Posl. br. P-689/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu ovog suda Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Slavenu Šoši, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženice PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nedjeljka Asanović-Sarić, odvjetnica iz Dubrovnika, radi spora iz nasljeđivanja, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 27. lipnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika Slavena Šoše i punomoćnice tuženice odvjetnice Nedjeljke Asanović-Sarić, na kojem ročištu je javno objavljena presuda:

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je pravno nevaljana oporuka koju je sačinio pok. BZ pok. U iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1927., a umrlog **.**.2019., koja je sastavljena 1. prosinca 2018 , a proglašena na zapisniku od 17. ožujka 2020. kod javne bilježnice Luce Bronzan. II.

2. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka."

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 eura (pet tisuća šesto dvadeset pet eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica UZ u svojoj tužbi od 23. kolovoza 2021. godine navodi da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. O-13/2020 od 8. ožujka 2021. godine upućena pokrenuti ovaj parnični postupak protiv tuženice, a radi utvrđenja da oporuka ostavitelja od 1. prosinca 2018.g. koja je proglašena na zapisniku od 17. ožujka 2020. godine kod javne bilježnice Luce Bronzan, nije pravovaljana. Naime, ostavitelj pok. BZ pok. U u trenutku navodnog sačinjena oporuke zbog teškog zdravstvenog stanja nije bio sposoban za rasuđivanje. Ostavitelj je osim niza zdravstvenih problema bio i alkoholičar. Drugim riječima ostavitelj se u vrijeme sastava navodne oporuke nalazio u takvom duševnom stanju da nije mogao shvatiti pravno, ni stvarno značenje svojih postupaka, a na to su utjecali niz lijekova koje je konzumirao kao i dugogodišnji alkoholizam od kojeg je patio. Tuženica kao medicinska sestra koja je kao zdravstvena djelatnica trebala brinuti o ostavitelju u profesionalnom i medicinskom smislu, iskoristivši bolest ostavitelja i njegovu ovisnost o njoj u njegovim trenucima nemoći, natjerala ostavitelja da učini oporučno raspolaganje u njenu korist, što nije bila njegova želja, ni volja. Nadalje, uslijed svog zdravstvenog stanja, uzimajući u obzir da je predmetna oporuka po svom obliku vlastoručna oporuka, ostavitelj istu nije mogao samostalno – vlastoručno, ni sastaviti, niti potpisati. Stoga podnosi tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da je pravno nevaljana oporuka koju je sačinio pok. BZ, pok. U iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1927., a preminuo **.**.2019., koja je sastavljena 1. prosinca 2018. godine, a proglašena na zapisniku od 17. ožujka 2020. godine, kod javne bilježnice Luce Bronzan. Također je zahtijevala i troškove ovog parničnog postupka.

2. Tuženica PZ je u svom odgovoru na tužbu od 26. kolovoza 2021. godine (list spisa 10) navela da osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Osim što su tužbeni navodi tužiteljice neosnovani, oni su i uvredljivi, jer optužuju tužiteljicu da je prisilila ostavitelja sačiniti oporuku, njime se tuženica optužuje da je počinila kazneno djelo i to na podmukao način. Tužbeni navodi su međusobno i kontradiktorni. Tužiteljica tvrdi da je tuženica iskoristila nemoć ostavitelja i natjerala ga da učini oporučno raspolaganje u njenu korist, a u isto vrijeme tvrdi da ju ostavitelj nije mogao vlastoručno sastaviti, niti potpisati. Svi izneseni navodi su u cijelosti neistiniti, budući je ostavitelj svojom slobodnom voljom, pri punoj svijesti, vlastoručnom oporukom koju je sam ispisao i potpisao, oporučno raspolagao svojom imovinom. Tuženica nije bila prisutna tomu, a kad joj je ostavitelj predao oporuku rekao je da je to učinio zbog njene dugogodišnje brige i skrbi za pok. suprugu i njega. Tuženica im je godinama pomagala i brinula se o supružnicima BZ, a posebice o ostavitelju, nakon što je ostao sam. Ostavitelj je godinama dolazio u kuću tuženice, posebice je bio pozivan na obiteljske ručkove za Božić i Uskrs. Ostavitelj je u vrijeme sastavljanja oporuke bio mentalno zdrava osoba i sposoban za rasuđivanje. Navode da će nalaz grafološkog vještačenja potvrditi da je ostavitelj sastavio i potpisao oporuku. Medicinsko vještačenje će potvrditi da je u prosincu 2018. godine ostavitelj bio sposoban za rasuđivanje, pa na ove okolnosti tuženica predlaže saslušati u svojstvu svjedoka osobe kojima je to s različitih osnova moglo biti poznato. Tuženica predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže je na naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao spis sa svim ispravama koje su stranke predložile kao dokaz do zaključenja prethodnog postupka, pročitao je ovosudni spis pod poslovnim brojem O-13/2020, ostavinu iza pok. BZ, proveo je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i to tužiteljicu UZ (l.s. 65), tuženicu PZ (l.s.69), te svjedoke dr. UZF (l.s.148), GZ (l.s.151), JZ (l.s.152), DZ (l.s.154), dr. EZ (l.s.159), ČZ (l.s.162), VZ (l.s.165), HZ (l.s.169), TZ (l.s.172), a proveo je i dva medicinska vještačenja po stalnim sudskim vještacima dr. Nadici Buzini, psihijatrici i dr. Dolores Britvić, psihijatrici, koje je i saslušao.

Sud je odlučio da neće izvoditi daljnje dokaze s obzirom da je činjenično stanje dostatno utvrđeno kako bi se donijela odluka u ovoj parnici.

4. Tužiteljica UZ, u svom stranačkom iskazu danom na ročištu dana 28. lipnja 2022. (l.s.65) ističe da je njena majka bila sestra supruge pok. ostavitelja, BZ, ZZ (tetka). Ističe da ona osobno nema braće ni sestara, da je jedinica. Ostavitelj BZ i njegova supruga ZZ nisu imali u braku vlastite ni posvojene djece. Ističe da su oni bili jako bliski sa familijom ostavitelja, pogotovo za vrijeme Domovinskog rata, jer su pok. ostavitelj i njegova supruga za vrijeme rata živjeli kod njih u Sloveniji, misli 1992. godine. Ističe da se ne može sjetiti kad je umrla njena tetka, ZZ, a ne može se sjetiti, ni približno, što god reče, ne bi bilo točno. I nakon toga (nakon 1992. godine) su oni dolazili kod njih u Sloveniju, par tjedana, pa bi se vratili u Sloveniju čuli su se uglavnom preko telefona. Ističe da je pok. BZ, koga su oni zvali "stric P", bio je kod njih posljednji put u Sloveniji koncem veljače 2018. godine i to su ga 22. veljače 2018. godine odveli iz Dubrovnika, jer je tada bio liječen na psihijatriji, pa su ih zvali iz socijalne službe da ga dođu uzeti, da ne može biti sam, tad je bio zadnji put. Ističe da je njena majka preminula 2003. godine, a ona je živjela zajedno s roditeljima te zna da su posljednji put zajedno BZ i tetka ZZ bili kod njih u Sloveniji negdje 2005. Ili 2006. godine, a orijentira se i po tome što je u to vrijeme imala malo dijete, sina, koji se rodio 2004. godine, a u to vrijeme je imao oko godinu dana i sjeća se da su tada tetka i "stric P" došli trajektom do Rijeke sa svojim automobilom, pa su onda oni išli po njih u Rijeku, s tim da je njen suprug njihov automobil vozio do Kopra, i natrag opet do Rijeke. Pretpostavlja da je tetka bila u godinama, pa da se baš nije snalazila u vožnji u velikom gradu, pa da su zato došli po njih, a "stric P" nije vozio, niti je imao vozačku dozvolu. Zna da je "stric P" cijeli život pio neke tablete za smirenje, za živce, zna da se radilo o lijeku Praxiten, a zašto on služi ne zna, također zna da je zadnjih par godina pio dosta alkohola i to travaricu, Viski, vino, pivo, ali uglavnom žestoko alkoholno piće. Ističe da je "stric P" proveo kod njih, kad su ga doveli u Sloveniju 22. veljače 2018. godine, desetak dana. Za to vrijeme je bio "katastrofalan", bio je stalno nemiran, stalno je tražio alkohol, nisu mu htjeli dat alkohol, dala bi mu ujutro jednu rakijicu, poslijepodne jednu i uvečer još jednu rakijicu i to njemu očito nije bilo dovoljno, tada bi "stric P" popio tabletu za smirenje i spavao bi. Dosta puta je govorio dok je bio u Sloveniji da mu je netko ušao u kuću u [adresa], da mu je odnio novac, zlato, da nema više zlata, da mu je netko ukrao svo zlato, a radilo se o nekom nakitu vjerojatno njegove supruge ,on se na to žalio i u telefonskim razgovorima u više navrata. Ističe da ona vjeruje da je "stric P" bolovao od nekog psihičkog oboljenja, ali ne zna od kojeg, jer nije vidjela nikakav medicinski nalaz, a tetka ništa nije govorila o tome. Teta se znala žaliti da je život sa stricom B težak, ali nije puno o tome govorila, zna da je tetka ZZ prije petnaestak godina od danas bila došla sama u Sloveniju kako bi izvršila nekakve liječničke preglede u Sloveniji i sjeća se da ju je tada "stric P" zvao na telefon da odmah dođe natrag jer ako ne dođe da će se on objesiti, pa se ona na brzinu ukrcala u avion, te se vratila. "Stric Vili" je inače prije mirovine radio u nekom poduzeću, misli Jadroagentu, a dugo je bio u mirovini. Ističe da misli da je "stric P" rođen 1927. godine, a umro je 2019. godine. Stric P ovaj posljednji put nije htio više od deset dana boraviti kod njih, te je zahtijevao da se vrati kući i oni su ga vratili kući. Tada je ostao sam živjeti u svome stanu u [adresa], pripazili bi ga i susjedi, s obzirom da je stan imao u višestambenoj zgradi, te su ga u biti do kraja njegove smrti pazili susjedi koji su i navedeni kao svjedoci i oni su mu bili najbliži u zadnje vrijeme života. Kad su ga tada vratili u Dubrovnik on je od njih zahtijevao da mu kupe 15 litara alkohola i to travarice, viskija, dakle, uglavnom žesticu, a kad bi bio žedan onda bi pio vino i pivo, to su mu kupili od svojih novaca, iako je on želio to platiti, a za tri tjedna nakon što su razgovarali, on se požalio preko telefona da nema ni kapi više od alkohola koji je bio kupljen. Stric P imao je i svog rođaka HZ koji mu je također znao poći kupiti alkohol i misli da "stric P" nakon što su ga oni vratili nije izlazio sam iz stana, možda par puta i to taxijem, a s obzirom da je teško hodao imao je 92 godine.

Na pitanje suca zbog čega su mu kupovali toliko alkohola ističe da ništa što bi učinila ne bi bilo dobro, ni da kupi, ni da ne kupi. Ističe da zna da je ostavitelj BZ dosta puta znao pasti prilikom izlaska vani, znao bi se požaliti da je lupnuo glavom, da ne zna ništa. Ističe da je on padao zbog kombinacije raznih faktora, sam od sebe je teško hodao, a potom ako bi popio još uz to uzeo neke tablete bio bi sklon padovima. Zna da je BZ više puta pao niz stepenice i znao je ozlijediti glavu, a to zna iz njegove priče. Ističe da su telefonom komunicirali dosta često, jednom mjesečno sigurno, a uglavnom su komunicirali s njim njen otac i ona, ali više ona nego njen otac. Ističe da je puno puta razgovarala sa BZ da ode živjeti u dom, te je čak išla obaviti razgovor u domu, međutim, on je to odbijao, također je odbijao da dođe živjeti kod njih u Sloveniju, što su mu također predlagali. On je želio živjeti u svome stanu, uvijek se plašio da će mu netko uzeti stvari iz stana, da bi mu uzeo njegove pjesme koje je pisao. BZ je pio i dok mu je supruga bila živa, ali puno manje. Ne zna pouzdano da li je BZ prije ovog puta ikad prije liječen na psihijatriji, čini joj s da jest, ali ne zna otkuda joj to. Zadnji put kada je završio na psihijatriji 2018. godine, nakon čega su ga oni odveli u Sloveniju je bio u konobi Tabak u Dubrovniku, kada se tamo počeo skidati gol, a to je bilo u vrijeme ručka nakon čega je hospitaliziran. Tada su je obavijestili o hospitalizaciji doktori iz bolnice. BZ ima još uvijek živog brata, koji još ima živog sina ,koji se zove ĐZ, a brat mu se zove G, a svi ga zovu " J", a on s njima nikad nije bio u dobrim odnosima, a oni inače su živjeli u [adresa] i gotovo nikako se nisu posjećivali, a zadnjih godina su se čuli telefonom, a brat mu je došao u posjetu u zadnjih 4-5 godina. Ističe da ona toga brata, Mihovilovog, ne poznaje. Vidjela ga je jednom kad je bila mala, te su se čuli samo telefonski putem kad je BZ bio jako slab zadnjih par mjeseci na kraju života, te su se dogovarali što da učine s njime gdje da ga smjeste, te je tada kontaktirala i sa CSS. Ističe da je BZ na kraju bila oduzeta poslovna sposobnost, te mu je za skrbnika imenovan rođak RZ koji živi u [adresa] koji je također predložen kao svjedok. Misli da je pokrenut postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti od strane liječnika koji su informacije o zdravstvenom stanju BZ dobili od nje kao i do Mihovilovih susjeda koji su se brinuli o njemu. Misli da je njegov liječnik obiteljske medicine bila doktorica D i to u zadnje vrijeme, a pri tome misli od 2015. godine, pa do kraja, a prije toga je on imao drugu liječnicu obiteljske medicine kod koje je radila kao medicinska sestra prisutna stranka PZ. Ističe da ona nije sigurna koja je od tih doktorica bila prva, a koja druga, ali misli da je bilo ovako kao što je sada rekla. Također, da ona zna da je tuženica PZ dosta brinula o BZ i njegovoj supruzi ZZ na način da im je donosila hranu, lijekove što su god trebali, a nakon Eline smrti nastavila se brinuti i za BZ neko vrijeme. Ne može se reći što nije istina, da se ona brinula za njih ona o tome zna jedino iz priče pok. BZ koji nije ništa skrivao, međutim, on joj je rekao da je negdje tamo 2014. -2015. godine, nakon što je BZ napravio prvu oporuku 2013. godine, PZ prestala dolaziti kod njega i pomagati mu, ne zna točno koji je razlog, ali zna da je nakon toga BZ i promijenio svoga liječnika obiteljske medicine, a da li se ponovno vratio tom liječniku obiteljske medicine kasnije, ne zna. Svakako zna da je BZ nakon toga zvao na telefon PZ, te mu je ona rekla da je pusti na miru i da je više ne zove, a ističe da to sve zna iz Mihovilove priče. Po toj prvoj oporuci u 2013. godine, kao nasljednici su navedeni i to za stan, ona i njen otac i to prvo njen otac, a ako on ne bi bio živ, onda ona, a u odnosu na novce na računu nasljednici su bili u jednom dijelu tuženica PZ, Mihovilov rođak, RZ s tim da se nije navodilo o kolikom se novcu radi, a ta oporuka iz 2013. godine, bila je sačinjena rukopisom Mihovilovim i deponirana kod javnog bilježnika. Ističe da ona ne zna da li ona ima pravo na nasljedstvo ili tuženica, tu je sud da to utvrdi, ali svakako zna to da zadnjih godina Mihovilovog života tuženica nije imala nikakav kontakt sa BZ iz tog razloga su oni bili i pozvani na psihijatriju po BZ 2018. godine. Ističe da su susjedi znali pronaći BZ u stanu kako gol leži pored kreveta, te su joj susjedi poslali putem MMS-a fotografije na mobitel, te pokazuje tu fotografiju sucu sa svoga mobitela gdje se vidi muška osoba kako potpuno gola leži pored kreveta na podu, a ističe da je ta fotografija snimljena 21. rujna 2019. godine. Također zna da se CSS 20. rujna 2019. godine obratio Mihovilovoj liječnici obiteljske medicine, dr. UZF u kome joj navodi da se radi o pacijentu koji je visoke dobi, da je nepokretan i inkontinentan, te su tražili od doktorice da ga hospitalizira u bolnicu. Ističe da je ona tuženicu upoznala negdje 2014. godine kada su došli po BZ da ga vode u Sloveniju i tada ih je ona pozvala u svoj stan na kavu i do njenog stana su se vozili automobilom pješke, ima jedno 15 minuta s obzirom da je pok. BZ živio u [adresa], a PZ živi u dijelu grada kad se prođe Gruški zaljev negdje na početku. Ističe da se često znalo dogoditi da bi oni iz Slovenije često došli po BZ po prethodnom dogovoru, a onda bi se on predomislio i rekao promjena plana i da neće nigdje ići, ali ne bi ničim to obrazložio oni bi prespavali i otputovali natrag u Sloveniju, a to se zadnji put dogodilo 2017. godine, također ističe da je BZ često njoj govorio nakon prve oporuke da mu je drago što će u tom stanu živjeti njezini mladići, dakle, njena djeca i jedino je tražio od nje da nikad ne proda taj stan. Ističe da je ona za Mihovilovu oporuku iz 2013. godine saznala od strane svoga oca, a također joj je to i BZ rekao 2014. godine. Kada je BZ pokazao tu oporuku odnosno kopiju oporuke njoj i njenom ocu s tim da je original pohranio kod javnog bilježnika, a sve je svoje dokumente običavao kopirati u više primjeraka, te su se te kopije nalazile u Mihovilovom stanu.

Na pitanje suca da li smatra da je za vrijeme sastavljanja prve oporuke 2013. godine BZ bio sposoban za rasuđivanje, tužiteljica navodi da smatra da je bio sposoban za rasuđivanje jer u to vrijeme nije toliko pio, a bio je uz to i 5 godina mlađi. Na pitanje suca zna li da li BZ bio u nekom emocionalnoj vezi sa tuženicom, ima li kakvih podatak o tome, ona ističe da misli da je BZ bio zaljubljen u tuženicu. Ističe da je BZ nakon ove prve oporuke 2013. godine njoj rekao da je on pitao direktno PZ da li nju interesira njegov stan, te je rekao da mu je ona izričito i oštro odgovorila da je ne interesira njegov stan, da ona ima svoj stan od 100 m2, a to je rekao da ju je pitao još za vrijeme dok se ona brinula za njega. Ističe da su ona i BZ razgovarali, nakon što se tuženica udaljila od njega o tome zbog čega se to događa, te mu je ona rekla da možda nije tuženica u stanu vidjela primjerak kopije oporuke, pa da se možda zbog toga udaljila, a onda je on na to rekao da to ne može biti razlog, jer mu je ona upravo ovo ranije već rekla. Ističe za BZ da je on bio jako naivan. Ne zna koliku je mirovinu BZ imao, ali nije se žalio. Ističe da je ona vidjela rukopis ove oporuke od 1. prosinca 2018. godine i ističe da je ona sigurno pisana rukopisom Mihovilovim, te je sigurno i njegov potpis na toj oporuci, jedino što je problematično je njegovo mentalno zdravlje. Ističe da je njoj BZ govorio i prije 2013. godine, da je bila najmanje jedna oporuka, ali sumnja da ih je bilo i više, a govorio je da je u ranijim oporukama ostavio sirotinji, nekom društvu, nešto tako, ali zna da su i te ranije oporuke bile deponirane kod javnog bilježnika, Luce Bronzan, a zaključuje da su i one ranije bile kod istog javnog bilježnika, jer joj je rekao da je poništio ranije oporuke i predao drugu oporuku. Također, nakon što je BZ umro i susjeda joj je rekla da joj je rekao da će joj ostaviti stan i to gospođi VZ, a isto joj je rekao i njegov rođak RZ.

Ističe da zna da je BZ bio pjesnik, zna da je izdao zbirku pjesama "Nebeski crtač" kao i "Jahač u kutiji", ali malo je čitala, misli da je BZ pisao pjesme do 2018. godine, sigurno jer zna kad bi došla po njega da je vidjela na stolu da nešto piše, te su uvijek te pjesme vozili sa sobom u [adresa] zajedno s njim i toga je bilo puno, 5-6 buntova jer su to bile više fotokopija istih zbirki, a to su nosili sa sobom jer se BZ plašio da netko to ne uzme.

