javne bilježnice mr. Jadranke Knego-Rogine pod brojem: OV-11054/07, a koji glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF“.

V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 23. st. 1. t. R Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3209017311/07, kreditna partija: 7103634479, sklopljenog 7. svibnja 2007. između tužiteljice i tuženika, ovjerenog kod javne bilježnice mr. Jadranke Knego-Rogine pod brojem: OV-11054/07, a koji glasi: „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati s činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornih odnosa na temelju ovog Ugovora.“ .

VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 584,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 6,85 EUR od 13. studenoga 2007. do isplate,

- 6,78 EUR od 13. prosinca 2007. do isplate,

- 6,95 EUR od 13. siječnja 2008. do isplate,

- 7,03 EUR od 13. veljače 2008. do isplate,

- 7,14 EUR od 13. ožujka 2008. do isplate,

- 13,27 EUR od 13. travnja 2008. do isplate,

- 13,07 EUR od 13. svibnja 2008. do isplate,

- 13,05 EUR od 13. lipnja 2008. do isplate,

- 12,95 EUR od 13. srpnja 2008. do isplate,

- 12,91 EUR od 13. kolovoza 2008. do isplate,

- 13,04 EUR od 13. rujna 2008. do isplate,

- 13,64 EUR od 13. listopada 2008. do isplate,

- 13,85 EUR od 13. studenoga 2008. do isplate,

- 13,31 EUR od 13. prosinca 2008. do isplate,

- 14,19 EUR od 13. siječnja 2009. do isplate,

- 14,42 EUR od 13. veljače 2009. do isplate,

- 14,58 EUR od 13. ožujka 2009. do isplate,

- 14,13 EUR od 13. travnja 2009. do isplate,

- 14,19 EUR od 13. svibnja 2009. do isplate,

- 13,97 EUR od 13. lipnja 2009. do isplate,

- 14,06 EUR od 13. srpnja 2009. do isplate,

- 19,34 EUR od 13. kolovoza 2009. do isplate,

- 19,63 EUR od 13. rujna 2009. do isplate,

- 19,38 EUR od 13. listopada 2009. do isplate,

- 19,55 EUR od 13. studenoga 2009. do isplate,

- 19,49 EUR od 13. prosinca 2009. do isplate,

- 20,00 EUR od 13. siječnja 2010. do isplate,

- 20,25 EUR od 13. veljače 2010. do isplate,

- 20,17 EUR od 13. ožujka 2010. do isplate,

- 20,56 EUR od 13. travnja 2010. do isplate,

- 20,93 EUR od 13. svibnja 2010. do isplate,

- 18,85 EUR od 13. lipnja 2010. do isplate,

- 19,38 EUR od 13. srpnja 2010. do isplate,

- 18,94 EUR od 13. kolovoza 2010. do isplate,

- 20,17 EUR od 13. rujna 2010. do isplate,

- 19,64 EUR od 13. listopada 2010. do isplate,

- 19,90 EUR od 13. studenoga 2010. do isplate,

- 15,13 EUR od 13. prosinca 2010. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.033,57 EUR, te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 0,98 EUR od 13. kolovoza 2007. do isplate,

