Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1349/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja PĆBF, sin LĆBF, rođen **.**.1993. u [adresa], državljanin Brazila, nositelj PI Brazila broj GB750166, s rokom važenja od 13. lipnja 2020. do 12. lipnja 2030., kojega zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Josipa Sermagea 14/A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica, Koprivnica, Trg Eugena Kumičića 18, OIB: 36162371878, radi određivanja roka za dragovoljni odlazak, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 13. lipnja 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 27. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica, KLASA: UP/I-216-04/25-02/327, URBROJ: 511-06-05-25-2 od 13. ožujka 2025. godine.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužitelj s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 10. travnja 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica, KLASA: UP/I-216-04/25- 02/327, URBROJ: 511-06-05-25-2 od 13. ožujka 2025. godine, kojim prema točki 1. izreke Fernandes Do Carmo (p) PĆBF (i), spol muško, sin LĆBF, spol muško, rođen **.**.1993. u [adresa], Brazil, državljanin Brazila, nositelj Pl Brazila broj GB750166, s rokom važenja od 13. lipnja 2020. do 12. lipnja 2030. godine, nezakonito boravi u [adresa]/ [adresa]. Prema točki 2. izreke PĆB (p) PĆBF, dužan je napustiti Republiku Hrvatsku i Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 30 (trideset) dana, koji počinje teći prvoga dana od dana dostave ovoga rješenja. Prema točki 3. izreke državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja dužan je prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, s time da će se prema točki 4. izreke državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja prisilno udaljiti, ako ne napusti EGP u roku za dragovoljni odlazak iz točke 3. izreke ovog rješenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je pobijano rješenje nezakonito, te ga tužitelj osporava u cijelosti, i to zbog bitne povrede pravila odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pogrešno izvedenog zaključka temeljem istog, a sve na štetu tužitelja. Pobijano rješenje je nezakonito, odnosno protivno odredbama članka 5. stavka 1. ZUP-a (načelo zakonitosti - Javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa, te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti), članka 8. ZUP-a (načelo utvrđivanja materijalne istine - U postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari), i članka 9. ZUP-a - (načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza - Službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar). U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nisu uzete u obzir specifične okolnosti u pogledu pravnog statusa tužitelja u Portugalu, niti je u istome obrazložena navedena individualna procjena u skladu s pravilima razmjernosti. Također, prilikom donošenja pobijanog rješenja nisu uzete u obzir činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke, budući da tuženik nije utvrdio pravo stanje stvari važno za donošenje zakonite odluke, a što sve tužitelj obrazlaže u nastavku kako slijedi. Nije točno da tužitelj nezakonito boravi na području EGP-a, jer je isti, kako je to navedeno na nekoliko mjesta u pobijanom rješenju nositelj PI Brazila broj GB750166, s rokom važenja od 13. lipnja 2020. do 12. lipnja 2030. godine. Osoba koja posjeduje PI Brazila broj GB750166, s rokom važenja od 13. lipnja 2020. do 12. lipnja 2030., te čije je brazilsko državljanstvo utvrđeno, ostvaruje pravo boravka i rada u Portugalu temeljem Sporazuma o jednakosti prava i obveza između Portugala i Brazila. Sukladno tom bilateralnom sporazumu, brazilski državljani mogu u Portugalu zatražiti priznanje jednakih građanskih prava kao portugalski državljani, uključujući pravo na zakonit boravak, zaposlenje, pristup javnim službama, te druge oblike društvene integracije. PI broj služi kao evidencijski podatak o registraciji brazilskog državljanina u brazilskom sustavu identifikacije, te sam po sebi, uz potvrđeno državljanstvo, predstavlja osnovu za ostvarivanje navedenih prava na području Portugala. Slijedom navedenog, tužitelj je u Portugalu zakonito boravio i radio temeljem priznatog pravnog statusa, koji proizlazi iz bilateralnog sporazuma između Portugala i Brazila, a koji omogućuje brazilskim državljanima ostvarivanje jednakih prava kao portugalskim državljanima. Dodatno, osporenim rješenjem tužitelj je neosnovano upisan u Schengenski informacijski sustav (SIS) kao osoba kojoj je određena mjera udaljenja s područja EGP-a. Takav upis, koji je automatska posljedica pobijanog rješenja, ima teške pravne i faktične posljedice, budući da tužitelju onemogućuje zakoniti povratak u Portugal - državu članicu u kojoj ima važeći boravišni status, fiskalno prebivalište i pravo na rad, temeljem bilateralnog Sporazuma između Portugala i Brazila. Ovakvo postupanje predstavlja dodatnu povredu članka 21. Uredbe (EU) 2016/399, budući da se tužitelju, koji posjeduje dugoročno boravišno pravo u Portugalu, nezakonito ograničava pravo na slobodno kretanje i povratak u državu članicu koja mu je priznala zakoniti