5. Tuženica PZ, u svom stranačkom iskazu danom na ročištu glavne rasprave dana 28. lipnja 2022. godine (l.s. 69) ističe da je ona upoznala ZZ i BZ **.**.2008., kad je počela raditi u ambulanti liječnika obiteljske medicine, doktorice EZ, a oni su bili njeni pacijenti, ZZ je već tada bila teško bolesna, operirala je karcinom štitnjače, koji je bio metastazirao, trebalo joj je davati vitaminske injekcije i injekcije za bolove, te je doktorica pitala bili im uskočila na način da dolazi kući davati ZZ injekcije, što je ona prihvatila, te joj je ujedno i pomagala kako je bila sve nemoćnija oko presvlačenja, kupanja. To nije bio nikakav financijski aranžman, za to nije dobivala nikakvu naknadu, niti od svoje doktorice, niti od ZZ, niti je to tražila to je radila dobrovoljno ona je u to vrijeme dolazila uglavnom po pozivu, uglavnom bi je BZ zvao na telefon kada ZZ ne bi mogla više izdržati bolove, a dinamika dolaženja je bila, nekad svaki dan, a nekad nakon dva tri dana, nekad bi se zadržala pola ure, nekad sat i po, ovisi o tome što bi trebalo učiniti. Ona bi je kupala na krevetu, na kraju bi ZZ i hodala sa štakama. ZZ se nije mogla okupati u kupatilu s obzirom da je tu jako uzak prolaz ,iako je ona fizički mogla doći do kupatila, ali je sve to bilo opasno. BZ bi joj bio na pomoći da doda nešto što treba. Do E smrti BZ je također pio, uglavnom vanka jer mu doma ZZ nije dala piti, znao je doći u liječničku ambulantu dr. EZ zbog problema sa tlakom, jednom u 15-20 dana, te bi i tada bio pod utjecajem alkohola što se osjetilo po mirisu. Dok je ZZ bila živa, on je kroz cijelo jutro hodao po [adresa] i onda bi nešto donio za ručak i išao bi spavati popodne. Ističe da nije primijetila da bi BZ imao nekakvih psihičkih tegoba. Pod utjecajem alkohola ponašao se uvijek isto, a bio je stalno pijan, jer ujutro kad bi se digao popio bi čašu viskija, a pričao je engleski perfektno, to zna jer je s njenim suprugom koji je pomorac pričao engleski. Budući je BZ nakon Eline smrti uvijek dolazio na ručak kod njih za Uskrs i za Božić, kad bi ga oni uvijek pozvali i došli po njega automobilom, dovezla bi ga njena kćerka. Nakon E smrti, koncem 2010. godine BZ je postao izgubljen, a i prije toga se plašio samoće, nije se znao snaći gdje stoje teće, gdje mu je roba, majice, gaćice. Nakon Eline smrti ističe da je ona također na dobrovoljnoj bazi dolazila kod BZ svaku subotu i nedjelju, bi mu donijela ručak i bila bi tamo oko 1 sat, a nekad i preko tjedna, očistila bi, oprala, ispeglala robu, oprala robu, natjerala BZ da se okupa, te bi tako provela po 2-3 sata, a nekada i više, a najčešće bi sama dolazila jer su se tako dogovorili da dođe kada može. Cijelo to vrijeme je radila u ambulanti sa liječnicom u smjenama, naizmjenično ujutro i popodne. Prije posla kad joj je popodne smjena bila bi ga odvela pješke do Tabaka, a to je 20 minuta hoda niza skale gdje bi on objedovao, a onda bi gazda restorana, ili sam, nazvao taxi i vratio se doma i pretežno se hranio u konobi Tabak preko tjedna. Uglavnom bi jeo dnevno jedan obrok i to ručak, ona bi mu nekad kupila mlijeko i stavila u frižider ali više-manje to ne bi bilo potrošeno nego bi se pokvarilo. Ističe da je tražio od nje da mu nabavi alkohol, ali mu nikad nije htjela kupiti i nije smio piti dok bi ona bila u stanu a to mu je ona rekla i on je to znao, te ako bi uzeo bocu alkohola ona bi se digla i otišla. Uglavnom u alkoholiziranom stanju BZ je bio tip alkoholičara koji je bio miran, međutim, pri tome je normalno komunicirao bez petljanja jezikom. Nikad ne bi govorio ludosti. Poslije Eline smrti često bi govorio da se bojao da mu netko ne dođe u stan, da ga ne bi pokrali, a najvažnije su mu bile njegove pjesme. Ističe da je jedino njoj dozvolio da iznese sve pjesme iz stana i da mu ih kopira u više primjeraka, a to je bilo preko 40 fascikli s pjesmama. Inače on je pjesme sortirao po tematici vezane za ZZ vezane za more, prirodu i slično. Ističe da je BZ i njoj napisao pjesmu i pročitao joj je tu pjesmu zna da se u toj pjesmi spominje i njen pas s kojim se on sprijateljio iako se plašio pasa jer ga je u mladosti ugrizao pas. Ističe da je ona rođena 1963. godine. Ističe da ima obitelj supruga i troje djece svi su punoljetni živi u obitelji sa suprugom i najmlađim sinom koji ima 21 godinu zadnje dvije godine je zaposlena u obrtu kućne njege SZ. Otkad je upoznala BZ uvijek je govorio da ima oporuku, ali ne bi govorio što je kome prepisao. Ističe da je BZ čovjek koji nije mogao shvatiti da će mu ona uskočiti po pozivu u podne u ponoć, kad god ona nazove, besplatno bez naknade, te je zbog toga uvijek govorio da će on njoj ostaviti stan, na što mu je ona rekla da njoj ne treba stan, da ako će mu nešto učiniti da ona to čini iz duše. Kad su se vidjeli u siječnju 2019. godine, kada mu je došla čestitati Novu godinu, jer se nisu vidjeli budući je kod kuće imala izvanredno stanje jer joj je svekrva bila zalegla, a djever joj je bio u metastazama, koji su bili u njenom susjedstvu, pa je ona brinula o njima, još i o svom sada pok. ocu, tako da je ona došla posjetiti BZ i tom prilikom joj je on predao ovu oporuku i rekao joj da je to njegov dar. Kada joj je to dao bilo je jutro, nije prošlo 10 sati. Ona je pročitala oporuku ispred njega, jer je to tražio, te mu je ona rekla da nije trebao to učiniti, a na to je rekao da nosi to kući i čuva, a kad on umre da će se onda znati. To je bila oporuka napisana rukom u originalu na njoj je bio datum, ne zna točno koji, ali zna da je bio prosinac 2018. godine, ne može se sjetiti točno koji datum. On je tada bio tužan, te je rekao da ima osjećaj da neće još dugo, ističe da tada nije bio pijan s obzirom da nije smrdio po alkoholu, inače zadnju godinu dana on je slabo hodao. Ističe da nije odlazila kod BZ tijekom 2013. godine, u periodu od dva mjeseca nakon svoje operacije karcinoma štitnjače, te također od lipnja 2019. godine, također nije više odlazila kod BZ, s obzirom da je imala kod kuće brigu i o nepokretnom djeveru i svome ocu, a imala je i sama srčani udar u kolovozu 2019. godine, te je u rujnu 2019. godine bila u Krapinskim toplicama na koronarografiji,. u listopadu 2019.g. je operirala srce u Krapinskim toplicama, spržene su neke vene (ablacija). Ističe da je BZ znao razloge zbog čega ona nije mogla doći i u tom periodu bi se čuli na telefon, nekad bi se znalo dogodit da je zvao na telefon svaka tri sata i po noći i onda bi mu ona znala reći i ovo što je rekla tužiteljica, nemoj me više zvati, njoj je bilo dovoljno samo da zna da je dobro. Tada kad bi zvao misli da nije bio pijan, nego bi imao običaj kad bi popio iza ručka leći i probudio bi se u tijeku noći i ne bi znao koje su ure i onda bi činio ono što uvijek učini prvo nazvao bi nju ujutro, očito misleći da je jutro, tako da je bio na određeni način dezorijentiran. Misli da nije bio alkoholiziran jer je to bilo u vrijeme kad više nije mogao sam izlaziti vani, jer nije mogao hodati, a to je bilo zadnje dvije godine života, pa bi onda bio uznemiren bez alkohola. Ona nije nikad primijetila da bi BZ imao neke apstinencijske krize, ili da bi proživljavao "delirium tremens", nije joj se BZ žalio da bi imao neke takve vizije. Nije primijetila kod BZ da bi u bilo čemu bio nerazborit. Tri, četiri godine prije smrti kad je bio pao u ul. Od Č nije htio ostati u bolnici već je od kuće u noći zvao nju i rekao da mu krvari rana, te je ona došla kod njega i vidjela da je ta rana "rascvjetana", pa je zvala hitnu pomoć i to su ponovno sašili i zahtijevali da ostane u bolnici, međutim, ni tada nije htio ostati u bolnici, pa ga je vratila taxijem, te mu je to tada 7 dana previjala i nakon toga je skinuo ponte kod dr. EZ. BZ nikad nije želio raditi medicinske pretrage zbog svog visokog krvnog tlaka, a imao je i neurološke probleme u nogama zbog čega je imao slabost u nogama. Zna da je BZ pio lijek Praxiten, lijek za smirenje kako bi mu pao tlak, trebao je piti još lijekova za tlak, međutim, on je to sve odbijao i samo je to pio. Ističe da ona zna da je i prije ove oporuke koju je njoj uručio BZ pisao oporuke, ali ne zna njihov sadržaj. Njoj nije nikad govorio o tome kome je ranije ostavio, ističe da ne zna gdje je BZ čuvao oporuke nije joj govorio, govorio je da ih je pohranio u javnog bilježnika, ali nije rekao u kojega, nije imao sef gdje je čuvao vrijednosnice, a kad bi ona čistila stan on bi uvijek bio u prostoriji u kojoj se čisti, te također navodi da nije nikada naišla na bilo kakvu oporuku u stanu. Smatra da je BZ bio osoba sposobna za rasuđivanje unatoč postojećem alkoholizmu. BZ pojam vremena nije ništa značio kad bi bio dan, on ustvari ne bi znao je li jutro, ili popodne, a kad mu je rekla će doći ujutro to njemu ništa nije značilo, nego bi je zvao oko 10-11 sati kad bi se probudio, pa bi zvao na telefon i pitao gdje je, a ona bi rekla da je već bila, onda bi se začudio da je već toliko sati, te mu je znala ostavljati ceduljice na vrata da je bila u toliko i toliko sati, da je bila i da joj nije otvorio. Primjerice doktorica bi je poslala da mu izvadi krv, a ona bi mu dan prije rekla da će doći, međutim, on bi spavao i ne bi čuo da zvoni, pa bi se samo vratila i ostavila poruku. Inače BZ je slabo čuo, ali nije želio nositi slušni aparat koji mu je dao gospar V, ali BZ je to nerviralo. S njim se komuniciralo tako da se trebalo gledati, pa bi čitao s usana, a na telefon se trebalo dovikivati, te bi tako čuo nešto. BZ na kraju od njegove svojte nitko nije valjao, a ne bi dao obrazloženje. Sa bratom nije htio pričati, niti o njemu išta govoriti, barem ne njoj. Kad se zadnji put vratio iz Slovenije 2018. godine, rekao je da više neće ići u Sloveniju jer da mu ne daju pit. Poslije Eline smrti BZ je ustvari želio umrijeti, jer je ZZ cijeli život svoj posvetila njemu i tetošila ga, kuhala što bi želio pojesti, brinula o njemu, vozila ga gdje god bi htio. Ističe da bi ona kako je odnosila smeće vidjela da bi, a nekad je dolazila svaki dan, u smeću bile barem dvije boce žestokog alkohola prazne a pio je Brandy Zvečevo i Viski NZ. Ističe da bi ona te boce i pune vidjela po kući, ali ne bi smio piti dok je ona tu. Ističe da je s BZ razgovarala o tome da prestane piti, ali on bi rekao da mu je to jedino u životu što mu je preostalo nakon Eline smrti. Ističe da osim BZ ona nije imala drugih pacijenata osim obitelji o kojima se ona brinula, osim sada kada radi u ovom obrtu, što radi profesionalno. Ne zna zašto je BZ bio u lošim odnosima s bratom. Dok je ona dolazila nitko od susjeda nije dolazio, jedino je u skalama srela susjedu koja živi na istom katu preko puta njegovog ulaza, ali ne zna kako se ona zove. BZ jest spominjao susjede, ali ne u dobrom kontekstu, stalno je govorio da mu ne želi nitko pomoć i ističe da nije nikoga hvalio od susjeda. Ističe da mu je dr. EZ stalno govorila da prestane piti, da će ga kolpati, da mu je visok tlak i on je u jednom trenutku otišao kod dr. UZF jer je njen suprug dr. UZF operirao njegovu suprugu ZZ, a ne zna da li je svoj karton odnio doktorici UZF. Ističe da je ona osoba koja voli raditi na terenu, ranije je imala i svoju "kućnu njegu" svoj obrt, a prije toga je bila i u vojsci u Domovinskom ratu, pa joj je dosadio sjedeći posao u ordinaciji, pa je prešla raditi kod SZ, iako je puno manja plaća sada nego što je bila u ordinaciji. BZ nije imao prijatelje koji bi dolazili, pa čak ni u Matici hrvatskoj koje je bio član, niti od pisaca, sa AZ se posvađao davnih dana, a kad bi bio vani obično bi sjedao sam u restoranu i častio okolo. Ne zna ništa vezao za poslovnu sposobnost BZ, upoznala je njegovog rođaka HZ odnosno vidjela ga je jedne zgode kad je bio s BZ na ručku u Tabaku, ali nije nikad s njim razgovarala. Ističe da je točno da je tužiteljica bila jedne zgode kod nje na kavi, ali ne zna bili je prepoznala da je iza toga srela na ulici. Nisu nikad razgovarali o BZ. Ističe da je ona BZ čak nudila da dođe živjeti kod njih doma i on se nešto promišljao, ali je odustao od toga kad je ona rekla da neće smjeti piti. Ističe da ne zna od čega je na koncu BZ umro s obzirom da je ona tada bila na liječenju u Krapinskim toplicama. Jednom je zvala jedna žena vezano za obitelj njegovog brata i rekla da je BZ u bolnici i pitala je bili ona mogla uskočiti u smislu da ga posjeti u bolnici, ali joj je rekla da ne može jer je tada bila u pretragama za srce ovdje u Dubrovniku i u Zagrebu, a to je sve bilo nakon ovog srčanog udara kojeg je imala.

Navodi da ovo što je ona radila BZ nije bila kućna njega već ljudska pomoć jer BZ nije bio bolestan, a inače kućna pomoć se daje osobama koje su bolesne i nepokretne, imaju rane, sonde, stome i sl. Mihovilova supruga ZZ je bila bolesna i kod nje je išla akonto dr. EZ, ali je i to bilo na dobrovoljnoj bazi. Ističe da joj je ZZ u početku bila pacijent, a onda su se kroz vrijeme, kroz priču zbližile, a tako je nastavila i sa BZ. Karcinom štitnjače ističe da je operirala u ljeto 2013. godine, ne može se sjetiti točno kojeg mjeseca.

Ističe dok je ona obilazila BZ on bi svaki dan nešto pisao, ili stih, ili strofu i sl. Ističe da je njen liječnik obiteljske medicine, EZ. Ističe da dr. EZ ima saznanja o njenim zdravstvenim tegobama tijekom 2019. godine. Ističe da u vrijeme kad joj je BZ dao oporuku iz 2018. godine da je u to vrijeme radila kod dr. EZ i da je to rekla dr. EZ, a na pitanje što je dr. EZ na to rekla, ističe da je rekla " H hvala", a to je rekla iz razloga što je BZ i nakon što je prestao biti pacijent dr. EZ dolazio često kod nje na razgovor i govorio joj da želi ostaviti njoj stan – tuženici, ali ne zna na koji način da to napravi da se ona ne bi naljutila. Na to bi mu ona rekla da mora o tome s njom- tuženicom pričati. BZ nije posebno najavljivao da će to učiniti, ali što on zacrta to i napravi.

Punomoćnica tužiteljice prigovorila je iskazu tuženice kao neistinitom osobito u dijelu da je tuženica brinula i obilazila ostavitelja u periodu nakon 2013. godine, a što potvrđuju i dostavljene zbirke i posvete ostavitelja iz kojih je vidljivo da on u rujnu 2014. godine, navodi "daj sjeti se i mene", a u drugoj posveti iste godine "sjeti se katkad", a ističe da i ostali dio teksta posvete ukazuje na loše odnose. Ističe da iskaz tuženice ima više paradoksalnih dijelova gdje ranije u iskazu navodi kako je ostavitelj više puta naveo da bi joj ostavio stan, a kasnije govori da joj se nije obraćao u tome smislu da bi joj ostavio stan. Također prigovara se kao paradoksalnoj izjavi da je on bio sposoban za rasuđivanje dok u ostalom dijelu teksta, što izričito, a što opisno, navodi da je bio dezorijentiran, te da je nakon smrti svoje pok. supruge samo želio umrijeti i da je zbog toga pio kao i da je imao velike strahove što sve upućuje na ozbiljnu depresiju i paranoju.

Punomoćnica tuženice je prigovorila iskazu tužiteljice u dijelu koji je suprotan danas danom cjelovitom i istinitom iskazu tuženice, posebice se prigovara u dijelu u kojem tužiteljica tvrdi da je tuženica prekinula sve odnose sa ostaviteljem od 2014. godine, nadalje ukazuje se da je tuženica zbirke pjesama sa posvetama predala u spis ovog suda ne zbog sadržaja riječi danih posveta, već za potrebe grafološkog vještačenja, pa je posve neutemeljeno komentirati sadržaj onoga što je ostavitelj u danim posvetama htio izraziti. Netočno je da one ukazuju na loše odnose i na nekakav prekid kako to tužiteljica odnosno njena punomoćnica hoće iskoristiti za potrebe ovog postupka.

Osobno tuženica vezano za prigovor punomoćnika tužiteljice ističe da je ona rekla jasno da je BZ nudio da će ostaviti stan, međutim, da je ona to odmah odbila, a da nakon toga njoj sve dok nije ostavio oporuku nije govorio da će to učiniti, ili da je to učinio.

6. Svjedok dr. UZF u svom iskazu (l.s. 148) ističe da otprilike zna između koga se vodi ova parnica i radi čega. Ističe da nije u srodstvu sa strankama, niti je u zavadi sa strankama, također ističe da nije sa strankama niti u prijateljskim odnosima, ističe da poznaje tuženicu, sestru PZ. Ističe da je poznavala BZ. Ističe da se BZ prebacio kao pacijent kod nje u ordinaciju od 2015. godine, a do tada je bio kod dr. EZ. Nije konkretno ništa govorio zbog čega se prebacio, osim da nije bio zadovoljan ranijom liječnicom. Ističe da u njegovom kartonu postoje samo dvije dijagnoze koje je ona naslijedila od svojih prethodnika, arterijska hipertenzija (povišeni krvni tlak) i nekakva miješana anksioznost što znači da je uglavnom bio malo napet. Stalno je bio na terapiji i to na antihipertenzivu (lijek za smanjivanje tlaka) i na lijeku Prexanilu i Praxitenu - za smirenje, taj lijek pored toga što smiruje i uspavljuje. Ističe da je on vrlo rijetko dolazio u ordinaciju, svega 4-5 puta u periodu od 2015. do 2018. godine, a nakon 2018. godine, ističe da joj se više nije javljao u smislu posjeta, ali bi znao nazvati na telefon kako bi mu se produžila ta kronična trajna terapija koju je uzimao preko recepta. Ističe da BZ nije kod nje donio karton od ranije liječnice dr. EZ. Ističe da je tek naknadno saznala da je BZ bio na psihijatriji 2019. godine, za to je saznala od socijalne službe koja je nazvala par dana prije otpusta iz bolnice, da se izvrši kućna posjeta s obzirom da BZ živi sam, u stanu i da se eventualno organizira prijem u dom. To je bilo u mjesecu rujnu 2019. godine, te ističe da je u dva navrata bila u kućnoj posjeti, da se BZ jako plašio zbog odlaska u dom, ali nije govorio zašto. Ističe da tada nju nije prepoznao kao doktoricu te je bio u strahu i do tog njenog pregleda. Ističe također da je BZ i u veljači 2018. godine bio 3 dana smješten na psihijatrijskom odjelu OB Dubrovnik i za to također nije znala i toga nema u liječničkom kartonu, već je za to saznala kad je bila u kućnoj posjeti u rujnu 2019. godine, te joj je jedna gospođa koja je tada bila u stanu BZ pokazala te nalaze, a tada je bio na psihijatrijskom odjelu OB Dubrovnik zbog neprimjerenog agresivnog ponašanja. Ističe da ona nije imala saznanja da bi BZ pretjerano konzumirao alkohol, on joj je samo jedan put, kad je bio pao i slomio nogu rekao "znate ja sam se malo napio, pa sam pao". On je dolazio u više navrata zbog nekih ozljeda jedne ruke, 2015. godine i jednom glave, ali nikad ne bi pričao kako je do ozljede došlo, a ozljeda glave je bila 2016. godine. Ističe da BZ kod nje uopće nije vadio krv, te se nije moglo ništa vidjeti ni iz krvne slike, moglo bi se reći da je bio nediscipliniran pacijent, imao je svoju terapiju i nije tražio ništa drugo. Ističe da vezano za Mihovilovo zdravstveno stanje nije nikada komunicirala s njegovom ranijom liječnicom dr. EZ, te nije bilo za to potrebe. Ističe da radi njega nije dolazio nitko od njegove rodbine, niti susjedi. Ističe da od nje nikad nitko nije tražio mišljenje vezano za postupak oduzimanja poslovne sposobnosti, niti je itko išta u tom smislu provjeravao od nje. Prije ove zadnje kućne posjete u rujnu 2019. godine je uživo osobno vidjela BZ **.**.2016. u ordinaciji kada mu je promijenjen antibiotik jer mu je bila muka. Ističe da kad je zadnji put bila kod njega u kućnoj posjeti u rujnu 2019. godine da je stan bio neuredan, ali ništa posebno, bilo je dosta papira jer je on pisao pjesme. Ističe da je tada u stanu bila jedna susjeda koja je imala ključ i ona joj je rekla da mu susjedi donose hranu, da je stan stalno otključan i da se susjedi brinu o njemu, ali njihova imena ne zna, s tim da su je na telefon radi njega zvale i neke druge ženske osobe, susjede. Ističe da ta susjeda koju je ona zatekla u stanu inače živi u prizemlju, a BZ živi misli na 4. katu. Imena tih susjeda ona ne zna. Ona danas ne vidi među pozvanim svjedocima te osobe. Ističe da je 2019. godine BZ otpušten kao dementan i s dijagnozom hipertenzije, a iz otpusnog pisma 2018. godine se vidi da je otpušten pod dijagnozom alkoholiziranost i demencijom – F6.9. Šifra i 10 je hipertenzija, a šifra F10 alkoholiziranost, s tim da se ograđuje jer nema sad uvid u šifrarnik. U bolnici kad je bio 2018. godine, BZ je dobio Normabel, ali ona tada nije imala te podatke, a 2019. godine, kada je otpušten iz bolnice imao je terapiju, ali nije je uzimao bio je nesuvisao, prestrašen, agitiran. Lijek Norvasc koji mu je propisan nakon otpusta iz bolnice u rujnu 2019. godine je za tlak, a Lorsilan za smirenje, lijek Normabel je također lijek za smirenje. Zadnji put kad ga je vidjela u rujnu 2019. godine, nije izgledao kao osoba koja može suvislo raspolagati svojom imovinom.

Ističe da je posljednji put BZ s njenom medicinskom sestrom razgovarao 15. srpnja 2019. godine, kada mu je propisana terapija. Nema informaciju da bi se u tom razgovoru ponašao drugačije nego uobičajeno, na to joj ništa nije ukazala medicinska sestra. U ranijim kontaktima koje je imala sa BZ joj se učinio kao normalna osoba koja rezonira. Njoj osobno nije ništa spominjao vezano za svoju imovinu, jedino je spominjao pok. suprugu i onda bi zaplakao, a nikoga drugoga nije spominjao. Tom prilikom kad bi razgovarali, znao bi joj ostaviti nekoliko pjesama i znao bi reći da ide sa rodbinom u Sloveniju par mjeseci. Ističe da ne može sa sigurnošću reći koliko je puta tijekom 2018. godine s njim razgovarala na telefon, ali misli da jest razgovarala s njime i iz tih kontakata preko telefona nije joj se učinio nesuvisao. Ističe da u prvom dijelu 2019. godine, nije imala priliku razgovarati sa BZ koliko se može sjetiti. Kada je se pita vezano za otpusno pismo OB Dubrovnik vezano za boravak BZ u bolnici tijekom veljače 2018. godine (l.s. 64) ističe da se ne dijagnozu F 06.9 odnosi dio anamneze statusa iz tog otpusnog pisma u kome se navodi "ne uspostavlja se adekvatan kontakt, stalno ponavlja fašistička banda koja me okovala…" Ističe da se njena medicinska sestra u ordinaciji nije njoj obratila i ukazala na nekakvo drugačije ponašanje BZ tijekom 2018. i 2019. godine na temelju njene komunikacije s njim.

7. Svjedok ŠZ u svom iskazu (l.s.151) ističe da zna da se vodi postupak vezano za stan gospodina BZ, ne zna njegovo prezime, ističe da poznaje tuženicu PZ, nije u srodstvu sa strankama, nit je u zavadi sa strankama. Ističe da je prijateljica sa PZ, poznaju se dugi niz godina i posjećuju se. Kada joj se kaže da je tužiteljica UZ ističe da joj to ime ne znači ništa, ne poznaje tu osobu. Ističe da je ona jedne zgode prije dosta godina, to bi mogla biti 2015. ili 2016. godine, otišla sa PZ u stan gosp. BZ jer je ona imala parni čistač koji čisti namještaj, tapisone, a kojega joj je tražila, da joj ga posudi, PZ, ali ona je radije željela sama to odraditi nego da ga posuđuje, jer joj je bio novi, a radilo se o uređaju kojeg je ona koristila u svome stanu. Tada su u stanu zatekli gosp. BZ, a stan se nalazi iznad pekare Rusice u [adresa], uz onu uzbrdicu kod pekare, pa desno. Radi se o zgradi koja ime više katova, čini joj se dva, ali svakako ima više katova i ispred zgrade je parkirala baš na parking gosp. BZ koji joj je rekao da njemu pripada, a inače nema automobil. BZ je tada bio sam, a njegova supruga je umrla ranije jer je pričao o njoj, a po kući su bile suprugine slike. Ističe da je ona iza toga bila misli 5-6 puta, također na traženje PZ, a to je sve bilo te iste godine koje je bila i prvi put, dok joj nije dosadilo i postalo joj naporno, pa se ispričala, a gosparu su rekli da se stroj pokvario. Ističe da kad je odlazila u stan da je po stanu bilo jako puno spisa, knjiga, on je pisao i pjesme, te je inzistirao ako se nešto pomakne da se vrati na isto mjesto, a volio je da se čisti baš na ovaj način, na paru. Kad god je ona bila BZ je uvijek bio sam u stanu, a ona bi došla uvijek skupa sa PZ. Ističe da je obično dolazila kasnije popodne. Njen dojam je da je BZ bio tužan i da je dosta tugovao za pok. suprugom, tako ga je ona doživjela. Nije s njom nikad previše pričao, a kad je došla prvi put rekao joj je s podozrenjem, da je ne bi primio da je došla sama u stan, da nije bila u društvu sa PZ. Kad bi pričao sa PZ, BZ je bio veseo, imala je dojma da mu je PZ broj 1, jako je slušao što je PZ rekla, kad da pije lijekove, što da učini, a tako je inače, jer je ona sestra broj 1 i u njihovoj kući. Na pitanje suca ističe da ona u tim kontaktima sa BZ nije primijetila da bi on imao kontakt s alkoholom, niti da je alkoholičar, a nije joj o tome nikad nitko govorio. Ne sjeća se da je vidjela prazne boce pića, ali vjeruje da bi se toga sjetila da je bilo u nekim količinama. Ističe da nakon toga nije imala nikakvih kontakta s gospodinom BZ. Misli, odnosno zaključuje, da je PZ i nakon toga nastavila odlaziti kod BZ, iako to sama nije vidjela, ali zna da bi nekad znala sresti PZ, te bi ona rekla da ide u BZ, pa je zbog toga to zaključila. Ističe da zna da je PZ imala zdravstvenih problema s bubrezima, leđima, ne zna da li je zbog toga išla u bolnici, zna da je operirala štitnjaču, a ne zna kad je to bilo s obzirom da godine lete.