- 0,71 EUR od 14. rujna 2007. do isplate,

- 0,12 EUR od 13. studenoga 2007. do isplate,

- 2,34 EUR od 13. siječnja 2008. do isplate,

- 4,19 EUR od 13. veljače 2008. do isplate,

- 6,87 EUR od 13. ožujka 2008. do isplate,

- 4,80 EUR od 13. travnja 2008. do isplate,

- 2,24 EUR od 13. svibnja 2008. do isplate,

- 2,07 EUR od 13. lipnja 2008. do isplate,

- 0,76 EUR od 13. srpnja 2008. do isplate,

- 0,29 EUR od 13. kolovoza 2008. do isplate,

- 1,85 EUR od 13. rujna 2008. do isplate,

- 9,28 EUR od 13. listopada 2008. do isplate,

- 8,05 EUR od 13. studenoga 2008. do isplate,

- 5,20 EUR od 13. prosinca 2008. do isplate,

- 16,10 EUR od 13. siječnja 2009. do isplate,

- 19,00 EUR od 13. veljače 2009. do isplate,

- 21,00 EUR od 13. ožujka 2009. do isplate,

- 15,32 EUR od 13. travnja 2009. do isplate,

- 16,14 EUR od 13. svibnja 2009. do isplate,

- 13,45 EUR od 13. lipnja 2009. do isplate,

- 14,53 EUR od 13. srpnja 2009. do isplate,

- 11,73 EUR od 13. kolovoza 2009. do isplate,

- 14,29 EUR od 13. rujna 2009. do isplate,

- 12,11 EUR od 13. listopada 2009. do isplate,

- 13,59 EUR od 13. studenoga 2009. do isplate,

- 13,09 EUR od 13. prosinca 2009. do isplate,

- 17,61 EUR od 13. siječnja 2010. do isplate,

- 19,77 EUR od 13. veljače 2010. do isplate,

- 19,11 EUR od 13. ožujka 2010. do isplate,

- 22,25 EUR od 13. travnja 2010. do isplate,

- 25,80 EUR od 13. svibnja 2010. do isplate,

- 28,24 EUR od 13. lipnja 2010. do isplate,

- 33,53 EUR od 13. srpnja 2010. do isplate,

- 29,20 EUR od 13. kolovoza 2010. do isplate,

- 41,37 EUR od 13. rujna 2010. do isplate,

- 36,11 EUR od 13. listopada 2010. do isplate,

- 38,73 EUR od 13. studenoga 2010. do isplate,

- 44,47 EUR od 13. prosinca 2010. do isplate,

- 52,49 EUR od 13. siječnja 2011. do isplate,

- 42,80 EUR od 13. veljače 2011. do isplate,

- 46,66 EUR od 13. ožujka 2011. do isplate,

- 41,88 EUR od 13. travnja 2011. do isplate,

- 49,48 EUR od 13. svibnja 2011. do isplate,

- 58,88 EUR od 13. lipnja 2011. do isplate,

- 65,10 EUR od 13. srpnja 2011. do isplate,

- 94,80 EUR od 13. kolovoza 2011. do isplate,

- 62,10 EUR od 13. rujna 2011. do isplate,

- 57,89 EUR od 13. listopada 2011. do isplate,

- 57,91 EUR od 13. studenoga 2011. do isplate,

- 58,48 EUR od 13. prosinca 2011. do isplate,

- 63,49 EUR od 13. siječnja 2012. do isplate,

- 65,61 EUR od 13. veljače 2012. do isplate,

- 65,68 EUR od 13. ožujka 2012. do isplate,

- 64,03 EUR od 13. travnja 2012. do isplate,

- 64,72 EUR od 13. svibnja 2012. do isplate,

- 66,37 EUR od 13. lipnja 2012. do isplate,

- 64,62 EUR od 13. srpnja 2012. do isplate,

- 64,72 EUR od 13. kolovoza 2012. do isplate,

- 61,52 EUR od 13. rujna 2012. do isplate,

- 63,13 EUR od 13. listopada 2012. do isplate,

- 64,88 EUR od 13. studenoga 2012. do isplate,

- 63,63 EUR od 13. prosinca 2012. do isplate,

- 4.982,15 EUR od 25. prosinca 2012. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljice troškove parničnog postupka u iznosu od ‭1.839,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.‭‭

IX. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na ukupan iznos od‭ 10,37 EUR i to kako slijedi:‭‭

- na iznos od 7,96 EUR od 13. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 2,39 EUR od 13. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od 13. listopada 2011. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 12. lipnja 2019. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj je navela da je 7. svibnja 2007. sklopila s tuženikom Ugovor o namjenskom kreditu predmet kojeg je bio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 32.423,21 CHF. Istim Ugovorom se tužiteljica obvezala navedeni iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Tužiteljica je, nadalje, navela da je s otplatom kredita započela 1. srpnja 2007., te je isti u cijelosti isplatila 24. prosinca 2012. Isto tako je navela da je otplatu kredita započela s kamatnom stopom ugovorenom u odredbi čl. 2. Ugovora, odnosno 4,30% godišnje, ali da je nakon stavljanja kredita u otplatu tuženik jednostrano povećao kamatnu stopu bez da je o povećanju prethodno o tome pregovarao s tužiteljicom već ju je o istom samo obavijestio dopisima. Jednostranim promjenama kamatne stope tijekom otplate kredita, umjesto prvotno ugovorene od 4,30%, došlo je do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koje je tužiteljica otplatila i onih sadržanih u početnom planu kredita, te tužiteljica smatra da je zbog navedenog dio odredbe u čl. 2. i 7. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetan. Smatra da su predmetne ugovorne odredbe omogućile tuženiku promjenu ugovorene kamate na način da se ona temelji isključivo na odluci jednog ugovaratelja čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužiteljice i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tužiteljici nanesena šteta. Tužiteljica je, također, navela da nije mogla utjecati na vrijeme i način promjene kamate, te da nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, pa smatra da je istim odredbama tuženik izbjegao utjecaj tužiteljice na njezinu promjenu. Tužiteljica je još istaknula i da navedene odredbe ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti preciziran način utvrđivanja promjene kamatne stope, te da nisu razumljive prosječnom potrošaču i da ne daju dovoljno točne kriterije na temelju kojih bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze. Smatra i da se tuženik nije ponio kao savjesni gospodarstvenik, nego da je podizanjem kamatne stope stavio tužiteljicu u neravnopravan položaj. Tužiteljica je u tužbi, nadalje, navela da joj prilikom sklapanja Ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanje mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Istaknula je da joj ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu u CHF kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Smatra da je značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u CHF tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Tužiteljica je još navela da je CHF u trenutku nuđenja kredita s tom valutnom klauzulom bio na povijesno minimalnim iznosima, što znači da je predstojao neizbježan rast vrijednosti te valute u odnosu na druge valute s čim je tuženik, kao financijska institucija, bio upoznat, ali ništa od navedenog nije bilo objašnjeno tužiteljici kod ugovaranja kredita. Smatra da je prešućivanje posebnog rizika koji predstavlja ugovaranje valutne klauzule CHF bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja. S time u vezi tužiteljica je navela da u Ugovoru o kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za CHF i promjenjiva kamatna stopa), što ukazuje na to da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama. Još je navela da je imala saznanja da će mjesečni anuiteta toliko porasti i u toj mjeri utjecati na mogućnost otplate kredita i njezinu egzistenciju, da nikada ne bi preuzela takvu obvezu. Tužiteljica se u tužbi, nastavno, pozvala i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je u t. II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovornog odnosa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke. Također se pozvala i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF. Kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interes potrošača obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako tužiteljica smatra da se navedene presude odnose i na ugovorni odnos između stranaka. Tužiteljica je, konačno, navela da je protiv tuženika pokrenula parnični postupak radi isplate preplaćene kamate u razdoblju od siječnja 2011. do prosinca 2012., a koji postupak se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 8007/2015., te da je u istom u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.

2. Stoga je tužiteljica, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi, tražila da se utvrdi ništetnima dijelovi odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3209017311/07, kreditna partija: 7103634479, sklopljenog između tužiteljice i tuženika, ovjerenog kod javne bilježnice mr. Jadranke Knego-Rogine pod brojem: OV-11054/07 i to;

- dio odredbe čl. 2. t. 1. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika (t. I. tužbenog zahtjeva),

- dio odredbe čl. 7. t. 2. koji glasi: “Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate." (t. II. tužbenog zahtjeva),

- dio odredbe čl. 1. t. 2. koji glasi: "uz valutnu klauzulu" (t. III. tužbenog zahtjeva),

- dio odredbe čl. 7. t. 1. koji glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF" (t. IV. tužbenog zahtjeva),

- dio odredbe čl. 23. st. 1. koji glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati s činjenicom da su krediti iz čl. 1. ovog Ugovora te se obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuje da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornih odnosa na temelju ovoga Ugovora." (t. V. tužbenog zahtjeva).

Navedenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je, nadalje, od tuženika potraživala i isplatu iznosa od 4.086,08 kn, te iznosa od 54.064,92 kn, sve pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (t. VI., VII. i VIII. tužbenog zahtjeva).

3. Tužiteljica je u podnesku od 28. lipnja 2019., specificirala tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa (t. VI. i VII. tužbenog zahtjeva), te je tim tužbenim zahtjevom osim utvrđenja ništetnima dijelova odredaba Ugovora o kreditu kako je to navedeno u prvotnom tužbenom zahtjevu, od tuženika potraživala isplatu iznosa od 6.824,45 kn, te iznosa od 54.064,92 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Dakle, tužiteljica je u navedenom podnesku preinačila tužbu jer je povećala tužbeni zahtjev, međutim tužiteljici za navedenu preinaku sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) nije bila potrebna suglasnost tuženika s obzirom na to da je tuženik tužbu zaprimio nakon navedene preinake (10. rujna 2019.).

4. U podnesku od 29. srpnja 2021. tužiteljica je, nakon provedenog financijskog vještačenja, specificirala tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu, te je tim tužbenim zahtjevom osim utvrđenja ništetnima dijelova odredaba Ugovora o kreditu kako je to navedeno u prvotnom tužbenom zahtjevu i tužbenom zahtjevu od 28. lipnja 2019. od tuženika potraživala isplatu ukupnog iznosa od 60.525,24 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

5. U podnesku od 14. svibnja 2025. tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev te istim, osim utvrđenja ništetnima dijelova odredaba Ugovora o kreditu navedenih u t. I.-V. izreke ove presude, od tuženika potražuje isplatu iznosa od 584,69 EUR (s osnova preplaćenog iznosa na temelju ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika), te iznosa od 7.033,57 EUR (s osnova preplaćenog iznosa na temelju ništetnih odredaba kojima je glavnica i otplata kredita vezana uz valutu CHF), sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana nakon dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