8. Svjedok JZ u svom iskazu (l.s.152) Ističe da zna između koga se i zašto vodi ova parnica. Ističe da je njoj majka tuženica PZ, a da se parnica vodi radi stana u [adresa]. Ističe da ne poznaje tužiteljicu. Ističe da je ona išla 3- 4 puta u gospodina BZ, očistiti stan, a zamolila ju je njena majka, jer joj je trebala pomoć, trebalo je očistiti prašinu, pa su išle zajedno. Ističe da je ona prvi put bila u Mihovilovom stanu nakon što mu je supruga preminula, negdje pola godine iza toga, ističe da nije poznavala njegovu suprugu, a to je moglo biti 2015. -2016. godine, ne zna točno. Ističe da su ti njeni odlasci bili u rasponu od dvije godine, nekad bi nosila i ručak koji bi spremila njena majka, pa kad mu ne bi mogla odnijeti majka, onda bi ona odnijela. Inače zna da je njena majka nosila BZ ručak, ako nije svaki dan, onda je svaki drugi dan. Ističe da je za vrijeme tih posjeta pričala s BZ, znali su sjedati na balkonu i pričati, pričao je o svojim pjesmama i darovao joj je dvije zbirke svojih pjesama. Ističe da ne zna da li je BZ darovao zbirke pjesama i njenoj majci, ali na njenim knjigama je napisao posvete baš njoj- svjedokinji. Pisalo je nešto kratko u smislu "od srca za T". Također su mu nosili kopirati njegove zbirke pjesama jer je mislio izdati još jednu knjigu. Misli da je BZ preminuo prije Z, misli 2019. godine, a ona je zadnji put s njime razgovarala, misli godinu dana ranije. Misli da ga je tom prilikom srela negdje na putu i kratko su razgovarali. Izgledao je kao stariji čovjek, na pitanje suca ističe da joj nije izgledao nesuvislo, ni zapušteno. Ističe da su kratko izmijenili par rečenica kako ste, dobar dan, u tom smislu, te zgode nije spominjao njenu majku, ali inače vazda pita za njenu majku. Ističe da misli da njena majka u to vrijem kad je zadnji put vidjela BZ i dalje odlazila kod njega, ali ne zna sigurno, jer je njena majka imala problema sa srcem, ali ne zna kad je to bilo, jer tada taj period kad je imala problema sa srcem nije išla kod BZ. Ističe da je njena majka radi problema sa srcem išla u Zagreb radi propuhivanja vena. Bila je u bolnici ne zna točno koliko dugo. Zna da njena majka nije išla u BZ kad je operirala štitnjaču a to je bilo prije problema sa srcem misli da je to bilo nekih godinu dana ranije. Ističe da ona inače ima vlastitu obitelj i ne živi s majkom već 15 godina. S majkom u obitelji živi njen otac i mlađi brat. Ističe da kad su blagdani tijekom godine uglavnom su kod mame svi skupa. Na pitanje suca ističe da je i BZ znao kod njih biti na ručku, srela ga je barem 2-3 puta u tim prilikama, misli za Božić, a i ovako običnim danima, vikendom. Ističe da je u takvim obiteljskim druženjima BZ sudjelovao, pričao je, nije joj izgledao da bi bio čudan, ili nesuvisao. Kad se traži od nje kakav je za nju bio BZ i što je ona zaključila iz njihovih susreta ističe da bi rekla da je bio "čovjek za pjesme i pisanje", ističe da nije nikad ni otvorila ove knjige koje joj je on poklonio i nije pročitala ni jednu njegovu pjesmu. Ne zna čak ni iz priče što se s BZ događalo nakon njihovog zadnjeg susreta. Ističe da zna iz majčine priče da je BZ oporukom stan ostavio njenoj majci. Ističe da ne zna zašto je stan ostavljen njenoj majci, misli da je ostavio stan zato što se majka brinula o njegovoj supruzi, a nekad se više brinula o njima nego o njima u vlastitoj obitelji. Ne zna kako se zove Mihovilova supruga, ali zna da je išla kod BZ radi njegove supruge, misli da joj je davala injekcije, ističe da o poslu ne priča s majkom.

Misli da BZ nije dolazio kod njih na ručkove tijekom 2018. -2019. godine. Naime, 2019. godine je preminuo, a majka je imala probleme sa srcem 2018. godine, ali nije sigurna. Ističe da je ona u dobrim odnosima sa svojom majkom. Ne zna da li se ovo kuhanje svako drugi dan, o čemu je govorila odvijalo 2018. -2019. godine, nekako je više u to vrijeme brinula o sebi i svojoj obitelji, jer se pripremala za stručni ispit. Ističe da nije od nikoga čula da bi kod pok. BZ postojali neki psihički problemi, nije također čula niti da bi on imao problema sa alkoholizmom. Ističe da nije nikad čula za događaj da bi se BZ navodno skinuo gol u kafiću. Nije čula da bi BZ bio na psihijatriji. Ističe da se njena majka brinula o pok. baki s očeve strane, kao i o pok. Đ - očevom bratu. Ističe za babu R da je bila osoba koja nije baš bila psihički stabilna po stare dane i ona je bila odvedena u Dom za starije osobe u Ravno, BiH, kad su otkrili da dundo, očev brat, ima karcinom. Ističe da je baka bila pokretna od sobe do zahoda, ali nije mogla sama spravljati hranu, mama je kuhala, a baka je živjela u kući do. Baka i dundo su živjeli zajedno u kući pored njihove, tako da je mama kuhala i za dunda. Ističe da je baka bila slomila kuk 5-6 godina prije smrti, također se o njoj brinula majka, nakon toga se baka mogla kretati, a dundo je bio nepokretan mjesec dana imao je karcinom u abdomenu koji je metastazirao po cijelom tijelu. Đ je preminuo na Badnjak prije S, misli 2019.-2020. godine, a baka je preminula nešto ranije 4-5 mjeseci. Ističe da je nije baš voljela i da ne zna točno.

Baka i dundo su bili živi kad je majka imala problema sa srcem tada su svi uskakali i brinuli se o njima i stariji brat. Ističe da u tom periodu kad su oni skrbili o baki i dundu nitko nije išao kod gospara BZ.

9. Svjedok DZ u svom iskazu (l.s.154) ističe da gospara N poznaje onako iz viđenja jer u blizini prolazi kraj njegove zgrade, ne zna kako se on zove. Ističe da zna otprilike da se ova parnica vodi između tuženice PZ radi stana, a ne zna tko je s druge strane protiv nje. PZ poznaje još iz rata jer je bila u ratu medicinska sestra, nije u srodstvu ni s kim, niti je u zavadi. Ističe da mu ništa ne znači ime tužiteljice UZ. Ističe da je na poziv PZ odlazio u stan gospara BZ jer mu je u stanu vlažilo sa istočne strane zida, a radi se inače o stanu koji je na vrhu, a iznad je ravna ploča, pa je baš vlažilo u kantunu. A inače dođe i kod PZ doma kad joj treba nešto opiturat i popraviti klimu. Također je još jednom odlazio kod gospara BZ. Ističe da se ta zgrada nalazi u [adresa] iznad pekara Klas i Rusica, uzbrdo, u Ulici Janka Bobetka. Inače ta zgrada u kojoj stanuje BZ ima 4-5 katova. Radi saniranja te vlage morao je doći u 2-3 navrata jer je ovo što je učinio u ovom navratu trebalo osušiti. MZ mu je izgledao normalan čovjek, razgovarao je s njime, da piše pjesme da se bavi poezijom. Na pitanje suca ističe da ga je MZ pitao da li je za piće, ali da je rekao da ne pije, a drugi put ga je pitao da li bi popio kavu, ali on nije popio kavu. Ističe da BZ nije pred njim pio. Ističe da ni na BZ, ni u stanu nije primijetio ništa neobično. Ističe da lijevo od hodnika kad se uđe nalazi kuhinja s trpezarijom, a tamo mu se nalazi mehanička pisača mašina i bilo je dosta papira. Ističe da mu je čak pročitao jednu pjesmu, ali ne sjeća se, nije ga to baš interesiralo. Prvi put kad je došao bila je s njime i PZ cijelo vrijeme ,a drugi put ga je prethodno PZ nazvala na telefon i sam je otišao u stan što mu je blizu u susjedstvu. Oba puta ga je platio gospar MZ, klima je koštala 200,00 kuna, a ovo za vlagu se ne sjeća, jer je tu bilo i materijala, a radilo se 3 dana po malo. Kad se sve zbroji koliko je vremena bio u stanu gosp. MZ moglo bi se reći 8 sati, a za to vrijeme nije dolazio nitko dok je on bio u stanu, niti od susjeda, niti ga je itko drugi posjećivao. Ističe da kad je drugi put dolazio kod njega, MZ je pričao nešto o klimi, hvalio je gospođu PZ da mu pomaže i da nema nje ne bi mogao, te da ne bi ni on kao meštar došao. Ističe to kad je radio, da bi bilo u jutarnjem periodu 8-10 sati. Ne sjeća se da li je MZ nešto spremio za sebe od hrane, sjeća se da njega jest nudio, hoće li nešto spremiti, ali je on odbio jer nema običaj jesti kad radi. MZ je pričao da mu je supruga preminula, ali ga je on odmah prekinuo i rekao da ne voli slušati takve stvari s obzirom da radi na visini, pa onda treba biti koncentriran. Viđao je MZ u šetnji po [adresa], viđao ga je u pizzeriji La luna, koja se nalazi u Hebrangovoj ulici, normalno je hodao. Nije čuo da bi MZ imao nekih psihičkih problema, nije čuo da bi se u nekom ugostiteljskom objektu MZ skinuo gol.

Za vrijeme dok je on sa MZ razgovarao u njegovome stanu, MZ je bio normalan, normalno je razgovarao objasnio mu je kako je došlo do te vlage.

10. Svjedok EZ u svom iskazu (l.s.159) ističe da zna da se parnica vodi radi toga što je pok. BZ svoj stan ostavio PZ i da bi sada rodbina to htjela opovrgnuti. Ističe da nije u srodstvu sa strankama, ističe da je u prijateljskim odnosima sa tuženicom PZ. Ističe da je BZ bio njen pacijent, ali je on od nje uzeo karton i pošao u drugog liječnika, ne zna čak ni u koga je pošao, a ne može se točno sjetiti kada je to bilo. Ističe da nakon što se odjavio od nje da više nije dolazio kod nje, a sada kada bolje primisli čini joj se da je možda čak i dolazio, ali nije tražio liječničku pomoć nego je došao pitati gdje je PZ, a s obzirom da je PZ radila u toj njenoj ordinaciji kao medicinska sestra. To je bilo vrijeme kada je PZ još uvijek bila zaposlena kod nje, ali nešto nije bila dobro sa zdravljem, pa je izostajala, tako da je ona jedno vrijeme bila sama u ordinaciji. Ističe da je ona znala da je BZ preminuo, ali ne može se sjetiti kada je to bilo. Također je BZ u vrijeme kada više nije bio njezin pacijent, znao nazvati na telefon par puta, također je tražio PZ očito jer mu je ona bila draga, a to bi on sam rekao, a s obzirom da mu je ona pomagala kod kuće. Dok se liječio kod nje BZ srce nije bilo u najboljem stanju, znala bi mu se nakupiti voda oko srca i u nogama, a to je posljedica slabog srca, a to je opet posljedica visokog tlaka od kojeg je on patio. Sjeća se da je uzimao lijek protiv visokog tlaka, ali je bio takav da bi uvijek na svoju ruku uzeo manju dozu lijeka od one koja mu je propisana. Zna da je BZ bio sklon piću i nekad bi znao doći u ordinaciju i čuo bi se po alkoholu i znao je govorite da prostite "pizdarije", malo bi zablesio, a to ne bi bilo svaki put kad bi došao. Ističe da misli govoreći po sjećanju da se BZ u vrijeme dok ga je ona liječila nije liječio psihijatrijski. Ističe da je vjerojatno PZ kontakt s BZ ostvarila kroz ordinaciju. Na pitanje suca da li je bio kakav kontakt s njime još dok mu je supruga bila živa, ističe da se ne može sjetiti da je moguće da je bio, sjeća se da je ona kao liječnica odlazila u kuću dok mu je supruga bila živa i dok je bila bolesna. Ističe da se ne sjeća da li je BZ uzimao Praxiten, a kada je se pita ističe da je to lijek za lagano smirenje primjerice navodi "da ga vi sada popijete također biste mogli unatoč tome tu raditi". To je slabiji lijek od Normabela. Ne može se sjetiti zbog čega je uopće BZ otišao iz njene ordinacije ne sjeća se da bi bio nekakav konflikt. Ističe da je saznala da je BZ ostavio PZ stan sada kad ju je PZ pitala da joj bude svjedok u ovoj parnici, prije toga nije znala. Ističe da BZ nije dolazio nikad u nje u ordinaciju i govorio da želi ostaviti stan PZ, misli da PZ u njenoj ordinaciji ne radi nekih 3 godine sigurno. Ističe da su se one korektno razišle jer je PZ imala druge planove. Nakon što je sudac predočio svjedokinji dio iskaza tuženice ( list spisa 72, treći pasus) u kome se između ostaloga navodi da joj je PZ nakon što joj je BZ dao oporuku iz 2018. godine dok je još radila kod nje to rekla, te joj je ona na to rekla H hvala, kao i da mu je doktorica kad bi dolazio kod nje i govorio da želi ostaviti stan PZ rekla da to mora raspraviti sa PZ, svjedokinja ističe da se ona toga ne sjeća budući nije vodila računa o tim stvarima, ali ističe da je ovog ljeta upala u veliki zdravstveni problem sa hipotireozom. Ističe da joj je poznato da je BZ pisao pjesme, čak joj je pokazivao dvije tri zbirke koje je napisao, ali nju baš poezija nije interesirala. Sjeća se čak i da je sam plaćao štampanje tih zbirki. Ističe da se ne sjeća da li je tom kontekstu BZ spominjao PZ. Ističe da zna da je PZ operirala štitnjaču, to je još bilo do je kod nje radila. Ističe da je jako kratko izbivala, oko 15 dana je bila na bolovanju. Zna da je PZ imala zdravstvene probleme i u svojoj obitelji svekrva joj je bila bolesna i mužev brat, koje je njegovala, a to se sve događalo dok je radila kod nje. Misli da je PZ prestala raditi kod nje 2020. godine ali nije sigurna trebala bi taj podatak provjeriti sa svojim knjigovođom. Ističe da u razgovoru s njom BZ nikad nije izgledao nesuvisao, jedino što primjerice nije htio uzimati terapiju za tlak, ali i neki drugi ljudi ne žele uzimati terapiju za tlak, primjerice njezin bivši suprug. Na pitanje ističe da se ne sjeća da bi netko tražio da se BZ oduzme poslovna sposobnost, ali da jest to bi zasigurno bilo zapisano negdje, a i sjetila bi se s obzirom da to nije baš mala stvar, a nije baš ni često. Ističe da je lijek Norvasc, lijek za tlak. Ističe da je ona liječila i Mihovilovu suprugu ZZ, išla je više puta u kućnu posjetu kod nje.

Moguće da u vrijeme dok se pok. supruga Mihovilova ZZ liječila kod nje išla u njihovu obitelj radi pomoći PZ ukoliko im je trebala pomoć iako se ona sada ne može toga sjetiti ali zna da su općenito tako funkcionirali ako bi nekome nešto trebalo. Primjerice i sada iako PZ kod nje ne radi zna da je PZ na bolovanju, pa je jednoj njenoj pacijentici trebala dati injekciju venozno, pa je zamolila PZ da ona to učini jer je u Žankinom susjedstvu iako nije kod nje zaposlena. Na pitanje da li se može sjetiti da li je PZ imala nekakvih srčanih problema svjedokinja ističe da sada kada je to pita da se prisjeća da je imala srčane fibrilacije, a to je bilo dok je još radila kod nje neposredno pred odlazak nekih par mjeseci prije možda 6 mjeseci prije. Sada se sjeća da je te jedne zgode došla ujutro na posao s tim problemom te ju je ona pogledala i uputila na Hitni prijem u bolnicu i tamo su ustanovili tu fibrilaciju i nakon toga zna da je PZ radila zahvat ablaciju, a radi se o prženju jednog živčanog čvora "sinusatrijski čvor" od koga polaze ti srčani impulsi ne sjeća se gdje je to radila, u Zagrebu ali ne zna u kojoj bolnici, i zbog toga je izbivala s posla ali ni tada nije dugo izbivala s obzirom da ona nije ni uobičavala dugo izbivati s posla. Na pitanje ne sjeća se da bi PZ nakon, te operacije išla u neke toplice, a u ovaj momenat pun. tuženice ističe da je ona pogriješila jer je tuženica imala operaciju u Krapinski toplicama.

Nakon što je sudac predočio svjedokinji osobni zdravstveni karton pod br. 1293 i nakon što ga je svjedokinja prelistala, ističe da nema što dodati, te ističe da se i nakon toga što je on bio njezin pacijent karton počeo raditi elektronski, tako da je ovo već sve prastaro.

11. Svjedokinja ČZ (42. godine života) u svom iskazu (l.s.162) ističe da zna između koga se vodi ova parnica i radi čega, ističe da nije u srodstvu sa strankama, te da nije u prijateljskim, niti u neprijateljskim odnosima sa strankama. Ističe da je ona susjeda pok. BZ, naime živi u susjednoj obiteljskoj kući, a to je udaljeno svega 10-ak metara od zgrade u kojoj je stan imao BZ. Ističe da ona u toj kući živi od 2006. godine neprekidno do danas. Ističe da zna da je BZ supruga, gospođa ZZ preminula 2010. godine, do tada su se znali onako iz viđenja, a nakon toga je on postepeno počeo dolaziti kod njih u kuću, ona bi ga ljubazno primila, a uglavnom bi dolazio popodne oko 18:00 sati, uglavnom dolazio je na piće, očito je razlog njegovog dolaska bilo društvo, jer je bio usamljen, ali i piće, ističe da se radi o njenoj procjeni. Prosječno bi se zadržao oko sat, nekad i tri sata. Uvijek je pio Jeger, obično bi popio jedno do tri pića, a radi se o malim kupicama za žestoko piće. BZ je bio pjesnik i u tim posjetama puno je pričao o svojim pjesmama, čak im je i poklonio jednu zbirku pjesama sa posvetom. Ističe da je po njenom mišljenju on pokazivao znakove definitivno čovjeka koji ima problema sa alkoholom primjerice, već od motiva njegovog dolaska, on bi se tu uvijek opio, omamio. On bi nekad došao trijezan, a nekad bi došao i pripit, kako kada, a poznato je da bi pio sam kod kuće, a znao bi sam to reći i to nije skrivao, te bi se šalio na taj račun. Izravno se BZ nije žalio da ne može sam živjeti, ali zna da se išao hraniti po restoranima, njegova higijena je bila upitna, a to se vidjelo po odjeći, koja je bila prljava znao bi zaudarati. Čak mu je ona sugerirala s obzirom na situaciju da proda stan da će mu oni pomoći i da se onda smjesti u dom. On je od toga odustao iako to nije izričito rekao ali ona je to zaključila iz razloga da je previše volio alkohol. Niti je on govorio da bi trebao na liječenje niti su o tome pričali. Misli da ima 6 stanova u Mihovilovoj zgradi. Ističe da je on bio u dobre s gospođom VZ, susjedom koja živi dva kata ispod Mihovilovog stana, a sa drugim stanarima je bio u konfliktu, često bi bio u afektima, pa bi pod utjecajem alkohola znao ljudima spočitati neke stvari onda bi se ljudi odmakli od njega. Ističe da jedine dvije osobe koje su pomagale BZ, a što je njoj poznato su bile ta susjeda KZ, za koju zna da bi mu nekad kao i oni sami, došla promijeniti žarulju u stanu, onako ljudski skuhati juhu, plaćala mu je račune, a nekad bi pošla i u spenzu i jedan rođak A, koji se također zove RZ, koji je također češće dolazio. Ističe da je ona osobno viđala te ljude, a i BZ bi joj to rekao, upravo ovo što je sada ispričala. Također zna da je dolazila gospođa koja je u sudnici, a pri tome pokazuje na tužiteljicu UZ, navodi da je dolazila iz Slovenije, a ona ih je osobno i viđala, a i BZ bi joj to znao ispričati, primjerice da će otići na duži period u Sloveniju, a spominjao ih je kao nasljednice stana, a spominjao je da je to bila želja njegove pok. supruge ZZ. BZ u priči nikad nije spominjao da bi sačinio bilo kakvu oporuku, a niti je njima išta u tom smislu predlagao da bi se eventualno oni o njemu brinuli, a niti bi ona na to pristala. Zna da je BZ imao brata i spominjao bi ga u priči, a taj brat živi u [adresa] i ima sina, ali nisu bili baš bliski, a to je sam BZ rekao, a nije rekao zašto. Na pitanje suca, da li ikad BZ vidjela u nekim "lošim stanjima", ističe da joj je poznato da bi se BZ nakon objeda u konobi Tabak znao vraćati teturajući u pijanom stanju, znao je više puta padati, znao ga je i gazda tog Tabaka nekad dovesti automobilom do stana. Ističe da je nju jednom, jedne zgode verbalno napao na ulici jer joj je zamjerio što mu za Božić nisu donijeli kolače, a akonto toga što je on njima i još nekim susjedima dopustio da parkiraju na njegovom parkingu, budući on nema svoj vlastiti automobil, a u toj situaciji, on je očito bio pripit, s obzirom da je bazdio na alkohol, te je po ponašanju bilo očito da je bio pod utjecajem alkohola i da je bio rastrojen, a to su tipične situacije u kakve je ulazio i sa drugima, te su se oni odmicali, ona nije jer joj je bilo žao. Ta situacija je bila sigurno neke 2 godine prije njegove smrti jer je on umro 2019. godine. Znala je u više navrata dolaziti hitna pomoć, znao bi pasti usred dana u ulazu, to bi se događalo popodne nakon što bi se on vraćao s objeda. Ističe da je dolazila u Mihovilov stan jednom ili dva puta, kad mu je nešto trebalo. Stan bi bio neuredan u smislu neočišćen, dakle više neočišćen, nego neuredan, a dva mjeseca prije njegove smrti ističe da su one i susjeda KZ koju ona zove "Kole" dolazile kod njega svaki dan s obzirom da je bio nepokretan. One bi ga nahranile i presvukle s obzirom da je čak nekad u krevetu mokrio. Ta zadnja dva mjeseca nije se mogao ustati iz kreveta one su mu tada čak stavljale i pelenu ističe da tada nitko nije dolazio jer je ključ imala samo " KZ". Tada su njih dvije počele zvati i obiteljskog liječnika preko Doma zdravlja, te su zvale centar za socijalnu skrb, te su i dolazile dvije cure, te su ga na kraju i uspjele smjestiti u dom na Batali, ali nije sigurna je li baš taj dom. A u njegovom transportu pomogao je njegov rođak imenjak BZ. Ističe da je vezano za skrb prema BZ više bila angažirana KZ, nego ona osobno. Ističe da ga ona nije posjećivala u domu. Zna da se taj smještaj u domu financirao od njegove mirovine koja je bila 5.000,00 kuna, a imao je i nekakvu ušteđevinu, pa se to kombiniralo. Koliko je njoj poznato Š su dolazili u posjetu 1-2 godišnje, te bi se zadržali par dana a kako je BZ govorio dolazili su s ciljem da ga odvedu u Sloveniju da brinu o njemu. Misli da je to bilo zadnji put u ljeto 2018. ili 2019. godine. BZ bi pričao kasnije da je njemu bilo tamo lijepo, ali uvijek bi se zadržao kraće nego što bi rekao da će ostati. Ona pretpostavlja da je to bilo iz razloga što mu tamo nisu dali da pije, ali to je samo pretpostavka s obzirom da je BZ imao ozbiljnih problema s alkoholom. Od kada ona njega poznaje, praktički od 2010. godine, on ima problem s alkoholom. To je prouzročilo i pojavu demencije kod BZ, tako bi se u razgovoru vraćao u prošlost u djetinjstvo spominjao bi svoga brata, svoju majku, a da je bio dementan zaključuje što je stalno spominjao prošlost, nije bio u sadašnjem trenutku. BZ joj je znao pričati da bi on u šetnji po gradu znao susretati strankinje s kojima se znao ljubiti i o tome bi pričao, što bi njoj izgledalo iracionalno, a to joj je pričao negdje 2016.-2017. godine. BZ je bio jako emotivan, pričao je o svome bratu koji se ubio, pričao je o svojoj majci o kojoj nije lijepo pričao, spominjao ju je kao jednu hladnu ženu, koja ga nikad ne bi znala zagrliti i koja se ne bi majčinski odnosila prema njemu, što ga je očito boljelo i ona je stekla dojam da je istina to što on priča, to joj je sve tada pričao. Ističe da je jedne zgode 2016. godine pričao da je upoznao jednu ženu koja ima sina i koja mu ne nudila da dođe živjeti s njime u zamjenu za stan, ili samo za stanovanje, ne zna njeno ime, niti ju je ikada vidjela, ali mu je ona te zgode s obzirom da joj je to izgledalo realno sugerirala da to prihvati, ali da potpiše neki ugovor, međutim, nakon par dana rekao je da je od toga odustao. Stalno se plašio da će mu netko uzeti stan ili da će ga iskoristiti, pa je čak to zamjerao i ovome rođaku BZ koji ga je čak posjećivao u domu, a i prije svo vrijeme i koji ga očito nije želio iskoristiti a i on se uvijek toga plašio. Nikad joj takvo nešto nije rekao za obitelj iz Slovenije, dapače o njima je uvijek lijepo pričao, iako je na sve ostale imao kritiku. Ističe da ona ne poznaje tuženicu PZ, niti ju je BZ ikada spominjao. Ona zaključuje kao laik da BZ nije bio psihički stabilna osoba iz razloga ne brige o sebi, znao bi nekada cijeli dan ne jesti, nije plaćao račune u razgovoru ne bi nikad razgovarao o dnevnoj problematici nego o nekakvim njegovim emotivnim stanjima u sadašnjosti i prošlosti, a kako oni nisu bili tako bliski, smatrala je da nije primjereno da joj on o tome govori, te ističe da ti razgovori nikada po njoj nisu bili previše suvisli. I sama činjenica da nije htio zbrinuti sam sebe ukazuje na to da je sam sebi štetio. BZ nikad nije u razgovoru istakao da bi on bio alkoholičar i da bi taj problem trebao riješiti i da bi trebao manje piti, ali nije krio da voli popiti. Zna dok mu je žena bila bolesna da se on o njoj brinuo, a ne zna da li je netko drugi dolazio.

Ističe da se stanje Mihovilovo pogoršavalo od početka njihovog poznanstva, pa nadalje, taj alkoholizam je bio izraženiji kako je vrijeme prolazilo. Primjerice njemu je u jednoj fazi bilo dovoljno da nešto popije i da ništa ne pojede cijeli dan, to mu je bilo važnije i to je i sam kazao pred kraj zadnje 2-3 godine. Zadnja dva mjeseca kad je bio nepokretan u krevetu, on bi njih molio da mu daju da nešto popije, te bi mu one ulile malu kupicu, ali ne uvijek. Zadnja dva mjeseca on njih uopće nije prepoznavao, nit je znao tko mu dolazi. Kolu bi možda povremeno prepoznao. BZ bi često pričao da je jako bio zaljubljen u svoju suprugu ZZ i često je pričao o svojim emocijama, o svojim pjesmama, o nekim nepoznatim ženama koje je susretao i njoj je taj razgovor takve prirode bio jako neugodan s obzirom da je ona u to vrijeme imala oko 35 godina, iz čega ona zaključuje da on nije bio psihički stabilan. Ističe da BZ njoj nije nikad osobno posvetio pjesmu. Ističe da je njenoj kćerki poklonio jedan zlatni lančić koji je pripadao njegovoj supruzi ZZ, na početku 2014.-2015. godine, što je također bilo neobično jer u to vrijeme nisu bili tako bliski, a pogotovo što se radi o jednoj afektivnoj stvari, lančiću njegove pok. supruge. Ističe da svoga oca nije nikad spominjao. Za blagdane primjerice Božić i Uskrs uvijek bi bio kod sebe doma. Nekad bi znao navratiti. Ona je saznala za ovaj spor odmah nakon njegove smrti jer joj je KZ rekla da se pojavila neka žena koja je navodno dobila stan što je njima bilo jako čudno. Ona ne zna po kojem je to osnovi bilo, ali je zaključila da je ona to naslijedila, a da li se radilo o oporuci, ugovoru to ne zna, a ne zna od kuda KZ to zna.

Punomoćnik tuženice je prigovorio iskazu svjedoka u dijelu u kojem je ovaj iskaz suprotan do sada provedenim dokazima, te se radi o iskazu koji je dan subjektivno u namjeri pojačanja parnične pozicije ovdje tužiteljice, radi se o iskazu koji nije životno logičan jer ova svjedokinja spominje posjete pok. ostavitelja koje su u njenom domu trajale i do tri sata osobe koja je bila neuredna, koja je smrdila koja je bila alkoholizirana i koja je često bila nesuvisla, dakle, primati i ugošćavati takvu osobu je jednostavno životno nelogično, isto tako je neprihvatljivo da bi ova svjedokinja prvi put čula za osobu tuženice, tek nakon smrti ostavitelja, kad s druge strane čak i sama tužiteljica u svome iskazu spominje koliko je tuženica pomagala ostavitelju i da smatra da je bio zaljubljen u tuženicu, tako da je nemoguće prihvatiti da ova svjedokinja nikad za osobu PZ prethodno nije čula. Također svjedokinja nije stručna procjenjivati zdravstveno stanje ostavitelja, te tvrditi da je bio dementan ili psihički nestabilan.

Svjedokinja ističe da postoje uvijek ljudi koji ne traže nikakav interes i koji su spremni i takvog čovjeka ugostiti upravo iz razloga jer im ga je žao, što je ona činila usprkos tome što je imala dvoje male djece i što bi on dosta vremena provodio u stanu, ne često, ali bi znao kad bi došao ostati duže, kada bi čak nekad i objedovao, te bi mu čak i spremila hranu da je odnese, a to je činila upravo zato što nije imao nikoga da se o njemu brine, te se smatra jako uvrijeđena ovakvom primjedbom unatoč tome što uvažava situaciju da odvjetnica zastupa svoju stranku. Ona mora reći da iako je govorio o emocijama, BZ nikada nije spomenuo osobu po imenu PZ niti ju je ona vidjela. Također ističe da ona nije u nikakvom odnosu sa tužiteljicom, iako ju je viđala nikad se nisu prije upoznale do trenutka kad ju je putem telefona zamolila da bude svjedok u ovom postupku i čak joj te zgode nije ni pričala o tome što treba svjedočiti, već samo što je predmet ovog spora. Ističe da njeno svjedočenje jest subjektivno, ali je istinito.

12. Svjedokinja KZ (58 godina života) u svom iskazu (l.s.165) ističe da zna između koga se vodi ova parnica i radi čega, nije ni s kim u srodstvu, niti je u zavadi, a niti u prijateljskim odnosima sa strankama. Poznaje tužiteljicu UZ iz viđenja i iz par kontakata, više iz telefonskih, nego uživo. Ističe da je ona susjeda BZ, žive u istoj zgradi u istom ulazu, s tim da je nje stan u prizemlju, a njegov je na drugom katu, dakle dva kata iznad njenog, jedan je kat između njih. Ističe da i jedni i drugi žive cijeli život u toj zgradi ,od kad je ona napravljena od 1966. godine. Ističe da su uvijek bili u dobrim susjedskim odnosima, oduvijek bi dolazio i dok mu je supruga ZZ bila živa, dole na čašicu pića i razgovora. Nekad bi bio sat, dva, nekad bi došao i tri puta na dan, ovisilo bi o tome koliko bi pića popio, ako bi popio jednu čašicu, pa bi mu se uzela boca onda bi otišao. Ističe da bi zbog toga njena majka znala otvoreno u oči BZ prigovarati zbog toga što toliko pije, a on bi se onda znao i naljutiti. Tako je bilo do kraja Mihovilovog života, dok je mogao silaziti sam niza skale, a zadnjih godinu dana nije silazio, možda čak i više, jer je imao problema s nogama i padao je. U zgradi je ukupno 8 stanova, a sa drugim se stanarima nije družio na njezinom katu ih ima 8, ali su stanari dosta samozatajni. BZ nije bio ni sa kim u zavadi pozdravljali su se, ali se nisu posjećivali. BZ bi znao svratiti i u njih, ali kada ne bi dobio po što je došao, brzo bi otišao i znao bi se nekad požaliti da mu nisu htjeli ništa dati, pri tome misli na piće. Ističe da je BZ pošao u mirovinu radi psihičkih problema, sa 50 godina života, najprije je bio šef računovodstva u vinariji na Grudi u Konavlima, a poslije je radio u GP Dubrovnik s tim da je ta tvrtka mijenjala ime Dubac, Graditelj, na kraju je bila GP Dubrovnik i tamo je isto radio kao šef računovodstva, to je on sam pričao da je iz tih razloga otišao u mirovinu zbog nekih trauma koje je imao u djetinjstvu. Njega je jako potresla bratova smrt, koji je izvršio samoubojstvo zvao se M i živio je u Zagrebu to se dogodilo u Mihovilovoj mladosti i bili su vezano i jako ga je pogodilo. Inače BZ se i otac ubio, ali to ga nije tako pogodilo, a otac mu se ubio u starosti, nakon smrti svoga sina koji se prethodno ubio, živio je u naselju " K" u [adresa], u stanu se objesio, to zna baš iz Mihovilove priče, u to vrijeme BZ je već bio u mirovini. BZ je bio prevrtljivog mišljenja, primjerice imali su automobil koji je BZ nakon ženine smrti htio prodati misli da je to bio stari Renault i onda mu je ovaj rođak BZ također Ž pozvan kao svjedok, a s kojim su oni dobri, našao kupca, te mu i odnio novac nakon čega je BZ rekao da on neće prodati automobil i da mu ga vrati koji je ovaj već bio odvezao jer se predomislio, a nije rekao uopće zašto, to je bilo nedugo nakon Eline smrti, a s tim da BZ nije ni imao položen vozački ispit, već je vozila ZZ. Slično se dogodilo i s barkom samo što je u toj situaciji barku prodao tome rođaku HZ, koji mu je dao novce, pa je tražio da mu vrati barku, radi se o maloj barci koju je BZ koristio, pošao bi na ribanje dok je mogao i to je bilo negdje u to vrijeme kad i ova prva situacija. Ne može se drugih situacija sjetiti, vjerojatno ih je bilo. Zna i da je nešto bilo oko rasporeda parkinga između susjeda, pa se nešto nije mogao dogovoriti sa jednim drugim susjedom koji nije imao djece, ni automobila, ali i jednome i drugome je bilo bitno koji parking će dobiti, pa su se oko toga sporili čas će jedan, čas će drugi. BZ su pjesme bile najbitnije osim njegove supruge, a isto tako je s barkom išao oko Lokruma i gledao i druge žene, a stalno je pričao o istome, ponavljao je uvijek iste pjesme, čitao ih. Sa pjesnikom AZ se posvađao, a ŽZ je bio predsjednik u matici Hrvatskoj, a posvađali su se jer mu nije htio izdati pjesme, točnije Matica Hrvatska mu je čak i bila izdala jednu zbirku pjesama, ali onda kad je on otišao u knjižaru Matice Hrvatske na Stradunu, nije ih vidio izložene, pa je mislio da mu ih je to ŽZ sklonio da se ne kupuju njegove, nego Lukove, a AZ je inače smatrao daleko lošijim pjesnikom nego sebe. Čak je BZ sumnjao da je LZ prepisao pjesme od Mihovilovog brata koji se ubio i upravo zato je sumnjao da se M sam ubio nego da su ga ubili, sistem, režim, a to je bilo još u socijalizmu s obzirom da se Mihovilov brat ubio u onoj državi, imao je 29 godina. Također je BZ smatrao da ni ŽZ nije trebao biti akademik. Ističe da je u zadnjih 5-6 godina BZ bio jako paranoičan, stalno je mijenjao brave na svome stanu, odnosno ona ih je išla kupiti, a mijenjali su ih ona i rođak RZ, a navodno jer je on davao ključeve nekome, pa se žalio da mu ulaze u stan i kad bi izašao da mu uvijek nešto fali. Jednom je bio angažirao jedan servis za čišćenje koje su pokupile svu robu i zavjese kako bi ih oprale, a onda kad su se vratile on je zvao da vidi jesu li to te iste zavjese, pa kad mu je ona rekla da su iste, samo su sad čiste i dalje nije vjerovao, već je mislio da su one donijele neke druge zavjese. On je mnogim ljudima, kako nije koristio parking, rekao da se mogu parkirati na njegovom parkingu, onda bi mu bilo krivo kad ga ti ljudi ne bi došli pripaziti, čak su neki i dolazili, ali to nije bilo u mjeri u kojoj bi on očekivao. Dok je BZ mogao izlaziti on je onda išao u konobu "Tabak" na objed, a kad je prestao izlaziti jer nije mogao a to je bilo sigurno zadnjih godinu dana, a možda i dvije, tri godine, da on nije svakodnevno izlazio, pa su mu iz "Tabaka" donosili hranu na kućni prag, ili iz pizzerije "La luna". Kad ne bi izlazio nigdje onda su ona i ČZ donijele da nešto pojede, također i rođak RZ, a i njegova mama dok je bila živa, koja je dolazila dosta i dok je pok. ZZ bila živa. BZ nekad ne bi ni podigao mirovinu, jer ne bi mogao izaći, te su ga, ili ona, ili rođak RZ, vodili s autom da je podigne, a to je bilo i dvije godine prije njegove smrti. Dok je ZZ bila živa zna iz Mihovilove priče da je dolazila patronažna sestra PZ i zna da je BZ imao njezin telefonski broj. Nakon Eline smrti BZ bi govorio da ju je zvao na telefon, a da mu se ona ne bi javljala, ali nikad nije htio reći zašto ju je zvao i dosta stvari on nije htio reći. Zna sigurno da je zadnjih godinu dana dosta puta pokušao zvati i nije je dobio, te bi čak i njoj znao reći da je zove, te bi i ona zvala sa njegovog mobitela, te se ne bi javila. Nije s njom nikad razgovarala, niti ju je znala.Također, kako je kupovala BZ bonove za mobitel, bi vidjela po ispisima da ju je on sam dosta puta zvao. Da li je BZ u međuvremenu PZ dobio na telefon, ne zna reći. Ističe da je ona njega pitala zašto zove PZ, a on to ne bi rekao da si ga na lomaču stavio i mnoge stvari tako. Ističe da je BZ njenu majku koja je njemu bila generacija uvijek zvao gospođa SZ i uvijek su bili na vi, a nju je uvijek zvao mala i za sve je bila neka vrsta potrčka. Zna da je u stan zadnje dvije godine dolazilo OZ sa svojim sinom, inače vlasnik konobe Tabak, te je bila ponuda da OZ otkupi taj stan. a da on – BZ tu živi do kraja života, ali je BZ od toga odustao, nije to želio i uvijek je spominjao obitelj iz Slovenije i govorio je da je to njihovo, stoga se ona začudila kad se pojavila druga osoba sa oporukom, a to je gđa. PZ, a to je saznala od tužiteljice UZ koja joj je poslala SMS poruku i pitala ju da li poznaje PZ i da li je znala za oporuku. BZ je uvijek spominjao gospodina L, oca tužiteljice, da će njemu taj stan pripasti jer je mislio da će prije BZ umrijeti nego O, a dogodilo se obrnuto. Ne može reći da li je ikad BZ spominjao da je BZ sačinio oporuku, ili da je spominjao riječ oporuka. BZ je bio jako zaljubljive prirode, on je u svakoj ženi vidio svoju "muzu pjesničku", znao je pričati kako bi sreo neku ženu koju prije ne bi poznavao, da ga je ona izljubila, kako je bila vrlo ugodna, pričala s njime satima, da bi sjele kod njega dok bi sjedao u restoranu, tako da one nisu znale da u to vjeruju ili ne. Iako je svoju ženu jako volio, ipak je obilazio Lokrum i gledao druge žene. On je i pričao o tome i sam je bio nudist. Zadnju godinu života stanje je bilo užasno, inače on je uvijek bio neuredan, ali u zadnje je svo smeće bacao po stanu nije imao robe za obući, a nije ništa dao dirnuti, jer, kako navoidi, "kako su u vas spisi, tako su u njega bile pjesme po stanu i još su uvijek". Zadnju godinu dana u stanu su ga posjećivali ona, RZ i ČZ. Zadnja dva mjeseca je bio potpuno nepokretan, trebalo ga je presvlačiti, kupati. Zadnja dva mjeseca, što je bio doma, ČZ bi samo s vremena na vrijeme prepoznao, a HZ i nju jest, a tu i tamo njenu majku. Ističe da su ga u tom periodu zadnja dva mjeseca u kolovozu i rujnu oni hranili, dolazio je i centar za socijalnu skrb, a onda su ga u dogovoru sa tužiteljicom UZ, koja tada nije mogla doći iz Slovenije a oni se nisu više mogli intenzivno brinuti o njemu, smjestili u "Nonin dom" na Batali. On je tamo i umro, a to je sve plaćano njegovim novcem. Ne misli da bi BZ bila oduzeta poslovna sposobnost, niti da bi bio pokrenut postupak. Također je, od kad je BZ supruga umrla, u više navrata bio hospitaliziran, te se jednom prilikom dok je bio u Tabaka, za vrijeme objeda bio skroz skinuo gol, nakon čega je bio odveden u bolnicu i tada su ga ona i suprug išli posjetiti u bolnicu, ali ih nije prepoznao. Ističe da je njoj osobno BZ par godina nakon Eline smrti bio došao i rekao da želi ozbiljno razgovarati. Ona je naslutila o čemu se radi, te ga je preduhitrila i rekla mu odmah da se ne bi za njega brinula, ni za milijun eura, tako da to uopće nije bilo izgovoreno, a na to je on pitao zašto, a onda mu je ona rekla zato što ste težak čovjek. Na to se on nije naljutio, a ona je već tada znala za ove situacije sa barkom, automobilom i sl. i dalje je nakon toga dolazio na piće, ništa se nije promijenilo. BZ je posjećivao i susjedu ČZ, ne zna da li je takvo nešto nudio i ČZ, ali zna da jest rođaku RZ, a to je baš osobno BZ govorio njoj u smislu da je i HZ nudio to da se o njemu brine, a da mu ostane stan, ali ni RZ to nije htio prihvatiti. Ne zna da li je takvo što nudio rodbini u Sloveniji, ali zna da je uvijek govorio da je Elina želja da taj stan ostane rodbini u Sloveniji, a da je to i njegova želja i navodi da je BZ imao brata u Zagrebu koji je još uvijek živ, ali je izričito rekao da njemu to ne želi ostaviti. Nisu bili u dobrim odnosima jer kako je govorio, nikad mu nije došao vidjeti ženu kad je bila bolesna, međutim, ni prije se nisu družili, niti posjećivali. BZ je znao pasti u zgradi, u Ul. od Radeljevića kada ga je i hitna pokupila, a uvijek je govorio da je to od tlaka, a da nije to od pića. Od kad ona zna za sebe BZ pije. Jednom se za Elina života napio i sve polomio u kući, te je znao biti dosta agresivan kad bi se dobro napio i verbalno i fizički, a sila bi uglavnom bila usmjerena prema namještaju. ZZ se ne bi žalila da bi bio agresivan prema njoj. ZZ bi znala u prolazu njima reći samo "nemojte mu dat". Zna da se Mihovilov brat M psihijatrijski liječio i da je bio zatvoren u psihijatrijskoj ustanovi i da su mu davali elektrošokove i da se u toj ustanovi navodno i ubio. Sve zna iz Mihovilove priče, ističe da su oni i "googlali" tog brata, ali nema podataka o njemu, sve što zna, zna iz Mihovilove priče. Da li se još netko iz njegove obitelji psihijatrijski liječio ne zna, drugi brat koji je živ u [adresa] ima svoju obitelj i djecu. Ne zna čim se bavio.

Kad je BZ trebalo odvesti u doktora, navodi da bi ga ona odvela čak i u vrijeme kad je ZZ bila bolesna i nije mogla voziti, odvela bi ih oboje. Ističe da se o svojoj terapiji BZ sam brinuo, Normabel bi pio ko vodu, zna da je uzimao lijekove za tlak jer je imao visok tlak. Imao je digitalni tlakomjer i kad bi mu tlak bio preko 180 onda bi dolazio kod nje doma da mu ona izmjeri tlak sa živinim tlakomjerom u koji je više vjerovao, te joj je rekao da zadnjih godinu dana ne uzima uopće terapiju, niti mu je uzimao tko lijekove u apoteci, nije izlazio, a od njih nije tražio da uzimaju lijekove i tada mu se u to vrijeme normalizirao tlak. Nekad bi je zvao da mu pođe donijeti piće, pa bi mu ona donijela. Ističe da ona osobno nije nikad radila u medicinskoj struci, iako je završila srednju medicinsku. Ističe da ona ne zna kako izgleda PZ, misli da je nije nikad srela. Ističe da ona ima ključ od Mihovilovog stana zadnja dva mjeseca kako su se o njemu i intenzivno brinuli, a ima ga i danas, s obzirom kad se začepi odvod na Mihovilovom balkonu počne curiti voda u stanu ispod. Nakon Mihovilove smrti tražila je otpusno pismo iz bolnice u stanu jer je to pismo trebalo Mihovilovom odvjetniku, te su u jednom fasciklu našli papir koji je pisan njegovom rukom koji je na pola napisan i rasparan, ali postoji ime PZ s tim da je to rasparano u više dijelova i ne može se vidjeti sadržaj, međutim, nigdje nije pisalo da bi to bila oporuka samo se spominje njeno ime. Inače po stanu je bilo i drugih rasparanih papira. Ističe da je sadržaj oporuke pročitala preko Vibera koju joj je poslala UZ, a radilo se o izvorno snimljenoj oporuci koja je poslana putem videa.

Ponavlja da joj je BZ osobno kazao da ne uzima terapiju zadnjih godinu dana, mogao mu je netko donositi lijekove, a očito nije jer joj je BZ tako rekao, a zadnja dva mjeseca sigurno mu nitko nije donosio lijekove. Ističe da je ona do Mihovilove smrti bila radno aktivna. U mirovinu je pošla tek ove godine i to 1. rujna, a radila je kod kuće tako da je mogla biti stalno po potrebi u stanu kod BZ. Misli da su zadnji put u Dubrovniku u posjeti " Š" bili 2018. godine i to nakon što je BZ bio hospitaliziran, pa su ga oni odveli iz bolnice. Zadnja dva mjeseca su svakodnevno donosili hranu BZ, više ona, nego ČZ, ČZ bi donijela kad bi je zamolila kad ona ne bi mogla, ali zadnja dva mjeseca je bilo neophodno njemu donijeti hranu, te su mu je donosili. S obzirom da je ona vidjela Mihovilovu oporuku u kojoj je stan ostavio PZ, ističe da ona prosuđuje da je to njegov rukopis kojim je ona sačinjena.