6. Ovdje valja reći da je tužiteljica u navedenim podnescima od 29. srpnja 2021. i 14. svibnja 2025. smanjila tužbeni zahtjev, što se u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a ne smatra preinakom tužbe.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu u osporio tužbeni zahtjev u pogledu osnove i visine, kao i činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu. Tuženik je, također, istaknuo i prigovor zastare u odnosu na potraživanje dospjelo prije 12. lipnja 2014., te je naveo da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kad se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Tuženik smatra kako kolektivna tužba na koju se tužiteljica poziva nije prekinula zastaru za tražbinu tužiteljice, jer tužiteljica nije bila stranka kolektivnog postupka, te da stoga sve do podnošenja ove tužbe ne postoji nikakva radnja tužiteljice usmjerena na ostvarivanje njezinih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Tuženik je isto tako naveo da zakonodavac nije nigdje predvidio da bi podnošenje kolektivne tužbe prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Još je naveo da je Europska komisija pitanje zastre i prekida zastranih rokova odlučila riješiti predlaganjem nove direktive te da iz prijedloga proizlazi da Europska komisija ne predlaže retroaktivnu primjenu pravila o prekidu zastare. Stoga tuženik drži da je zbog zastare potrebno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik je naveo da je korisnik kredita bio upoznat s valutnim rizikom kako je to navedeno u odredbi čl. 1. Ugovora. Dodao je da je valutna klauzula zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba, te da ne može postati ništetna zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti. Naveo je isto tako da nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora, odnosno redovna kamatna stopa, koja je određena Ugovorom o kreditu te je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Tuženik je još naveo da banka nije znala, niti mogla znati za rast tečaja CHF jer je tečaj CHF prema EUR/DEM i kuni dugi niz godina bio stabilan. Napomenuo je da je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Dguvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije. Tuženik je, također, naveo da je prilikom sklapanja Ugovora pružio sve potrebne informacije, dok je informacija kako Hrvatska narodna banka štiti tečaj kune prema EUR javno dostupna. Dodao je da je korisnika kredita informirao o parametrima vezanim za odabiranje kredita uz valutnu klauzulu u CHF, te da je tuženik je bio zadnja banka koja je u ponudu uvela kredite u valuti CHF s tim da takve kredite nije reklamirala, niti nudila ništa više od kredita u EUR-ima i kunama, te je destimulirala korisnike na uzimanje takvih kredita nudeći najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Stoga je tuženik predložio odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku. Tijekom postupka tuženik je naveo i da tužiteljica nije dokazala status potrošača.

8. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis ovoga suda poslovni broj P-8007/2015, presliku Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209017311/07 od 7. svibnja 2007. (str. 10-16 spisa), presliku prometa po kreditu (str. 19-22 spisa), preslike obavijesti o promjeni kamatne stope od 2. lipnja 2009., 5. listopada 2010. i 7. travnja 2010. (str. 23-25 spisa), presliku prometa za razdoblje do 14. prosinca 2012. do 24. prosinca 2012. (str. 26 spisa), izlaganje vice-guvernera Švicarske narodne banke DĆE od 24. veljače 2000. i 19. studenoga 2004. na engleskom jeziku s djelomičnim prijevodom (str. 59-92 spisa), novinske članke (str. 93-98 i 106-108 spisa), presliku Općih uvjeta poslovanja (str. 121-127 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec. iz Darfin d.o.o. (str. 136-169 spisa), saslušan je vještak Darko Prpić, dipl. oec. (str. 252-253 spisa), te je izvršen u uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Sud nije koristio iskaz tužiteljice dan na ročištu 9. veljače 2017. u predmetu ovog suda poslovni broj P-8007/2015, s obzirom na to da taj dokaz nije proveden u ovom predmetu, a uzimajući u obzir da je izostala suglasnost tuženika da se isti iskaz koristi kao dokaz u ovom postupku.

10. Ovdje valja reći da su parnične stranke na ročištu održanom 14. svibnja 2025. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