13. Svjedok RZ u svom iskazu (l.s.169) navodi da zna između koga i radi čega se vodi ova parnica, ne poznaje stranke, nije s njima u srodstvu. Za tužiteljicu UZ zna tko je ona, ali nisu se nikad upoznali. Ističe da je s BZ u srodstvu, on je prvi rođak njegovog oca, naime, njegov djed i Mihovilov otac su dva brata. Za BZ ističe da je bio narcisoidna pijančina, a ističe da je s BZ bio u odličnim odnosima. Ističe da su on i susjeda KZ jedini koji su mu, što on zna, donosili što bi mu trebalo. Ističe da bi mu on donosio uglavnom alkohol. Zvao bi ga da je gladan i da mu treba donijeti spenzu, a onda bi mu dao spisak, a na spisku se nalazilo 5 boca vina, 3 boce travarice Šibenik, ni jedne druge i boca NZ. Jedne zgode mu je samo rekao da mu kupi teleću ružu i on je to otišao i kupio, mesar je to sve istranširao, on je to sve složio u vrećice za jednodnevni objed i spremio je to u duboko smrzavanje i nakon par mjeseci BZ je rekao da to bacio, da se to pokvarilo jer to on nije ni jeo, na što mu je on rekao da se ne može pokvariti u dubinskom, a kada je otvorio dubinski, to je sve bilo unutra, ništa nije pojedeno i to je bačeno. Ističe da bi mu ta zaliha pića trajala desetak dana. Dok mu je supruga bila živa, ona mu je branila i nije toliko pio, ali je isto pio samo ne u toj količini. Ističe da je BZ samo sebi bio bitan, drugi ga ljudi nisu interesirali, primjerice njega bi zvao I, kako se zvao njegov otac, ali kad bi mu nešto trebalo onda bi ga nazvao pravim imenom RZ, pa bi po tome znao zašto ga zove, također, puno puta je bio u njega doma i nikad nije zapamtio imena njegove djece i supruge. On je oduvijek bio takav, ističe da BZ nije imao problem sa zaboravljanjem. Ističe da je BZ bio lucidan i da je znao što radi, ali da ga nije bilo briga. Ističe da je bio zao npr. svoj slobodan parking bi dao trojici ljudi, onda bi između njih nastala svađa, a onda bi se žalio da mu nitko od njih nije ništa donio, niti ga pripazio. Ni sa kim u zgradi nije bio dobar, samo sa VZ i to samo zahvaljujući njoj jer da je ona drugačija osoba ne bi ni s njom bio dobar. Ističe da je Mihovilova supruga ZZ još za života željela, s obzirom da oni nisu imali djece, da taj stan BZ ostavi njegovoj obitelji s obzirom da je u to vrijeme bila živa njegova majka, a u obitelji su bili tada on, njegov brat i svjedokova supruga i dijete, međutim , BZ je to odbijao učiniti i onda je nakon toga napravio cijeli ovaj "kazin" (kupleraj) . Ističe da je BZ i njemu nudio deset dana prije nego što je umro, a i prije nekoliko puta, da idu i da taj stan prepišu na njega, a tada je već bio u staračkom domu, ali je on to odbio upravo znajući to kako se on i ranije ponašao. Ističe da je i Mihovilov brat iz Zagreba bio pikirao ovaj stan Mihovilov, te iz tog razloga BZ pričao kontra njega, zbog čega je njemu bilo jako teško pomoći BZ, iako se trudio i dan danas kada je mrtav ga "zajebava" jer je cijelo jutro čekao ovdje da svjedoči. Osim što je BZ bio alkoholičar ističe da nije imao nekih vidljivih psihičkih problema s tim da on nije stručna osoba za to, ali je bio klasični alkoholičar. Ističe da je brat A počinio samoubojstvo, a također i Mihovilov otac i to u poznim godinama. Ističe da je Mihovilov brat bio priznati pjesnik, dok je BZ samo pisao pjesme, ne zna da li je M imao psihičkih problema, o tome se ne priča u familiji, te bi mogao samo nagađati. Također, na izričito pitanje ne zna da li se on ubio u psihijatrijskoj ustanovi. Ističe da osobno ne poznaje PZ, ali ističe da je čuo za PZ i doktoricu EZ, da su one već imale sličnih afera, ne zna točno konkretno, ali čuo je da imaju taj "operandus". Dok je pok. supruga Mihovilova ZZ bila bolesna ističe da je njegova majka skuhala, očistila kuću, posjećivala ju je, dok je PZ bila plaćena kao medicinska sestra da tu dolazi kao patronažna sestra, te su se tu tako i upoznali, a misli da je ona bila patronažna sestra, nema o tome pouzdane informacije s tim da je uobičajeno kad izađeš iz bolnice da dolazi patronažna sestra. ZZ je imala operaciju raka na grlu i vjerojatno joj je trebao promijeniti zavoje ne zna točno. ZZ je u to vrijeme bila starija žena, od 80 godina, te vjerojatno se ne bi mogla ići sama previti u bolnicu, ili u dom zdravlja, ne zna kako je često PZ dolazila ZZ. Ističe da je on BZ intenzivnije posjećivao zadnjih 5 godina. Kada je BZ pao, više nije mogao sam, počele su ga izdavati noge i onda bi ga posjećivao dva put mjesečno. Stan bi uvijek zatekao u zapuštenom izdanju isto tako i BZ nije nikada vidio da je bila PZ, niti bi BZ spominjao da bi ona dolazila, samo je jedne zgode tražio gdje mu je 16.000,00 USD, da mu je to bilo u frižideru i da mu je PZ tražila da joj da te novce, ali on nije ulazio u razgovor zašto. Inače prethodno mu je BZ rekao da počisti kuću i on je to počistio i da mu počisti frižider, te ga je nakon toga zvao na telefon i pitao "biće si ti bacio onih 16.000,00 USD iz frižidera koje sam htio dati PZ". BZ je inače imao novaca jer je prodao stan u [adresa] od pok. Majke, prodao je automobil, prodao je barku. ZZ je cijeli život štedjela da bi BZ imao u starosti. Na pitanje da li je BZ bio prevrtljiv ističe da je bio u smislu, da danas reče jedno, sutra drugo. Tako je primjer s prodajom barke kad je BZ tražio da mu nađe kupce, napao kupca, dogovorio cijenu, preuzeo barku, a sutradan se BZ predomislio, uzeo novce natrag, a za par dana je rekao da je opet prodaje za iste novce on mu je našao i drugoga kupca. Ističe da je prvi put on osobno bio kupac, drugog kupca se ne sjeća, ali bila je ista situacija, gdje je također tražio da mu se barka vrati i vratio je novce, a treći je bio IZ, međutim, opet je htio da mu vrati barku, međutim, rekao mu je da nema šanse i tako je i ostalo. Tako je prodavao automobil, on mu je našao kuca uzeo automobil i trebao je ujutro donijeti pare, uvečer ga BZ zove da će ovaj njega prevariti, da mu neće dati novce, na što mu je on rekao da će mu on dati novce, da mu je to prijatelj, ali je on odustao. Kasnije ga je BZ prodao i baš ga interesira za koje novce, ali sigurno za manje nego što mu ga je on prodao radilo se od 15.000,00 kuna, automobil marke Twingo, dosta star, ali je bio malo prešao svega 16.000 km. Ističe da je znao da je BZ stan ostavio UZ, a to mu je rekao BZ, ne može se točno sjetiti samo zna da nije znao, a i nije mu imao tko reći nego BZ, a možda mu je rekao i njegov brat iz Zagreba, a kako je vidio da će tu biti gungula, nije se htio miješati u to. Nije računao da će se pojaviti PZ. Ističe, da se ona brinula o njemu, da bi on rekao svaka čast, ali se nije brinula o njemu. Na pitanje da li je bio zaljubljive prirode, ističe da je bio ženskar, primjerice na kraju kada je u zadnje dane bio smješten u domu na Batali pitao bi ga kako je, on bi kukao što je i bio loše, a kad bi ušla sestra odmah bi živnuo deset godina mlađi, pričao bi engleski. BZ je bio zaljubljen u svaku žensku, a da li je bio zaljubljen u PZ, ne zna nije nikad spominjao. Ističe da zna da mu je osoblje u staračkom domu u zadnje dane reklo da je dolazila neka ženska osoba i pitala kako je BZ i da joj jave kad umre. Na pitanje zašto, misli da je BZ ostavio stan PZ, ističe da misli da joj ga je ostavio jer je došla nakon UZ, a da joj je došao bilo tko drugi da bi ga ostavio njemu jer ga je nudio i njoj i njemu i susjedi VZ, jer je on time manipulirao na bazi od 10 minuta, kao što je činio sa parkingom, tako je činio i sa stanom.

Ističe da zna da je jedne zgode hitna pomoć intervenirala, nakon što je BZ izašao na balkon i vikao da je gladan i da će se bacit i to zna iz priče, te su ga nakon toga hospitalizirali na psihijatrijski odjel držali su ga tamo maksimalno koliko su mogli 20 dana, pa kako su znali da je sam, prešaltali su ga na drugi odjel, a potom je bio u stanu kada su se za njega brinuli susjeda VZ i ČZ. Tada je njega Centar za socijalnu skrb proglasio Mihovilovim skrbnikom kako bi mogao raspolagati njegovom imovinom kako bi ga mogao smjestiti u dom gdje ga je na kraju smjestio i gdje je i umro, a sa BZ je on to ispregovarao. Na kraju mu je rekao ja sam uvijek mislio da si ti zločest, a sad vidim da si dobar.

Kad je BZ bio pred kraj u domu BZ je normalno razgovarao nije tu bile neke velike priče, ali ga je prepoznao. Ističe da je BZ vazda nesuvislo govorio, a na pitanje suca što je nesuvislo govorio zadnji put u domu, ne može se sjetiti. Ne zna do kada je točno pisao pjesme, samo zna da je u stanu bila hrpa papira. Ističe da je čitao njegove pjesme, da mu se sviđaju, posvećene npr. njegovom ocu i ZZ, ali to će vjerojatno završit u smeću, jer svi vode računa o njegovom stanu. Ističe da nije nikad čitao oporuku iz 2013. godine i da je u njoj jedan od oporučnih nasljednika. Ističe da je ostavitelj imao novca jedino za kapsu i za sprovod i da nikakvog novca iza njega više nema. Moguće je da je PZ dolazila u drugim terminima kada on nije posjećivao BZ, ali onda bi stan bio uredniji, smeće izneseno, ostao bi neki trag. Zna da je BZ bio angažirao servisi za čišćenje i oni su mu odnijeli televiziju, nisu mu je ukrali, ali su je iskamčili i to televiziju koju mu je on 7 dana prije kupio za njegove novce, rekao je bili oni čistiti, pa oni jadni on im dao. I tada su došle dvije ženske, a da su došla dva muška ne bi im bio dao televiziju. Ističe da zna da je u stanu Mihovilovom bila vlaga i da je dolazio majstor, a da nije ništa popravio, misli da je to iz Domouprave. Zna da je i dalje vlaga tamo.

Punomoćnica tuženice prigovara iskazu svjedoka u dijelu u kojem vrijeđa osobu tuženice i neistinito je optužuje za navodni "modus operandi", da bi zajedno sa dr. EZ postupala zajedno i u drugim situacijama.

14. Svjedok TZ u svom iskazu (l.s.172) ističe da razumije hrvatski jezik i da mu ne treba tumač. Ističe da zna oko čega i radi čega se vodi ova parnica. Ističe da je on suprug tužiteljice UZ. Ističe da je BZ upoznao dok mu je bila živa supruga, misli oko 2008. godine, kada su on i ZZ došli trajektom do Rijeke, te je on, njegova supruga i njen pok. otac došli po njih automobilom u Rijeku. Misli da ga je posljednji put vidio u veljači 2018. godine, kada je izašao iz bolnice, a bio je na psihijatrijskom odjelu, te su pozvani da dođu po njega i došli su iz Kopra, on i supruga UZ. Taj prvi put kad ga je upoznao oni su ostali duže, bili su na odmoru negdje oko mjesec dana, nije primijetio da bi tada BZ imao bilo kakvih mentalnih problema. Već tada je primijetio da BZ pije dosta alkohola. Nakon što bi popio više obično bi legao da odmori. Nakon Eline smrti dolazili su u Dubrovnik barem jednom ili dva puta godišnje s obzirom da bi bio sam, te bi ga odveli kod njih u Sloveniju. Jedan put su tako bili došli po njega, da ga vode u Sloveniju po prethodnom dogovoru, međutim, okrenuli su se i pošli nazad jer je BZ rekao da se predomislio i da neće s njima ići u Sloveniju. Od Eline smrti bio bi u Sloveniji nekih 5-6 puta, a koliko bi bio kod njih zavisilo bi koliko bi mu dali piti alkohola. Bio bi prosječno 7-10 dana kod njih u Sloveniji, oni bi ga također vratili natrag skroz do Dubrovnika. Ali oni ne bi ostali već bi se morali radi posla odmah vraćati. Još je ZZ dok je bila živa govorila BZ, da gleda da stan ne ostavi nikome drugome nego "slovencima", a pri tome bi mislila konkretno na živućeg Ireninog oca CZ. BZ kad bi oni došli u Dubrovnik je govorio da ide kod javnog bilježnika i da će stan ostaviti UZ. Ističe da je on i vidio taj list papira na kojemu je bila oporuka i koji je BZ pokazivao i misli da je to ostalo kod njega. Misli da je zadnjom oporukom stan ostavljen na ime njegove supruge UZ, misli da je ta oporuka iz 2013. godine. Ističe da je možda bila i neka oporuka prije, kojom je ostavio C, na pitanje suca. Čuo je da postoji i novija oporuka kojom je stan ostavljen tuženici u ovoj parnici. Kad su ga oni doveli iz bolnice 2018. godine u Sloveniju, on je bio kao malo dijete, znao se i pomokrit, a da ne ode u zahod i dalje je pio, koliko bi mu dali. Ako ne bi dobio za popit, onda bi se malo naljutio i odmah bi htio otići kući i par dana je bio i onda je odmah otišao kući u [adresa] iz razloga što su mu tamo branili piti. U međusobnom razgovoru BZ bi često pričao o pok. supruzi ZZ, pričao je ranije o odlasku na ribanje, o svojim pjesmama. Pričao je da je mogao od tih pjesama nešto zaraditi, ali da nije zaradio ništa. Ne može se sjetiti da bi o nekim drugim temama BZ pričao. Kad su 2018. godine vratili BZ u [adresa], navodi da su ga ostavili kod kuće. Tada su išli on i UZ u starački dom razgovarati, da li bi ga se moglo primiti tamo ili barem da mu se donosi hrana, jer on to nije htio, a misli da su o tome prethodno pričali sa BZ. Ističe da su PZ upoznali mnogo prije, već je ZZ bila umrla, a to je bilo negdje 2013. - 2014. godine. I to su tada došli prije svog putovanja u Sloveniju, jer se BZ išao pozdraviti s njom i oni su se s njom pozdravili, popili su kod nje kavu. BZ je za nju rekao da mu ona dosta pomaže, da mu donosi lijekove i sl. Zna da je BZ iz [adresa] zvao brata telefonom, a moguće je da je zvao i PZ, međutim, on to nije nikad čuo. Iz Irenine priče zna da joj je BZ rekao da je kasnije dosta puta zvao PZ na telefon ali da mu se ona nije javljala.

15. Stalni sudski vještak za psihijatriju doc. dr. sc. Nadica Buzina, spec. psihijatar, subspecijalist forenzičke psihijatrije, u svom pisanom nalazu i mišljenju (l. s. 191 do 212) i to u Mišljenju (l.s. 207) psihijatrijskog vještačenja sada pokojnog BZ, rođenog **.**.1927., a preminuo **.**.2019., a koje je bilo određeno rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. 3 P P-689/2021 navodi da je bilo potrebno ocijeniti duševno zdravlje sada pok. BZ, pitanje sugestibilnosti, te svjesnosti svojih postupaka i njihovog značenja u vrijeme sastavlja oporuke 1. prosinca 2018. godine. Navodi da je za sačinjavanje vještačkog nalaza proučen kompletni spis naslova i dostupna medicinska dokumentacija. Navodi kako u vještačenjima ove vrste najčešće nisu u mogućnosti obaviti osobni pregled osobe čije se psihičko stanje procjenjuje, njihove se ocjene u pravilu temelje isključivo na podacima sadržanim u sudskom spisu i dostupnoj medicinskoj dokumentaciji. Također, navodi da je bitno naglasiti da se u toj procjeni ne može koristiti gradacijom oporučne sposobnosti, nego se primjenjuje princip prema kojemu oporučitelj u određenom trenutku maže biti potpuno oporučno sposoban ili potpuno oporučno nesposoban. Načelno se oporučitelja primarno smatra potpuno oporučno sposobnim sve dok se sa sigurnošću koja isključuje razumne sumnje ne dokaže suprotno, i to posljedično postojanju patoloških duševnih promjena koje isključuju razumijevanje postupanja i upravljanje svojom voljom. U slučaju postojanja duševnih smetnji, bitno je dodatno napomenuti i da je značajna procjena njihove promjenjivosti ili privremene naravi, npr. kao u stanjima intoksikacije ili deliriju. U stanjima karakteriziranim fluktuirajućim promjenama u statusu psihičkih funkcija, kao što su stanja smetenosti, delirija, intoksikacije, nesposobnost oporučivanja dolazi u obzir ukoliko je oporuka dokazano bila sastavljena u razdoblju akutnog poremećaja. Od podataka koji su vještacima dostupni u procjeni oporučne sposobnosti najvrjedniji su specijalistički psihijatrijski nalazi, osobito oni koji su vremenski blizu datumu sačinjena oporuke. Nakon psihijatrijskih nalaza, u hijerarhiji značaja za donošenje ocjene o testatorskoj sposobnosti, slijede nalazi drugih specijalista i liječnika opće medicine koji su tijekom studija medicine bili uključeni u nastavu iz psihijatrije i medicinske psihologije, a od kojih su neki i kasnije na bilo koji način stekli praktična iskustva iz tih područja medicine, te tako mogu dati objektivniju i stručnu procjenu stanja psihičkih funkcija. Nakon službene medicinske dokumentacije, u popisu za vještačenje korisnih dokumenata, slijede izjave pravnika koji su barem na nekim fakultetima bili uključeni u nastavu iz forenzične psihijatrije i forenzične psihologije, a posebno oni koji su i u svom praktičnom radu bili angažirani na rješavanju nekih forenzično-pravnih pitanja. Među njima najobjektivniji nalazi se mogu očekivati od pravnika koji su bili aktivno angažirani u sačinjenu pravnih akata kao što su oporuke. Najmanje su za postavljenje objektivne dijagnoze i davanje mišljenja o oporučnoj sposobnosti upotrebljivi iskazi svjedoka koji su i izravno zainteresirani za ishod postupka (ili su u odnosu s osobama koje su zainteresirane za ishod postupka) i koji stoga svjesno ili nesvjesno daju krive podatke o osobnom i socijalnom funkcioniranju oporučitelja. Iz njihovih su svjedočenja najmanje korisne „laičke dijagnoze" kao što je procjena da je netko bio "neuračunljiv", "nesposoban". Nešto veću korist mogu imati autentični opisi konkretnog ponašanja oporučitelja, kao što su npr. njegov govor (kako sadržajem tako i formom) ili reakcije na postupke osoba iz njegove okoline, koji ponekad mogu biti značajni za davanje manje ili više pouzdane dijagnostičke ocjene.

U analizi sadržaja same sporne oporuke, najvažniji podaci su motivacija oporučitelja za izbor nasljednika, a u dokazivanju patologije prema tom kriteriju obično se kao glavni argumenti nude: potpuno izostavljanje iz oporuke najbližih srodnika ili osoba s kojim je oporučitelj godinama bio u bliskim odnosima, ili uključivanje u oporuku osoba s kojima nije imao nikakve bliske veze. Ovaj kriterij, naravno, ima samo ograničenu vrijednost s obzirom na promjenjivu dinamiku međuljudskih odnosa u obitelji i izvan nje. Imajući u vidu sva prethodno navedena opća načela za vještačenje oporučne sposobnosti, izvodimo zaključke glede oporučne sposobnosti sada pokojnog BZ u trenutku sastavljanja oporuke 1. prosinca 2018. godine.

Iz medicinske dokumentacije proizlazi da se BZ liječio od arterijske hipertenzije i anksioznosti, te je njegova stalna terapija bila antihipertenziv i anksiolitik koji je telefonski naručivao u redovitim intervalima. Rijetko je dolazio na pregled u ordinaciju, tri ili četiri puta obično nakon manjih ozljeda mekog tkiva. U dva navrata bio je hospitaliziran na psihijatrijskom odjelu Opće bolnice Dubrovnik i to prvi put od 20. do 23. veljače 2018. godine, zbog akutne alkoholiziranosti, a drugi put od 20. kolovoza do 16. rujna 2019. godine, zbog opće slabosti, visokog tlaka i blage prostorne dezorijentiranosti. Tijekom hospitalizacije na psihijatriji 2019. godine, odjelni psihijatar je tražio izvid Centra za socijalnu skrb i pokretanje postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti, jer se zbog poodmakne dobi g. BZ nije mogao samostalno brinuti o sebi. Prije otpusta iz bolnice iz Centra za socijalnu skrb su ga kontaktirali radi premještaja g. BZ u dom za starije i nemoćne ili nalaženja kakvog drugog rješenja. Liječnica opće prakse u svom izvještaju opisuje ispitanikovo loše tjelesno stanje 2019. godine, navodeći da je BZ bio nepokretan, inkontinentan, povremeno dezorijentiran, nepovjerljiv i ovisio isključivo o skrbi susjeda. Također bio je u velikom strahu od odvođenja iz stana. Zadnja kućna posjeta bila je 27. rujna 2019. godine, a zadnji zapis u kartonu odnosi se na propisivanje zdravstvene njege u kući za listopadu 2019. godine, nakon čega je on i smješten u dom.

Iz zdravstvenog kartona pok. FZ proizlazi da je od 24. lipnja 2015. godine kod liječnika opće prakse vođen uz dijagnozu F41-anksiozni poremećaj, 110-povišeni krvni tlak i da je redovno u terapiji dobivao anksiolitik (Praxiten 15 mg 2x1), te antihipertenziv (Norvasc 5 mg 2x1).

U vrijeme kada je napisana sporna oporuka dana dana 1. prosinca 2018. godine, pokojni BZ imao je 92 godine. Radi se o životnoj dobi kada su uglavnom prisutne neke zdravstvene teškoće. Iste su bile prisutne i kod pok. BZ i to na tjelesnom planu. Liječio se zbog arterijske hipertenzije, opisane su promjene na mozgu još 2015. godine, a i opisivana je, prema iskazima svjedoka, i opće slabost, nemogućnost samostalnog kretanja.

Na temelju dostupnih podataka mišljenja je da je BZ prekomjerno konzumirao alkohol o čemu imaju priloženi iskazi svjedoka, te priloženu medicinsku iz koje je razvidno da je u alkoholiziranom stanju liječen. U jednom navratu je primljen u OB Dubrovnik pod dijagnozom štetne uporabe alkohola, a u jednom navratu je liječen pod dijagnozom alkoholizma. Navodi da trenutno nije u mogućnosti utvrditi je li se kod njega radilo ovisnosti ili zlouporabi alkohola, jer nema dovoljno dostupnih podataka, ali je njegov odnos prema alkoholu u svakom slučaju bio problematičan jer se taj odnos spominje i u medicinskoj dokumentaciji, ali i u iskazima liječnika opće prakse i ispitanih svjedoka.

U medicinskoj dokumentaciji dostupan je nalaz MSCT-a mozga iz 2015. godine koji je snimljen zbog pada u alkoholiziranom stanju u kojem je opisano da ima uznapredovale mikroangiopatske i atrofične promjene moždanog parenhima, s proširenim ventrikularnim sustavom. Na temelju dostupnih podataka iz medicinske dokumentacije i iskaza smatra da se kod pok. BZ uklapa dijagnoza mentalnog poremećaja uzrokovanog oštećenjem i disfunkcijom mozga i bolešću tijela. U prilog navedenoj dijagnozi ide nalaz MSCT-a na kojem su vidljive mikroagiopatske promjene i dugogodišnja arterijska hipertenzija u anamnezi ali nije moguće podrobnije specificirati. Važno je pak navesti je li u vrijeme potpisivanja sporne oporuke kod sada pokojnog BZ registrirana psihopatologija takvog intenziteta da bi se njegove sposobnosti za sastavljanje oporuke dovodile u pitanje. Nesporno je da je on učestalo pio, da je njegov odnos prema alkoholu bio problematičan i da se zbog problema s alkoholom nije želio liječiti. Kada je i bio hospitaliziram u veljači 2018. godine zbog neprimjerenog agresivnog ponašanja hospitalizacija je trajala samo tri dana, jer se po ordiniranoj terapiji stanje vrlo brzo stabiliziralo.

U analizi motivacije prilikom pisanja oporuke ne nalazi se psihopatologijskih motiva. Naime, iz dokumentacije proizlazi da je on živio sam od smrti supruge, odnosno od 2011. godine, da je povremeno odlazio kod rodbine u Sloveniju, ali da je tužena veći dio vremena skrbila o sada pokojnom ĆZ i to u njegovoj kući s obzirom da nije prihvaćao odlazak u dom. Navodi da iako možemo govoriti o određenoj sugestibilnosti u osoba ovako poodmakle životne dobi, da nema nikakvih podataka da bi njegova motivacija o opredjeljivanju prilikom pisanja druge oporuke bila psihopatologijski motivirana.

Dakle, u psihijatrijskom smislu nije nađeno elemenata koji bi upućivali na podložnost manipulaciji koja bi bila uvjetovana nekom psihopatologijom, bilo izoliranom, bilo dijelom dijagnostički utvrđenog psihijatrijskog stanja, odnosno nije nađeno elemenata da bi sada pokojni BZ u svojim postupanjima bio vođen nekom psihopatologijom i sl. zbog kojih bi se njegove sposobnosti za sastavljanje oporuke 1. prosinca 2018. godine dovodile u pitanje.

Pogoršanjem njegovog općeg stanja 2019. godine poduzete su radnje vezano za njegov smještaj koje su bile sukladne njegovom tadašnjem zdravstvenom stanju. Stalni sudski vještak doc. Dr. sc. Nadica Buzina, spec. Psihijatar, subspecijalist forenzičke psihijatrije, u nastavku svog pisanog nalaza i mišljenja, u svom Zaključku (l.s. 211) navodi:

- BZ je za vrijeme života imao dijagnosticiran problematičan odnosa prema alkoholu koji se u dokumentaciji diferencira kao štetna uporaba. U veljači 2018. godine je tri dana hospitaliziran zbog neprilagođenog ponašanja u alkoholiziranom stanju. Osim toga bolovao je i od povišenog krvnog tlaka.

- U analizi motivacije prilikom pisanja oporuke ne nalazi se psihopatologijskih motiva. Naime, iz dokumentacije proizlazi da je on živio sam od smrti supruge, odnosno od 2011. godine, da je povremeno odlazio kod rodbine u Sloveniju, ali da je tužena veći dio vremena skrbila o sada pokojnom ĆZ i to u njegovoj kući s obzirom da nije prihvaćao odlazak u dom. lako možemo govoriti određenoj sugestibilnosti u osoba ovako poodmakle životne dobi, nema nikakvih podataka da bi njegova motivacija u opredjeljivanju prilikom pisanja druge oporuke bila psihopatologijski motivirana.

- Dakle, u psihijatrijskom smislu nije nađeno elemenata koji bi upućivali na podložnost manipulaciji koja bi bila uvjetovana nekom psihopatologijom bilo izoliranom, bilo djelom dijagnostički utvrđenog psihijatrijskog stanja, odnosno nije nađeno elemenata da bi sada pokojni BZ u svojim postupanjima bio vođen nekom psihopatologijom i sl. zbog kojih bi se njegove sposobnosti za sastavljanje oporuke 1. prosinca 2018. dovodile u pitanje.

- pogoršanjem njegovog općeg stanja 2019. godine poduzete radnje vezano za njegov smještaj su bile sukladne njegovom tadašnjem zdravstvenom stanju. Mjere koje su tada poduzete u skladu su s njegovim tadašnjim tjelesnim stanjem.