12. Uvidom u presliku Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209017311/07 od 7. svibnja 2007. (str. 10-16 spisa: dalje: Ugovor o kreditu) koji je sklopljen između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, te ŠĆ kao založnog dužnika, utvrđeno je da je istim između stranaka ugovoren kredit u iznosu 32.423,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1. t. 1. Ugovora o kreditu). Nadalje, u čl. 1. t. 2. Ugovora se korisnik kredita obvezao iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen tim Ugovorom. U odredbi čl. 2. t. 1. Ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i Končar mjerni transformatori d.d., a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,30%. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu, također, je utvrđeno da je u odredbi čl. 3. ugovoren rok otplate od 156 mjeseci, dok je u odredbi čl. 6. kao namjena kredita ugovorena adaptacija stana. Isto tako u odredbi čl. 7. t. 1. navedenog Ugovora o kreditu ugovoren način otplate i to u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan plaćanja, dok je u odredbi čl. 7. t. 2. ugovoreno da se za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezao plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. Uvidom u isti Ugovor, konačno, je utvrđeno da su u odredbi čl. 23. st. 1. t. R korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita izjavile kreditoru da su upoznati s činjenicom da se kredit iz čl. 1. tog Ugovora te se obveze na povrat kredita iz tog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, te su time i izrijekom potvrdili da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornih odnosa na temelju tog Ugovora. Isto tako je utvrđeno i da je navedeni Ugovor ovjeren kao javnobilježnička isprava kod javne bilježnice mr. Jadranke Knego-Rogine iz Zagreba, 11. svibnja 2007. pod brojem Ov-11054/2007, a u istoj ovjeri je navedeno da je Ugovor o kreditu podnesen na ovjeru, između ostalih, od strane tužiteljice i da je ista prihvatila pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za nju proizlaze te da to odgovara njezinoj volji.

13. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj P-8007/2015 utvrđeno je da je u istom vođen postupak po tužbi ovdje i tamo tužiteljice, protiv ovdje i tamo tuženika, radi isplate. Nadalje je utvrđeno da je u istom predmetu donesena presuda poslovni broj P-8007/2015-31 od 8. veljače 2019. kojom je ovdje i tamo tuženiku naloženo ovdje i tamo tužiteljici isplatiti iznos od 3.302,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose počevši od 12. siječnja 2011. (prvi iznos) do 24. prosinca 2012. (t. I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu za isplatom iznosa od 2.697,84 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (t. II. izreke). Navedenom presudom je, nadalje, naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 9.004,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2019. do isplate, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 2.970,75 kn zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka odbijen (t. III. izreke). Uvidom u navedeni spis, nadalje, je utvrđeno da je predmet tog postupka bila isplata preplaćenog iznosa na temelju ništetne odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu od 7. svibnja 2007. kojom je ugovorena promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika i to u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 23. prosinca 2012. Uvidom u isti spis, također, je utvrđeno da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1959/2019-5 od 1. listopada 2020. odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena navedena presuda ovog suda poslovni broj P-8007/2015-31 od 8. veljače 2019. u dijelu pod t. I. izreke i u dijelu pod t. III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.004,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Dakle, uvidom u isti spis je utvrđeno da je predmet postupka u tom predmetu također bila isplata na temelju ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika, ali za drugo razdoblje koje nije obuhvaćeno konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom predmetu.

14. Dakle, iz provedenih dokaza je utvrđeno da je tužiteljica s tuženikom zaključila predmetni Ugovor o kreditu te da je u tom pravnom poslu imala status potrošača. Naime, u odredbi čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.; dalje:ZZP) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U konkretnom slučaju je uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da se radi o stambenom kreditu namijenjenom adaptaciji stana, te je utvrđeno i da u istom nigdje nije navedeno da bi bio sklopljen u svrhu namijenjenu tužiteljičinom zanimanju ili njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok tuženik, na kojem se uslijed navedenog nalazi teret dokazivanja, nije dokazao drugačije.

15. Ovdje valja reći da je, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je ništetna. Dakle iz navedenih presuda proizlazi da je tuženik kamatne stope mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, na način da se o promjenama nije pojedinačno pregovaralo, pa je time došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosno korisnika kredita, zbog čega su navedene odredbe nepoštene, odnosno ništetne. Isto tako valja reći da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP-a, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007. i 125/2007.) i odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16. Dakle, prema navedenim presudama, kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih) temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena. Nadalje, iz izreka navedenih presuda je razvidno da se iste odnose na ugovore o potrošačkom kreditiranju, dakle i na predmetni Ugovor o kreditu, neovisno o tome što je isti otplaćen.

17. Nadalje valja još reći da je odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/2019.) izmijenjen u sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz gore navedenih presuda.

18. Međutim, valja reći da tužiteljica ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba unatoč tome što je sud vezan za utvrđenje iz gore navedenih presuda. Ovo stoga što takve odluke ne isključuju primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005.; dalje: ZOO), te tužiteljica kao ugovorna strana ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 322. ZOO-a. Ovo tim više što je tuženik u konkretnom slučaju osporio da bi sporne ugovorne odredbe bile ništetne.