15.1 Saslušana na ročištu glavne rasprave dana 10. listopada 2024. godine putem video linka, stalni sudski vještak doc. dr. sc. Nadica Buzina, spec. psihijatar, subspecijalist forenzičke psihijatrije navodi (l.s. 220) da u cijelosti ustraje u svom pisanom nalazu i mišljenju i da je spremna odgovarati na eventualna pitanja stranaka. Dodaje da na str. 20 u 2. pasusu je navedeno da je pok. RZ imao 92 godine, a treba biti 91 godina i u posljednjem pasusu na istoj stranici u rečenici koja počinje sa „važno“ u 8. redu važno je ipak navesti da je nesporno da je on učestalo pio ali unatoč psihopatologiji koja je registrirana nije bila takvog intenziteta da bi njegove sposobnosti za sastavljanje oporuke dovodile njegove sposobnosti u pitanje.

Navodi da lijek Praxiten pripada skupini anksiolitika i služi uglavnom za smirenje, znači ne spada u skupinu lijekova koji bi bili kao osnovna terapija kod težih psihijatrijskih poremećaja. Ističe da ograničenja u ovakvoj vrsti vještačenja su jer ovdje se vještači na temelju dokumentacije, a u dokumentaciji se spominje problematičan odnos prema alkoholu, međutim, nigdje se ne spominje da je sada pok. BZ imao izražene simptome koje se mogu podvesti pod dijagnozu alkoholne ovisnosti (porast ili pad tolerancije, jaka žudnja, izražene apstinencijske smetnje kod prestanka uzimanja alkohola, lezija jetre i dr. promijenjeni laboratorijski nalazi koji se obično registriraju kod osoba koje su i fizički i psihički ovisne o alkoholu), dakle, u dokumentaciji stoji, a to potvrđuju i svjedoci da je taj odnos bio problematičan no ne opisuju se jasni simptomi koji bi govorili u prilog ovisnosti.

Nakon što se vještakinji predočavaju iskazi tužiteljice i tuženice na koje se ona poziva u svome vještačenju kao i nalaz iz medicinske dok MSCT mozga od 6. studenog 2015. godine u kojim iskazima se gotovo suglasno navode primjeri koji bi mogli ukazivati na postojanje apstinencijske krize, želje za alkoholom, prekomjerne konzumacije alkohola, postojanja dezorijentacije tijekom dana, neobičnog ponašanja u javnosti (skidanja gol u restoranu) sudska vještakinja navodi da apsolutno nije sporno da je njegov odnos prema alkoholu bio krajnje problematičan, međutim, navodi da ovi podaci iz iskaza svjedoka mogu upućivati i na postepeni razvoj ovisnosti, no u medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na predmet u Općoj bolnici Dubrovnik, kao i na hospitalizaciju u veljači 2018. godine nisu opisani jasni simptomi koji bi govorili u prilog ovisnosti. Isto tako u nalazima odnosno iskazima dvije liječnice opće medicine koje su pratile njegovo ukupno zdravstveno stanje, također se navodi da je on pio, da je povremeno u ordinaciju došao pripit, ali da to nije bilo svaki puta, isto tako je navedeno da se on nije psihijatrijski liječio zbog problema odnosno zbog alkoholizma. Njegovi nalazi koji su navedeni u medicinskoj dokumentaciji pokazuju promjene na mozgu koje mogu biti dvojake etiologije i mogu se povezati sa njegovom poodmakloj kronološkoj dobi, povišenim tlakom, a isto tako mogu biti uzrokovane odnosno konzumacija alkohola može pridonijeti navedenim promjenama, međutim, ne može biti isključivi uzrok. Nalaz CT-a može, a i ne mora biti u skladu sa teškim organskim promjenama koje se manifestiraju nečijim ponašanjem, to znači da osoba iznad prosječnog intelektualnog funkcioniranja može imati izražene promjene na CT-u, međutim, njezino osobno i socijalno funkcioniranje može biti očuvano u odnosu na nalaz koji je registriran CT-om. Dakle, nalaz CT-a može, a i ne mora imati direktne posljedice na nečije ponašanje. Navodi da možemo očekivati progresiju psihičkih smetnji kod osobe takve životne dobi koja je osim toga sklona konzumiranju alkohola, no ponovno ponavlja da bismo ocijenili da je on u vrijeme potpisivanja sporne oporuke bio u takvom stanju da ne bi mogao sastaviti odnosno potpisati taj dokument za to bi bila potrebna medicinska dokumentacija koju ovdje ne posjedujemo. Ističe da tek u nalazu iz kolovoza 2019. godine imamo situaciju gdje se opisuje da je on doveden zbog opće slabosti, da je u kontaktu blago prostorno dezorijentiran, da je prema podacima od prethodne hospitalizacije on živio sam, a da je sada zaprimljen nakon porasta krvnog tlaka, u toj hospitalizaciji je navedeno da je zatražen izvid Centra za socijalnu skrb zbog toga što on otklanja mogućnosti smještaja u dom, a potrebama mu je tuđa njega i pomoć zbog poodmakle dobi zbog koje se ne može sam brinuti o sebi. U terapiji je tada prepisan lijek za povišen tlak Norvasc i u slučaju nemira Lorsilan koji spada u skupinu anksiolitičkih lijekova odnosno služi za smirenje i eventualno popravljanje raspoloženja i stabilizacije nemira, dakle, u toj hospitalizaciji koja je trajala od 20. kolovoza 2019. do 16. rujna 2019. godine ne spominju se takve uznapredovale promjene koje bi govorile u prilog teškog psihoorganskog sindroma ili demencije odnosno stanja u kojem bi njegov odnos prema realitetu bio potpuno narušen, a i u toj medicinskoj dokumentaciji ne opisuju se izraženi simptomi koji bi govorili u prilog dekompenziranog njegovog psihičkog stanja povezanog uz kronični alkoholizam. Prema dokumentaciji njegovo tjelesno stanje se pogoršavalo u odnosu na hospitalizaciju 2018. godine. Vezano za pitanje bili konačna ocjena bila drugačija da u medicinskoj dokumentaciji postoji dijagnoza alkoholizma, a ne samo zlouporabe navodi da niti jedna dijagnoza sama po sebi se ne može izjednačiti sa određenom forenzičkom ocjenom. Bili u ovome slučaju, a na osnovu sada dostupnih podataka, pa i ukoliko bi bila postavljena dijagnoza ovisnosti, navodi da bi njena konačna ocjena bila ista s obzirom da u cjelokupnoj dokumentaciji koju posjedujemo nema dovoljno podataka koji bi u konačnici tu zaključnu ocjenu dovodili u pitanje. Dijagnoza ovisnosti sama po sebi se ne može izjednačiti sa nesposobnošću donošenja konkretne ocjene odnosno, ta nesposobnost sa sadašnjom nesposobnosti. Ističe da nije za očekivati da bi kod osobe koja ima izražene psihičke posljedice vezano za konzumaciju alkohola, a koje bi onda bile takvog karaktera da bi i njegov odnos prema realitetu bio totalno narušen se mogle stabilizirati u tako kratkom vremenskom razdoblju i da bi se pacijent mogao ponovno otpustiti kući da živi sam. Njemu se prilikom tog otpusta ne preporučuje, niti posebna terapija koja bi govorila u prilog tome da je nakon ta tri dana njegovo stanje bilo takvo da su mu nužni ozbiljni psihijatrijski lijekovi.

Ističe da iskaz svjedokinje ČZ, Mihovilove susjede gdje ona spominje i navodnu pojavu demencije bi ukazivao na postojanje psihoorganskog sindroma, ali treba uzeti u obzir da je to laička procjena susjede koja je opservirala njegovo ponašanje no ne i stručna medicinska potvrda određene dijagnoze. Ističe da je ona pogledala i u spis priloženu zbirku pjesama pok. BZ, te je primijetila postojanje posvete koju je on uputio tuženici, te je o tome vodila računa prilikom davanja svoga mišljenja. Ističe da je dijagnoza F06.9 dijagnoza koja ukazuje na postojanje psihoorganskog sindroma, a F10.1 znači zlouporaba alkohola, a F41 označava anksiozni poremećaj, a nije povezan sa dijagnozom problematičnog odnosa prema alkoholu.

Dijagnoza F10.2 spominje se u ambulantnom nalazu od 20. kolovoza 2019. godine i označava dijagnozu alkoholizma. Ističe da se dijagnoza alkoholizma postavlja u situaciji kada postoje posljedice konzumacije alkohola koje su povezane i sa tjelesnim stvarima u smislu oštećenja jetre, apstinencijskih kriza, porasta ili pada tolerancije na alkohol, eventualnih delirantnih smetnji, apstinencijskih smetnji kod prestanka uzimanja alkohola. U dostupnoj dokumentaciji nije našla podatke o nalazima koji bi govorili u prilog nekog teškog oštećenja jetrenih funkcija alkoholne etiologije. Ističe da u dokumentaciji koja se nalazi u spisu nisu takvi nalazi opisani odnosno nema ih. Na pitanje da li je kod dijagnoze F10.2 psihijatrijsko liječenje isključivo dobrovoljno i je li za njega potrebna nužna apstinencija da bi se započelo s liječenjem odgovara:

Liječenje alkoholne ovisnosti i služi da bi se uspostavila inicijalna apstinencija tako da nije nužna apstinencija prije uključivanja u antialkoholni tretman. Liječenje ovisnosti je većinom na dobrovoljnoj osnovi jer mora postojati i jasna motivacija za liječenje no u posebno hitnim situacijama u stanjima teške intoksikacije, vrlo izraženih apstinencijskih smetnji koje mogu biti životno ugrožavajući, ili psihotične epizode pacijent se može zaprimiti na opservaciju, te se po triježnjenju odlučuje o daljnjem liječenju. Protiv njegove volje može ga se zadržati 48 h ili kraće, u tom vremenu treba odlučiti hoće li se pokrenuti postupak prisilne hospitalizacije u slučaju da za to postoje uvjeti, a to je teža duševna smetnja i aktualna opasnost, odnosno aktualna ili neposredna opasnost za sebe ili za druge, a bez ikakvog uvida u vlastito psihičko funkcioniranje. U slučaju da se tijekom opservacije i nakon otriježnjenja ukaže potreba za liječenjem i pacijent na to pristane, hospitalizacija se dalje vodi kao dobrovoljna. Od pobrojenih dijagnoza jedino dijagnoza F41odnosno anksiozno stanje je obično privremenog karaktera i potrebno je navesti u situacijama kada se propisuje određena anksiolitička terapija ( praxiten, lorsilan, diazepam ili normabel). Dijagnoze F 10.1, F 10.2 predstavljaju problematičan odnos prema alkoholu i kada bismo govorili je li to privremena ili trajna dijagnoza može navesti da se te dijagnoze spominju kroz dulji period i apsolutno označavaju problematična odnos prema alkoholu od razine zlouporabe do ovisnosti, a isto se odnosi i na organski psihosindrom (F 06.9) kojim se označavaju psihičke smetnje koje su kao što je ranije navela uvjetovane i poodmakloj životnoj dobi, ali i specifičnim odnosom prema alkoholu. Znači dijagnoza F 06.9 može biti različito stupnjevana, pa tako može opisivati neke blaže kognitivne smetnje u smislu smetnji koncentracije teškoća u pamćenju i povremenih oscilacija u raspoloženju, pa sve do teških psihičkih smetnji koje su posljedica organskih bolesti i koje se tada dijagnosticiraju kao demencija. Važno je navesti da je i demencija stanje u kojem osoba ne mora biti sasvim izvan realiteta i potpuno u nemogućnosti donošenja nekih odluka, već je i tu potrebo ocijeniti je li riječ o važnim smetnjama, ili su te smetnje teškog karaktera sa potpunim odsustvom odnosa prema realitetu sa stanjima u kojima osoba koja boluje od takvog oblika ne prepoznaje članove obitelji i potpuno je disfunkcionalna. Normabel je lijek koji kao i ranije spomenuti lijekovi (praxiten, lorsilan) služe za poboljšanje raspoloženja ili za smirenje, a nisu lijekovi koji služe za liječenje teških psihičkih smetnji. Kada me pitate što znači anksioznost to je jedan od simptoma mnogobrojnih psihijatrijskih poremećaja, te se može pojaviti i kod depresije i kod čitavog niza drugih dijagnoza kao jedan od popratnih simptoma dakle anksioznost je simptom, a ne ozbiljna psihijatrijska bolest i uvijek treba procjenjivati slučaj u konkretnoj situaciji te simptom anksioznosti sam po sebi nije dovoljan da bi se nečije sposobnosti za donošenje odluke dovele i pitanje. Psihijatrijske kontrole obično se zakazuju individualno, a vezano za individualnu potrebu pacijenta u posljednjem nalazu koji se odnosi na hospitalizaciju od 20. kolovoza do 16. rujna 2019. godine navedeno je da je u konkretnom slučaju pacijentu potrebna tuđa njega i pomoć zbog poodmakle dobi ne može samostalno brinuti o sebi, a koliko često su općenito potrebne psihijatrijske kontrole navodi da ovisi o procjeni psihijatra i registriranih psihičkim smetnji. Prema dokumentaciji u spisu, a i prema iskazima liječnica koje su ga liječile on nije imao zakazane redovite psihijatrijske kontrole, niti je uzimao „ozbiljnu“ psihijatrijsku terapiju. Ističe da ne može odgovoriti na pitanje ako je BZ u trenutku akutne alkoholiziranosti sastavio oporuku da li je bio sposoban za rasuđivanje konkretno napisati oporuku. Navodi da se procjenjuje njegovo sveukupno psihičko stanje i njegov kapacitet za donošenje odluke odnosno sklapanje određenog pravnog akta. Općenito rečeno starije osobe mogu biti sugestibilnije, a tada se procjenjuje da li postoji neka psihopatološka motivacija.

Na današnjoj raspravi nije dobila neke potpuno nove informacije koje nisu bile poznate tijekom pisanja nalaza i mišljenja, te ukoliko bi takve informacije postojale tada bi bila spremna nalaz korigirati no u ovoj situaciji i dalje ostaje kod ranijeg nalaza i mišljenja.

Zamjenska punomoćnica tužitelja prigovorila je nalazu i mišljenju, kako navodi iz razloga što se isti temelji u najvećem dijelu na medicinskoj dokumentaciji koja je u konkretnom slučaju nedostatna, te nedovoljno cijeni ostali materijal posebice iskaz svjedoka i druge okolnosti. Punomoćnica tužiteljice ustraje u prigovoru, te predlaže provođenje novog vještačenja po drugom vještaku psihijatrijske struke i to predlaže kao vještaka dr. Bernardu Hajdić iz Opće bolnice Dubrovnik stalnog sudskog vještaka za psihijatriju pri Županijskom sudu u Dubrovniku.

Punomoćnica tuženice se protivila netom iznesenom prijedlogu tužiteljice da bi se nakon ovakvog danog nalaza i mišljenja provodilo novo vještačenje. Smatra da to što tužiteljica nije zadovoljna iznesenom nalazom i mišljenjem, da joj ne daje pravo tražiti novo vještačenje, budući je ovo provedeno obavljeno u cijelosti sukladno odredbama ZPP-a. Još jednom se ističe da je provođenje ovog dokaznog prijedloga bilo nepotrebno obzirom na činjenicu da tužbeni zahtjev tužiteljice na način kako je postavljen uopće ne podržava tražiti da bi bilo dokazano da je tužitelj bio nesposoban za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke. Smatra da tužiteljica tužbenim zahtjevom nije tražila poništenje oporuke kako je trebala. Predlaže ukoliko bi sud udovoljio prijedlogu za provođenje novog vještačenja da se ponovno odredi osoba vještaka izvan područja ovog suda. Nakon ovoga autoriteta smatra da je bespredmetno provoditi novo vještačenje.

16. Nakon novog sudskog vjeptačenja po novom sudskom vještaku, stalni sudski vještak prof. dr. sc. Dolores Britvić, primarijus, spec. Psihijatar u Klinici za psihijatriju KBC Split u svom pisanom nalazu i mišljenju (l. s. 232 do 249) i to u Mišljenju (l.s. 246) navodi da je pokojni BZ prema navodima iz medicinske dokumentacije duži niz godina liječen s dijagnozama Anksioznog poremećaja, Depresivne epizode, a prilikom bolničkog liječenja u veljači 2018. godine je dijagnosticirana "Štetna uporaba alkohola". te "Mentalni poremećaj uzrokovan oštećenjem i disfunkcijom mozga i bolešću tijela (nespecifičan) F06.9." Zbog Anksioznog poremećaja propisana mu je bila terapija Praksitenom koju je telefonski naručivao u redovitim intervalima. Nema podataka u zdravstvenom kartonu o psihijatrijskom liječenju prije 2018. godine, kada je prvi put u veljači 2018. godine u trajanju od 3 dana hospitaliziran, u agitiranom stanju, bez adekvatnog kontakta, nemiran, inkoherentan i nesuvisao, s paranoidnim interpretacijama, lako se navodi da alkohol konzumira u pretjeranim količinama, ne navodi se dijagnoza alkoholne ovisnosti. Također se navodi da je zadnje 2 godine u par navrata padao s udarcem u glavu, jednom u alkoholiziranom stanju. Tijekom boravka dolazi do poboljšanja stanja, a pacijent se otpušta sa odjela uz pratnju članove obitelji uz preporuku o nastavku liječenja Normabelom.

U pravcu dijagnoze Mentalni poremećaj uzrokovan oštećenjem i disfunkcijom mozga i bolešću tijela (nespecifičan) govori nalaz MSCT mozga od 2015. god. koji je načinjen nakon pada i u njemu se navodę uznapredovale mikroangiopatske i atrofične promjene moždanog parenhima s proširenim ventrikularnim sustavom bez znakova hipertenzivnog hidrocefalusa. Aterosklerotske promjene intrakranijalnih dijelova obe ACI. Navedeni nalaz ukazuje u pravcu postojanja atrofičnih promjena moždanog parenhima i aterosklerotskih promjena krvnih žila koje su u skladu s podmaklom dobi pok. BZ, koji je tada imao 88 godina. Liječio se od Hipertenzije, te zbog smetnji s ravnotežom. Postojanje navedenih promjena, nije presudno za procjenu sposobnosti za rasuđivanje već se ona procjenjuje prvenstveno prema psihičkom stanju i ponašanju oporučitelja u vrijeme sastavljanja oporuke.

Dijagnoza Mentalni poremećaj uzrokovan oštećenjem i disfunkcijom mozga i bolešću tijela (nespecifičan), samo po sebi nije razlog za isključivanje oporučne sposobnosti već treba procijeniti intenzitet poremećaja i psihičko stanje u vrijeme potpisivanja oporuke.

Pri procjeni psihičkog stanja i ponašanja oporučitelja u vrijeme potpisivanja oporuke najveću važnost imaju podaci o psihičkom stanju i ponašanju iz medicinske dokumentacije, potom izjave liječnika i zdravstvenih djelatnika, eventualno pravnika i osoba koje su svjedočile pisanju oporuke, a tek potom izjave svjedoka.

Najbliži medicinski zapis vremenu potpisivanja oporuke od 1. prosinca 2018. godine je datum u Zdravstvenom kartonu 12. studenog 2018. godine (oporuka daatirana 1. prosinca 2018. god.), kada je propisana terapija Praxitenom uz dg. F 41 Anksiozni poremećaj, vjerojatno na telefonski poziv pokojnog oporučitelja (op. vještaka). U svom iskazu pred sudom liječnica dr. UZF navodi da je pokojni BZ vrlo rijetko dolazio u ordinaciju svega 4-5 puta u periodu od 2015. do 2018. godine, te kaže da je telefonski kontaktirala s njim tijekom 2018. godine i da joj se nije učinio nesuvisao. Nije imala saznanja da je uzimao alkohol, ali jedanput kad je pao i slomio nogu njoj je rekao da se malo napio, pa je pao. O njegovom psihičkom stanju kaže tužiteljica UZ, nakon što su ga ona i suprug preuzeli iz bolnice u Dubrovniku i odveli ga u Sloveniju kod sebe, navodi da je "kod njih proveo desetak dana i za to vrijeme je bio katastrofalan", bio je stalno nemiran, stalno je tražio alkohol, a oni su mu dali na način da bi mu ujutro dali jednu rakijicu, i poslijepodne i uvečer još jednu i to njemu očito nije bilo dovoljno, te bi popio tabletu za smirenje i spavao. Dosta puta je govorio, dok je bio u Sloveniji. da mu je netko ušao u kuću u [adresa], da mu je odnio novac, zlato, da nema više zlata. Njen suprug navodi "da je bio kao malo dijete", no unatoč tome oni su ga vratili u Dubrovnik i usprkos uznapredovaloj dobi su ga ostavili da živi sam procjenjujući da se može sam brinuti o sebi.

Tuženica PZ opisuje da su se vidjeli u siječnju 2019. godine, kad mu je došla čestitati Novu godinu, on joj je predao oporuku i rekao da je to njegov dar. Ona je pročitala oporuku ispred njega, jer je on to tražio, te mu je rekla da nije trebao to učiniti, a on je rekao da to nosi kući i čuva, a kad on umre da će se onda znati. Tada je bio tužan, te je rekao da ima osjećaj da neće još dugo. Navodi da nije bio pijan obzirom da nije smrdio po alkohol.

Nesumnjivo se kod pok. BZ mogla postaviti dijagnoza Psihoorganskog sindroma- Mentalnog poremećaja izazvanog oštečenjem ili bolesti mozga ili tjelesnom bolešću. lako svi navode da je učestalo konzumirao alkohol, liječnici prilikom hospitalizacije nisu postavili dijagnozu Ovisnosti o alkoholu. U spisu niti u dokumentaciji nema elemenata na temelju kojih se nedvojbeno može zaključiti da se radi o Ovisnosti o alkoholu. Naime, nije bilo znakova apstinencijske krize koja bi ukazivala na tjelesnu ovisnost, a nema podataka ni o oštećenju tjelesnog zdravlja uslijed alkoholizma (eventualno oštećenje jetre, polineuropatija i sl.). Stoga navodi da ne može nesumnjivo zaključiti da je kod oporučitelja postojala dijagnoza Alkoholne ovisnosti, tim više što se u otpusnom pismu s psihijatrijskog odjela navodi dijagnoza Štetne uporabe alkohola. Temeljem navedenog smatra da nema elemenata na temelju kojih bi zaključila da u vrijeme sastavljanja predmetne oporuke 1. prosinca 2018. godine, nije bio svjestan svojih postupaka, njihovog značenja i posljedica. Obzirom na postojeća psihoorganska oštećenja (evidentna u MSCT, te dg. F 06.9) uz sklonost prekomjernoj konzumaciji alkohola moguće da je postojala sugestibilnost. Pri procjeni motiva za sastavljanje predmetne oporuke, ti motivi su donekle psihološki shvatljivi obzirom da je osoba koja s njim nije bila ni u kakvom rodu, bez financijske naknade, najprije njegovoj supruzi, a kasnije njemu dolazila i pomagala u njezi i održavanju kućanstva. O njegovom emocionalnom odnosu prema tuženoj ukazuju i posvete na darovanim knjigama, kao i činjenica da je učestalo telefonski nazivao i žalio se kad mu se ne bi javila. U odnosu na pitanje je li se mogao brinuti o svojim pravima i interesima posebno u vezi raspolaganja svojom imovinom, odgovor treba opet potražiti u medicinskoj dokumentaciji. Unatoč dubokoj starosti od 91 godine, prilikom otpusta s psihijatrijskog odjela u veljači 2018. godine nije preporučeno oduzimanje poslovne sposobnosti koje je preporučeno prilikom druge hospitalizacije u kolovozu 2019. godine. Stoga navodi da je mišljenja da je u vrijeme potpisivanja predmetne oporuke bio u stanju raspolagati svojom imovinom.

Stalni sudski vještak Prof. dr. sc. Dolores Britvić, primarijus, spec. Psihijatar u Klinici za psihijatriju KBC Split u svom pisanom Zaključku (l.s. 249) navodi;

- Pokojni BZ je prema navodima iz medicinske dokumentacije duži niz godina liječen s dijagnozama Anksioznog poremećaja, Depresivne epizode, a prilikom bolničkog liječenja u veljači 2018. god. dijagnosticirana je Štetna uporaba alkohola, te Mentalni poremećaj uzrokovan oštećenjem i disfunkcijom mozga i bolešću tijela (nespecifičan) F06.9.

- Obzirom na postojeća psihoorganska oštećenja (evidentna u MSCT te dg. F 06.9) uz sklonost prekomjernoj konzumaciji alkohola moguće da je postojala sugestibilnost.

- Pri procjeni motiva za sastavljanje predmetne oporuke, ti motivi su donekle psihološki shvatljivi obzirom da je osoba koja s njim nije bila ni u kakvom rodu, bez financijske naknade, najprije njegovoj supruzi, a kasnije njemu dolazila i pomagala u njezi i održavanju kućanstva.

- Mišljenja je da je u vrijeme potpisivanja predmetne oporuke bio u stanju raspolagati svojom Imovinom.