19. Isto tako valja reći da prema odredbi čl. 59. ZZP-a ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

20. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

21. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. U odredbi čl. 272. ZOO-a određeno je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, u odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a, je propisano da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

22. U odredbi čl. 4. ZOO-a propisano je kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Isto tako u odredbi čl. 6. ZOO-a propisana je zabrana ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Nastavno, u odredbi čl. 7. st. 1. ZOO-a propisano da sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, dok je odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Konačno, u odredbi čl. 322. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

23. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, proizlazi da su ništetne odredbe sadržane u čl. 2. t. 1. i čl. 7. t. 2. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed čijih primjena je došlo do povećanja kamatne stope, kao i odredbe čl. 1. t. 2., 7. t. 1. i 23. st. 1. t. R Ugovora o kreditu u dijelu kojim su glavnica i otplata kredita vezani uz valutu CHF.

24. Ovo stoga što predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Naime, u Ugovoru o kreditu nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, jer ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavljaju odredbe unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o istima nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP-a). Ovdje valja reći da ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredbe o takvoj kamati moraju biti određene, odnosno barem odredive u smislu odredaba čl. 269. st. 2. ZOO-a i čl. 272. ZOO-a. Međutim, u odredbama čl. 2. t. 1. i čl. 7. t. 2. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, dok nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji po kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud smatra da naveden e odredbe Ugovora o kreditu koje se odnosi na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određena, niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Pored toga, navedeni Ugovor o kreditu je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvoj ugovornoj odredbi, pa je na taj način tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika predstavljaju nepoštene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a.

25. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredbe Ugovora o kreditu, koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužiteljici je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj omogućiti da pristane na odredbe koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati, odnosno omogućiti joj da prigovori povećanju stope redovne kamate ili da zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredaba tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe su protivne i načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a jer je bila neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg je tužiteljica morala vratiti tuženiku.

26. Slijedom svega navedenoga, utvrđeno je da su ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika ništetne, te je odlučeno kao u t. I. i II. izreke ove presude.

27. U odnosu na odredbe Ugovora o kreditu (čl. 1. t. 2., čl. 7. t. 1. i čl. 23. st. 1. t. R) kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i otplata kredita CHF valja reći da iz provedenih dokaza proizlazi da se o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te da tuženik tužiteljicu nije informirao o rizicima koje nosi valuta CHF, a tuženik nije dokazao drugačije. Nadalje, iz izvedenih dokaza je utvrđeno i da je tečaj CHF u otplatnom razdoblju znatno rastao, a kako to proizlazi i iz niže navedenog financijskog vještačenja. Još je utvrđeno da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, te da odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne i transparentne. S tim u vezi valja reći da je tuženik je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužiteljici, istu informirati o smislu i sadržaju odredaba Ugovora o kreditu, između ostalog i valutnoj klauzuli i skrenuti joj pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj omogućiti da pristane na takve odredbe, odnosno omogućiti joj da takvim odredbama prigovori, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredaba imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

28. Nadalje valja reći da i iz gore navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača proizlazi da je postupanje tuženika, po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze i utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik, kao i dodatni rizik specifičan za CHF, s time da ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.

29. Slijedom svega navedenog, odredbe čl. 1. t. 2., čl. 7. t. 1. i čl. 23. st. 1. t. R predmetnog Ugovora o kreditu su u smislu gore navedenih odredaba ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica i otplata kredita.

30. Nadalje, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredaba ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i u vidu razlike između iznosa koji bi tužiteljica platila po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platila tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog primjene ništetnih ugovornih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

31. Radi utvrđenja visini spornog potraživanja proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec. iz Darfin d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da su stranke 7. svibnja 2007. zaključile Ugovor o namjenskom kreditu broj 3209017311/07, kreditna partija 7103634479 u iznosu kunske protuvrijednosti od 32.423,21 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. U odredbi čl. 2. ugovorena je redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva i koja je na dan sklapanja ovog Ugovora iznosila 4,30% godišnje, dok je u odredbi čl. 3. ugovoren rok otplate kredita i iznosi 156 mjeseci. Namjena kredita je adaptacija stana (odredba čl. 6.), a u odredbi čl. 7. je ugovorena otplata kredita na način da Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF. Prvi anuitet iznosi 270,36 CHF, a anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u mjesecu, a počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. Po otplatnom planu prema izračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 1. srpnja 2007. do 1. prosinca 2012., uzimajući u obzir prijevremenu konačnu otplatu kredita 24. prosinca 2012., ukupni iznos mjesečnih anuiteta prema Ugovoru o kreditu iznosi 40.664,16 CHF od čega je otplata glavnice 32.423,21 CHF i kamata 8.240,95 CHF, dok prema simuliranom početnom otplatnom plan u CHF prema Ugovoru o kreditu primjenom redovno ugovorene kamatne stope od 4,30% godišnje za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju 1. srpnja 2007. do 1. prosinca 2012., uzimajući u obzir prijevremenu konačnu otplatu kredita 24. prosinca 2012., ukupni iznos mjesečnih anuiteta prema Ugovoru o kreditu iznosi 38.728,80 CHF od čega je otplata glavnice 32.423,21 CHF i kamata 6.305,59 CHF. Vještak je, nadalje, naveo da tužiteljica potražuje razliku u kamatama do koje je došlo zbog promjene kamatne stope i razliku u anuitetu zbog primjene valutne klauzule, a u odnosu na tzv. početni otplatni plan primjenom kamatne stope ugovorene u Ugovoru o kreditu i tečaja CHF/KN na dan isplate kredita. Isto tako je naveo da je svaki pojedini anuitet koji plaća korisnik kredita na određeni dan plaćanja rezultat tri varijable – iznosa kamate u CHF i iznosa otplate glavnice u CHF koji se kao zbroj (iznos anuiteta u CHF) množi tečajem koji vrijedi na dan dospijeća ili dan plaćanja. Stoga je razliku više plaćenog zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule potrebno izračunati na način utvrđenja koliko je više plaćen iznos anuiteta uslijed promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule, te je vještak nalazom obuhvatio takav izračun.