16.1 Saslušana na ročištu glavne rasprave 8. svibnja 2025. godine (l.s. 255) putem video linka stalni sudski vještak prof. dr. sc. Dolores Britvić, primarijus, spec. psihijatar u Klinici za psihijatriju KBC Split navodi da u cijelosti ustraje u svom pisanom nalazu i mišljenju.

Navodi da se pod alkoholizmom podrazumijeva ovisnost o alkoholu koja se definira kao neodoljiva žudnja za uzimanjem alkohola, nemogućnost kontrole u količini opijanja od alkohola kao i porast tolerancije i pojava apstinencijskih simptoma kod neuzimanja alkohola. Za razliku od toga štetna uporaba podrazumijeva zlouporabu alkohola u većim količinama s pojavom tjelesnih i psihičkih oštećenja. Dijagnostika ovisnosti o alkoholu se provodi prema kriterijima međunarodne klasifikacije bolesti i poremećaja i nakon izvršenog pregleda osobe koje uključuje uzimanje anamneze, tjelesni pregled osobe, a po potrebi i pregled biokemijskih parametara krvi. Povećana razina transaminaza jetrenih bi pokazala na oštećenje jetre kao posljedice alkoholizma. Vrlo je rijetko u praksi da postoji neki dugogodišnji alkoholičar koji nema oštećenje jetre, iako je teoretski moguće. Na pitanje suca kako dijagnosticirati alkoholizma kod osobe koja primjerice sama dolazi na pregled kod liječnika i ne tako često, a za njega nema tko dati anamnezu ili heteroanamnezu, a on sam ne priznaje alkoholizam, ističe da je iz toga razloga jako bitan fizički pregled liječnika samog pacijenta s obzirom da takav pacijent ima karakterističan izgled lica koji ukazuje na dugogodišnji alkoholni abuzus. Takvo lice se još naziva i "facies aethylica". Vidljivo je kao crvenkasto ljubičasta boja lica, popucale kapilare na licu, često povećan nos, zatim "spider medus" na koži, madež u obliku pauka koji su karakteristični za oštećenje kod alkoholičara, te su prisutne tzv. "pelagroidne" promjene na koži, (nedostatak B vitamina, karakteristična suha koža). Javlja se također "ataksičan hod", odnosno hod na širokoj osnovi, ljulja se pri hodu, zatim takvi pacijenti se često žale na trnce u nogama, što ukazuje na "alkoholnu polineuropatiju". Osim toga kod psihoorganskih promjena nažalost nema pravila u manifestaciji na psihičkom planu, one mogu biti promjenjive, odnosno u stanjima infekcija i tjelesnih bolesti takve osobe mogu biti bez orijentacije, nemirne otežano suradljive s poremećajima u mišljenju. Da bi se po smirenju tih tjelesnih bolesti mogle potpuno povući i nakon toga ta osoba može biti potpuno psihički u redu, to je nepredvidivo jedino ponekada u situacijama kada osoba ima demenciju i propale kognitivne funkcije, radi se o procesu koji nije reverzibilan, dakle ne može se promijeniti na bolje. U medicinskim nalazima za BZ nije evidentirano da bi imao demenciju. Bitno je da se ima u trenutku samoga oporučivanja podatak da bi raspolagatelj bio osoba koja nije u stanju poduzeti pravni posao, a ističe da ona toga tu nema. Sam alkoholizam po sebi ne znači da osoba nije u stanju donijeti odluku o oporučivanju. Bez obzira na postojanje sumnje na Mihovilovu sugestibilnost, ne bi se moglo uzeti da bi odbijanje PZ koju nalazimo u spisu, poticajno i sugestivno djelovati na BZ da joj nešto ostavi. Na poseban upit kako se manifestiraju ateroskleroske promjene, vještak ističe da to može biti na najrazličitije načine, od promjene raspoloženja, do tjeskobe, do promjena na planu ličnosti, do promjena kognitivnih funkcija, sumanutih ideja, mogu imitirati bilo koji psihički poremećaj. Može biti dio ličnosti da je osoba sumnjičava i da stalno misli da će ga netko pokrasti ili sl. što vidimo u spisu u par navrata, a to može biti i pojačano ateroskleroskim promjenama.

Na poseban upit da li bi njen zaključak bio drugačiji da je dijagnoza postavljena u vidu alkoholne ovisnosti, može reći da vjerojatno ne bi. I to zbog toga što ona nema dokaz da on u trenutku oporučivanja nije bio racionalno i razumno prosuđivati, a tome u prilog govori činjenica da po otpustu iz bolnice on živi sam. Naime, već se tada mogao podnijeti zahtjev za eventualnu prisilnu hospitalizaciju ili pokrenuti postupak za lišenje poslovne sposobnosti ukoliko se sumnjalo da ista ne postoji. Činjenicu koja se provlači kroz spis da je BZ u zadnjem periodu više osoba nudio da im ostavi stan, možemo protumačiti njegovo nastojanje da sebi pod stare dane osigura adekvatnu skrb. Dijagnoza anksioznog poremećaja spada u blaže psihijatrijske dijagnoze koje su se nazivale neurozama, ta dijagnoza sama po sebi nema utjecaja značajnijeg na oporučnu sposobnost. Anksioznost je u biti tjeskoba, ali ima čitav niz poremećaja u sklopu anksioznog poremećaja kao što su tjeskoba, anksiozno depresivni poremećaj, različite fobije, panični poremećaj, socijalna fobija itd.

Sudska vještakinja i nakon svih pitanja izjavljuje da u cijelosti ustraje u svom nalazu i mišljenju.

Punomoćnik tužiteljice u odnosu na vještačenje ističe da prigovara zaključku konkretnije toč. IV zaključka nalaz i mišljenja vještaka dok u odnosu na sama objašnjenja pojedinih dijagnoza nema primjedbi.

Vještakinja je nakon te primjedbe navela da ona nema razloga da bi oborila da u vrijeme sačinjenja oporuke BZ nije bio sposoban za zaključenje toga akta.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je nepravomoćnim rješenjem ovog suda pod posl. br. O-13/2020-22 od 8. ožujka 2021. godine prekinut ostavinski postupak iza pok. BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1927. i preminuo **.**.2019., te je UZ, upućena da u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnični postupak protiv PZ OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja da oporuka ostavitelja od 1. prosinca 2020. godine (očita omaška u pisanju jer je ta oporuka od 1. prosinca 2018. godine) proglašena na zapisniku od 17. ožujka 2020. godine, kod javne bilježnice Luce Bronzan u Dubrovniku, nije pravovaljana, što proizlazi iz tog ostavinskog spisa,

- da je tužiteljica UZ primila navedeno rješenje putem njenog punomoćnika, odvjetnika Nika Merdžana, dana 19. ožujka 2021. godine, a pokrenula je tu parnicu protiv tuženica PZ pred ovim sudom dana 23. kolovoza 2021. godine o kojoj se odlučuje u ovom parničnom postupku, s tim da to rješenje nije postalo pravomoćno (nikada nije uručeno stranci tom ostavinskom postupku UC, pa nije ni postalo pravomoćno), pa je tužba tužiteljice podnesena pravodobno, a i da nije to ne bi sprječavalo ovaj sud da o tome odluči u ovoj parnici temeljem čl. 225 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 ) koji je bio na snazi u vrijeme sačinjavanja predmetne sporne oporuke 2018. godine,

- da je pok. BZ najprije ostavio vlastoručnu oporuku datiranu 3. studenog 2013. godine (list ostavinskog spisa O- 3/2020) godine koju je bio pohranio kod javne bilježnice u Dubrovniku Luce Bronzan, pod. brojem OU 199/13, kojom je ostavitelj sredstva na štednim knjižicama kod Zagrebačke banke d.d. i Privredne banke Zagreb d.d. ostavio PZ, medicinskoj sestri njegove obiteljske liječnice i to u dijelu od ¾ , te PC l, svom rođaku i to u dijelu od ¼ ukupnog iznosa, dok je stan u [adresa] na adresi [adresa] i parkiralište za auto ostavio BC – sinu sestre njegove pok. supruge F, koji živi u [adresa], a u slučaju njegove smrti, kćeri GC – UZ, također iz Slovenije. Također je naveo u oporuci da sve ranije, prije te oporuke napisane oporuke se tom oporukom poništavaju (bilo gdje i bilo kod koga se nalazile). Navedena oporuka je proglašena na održanom ročište kod javne bilježnice Luce Bronzan 24. veljače 2020. godine. Iz navedeno proizlazi da je očito bilo i ranijih drugih oporuka. Sve to proizlazi, a sud utvrđuje iz ovosudnog ostavinskog spisa iza pok. BZ O-13/2020 (list tog spisa 11 i 12),

- da je nakon toga pok. BZ ostavio vlastoručnu oporuku datiranu 1. prosinca 2018. godine kojom je njegov stan u [adresa], po svojoj smrti ostavio (i parkiralište za auto) gospođi PZ, medicinskoj sestri, danas u [adresa]. Tom oporukom je odredio da sve ranije napisane oporuke, bilo kod koga i bilo gdje se nalazile, treba smatrati ništavnim i bezvrijednim. Navedena oporuka je proglašena na održanom ročište kod javne bilježnice Luce Bronzan, dana 17. ožujka 2020. godine. Sve to proizlazi, a sud utvrđuje iz ovosudnog ostavinskog spisa iza pok. BZ O-13/2020 (list tog spisa 14 i 15),

- da se tuženica PZ – tuženica u ovoj parnici, prihvatila nasljedstva koje joj po oporuci pripada, a da je presumtivna oporučna nasljednice UZ prihvatila nasljedstva po ranijoj oporuci od 3. studenog 2013. godine, a osporila je oporuku od 1. prosinca 2018. godine u ostavinskom postupku iza pok. BZ, navodeći da ostavitelj u vrijeme sastavljanja te oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje. To proizlazi, a sud utvrđuje iz ovosudnog ostavinskog spisa iza pok. BZ O- 13/2020 (list tog spisa 20 i 21),

- iz nalaza Opće bolnice Dubrovnik, Hitnog bolničkog prijema, Neurološkog hitnog prijema, od 6. studenog 2015. godine (l.s. 60) proizlazi da je BZ zatraži hitnu medicinsku pomoć te je anamnestički naveo da je od ranije nestabilan uz zanošenje pri hodu, da je pao niz skaline, zadobio udarac u zatiljni dio glave i lacerokontuznu ranu, a ona je kirurški obrađena. Primljen je pod dijagnozom Contusio capitits, Sy. Vertiginosum, Hypertensio arterialis. Preporučeno mu je napraviti Color doppler i vert. Arterija, preporučena dotadašnja terapija i ambulantna kontrola neurologa. Povodom tog istog događaja pregledan je i od dežurnog kirurga isti dana (l.s. 61), te je pacijent anamnestički rekao da je pao na skalinima, da je zadobio udarac u zatiljni dio glave, pri pregledu je bio prisvjestan, orijentiran, komunikativan, rekonstruirao je događaj, navodno je gubio svijest kratkotrajno, djelovao je etilizirano, na poglavini zatiljno imao je ranu veličine od oko 3 do 4 cm. Navodio je da je od ranije nestabilan uz zanošenje pri hodu. Uz ranije navedene dijagnoze navedena su i dijagnoze VLC capitis eg ocipitalis, Aethylisimus ac,

- da je BZ bio hospitaliziran u Općoj bolnici Dubrovnik, na Psihijatrijskom odjelu u periodu od 20. veljače 2018. godine do 23. veljače 2018. godine (dakle, desetak mjeseci prije nego što je sačinjena oporuka od 1. prosinca 2018. godine), pod dijagnozom F10.1 (duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom - zlouporaba alkohola) i F06.9 dijagnoza koja ukazuje na postojanje psihoorganskog sindroma, što proizlazi iz Otpusnog pisma te ustanove (l.s. 40) , a iz anamneze i statusa bolesnika proizlazi da je doveden kolima hitne medicinske pomoći radi neprimjerenog i agresinog ponašanja, navodno nađen u kafiću gdje se skidao gol i prijetio ljudima. Iz medicinske dokumentacije unatrag par godina imao problema s vrtoglavicom, hipertoničar je. Zadnje dvije godine u par navrata padovi s udarcem u glavu, po podacima jednom u alkoholiziranom stanju, ali se doima da konzumira alkohol u pretjeranim količinama. Ne uspostavlja adekvatan kontakt, stalno ponavlja "fašistička banda koja me okovala", psuje, nemiran, viče, psihomotorno agitiran, nemiran, crven u licu, inkoherentan, nesuvisao, u sadržaju paranoidne interpretacije, kognitivne funkcije reducirane sukladno dobi. U Zaključku se navodi da tijekom boravka dolazi do poboljšanja stanje, te se dogovori demisija, te je pacijent otpušten s odjela uz članove obitelji (udovac, živi sam),

- da je nakon toga ponovo bio hospitaliziran u Općoj bolnici Dubrovnik, na Psihijatrijskom odjelu u periodu od 20. kolovoza 2019. godine do 16. rujna 2019. godine (nešto više od 9 mjeseci nakon što je sačinio oporuku od 1. prosinca 2018. godine) što proizlazi iz Otpusnog pisma te ustanove (l.s. 41) zbog opće slabosti, bio je blago prostorno dezorijentiran, nije davao jasne podatke o sebi, a iz zadnje hospitalizacije se vidi kako živi sam. Liječen je pod dijagnozom F06.9 i I10 Iz prethodnog nalaza OB Dubrovnik, Objedinjenog hitnog bolničkog prijama, Psihijatrijskog hitnog prijama, od 20. kolovoza 2019. godine (l.s. 44) proizlazi da je pacijent doveden u pratnji hitne medicinske pomoći. Od dežurnog liječnika se doznalo kako je od djelatnika Objedinjeno hitnog bolničkog prijama koji je to doznao od djelatnika hitne medicinske pomoći, kako su susjedi čuli kako bolesnik zove u pomoć, zatim su ušli u kuću i našli bolesnika kako leži na podu, bilo je nejasno da li je bolesnik u tom trenutku bio pri svijesti. Dijagnoza pod kojom je zaprimljen je bila F10.2 duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani uporabom alkohola – sindrom ovisnosti i F06.9 psihoorganski sindrom. U navedenom Otpusnom pismu, u Zaključku se navodi da je pacijent primljen nakon porasta krvnog tlaka, te da mu je uključena antihipertenzivna terapija. Na odjelu je bio miran. Kako je živio sam, zatražen je izvid centra za socijalnu skrb, a kako je pacijent otklanjao mogućnost smještaja u dom za odrasle osobe, pokrenut je postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti. Navedeno je da je pacijentu potrebna tuđa njega i pomoć, jer zbog poodmakle dobi ne može samostalno brinuti o sebi,

- iz dopisa Doma zdravlja Dubrovnik, Ordinaciji obiteljske medicine dr. Anite Lasić Živić, spec. opće medicine u Dubrovniku od 16. travnja 2022. godine (l.s. 47) proizlazi da se BZ od 2015. godine liječio u Ordinaciji obiteljske medicine dr. UZF, spec. opće medicine u Dubrovniku, a da mu je prethodna liječnica obiteljske medicine bila dr. EZ, od koje nije fizički donio karton u novu ordinaciju obiteljske medicine, gdje se nalazi ranija medicinska dokumentacija pacijenta. Dr. UZF navodi u tom dopisu da se BZ liječio od arterijske hipertenzije i anksioznosti, te da je njegova stalna terapija bila antihipertenziv i anksiolitik koji je telefonski naručivao u redovitim intervalima, da je rijetko dolazio u ordinaciju na pregled, tri ili četiri puta obično nakon manjih ozljeda tkiva. U dva navrata je bio hospitaliziran na psihijatrijskom odjelu, prvi put 2018. godine zbog akutne alkoholiziranosti, a drugi put u kolovozu 2019. godine zbog opće slabosti, visokog tlaka i blage prostorne dezorijentiranosti. Nadalje u bitnome navodi da je nakon otpusta iz bolnice u par navrata bila u kućnoj posjeti uz prisustvo susjeda kada je g. BZ bio nepokretan, inkontinentan, povremeno dezorijentiran, nepovjerljiv i ovisio isključivo u skrbi susjeda. Navodi da je bio u velikom strahu od odvođenja iz stana. Zadnja kućna posjeta joj je bila 27. rujna 2019. godine. Iz elektronskog medicinskog kartona BZ kod dr. PZF (l.s. 48 do 59) proizlazi da je BZ zaista bio na previjanju 9. studenog 2015. godine kada je imao povredu glave po nalazu HBP, VLX capitis et occipitalis sy vertiginosou, Aethilismus ac (l.s. 57), potom 7. prosinca 2015. godine radi odstranjivanja šavova (l.s. 57), te 21. prosinca 2015. godine radi hematoma na doezumu šaka – previjanja (l.s. 56), većinom je putem telefona naručivao terapiju Praxiten 15 tableta, Norvasc 30 tableta, bez da je dolazio u ordinaciju,

- iz elektronskog medicinskog kartona ranije liječnice obiteljske medicine dr. EZ, (l.s. 81 do 101) za period od 3. srpnja 2008. godine do 5. svibnja 2015. godine vidljivo je da BZ većinom nije dolazio u ordinaciju, da se liječio od hipertenzije I10 . Dana 7. studenog 2013. godine je naručio veću količinu terapije za hipertenziju jer je odlazio na put u Sloveniju u trajanju od 2 mjeseca, pa mu je zato bila potrebna veća količina terapije I10 (nekoliko dana ranije je sačinjena oporuka od 3. studenog 2013. godine, dakle pred odlazak u Sloveniju). Dana 10. travnja 2014. je odbio terapiju iako se već nekoliko dana tužio na pojačanu bol u leđima. Dana 20. lipnja 2014. godine došao je na kontrolu tlaka, bio je psihički nestabilan, nije želio povećavati tablete za tlak iako mu je tlak bio nestabilan. Dana 12. kolovoza 2014. godine ultrazvuk je ukazivao na cistu u jetri. Znao je neopravdano putem telefona zahtijevati kućnu posjetu 21. kolovoza 2014. godine ( l.s. 84), iako je bio pokretan i naveo da ide na ručak u restoran ali da ne može doći na pregled, ili bi liječnica došla u kućnu posjetu 21. studenog 2014. godine, ali BZ ne bi zatekla (l.s. 83), iako je tražio kućnu posjetu liječnika. Dana 28. studenog 2014. godine imao je ogrebotine na ruci te je kazao da je pao prije par dana. Dana 17. prosinca 2001. godine je imao povećan bilirubin 24.34 (ref. Vrijednosti od 0 do 17) dok su mu jetreni nalazi AST i Alt bili u graničnim vrijednostima (l.s. 131),

- da iz dopisa Zavod za socijalni rad, Područnog ureda Dubrovnik od 20. siječnja 2023. godine (l.s. 177) proizlazi da je za BZ dana 6. rujna 2019. godine pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti, temeljem prijedloga Opće bolnice Dubronvik, zbog sumni na razvoj psihoorganskog poremećaja, te činjenica da je isti stanova sam, a nije bio sposoban samostalno funkcionirati i voditi brigu o sebi, a istovremeno je odbijao smještaj u ustanovu. Postupak je obostavljen dana 7. listopada 2019. godine budući se imenovani Ugovorom o smještaju smjestio u Dom za starije i nemoćne osobe "Nonin dom", gdje je istome pružena cjelodnevna briga i skrb druge osobe, a zbog čega je i pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti. Navodi se da je pri Centru za socijalnu skrb proveden postupak imenovanja skrbnika za poseban slučaj koji je na bankovnim računima pok. BZ provjerio stanja kako bi se reguliralo plaćanje smještaja u privatni dom.

- da iz zbirke pjesama koje je u spis dostavila tuženica, autora BZ "Nebeski Crtač", proizlazi da je na toj knjižici sačinjena posveta rukopisom koja je potpisana imenom BZ slijedećeg sadržaja: " Draga Ć"Hajde da se dogovorima"- (imaš moju knjigu, imš moju dušu!)- Sjeti se katkad! BZ, **.**.2014.",

- da iz zbirke pjesama koje je u spis dostavila tuženikca, autora BZ "Jahač u kutiji", proizlazi da je na toj uvezanoj zbirci pjesama sačinjena posveta rukopisom koja je potpisana imenom BZ slijedećeg sadržaja: "Veseliš li veselje ili tuguješ tugu

– (Žanka!) - lijepo moje! BZ Daj!- sjeti se mene 10/rujna 2014",

- da je PZ kao medicinska sestra brinula o pok. supruzi BZ, ZZ dok je bolovala od karcinoma, dolazila joj kući i pružala medicinsku skrb do njene smrti, davala joj vitaminske injekcije, injekcije protiv bolova, te joj je pomagala oko presvlačenja, kupanja, a sve je to radila na dobrovoljnoj bazi, po Mihovilovom telefonskom pozivu kad god bi trebalo, jer je ZZ bila pacijentica liječnice obiteljske medicine kod koje je PZ bila zaposlena pa su se tako povezale i zbližile, a nakon što mu je supruga preminula koncem 2010. godine, pomagala je i BZ n anačin da bi na dobrovoljnoj bazi dolazila kod BZ svaku subotu i nedjelju, te bi mu donijela ručak, očitila bi, oprala, ispeglala robu, tjerala BZ da se okupa, provela bi s njime nekada i 2 do 3 sata, a nekad bi došla i tijekom tjedna, kad joj je posao bio popodne povela bi BZ do obližnjeg konobe Tabak gdje se preko tjedna BZ hranio. Također je dolazila po njegovom pozivu kada je pao i ozlijedio glavu, te je zvala i hitnu pomoć. Savjetovala ga je da prestane piti i nije željela biti stanu ukoliko bi pio, što je on znao, pa nije pio kad je ona bila kod kuće. Nudila mu je da dođe živjeti kod njene obitelji doma, ali je on to nakon premišljanja odbio jer mu je rekla da neće smjeti piti. Zbog svega toga PZ je bila povezana s BZ, te joj je on poklonio zbirke svojih pjesama sa posvetom i ona mu je očito bila draga, jer joj je i oporukom od 3. studenog 2013. godine bio ostavio veći dio njegove ušteđevine, dakle, već ju je tada uvrstio u oporuku, tako da je BZ imao motiv i razlog ostaviti oporukom predmetni stan PZ, te je o tome razmišljao. Navedeno proizlazi iz iskaza same tuženice, ali i tužiteljica sama navodi da ona zna da je PZ dosta brinula o BZ i njegovoj supruzi ZZ na način da im je donosila hranu, lijekove, što god su trebali, a nakon Eline smrti, nastavila se brinuti i za BZ neko vrijeme, a ona o tome zna iz priče samog BZ koji nije ništa skrivao (l.s. 67), te ona misli da je BZ bio zaljubljen u PZ (l.s. 68). Također je BZ tužiteljici bio rekao da je nakon oporuke iz 2013. godine bio pitao PZ da li nju interesira njegov stan, dok se ona još brinula za njega, a da mu je ona izričito odgovorila da je ne interesira, da ona ima svoj stan od 100 m2. To je bilo malo nakon te oporuke iz 2013. godine, dakle, još u vrijeme za koje nitko ne postavlja pitanje o Mihovilovoj sposobnosti za rasuđivanje, dapače sve parnične stranke priznaju tu oporuku kao valjanu, pa je i razmišljanje o tome da ostavi stan JC nakon toga bilo također, po mišljenju suda razborito jer je imalo svoj motiv, kao što je bilo i razborito raspolaganje oporukom iz 2013. godine koje je također imalo svoj motiv.

18. Člankom 26, st. 2 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 u daljnjem tekstu ZN ) koji je bio na snazi u vrijeme sačinjavanja ove sporne oporuke 2018. godine je bilo propisano:

" Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem."

Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi temeljem čl. 328 ZOO/06 jer je riječ o pravnom poslu koji je nevaljan od početka, a u ovom slučaju se ne može i naknadno osnažiti (čl. 326 ZOO/06), pa stoga nije osnovan prigovor zastare tuženika. "

19. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

20. Sud smatra, unatoč mišljenju obje vještakinje koje smatraju da se kod BZ radi samo o zlouporabi alkohola, da se kod njega ipak radi o dugotrajnom alkoholizmu. Upravo iz tog razloga sud je i proveo dva psihijatrijska vještačenja kako bi raščistio tu dilemu.

Vještaci vještače, ali sud sudi i donosi odluku uvažavajući i cijeneći sve provedene dokaze.

Naime, sve stranke govore u prilog tome da se kod BZ radilo o alkoholizmu, bilo da to jasno navode, bilo da navode ponašanje i simptome koji školski upućuju na alkoholizam (psihopatologija i sudska medicina kolegij na pravnom fakultetu).