32. Vještak je, nadalje, naveo da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope od 4,30% godišnje za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 1. srpnja 2007. do 1. prosinca 2012., uzimajući u obzir prijevremenu konačnu otplatu kredita 24. prosinca 2012., iznosi 1.935,36 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 10.833,28 kn. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita (31. svibnja 2007.) za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 1. srpnja 2007. do 1. prosinca 2012., uzimajući u obzir prijevremenu konačnu otplatu kredita 24. prosinca 2012., iznosi 52.955,99 kn. Ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 1.935,36 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 10.833,28 kn. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 52.994,41 kn. Vještak je još naveo i da iz tužbe od 12. lipnja 2019. proizlazi da je tužiteljica je protiv tuženika 22. prosinca 2015. pokrenula parnični postupak radi isplate preplaćene kamatne stope u periodu od siječnja 2011. do prosinca 2012., te je presudom poslovni broj P-8007/2015-31 od 8. veljače 2019. naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.302,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama te je zbog navedenog prikazana razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos koja je umanjena za razliku kamata u anuitetima zbog promjene kamatne stope u periodu od siječnja 2011. do prosinca 2012. Ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos (63.827,69 kn) umanjena za razliku kamata u anuitetima zbog promjene kamatne stope (3.302,45 kn) iznosi 60.525,24 kn.

33. U svom usmenom očitovanju danom povodom prigovora tuženika na ročištu održanom 14. svibnja 2015. vještak je naveo da je u t. 6. na str. 6-9 nalaza prikazao razlike s osnove valutne klauzule uzimajući u obzir i pozitivne i negativne razlike, a u t. 2. zaključka iskazao samo pozitivne razlike te isto tako u t. 3. u zbroju kamata razlike kamata i razlike valutne klauzule iskazao samo pozitivne razlike. Negativne razlike s naslova valutne klauzule predstavljaju iznos od 9,30 kn na dan 12. srpnja 2007., 17,53 kn na dan 12. listopada 2007. i 11,59 kn na dan 12. prosinca 2007. Još je naveo da je pravno pitanje hoće li se isto uzeti u obzir. Konačno je naveo da su pod t. 3. zaključka su umanjene kamate koje su dosuđene presudom u predmetu poslovni broj P-8007/2015.

34. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića, dipl. oec., u računskom dijelu u cijelosti jer je isti stručan, jasan i argumentiran, a imajući u vidu da je vještak usmenim očitovanjem otklonio prigovore tuženika, te da stranke u tom pravcu nisu isticale daljnje dokazne prijedloge.

35. Ovdje valja reći da je sud iz nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužiteljica zbog pada tečaja tijekom otplate kredita manje platila ukupan iznos od 5,10 EUR (38,42 kn). Međutim, sud je prilikom odlučivanja uzeo u obzir samo preplate izvršene od strane tužiteljice (pozitivna razlika) s obzirom na to da u konkretnom slučaju tuženik nije podnio protutužbu, niti je istaknuo prigovor radi prebijanja, pa stoga tražbina tuženika prema tužiteljici ne postoji unatoč činjenici da je iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da je tužiteljica manje platila pojedine anuitete, a kako je to gore navedeno. Pritom valja napomenuti da, na taj način (plaćajući manji iznos), tužiteljica nije primila nikakav iznos, te nije došlo do povrede interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u ugovornom odnosu parničnih stranaka (tako Županijski sud u Puli u presudi poslovni broj Gž-299/2020-2 od 6. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji).