Prije svega i sama tuženica PZ, koja je medicinska sestra, realno opisuje Mihovilovo stanje, iako joj to ne ide u korist, a ona je u to vrijeme prije i nakon smrti njegove supruge ZZ najviše bila u neposrednom kontaktu s njim jer mu je učestalo pomagala, pa ima uvid. Ona izričito navodi da je " BZ bio tip alkoholičara koji je bio miran…"(l.s. 70), "pio je uglavnom vanka jer mu doma ZZ nije dala piti..", "znao je doći u liječničku ambulantu dr. EZ zbog problema s tlakom jednom u 15-20 dana te bi i tada bio pod utjecajem alkohola što se osjetilo po mirisu", "dok je ZZ bila živa on je kroz cijelo jutro hodao po [adresa] i onda bi nešto donio za ručak i išao spavati popodne", "nije primijetila da bi BZ imao nekakvih psihičkih tegoba pod utjecajem alkohola, ponašao se uvijek isto, a bio je stalno pijan, jer ujutro kad bi se digao popio bi čašu viskija…"(l.s.69), "tražio je od nje da mu nabavi alkohol, ali mu nikad nije htjela kupiti i nije smio piti dok je ona bila u stanu i on je to znao, te ako bi uzeo bocu alkohola ona bi se digla i otišla", "… imao je običaj kad bi popio iza ručka leći i probudio bi se u tijeku noći i ne bi znao koje su ure i onda bi činio ono što uvijek učini prvo, nazove nju ujutro, očito misleći da je jutro, tako da je bio na određeni način dezorijentiran" , … "u vrijeme kad više nije mogao sam izlaziti vani jer nije mogao hodati, a to je bilo zadnje dvije godine života, pa bi onda bio uznemiren bez alkohola" (prvi znaci apstinencijske krize iako ih PZ nije tako doživljavala), "zadnji put kad se vratio iz Slovenije 2018. godine rekao je da više neće ići u Sloveniju jer da mu ne daju piti" , "poslije E smrti BZ je ustvari želio umrijeti jer je ZZ cijeli život svoj posvetila njemu i tetošila ga, kuhala što bi želio pojesti, brinula se o njemu", "… vidjela je, a nekada je dolazila i svaki dan, u smeću barem dvije boce žestokog alkohola, prazne, a pio je Brandy Zvečevo i Viski NZ, a te bi boce i pune vidjela po kući, ali ne bi smio piti dok je ona tu", razgovarala je o tome s BZ da prestane piti, ali on bi rekao da mu je to jedino u životu što mu je preostalo nakon Eline smrti", "… da mu je dr. EZ stalno govorila da prestane piti da će ga kolpati, da mu je visok tlak i on je u jednom trenutku otišao kod dr. PZF

… (l.s. 71), "…ona je BZ čak nudila da dođe živjeti kod njih doma i on se nešto promišljao, ali je odustao od toga kad je ona rekla da neće smjeti piti" (l.s. 72).

Dakle, između samih parničnih stranaka je nesporno da je BZ bio alkoholičar, te su ga tako i otvoreno tretirali jer su mu otvoreno zabranjivali da pije, a ako bi mu se to zabranilo on bi se onda udaljio, bez obzira je li to na njegovu štetu, te da li zbog toga ruši vrijedne rodbinske ili socijalne odnose.

Tako i tužiteljica UZ navodi "… zna da je zadnjih par godina pio dosta alkohola i to travaricu, viski, vino, pivo, ali uglavnom žestoko alkoholno piće", "… kada su ga doveli u Sloveniju 22. veljače 2018. godine, desetak dana, za to vrijeme je bio katastrofalan, bio je stalno nemiran stalno je tražio alkohol, nisu mu htjeli dat alkohol, dala bi mu ujutro jednu rakijicu, poslije podne jednu i uvečer još jednu rakijicu i to njemu očito nije bilo dovoljno, tada bi stric P popio tabletu za smirenje i spavao bi, "… taj posljednji put nije htio više od deset dana boraviti kod njih, te je zahtijevao da se vrati kući i oni su ga vratili kući, tada je ostao sam živjeti u svome stanu u [adresa], pripazili bi ga susjedi, te su ga do kraja njegovog života pazili susjedi…", "kad su ga tada vratili u Dubrovnik on je od njih zahtijevao da mu kupe 15 litara alkohola i to travarice, viskija, dakle, uglavnom žesticu, a kad bi bio žedan onda bi pio vino i pivo, to su mu kupili od svojih novaca, iako je on želio to platiti, a za tri tjedna nakon što su razgovarali on se požalio preko telefona da nema ni kapi više alkohola koji je bio kupljen", "… zna da je BZ više puta pao niz stepenice i znao je ozlijediti glavu…" … padao je zbog kombinacije raznih faktora, sam od sebe je teško hodao, a potom ako bi popio, još uz to uzeo neke tablete, bio bi sklon padovima", "…zadnji put kad je završio na psihijatriji 2018. godine, nakon čega su ga oni odveli u Sloveniju bio je u konobi Tabak u Dubrovniku, kada se tamo počeo skidati gol, a to je bilo u vrijeme ručka, nakon čega je hospitaliziran".

Time i tužiteljica opisuje ponašanje BZ kao alkoholičara koji ne može bez alkohola, koji donosi životne odluke, ne na svoju korist, već po tome gdje će moći neograničeno piti, koji se čest ozljeđuje pri padu u alkoholiziranom stanju. I svjedoci opisuju BZ kao kroničnog alkoholičara. Tako svjedokinja KZ, susjeda BZ od 1966. godine, od useljenja u višestambenu zgradu, koja ga je i pazila zadnje mjesece života dok je bio u stanu, navodi da bi " BZ oduvijek dolazio, i dok mu je supruga ZZ bila živa, na čašicu pića i razgovora, nekad bi bio sat, dva, nekad bi došao tri puta na dan, ovisilo bi o tome koliko bi pića popio, ako bi popio jednu čašicu uzela bi mu se boca i onda bi otišao, zbog toga je njena majka otvoreno u oči BZ prigovarala zbog toga što toliko pije, a on bi se onda znao i naljutiti". " BZ bi znao svratiti u njih i kada ne bi dobio po što je došao, brzo bi otišao i znao bi se nekad požaliti da mu nisu htjeli ništa dati, pri tome misli na piće", navodi da je " BZ bio prevrtljivog mišljenja", te navodi primjer s višestrukom prodajom automobila, pa potom male barke gdje se predomišljao kao i oko parkinga za automobil gdje bi ga u isto vrijeme ustupio većem broju ljudi, pa bi se oni između sebe svađali. "Od kada ona zna za sebe BZ pije, jednom se za Elina života napio i sve polomio u kući, te je znao biti dosta agresivan kad bi se dobro napio i verbalno i fizički, a sila bi uglavnom bila usmjerena prema namještaju, ZZ se ne bi žalila da bi bio agresivan prema njoj, znala bi u prolazu njima reći samo "nemojte mu dati". Dakle i ta svjedokinja ga je opisivala kao osobu koja nije mogla bez alkohola, s ovisničkim karakterom, prevrtljivog, koji je pod utjecajem alkohola znao biti i agresivan i destruktivan (lomljenje namještaja), te ga je i ona doživljavala kao alkoholičara, kao i njena majka koja je BZ direktno i upozoravala na to, te mu uskraćivala piće kad je smatrala da je pretjerao (ali bi on otišao na piće kod slijedeće svjedokinje).

Svjedokinja ČZ, susjeda iz susjedne obiteljske kuće, navodi da je gospođa ZZ preminula 2010. godine, a da je nakon toga BZ "postepeno počeo dolaziti kod njih u kuću, ona bi ga ljubazno primila, a uglavnom je dolazio oko 18,00 sati, na piće, očito je razlog njegovog dolaska bilo društvo jer je bio usamljen, ali i piće…", "prosječno bi se zadržao oko sat, nekad i tri sata, uvijek je pio Jeger, obično bi popio jedno do tri pića, a radi se o malim kupicama za žestoko piće", "ističe da je po njenom mišljenju on pokazivao znakove definitivno čovjeka koji ima problema sa alkoholom primjerice već od motiva njegova dolaska, jer bi se on kod njih uvijek opio, omamio, nekad bi došao pripit, kako kada, a poznato je da je pio i sam kod kuće, a znao bi sam to reći i to nije skrivao, te bi se šalio na taj račun", " BZ se nije žalio da ne može sam živjeti, ali zna da se išao hraniti po restoranima, njegova higijena je bila upitna, a to se vidjelo po odjeći koja je bila prljava, znao bi zaudarati. Čak mu je ona sugerirala s obzirom na situaciju da proda stan, da će mu oni pomoći i da se onda smjesti u dom. On je od toga odustao iako to nije izričito rekao, ali ona je to zaključila iz razloga da je previše volio alkohol." "S drugim stanarima je bio u konfliktu, često bi bio u afektima, pa bi pod utjecajem alkohola znao ljudima spočitati neke stvari, onda bi se ljudi odmakli od njega" (l.s. 162). "Poznato joj je da bi se BZ nakon objeda u konobi Tabak znao vraćati teturajući u pijanom stanju, znao je više puta padati, znao ga je i gazda tog Tabaka nekad dovesti automobilom do stana. I nju je jednog dana verbalno napao na ulici jer joj je zamjerio što mu za Božić nisu donijeli kolače, akonto toga što je on njima i još nekim susjedima dopustio da parkiraju na njegovom parkingu, budući on nema svoj vlastiti automobil, a u toj situaciji je očito bio pripit jer je bazdio na alkohol, te je po ponašanju bilo očito da je bio pod utjecajem alkohola, i da je bio rastrojen, a to su tipične situacije u kakve je ulazio i sa drugima, te su se oni odmicali, a ona nije jer joj ga je bilo žao. Znala bi u više navrata dolaziti hitna pomoć, znao bi pasti usred dana u ulazu, to bi se događalo popodne nakon što bi se vraćao s objeda. BZ bi pričao kasnije da je njemu bilo lijepo u Sloveniji, ali uvijek bi se zadržao kraće nego što bi rekao da će ostati. Ona pretpostavlja da je to bilo iz razloga što mu tamo nisu dali da pije, s obzirom da je BZ imao ozbiljnih problema s alkoholom, od kada ona njega poznaje od 2010. godine" (l.s. 163). "Ona zaključuje da BZ nije bio psihički stabilna osoba iz razloga nebrige za sebe, znao bi nekada cijeli dan ne jesti, nije plaćao račune, u razgovoru ne bi nikad razgovarao o dnevnoj problematici, nego o nekakvim njegovim emotivnim stanjima u sadašnjosti i prošlosti, a ti razgovori nisu nikada bili previše suvisli". "I sama činjenica da nije htio zbrinuti sam sebe ukazuje na to da je sam sebi štetio. BZ nikada nije u razgovoru istakao da bi on bio alkoholičar i da bi taj problem trebao riješiti i da bi trebao manje piti, ali nije krio da voli popiti. Svjedokinja navodi da se "Mihovilovo stanje pogoršavalo od početka njihovog poznanstva, pa nadalje taj alkoholizam je bio izraženiji kako je vrijeme prolazilo. Primjerice njemu je u jednoj fazi bilo dovoljno da nešto popije i da ništa ne pojede cijeli dan, to mu je bilo važnije i to je i sam kazao, pred kraj zadnje 2-3 godine. Zadnja dva mjeseca kad je bio nepokretan u krevetu on bi njih molio da mu daju da nešto popije, te bi mu one ulile malu kupicu, ali ne uvijek" (l.s. 163). Sud smatra da ta svjedokinja lijepo s puno detalja opisuje ovisnički karakter alkoholičara BZ, kome je alkohol na prvom mjestu i prije hrane, donosi odluke kojima ugrožava vlastitu egzistenciju po kriteriju gdje će moći piti, ili neće moći piti, a ne po tome gdje ćemu biti dobro i gdje će biti zbrinut, dolazi do narušavanja socijalnih odnosa zbog neprimjerenog komuniciranja u alkoholiziranom stanju, prevrtljivosti, održava socijalne odnose s ljudima koji mu nalijevaju piće, odlazi od jednog do drugog na dnevnoj bazi i u konačnici, na kraju života kada je nepokretan i nemoćan i kada ne može organizirati dostavu alkohola na kućni prag, pokazuje znake očite apstinencijske krize – moli za alkohol, iako je u teškom zdravstvenom stanju što ukazuje na jačinu psihičke ovisnosti koja se razvila kroz dugo vrijeme konzumacije alkohola.

I svjedok RZ (njegov otac je Mihov prvi rođak) za BZ s kojim je bio u odličnim odnosima o kome se brinuo, navodi da je bio "narcisoidna pijančina", "zvao bi ga da mu treba donijeti spenzu, a onda bi mu dao spisak, a na spisku bi se nalazilo 5 boca vina, 3 boce travarice Šibenik, ni jedne druge i boca NZ. Ta zaliha pića mu je trajala desetak dana". "Dok mu je supruga bila živa ona mu je branila i nije toliko pio, ali je isto pio, samo ne u toj količini. Ističe da je BZ bio lucidan, i da je znao što radi, ali da ga nije bilo briga, ističe da je bio zao, npr. svoj slobodan parking koga nije koristio, bi dao trojici ljudi, onda bi između njih nastala svađa, a onda bi se on žalio da mu nitko od njih nije ništa donio, niti ga pripazio. Ni s kim u zgradi nije bio dobar, osim s VZ i to samo zahvaljujući njoj, jer da je ona drugačija osoba ne bi ni s njom bio dobar. Ističe da je BZ i njemu nudio deset dana prije nego što je umro, a i prije nekoliko puta, da idu i da taj stan prepišu na njega, a tada je već bio u staračkom domu, ali je on to odbio upravo znajući to kako se on i ranije ponašao. Osim što je BZ bio alkoholičar, ističe da nije imao nekih vidljivih psihičkih problema, ali je bio klasični alkoholičar" (l.s. 170). Svjedok navodi da je BZ bio prevrtljiv u smislu da bi danas rekao jedno sutra drugo, pa opisuje prodaju barke gdje mu je našao tri kupca (on je bio prvi) dvojica su vratila barku, a BZ novce, a treći nije htio. Također i kad je prodavao automobil kojeg on nije vozio nakon Eleine smrti, stari Renault Twingo, dosta star, ali sa samo prijeđenih 16.000 km za 15.000 kn kada mu je našao kupca, on je odustao, te ga je na koncu sam prodao (l.s. 171). "Misli da je BZ ostavi stan PZ jer je došla nakon UZ, a da je došao bilo tko drugi, da bi ga ostavio njemu, jer je stan nudio i njemu i susjedi VZ, jer je on time manipulirao na bazi od 10 minuta, kao što je činio s parkingom, tako je činio i sa stanom." (l.s.172). Ističe da je jedne zgode hitna pomoć intervenirala nakon što je BZ izašao na balkon i vikao da je gladan i da će se bacit, te je nakon toga hospitaliziran na psihijatrijski odjel, držali su ga tamo maksimalno koliko su mogli 20 dana…" (l.s. 172). Ističe da je ostavitelj imao novaca jedino za kapsu i za sprovod, i da nikakvog novca iza njega više nema. Zna da je BZ bio angažirao servis za čišćenje i oni su mu odnijeli televiziju koju su iskamčili i to televiziju koju mu je on 7 dana prije kupio za njegove novce, rekao je bili oni čistiti, pa oni jadni, on im dao. I tada su došle dvije ženske, da da su došla dva muška, ne bi dao televiziju. Dakle, i ovaj svjedok govori o Mihovilovom alkoholizmu, čije su posljedice prevrtljivost i psihičkim tegobama i sugestibilnost.

I svjedok TZ govori o prevrtljivosti Mihovilovoj, koji navodi da su jedan put tako bili došli po njega da ga vode u Sloveniju po prethodnom dogovoru, međutim okrenuli su se i pošli natrag jer je BZ rekao da se predomislio i da neće s njima ići u Sloveniju. Kad su ga doveli u Sloveniju iz bolnice 2018. godine navodi da je bio kao malo dijete, znao se pomokriti, a da ne ode u zahod i dalje je pio koliko bi mu dali. "Ako ne bi dobio za popit odmah bi se malo naljutio i odmah bi htio otići kući i par dana je bio i onda je odmah otišao kući u [adresa], iz razloga što su mu tamo branili piti". Tu je također vidljiva razina njegove ovisnosti i značaj želje za alkoholom pri čemu ne vodi računao o žrtvi drugih ljudi (izvoljeva da se dolazi po njega iz Slovenije pa se predomisli nakon što ljudi dođu po njega) .

Stoga sud smatra da je BZ ispoljavao sve značajke ovisnika o alkoholu-alkoholičara koji je morao svakodnevno konzumirati alkohol u velikim količinama, nije mogao bez njega niti je želio biti bez njega, odlazio je od jednog do drugog mjesta gdje mu je bilo omogućeno konzumiranje alkohola, nije držao do sebe, vlastite higijene, niti svoga doma, nije sebi spremao obroke, uslijed čega mu je znala propadati hrana, bio je prevrtljiv, donosio je životne odluke motivirane mogućnosti daljnjeg alkoholiziranja (ne želi da se o njemu brinu oni koji postavljaju uvjet da ne smije piti, iako mu je s njima lijepo), a ne vodeći računa u svojoj dobrobiti, ljudima oko sebe koji su mu pomagali nudio je predmetni stan, te je očito imao zbog alkoholizma izmijenjenu osobnost – ovisničku osobnost, a pod utjecajem alkohola znao je biti i destruktivan po svoju imovinu. To sve nadilazi zlouporabu alkohola koja se smatra povremenim, prigodnim, protupravnim ponašanjem pod utjecajem alkohola, s obzirom da se ovdje radi o kontinuiranom alkoholiziranju koje traje dugi niz godina, a intenzivno je zadnjih devet godina njegovog života (od smrti supruge 2010. godine) koje je postalo njegov stil života bez kojega ne može i njemu podređuje svoj život na vlastitu štetu. U takvoj situaciji on je i sugestibilan, pitanje je samo da li će to netko iskoristiti.

Ako nešto izgleda kao vuk, zavija kao vuk, kolje kao vuk, onda je to vuk, a BZ, nije vuk, ali na temelju svega navedenog jest alkoholičar.

21. Međutim, temeljem čl. 26, st. 2 ZN koji je bio na snazi u vrijeme sačinjavanja ove sporne oporuke 2018. godine oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje, a ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

22. Sud smatra da je BZ u vrijeme sačinjavanja sporne oporuke, unatoč svom alkoholizmu bio sposoban za rasuđivanje jer je bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, a nema dokaza da bi tuženica iskoristila njegovu sugestibilnost ili ovisnost o alkoholu, primjerice da bi nuđenjem alkohola iskamčila takvu oporuku. Naime, zadnje dvije godine života sigurno je da PZ nije skrbila intenzivno o BZ, čak vjerojatno i od 2015. godine od kada je BZ promijenio liječnika obiteljske medicine kod koje je bila zaposlena PZ (vjerojatno što su mu spočitavali njegov alkoholizam i savjetovali ga za njegovo zdravlje, pa mu je to kao i svakom alkoholičaru smetalo "jer on nije alkoholičar"), tako da nije ni mogla na njega imati nekakav trajniji utjecaj. Pored toga od sačinjena te oporuke, do njegove smrti je prošla godina dana, tako da je bilo dovoljno vremena da se on predomisli, ali unatoč tome što je očito o tome razmišljao (jer je nudio stan i drugima moguće i kao neka vrsta moralnog testa tih njegovih "pomagača"), nije to učinio. Raspolaganje spornom oporukom u korist PZ nije nerazumno, jer ono ima valjan i jak motiv, a to je da je PZ pomagala njegovoj bolesnoj ženi koju je jako volio do smrti, a poslije toga i njega, s kojom se očito i emocionalno zbližio. Zasigurno mu je imponiralo da ona nije željela da joj on ostavi taj stan jer ga je izričito odbijala, a on se dugo dvoumio kako da nagradi tuženicu, te je o tome čak razgovarao s tužiteljicom, tako da je on u PZ očito prepoznao ljudsku vrlinu koju je imao potrebe nagraditi i radi se o manifestaciji njegove posljednje volje. Da li je mogao drugačije raspolagati, mogao je, i to bi isto tako moglo imati valjan drugi motiv, međutim, on se odlučio za PZ. Nema dokaza, niti to itko tvrdi da bi PZ utjecala na njegovu odluku nekakvim nagovaranjem ili iznuđivanjem, nametanjem ili podmićivanjem alkoholom, jer te zadnje godine zbog svog zdravlja i bolesti drugih članova njene obitelji to nije bila u stanju, te se bila na određeni način udaljila od BZ, međutim, on nije zaboravio ono što mu je ona značila u teškim trenucima, te je očito prema njoj imao i zadržao do zadnjeg daha, simpatiju. Čak i teški psihički bolesnici imaju lucidne trenutke, pa ih tako može imati i alkoholičar, pogotovo u trenucima kad je trijezan. O tome da stan ostavi PZ, BZ je razmišljao neposredno nakon oporuke iz 2013. godine (koju oporuku nitko ne dovodi u pitanje, a kada je BZ po mišljenju stranaka bio sposoban za rasuđivanje) o čemu je razgovarao s tužiteljicom, pa se očito ne radi o nagloj i ishitrenoj odluci, već o odluci koja je dugo u njemu sazrijevala. S oporukom se ne moramo slagati, ali posljednju volju ostavitelja moramo poštovati. Stoga je sud smatrao temeljem čl. 26, st. 2 ZN da je predmetna oporuka pravno valjana, pa je stoga odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. I oboje sudskih vještaka smatraju da je BZ bio sposoban za rasuđivanje i da je bio u stanju raspolagati svojom imovinom bez obzira na prekomjerno konzumiranje alkohola u trenutku nastanka oporuke. Razlika je u tome da liječnice ne mogu, s obzirom na medicinsku dijagnostiku i činjenicu da je BZ preminuo, potvrditi da je bio alkoholičar po pravilima medicinske struke, što ne znači da on to nije. Međutim, čak i kad je pacijent alkoholičar živ i dostupan liječnicima psihijatrima, pa ga oni imaju priliku pregledati, on ne mora ispoljavati fizičke simptome koji mogu ići uz alkoholizam (oštećenje jetre, karakterističan izgled lica "facies aethylica", "spider medus" – madež na koži obliku pauka, alkoholna polineuropatija) jer je svaki ljudski organizam zaseban, i različito otporan (BZ je unatoč nezdravom životu doživio duboku starost što je atipično), a često je bez heteroanamnestičkih podataka koji se dobivaju od ljudi koji žive u blizini alkoholičara, ili s njim, teško dijagnosticirati alkoholizam i uopće saznati za problem pacijenta s alkoholom, jer alkoholičari to ne žele priznati i često to kriju koliko je to moguće, međutim, mogu sakriti alkoholnu ambalažu, ali ne mogu sakriti bližnjima pijanstvo pogotovo ako je ono učestalo ili svakodnevno. Stoga liječnici tek nakon heteroanamnestičkih podataka i eventualnog hospitaliziranja pacijenta mogu primijetiti da li postoji ovisnička kriza kod pacijenta kome je neko vrijeme onemogućena konzumacija alkohola. Upravo ti koji daju heteroanamnestičke podatke su ljudi iz blizine alkoholičara koji ga često i nagovore i dovedu na prvi pregled i liječenje. Stoga sud smatra da su "heteroanamnestički podaci" koje je sud prikupio u sudskom dokaznom postupku, dragocjeni i oni su unisoni i od samih stranaka i od saslušanih svjedoka, da je BZ ispoljavao sve simptome kroničnog alkoholičara. Međutim, bez obzira radilo se o "zlouporabi alkohola" ili samom "alkoholizmu" BZ, vještaci su suglasni da i u jednom i drugom slučaju, ta sama činjenica nije dostatna da bi se moglo zaključiti da ostavitelj u trenutku sačinjavanja oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje i shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili da nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem, a ako se ne dokaže suprotno, smatra se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje (čl. 26, st. ZN).

23. Sud je o troškovima postupka odlučio temeljem čl. 154, st. 1 ZPP-a, te je tuženici dosudio troškove parničnog postupka na ime odvjetničke nagrade za sastav odgovora na tužbu od 16. rujna 2021. godine (l.s. 10) u iznosu 625,00 eura ( 250 bod x 2 eura + 25% PDV-a ; tbr. 8. točka 1 važeće Odvjetničke tarife NN138/23; u daljem tekstu OT, a prema vrijednosti spora označenoj u tužbi od 13.285,55 eura = 100.100,00 kn : 7,53450 – tečaj konverzije), zastupanja na 7 ročišta i to 5. travnja, 28. lipnja, 29. rujna 23. studenog 2022. godine i 10. listopada 2024. godine, 8. svibnja 2025. godine i 27. lipnja 2025. godine, u iznosu od 4.375,00 eura ( 7 x 250 bod x 2 eura + 25 % PDV-a; tbr. 9, točka 1 OT), kao i sastav podneska od 14. travnja 2022. godine (l.s. 34) u iznosu od 625,00 eura ( 250 x 2 eura +25%; tbr, 8, točka 1OT) što ukupno iznosi 5.625,00 eura te je naložio tužiteljici da plati taj iznos tuženici u paricijskom roku od 15 dana (čl. 328, st. 2 ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Dubrovniku, dana 27. lipnja 2025. godine

S u d a c :

Zoran Nikolić

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- pun. tužitelja, odvj. S. Šoša,

- pun. tuženici odvj. N. Asanović - Sarić