36. Iz tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica na temelju ništetnih ugovornih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika preplatila tuženiku ukupan iznos od 10.833,28 kn, dok je u utuženom razdoblju od studenoga 2007. do prosinca 2010. preplatila ukupan iznos od 4.405,41 kn, što sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.; dalje: ZUE- fiksni tečaj 1 EUR=7,53450 kn) iznosi 584,69 EUR. Nadalje je utvrđeno i da je tužiteljica na temelju ništetnih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica i otplata kredita švicarski franak preplatila tuženiku ukupan iznos od 52.994,41 kn, a što sukladno odredbama ZUE-a iznosi 7.033,57 EUR. Stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici navedene iznose od 584,69 EUR i 7.033,57 EUR.

37. Imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan jer je isključivo on sastavio predmetni Ugovor o kreditu, te ga je tužiteljici predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tužiteljici su na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a dosuđene zatezne kamate tekuće od sljedećeg dana nakon dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa navedenog u t. VI. i VII. izreke ove presude do isplate, a sukladno Tabeli iz t. 3. zaključka nalaza i mišljenja vještaka, i sukladno zahtjevu tužiteljice. Pritom valja istaknuti da je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen u dijelu u kojem u t. VII. tužbenog zahtjeva potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose koji su jednaki ili manji od iznosa utvrđenih iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka (Tabela iz t. 3. zaključka). Dakle, zakonske zatezne kamate su dosuđene tužiteljici sukladno njezinom traženju i na pojedinačne iznose koji su manji od onog utvrđenog nalazom i mišljenjem vještaka, a uzimajući u obzir da prema odredbi čl. 2. ZPP-a sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, pri čemu je tužiteljica ovlaštena tražiti isplatu manjeg iznosa kamata nego što joj pripada. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. je određena sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/2004.), a nakon toga sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Međutim, tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznose kako je to navedeno u t. IX. izreke ove presude, odnosno u dijelu u kojem je potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od ukupno 10,37 EUR (t. VII. tužbenog zahtjeva). Ovo stoga što je iz Tabele iz t. 3. zaključka nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljica tuženiku platila 12. lipnja 2008. kunsku protuvrijednost iznosa od 2,07 EUR, 12. kolovoza 2008. kunsku protuvrijednost iznosa od 0,29 EUR, te 12. listopada 2011. kunsku protuvrijednosti iznosa od 57,89 EUR, dok tužiteljica u t. VII. tužbenog zahtjeva (u dijelu koji se odnosi na preplaćeni iznos temeljem ništetnih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF) potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznose od 10,03 EUR od 13. lipnja 2008. do isplate, na iznos od 2,68 EUR od 13. kolovoza 2008. i na iznos od 57,91 EUR od 13. listopada 2011. Stoga je valjalo odlučiti u t. IX. izreke ove presude.

38. Konačno, valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare za predmetno potraživanje tužiteljice. Ovo stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012. kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. dostupne na službenim internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a stranke ni ne tvrde drugačije) u smislu odredbe čl. 241 . ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara u odnosu na potraživanje s osnove primjene ništetnih odredaba o promjenjivosti kamatne stope počela teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na potraživanje s osnove ništetnosti odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koje presude su dostupne na službenim internetskim stranicama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019. to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225 . ZOO- a.

39. Kako tužiteljica tijekom postupka nije uspjela samo s neznatnim dijelom konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, tako se odluka o troškovima parničnog postupka temelji na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, te sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP). Pritom je sud vodio računa o činjenici da se tužbeni zahtjev tužiteljice cijelo vrijeme nalazio u istom tarifnom razredu.

40. Tako je tužiteljici dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od ‭1.450,00 EUR, a isti se odnosi na sastavljanje tužbe od 12. lipnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), zastupanje na ročištima 11. svibnja 2022. i 7. srpnja 2022. u iznosu od 100,00 EUR za svako (50 bodova-Tbr. 9/2 Tarife), zastupanje na ročištima 14. siječnja 2021. i 14. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako (100 bodova- Tbr. 9/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 28. lipnja 2019., 22. travnja 2020 i 29. srpnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR za svaki (100 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podneska od 25. siječnja 2021. u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova-Tbr. 8/4 Tarife). Isto tako tužiteljici je prizna i trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 123,70 EUR, kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR. Stoga su tužiteljici ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od ‭1.839,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, od presuđenja, odnosno od 27. lipnja 2025. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.‭‭‭‭

41. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 14. svibnja 2025. u kojem je specificiran tužbeni zahtjev jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a s obzirom na to da je predan na ročištu održanom istog dana, pa je tužiteljica tužbeni zahtjev mogla specificirati na ročištu.

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. lipnja 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjeraka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

- tužitelju po odvj. Martini Radovan

- tuženiku po odvj. Margiti Kiš Kapetanović