boravak. Sustavno gledano, posljedica je dvostruko nezakonita: ne samo da je tužitelju zabranjen boravak u Hrvatskoj bez individualne procjene stvarnog statusa, već mu je posredno onemogućeno ostvarenje zakonitih prava u drugoj državi članici, čime se krši temeljno načelo uzajamnog povjerenja između država članica EU, kao i načelo proporcionalnosti. Neosnovan upis u SIS bez konkretne, individualne i razmjerne procjene pravnog položaja tužitelja u državi članici EGP-a predstavlja nesrazmjernu i nezakonitu mjeru, suprotnu i pravu EU i Konvenciji o ljudskim pravima. Nadalje, u konkretnom slučaju tužitelju je doneseno rješenje kojim se nalaže napuštanje područja EGP-a, uz obrazloženje da nezakonito boravi u [adresa] i [adresa]. Međutim, iz sadržaja članka 199. stavka 1. Zakona o strancima, jasno proizlazi da se u situacijama kada državljanin treće zemlje ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a, Ministarstvo nije ovlašteno odmah donijeti rješenje o povratku, već mu je prethodno dužno izdati upozorenje, s određenim rokom za napuštanje Republike Hrvatske i povratak u državu članicu EGP-a u kojoj mu je boravak odobren. Tužitelj posjeduje valjano odobrenje boravka u Portugalu, temeljem Sporazuma između Brazila i Portugala, što je potvrđeno nizom dostavljene dokumentacije (fiskalno prebivalište, registracija u poreznom i socijalnom sustavu). Time se tužitelj nesporno uklapa u situaciju iz članka 199. stavka 1. Zakona, pa je Ministarstvo bilo dužno primijeniti navedeni stavak i izdati upozorenje, a ne odmah donijeti rješenje o povratku i napuštanju EGP-a. Donošenjem rješenja kojim se tužitelju nalaže napuštanje područja EGP-a, tuženik je odlučio na štetu tužitelja, pri čemu nije uzeo u obzir njegov specifičan pravni status u Portugalu, niti je proveo individualnu ocjenu u skladu s načelima razmjernosti i svrhovitosti. Postupanje nadležnog tijela predstavlja grubu povredu članka 199. stavka 1. Zakona o strancima, koji jasno propisuje da se u ovakvim situacijama ne donosi odmah rješenje o povratku, već se najprije izdaje upozorenje kojim se stranca upućuje da napusti Republiku Hrvatsku i ode u državu članicu EGP-a u kojoj ima odobrenje boravka. Zanemarivanjem te obveze, nadležno tijelo je propustilo primijeniti lex specialis normu na štetu tužitelja. Nadalje, ovakva odluka predstavlja povredu Uredbe (EU) 2016/399 o Kodeksu Zajednice o pravilima koja uređuju kretanje osoba preko granica (Schengenski granični kodeks), kojim se propisuje pravo zakonitog boravka i kretanja državljana trećih zemalja na području država članica ako ispunjavaju uvjete iz članka 6. te uredbe. U konkretnom slučaju, tužitelj ispunjava uvjete zakonitog boravka u Portugalu, a stoga i uvjete za boravak na području EGP-a u skladu s važećim europskim pravilima.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica, KLASA: UP/I-216-04/25-02/327, URBROJ: 511-06-05- 25-2 od 13. ožujka 2025. godine, te naloži tuženiku da nadoknadi troškove tužitelju, u roku od 15 dana.

4. Tužitelj je uz tužbu podnio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, sukladno odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a, koji propisuje: „Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu." Tako se izvršenjem pobijanog rješenja tužitelju evidentno nanosi šteta koja bi se teško mogla popraviti, budući da se izvršenjem pobijanog rješenja tužitelju ograničava njegova temeljna sloboda - sloboda kretanja, odnosno određuje se obveza napuštanja EGP-a. Naime, prisilnim udaljenjem s područja EGP-a i posljedičnim neosnovanim upisom u Schengenski informacijski sustav (SIS) tužitelj gubi mogućnost povratka u Portugal, gdje zakonito boravi i ostvaruje temeljna socijalna i radna prava, uključujući pristup zdravstvenoj zaštiti, tržištu rada i sustavu socijalnog osiguranja. Time bi tužitelj bio izložen ozbiljnim posljedicama koje bi se teško mogle popraviti, jer bi gubitkom zakonitog boravišta i pristupa temeljnim pravima u Portugalu trpio štetu koja nadilazi uobičajene posljedice izvršenja upravnog akta. Štoviše, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju prava koja proizlaze iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima, Uredbe (EU) 2016/399 (Schengenski granični kodeks), te bilateralnog sporazuma između Portugala i Brazila. Stoga tužitelj predlaže da sud donese rješenje kojim se odgađa izvršenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Koprivničko- križevačka, Policijska postaja Koprivnica, KLASA: UP/I-216-04/25-02/327, URBROJ: 511-06-05-25-2 od 13. ožujka 2025. godine, s time da to rješenje stupa na snagu danom donošenja, a odgoda izvršenja predmetnog rješenja ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka.

5. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Isti obavještava sud kako tijekom upravnog postupka provedenog u PP Koprivnica dana 13. ožujka 2025. godine državljanin Brazila nije dao na uvid, niti dokazao posjedovanje dozvole boravka izdane od strane nadležnih tijela u zemlji članici Europske Unije kao ni pravovaljani, ovjereni dokument kojim bi dokazao svoj status u smislu zakonitog boravka na području Europske Unije, odnosno Europskog gospodarskog prostora. Nastavno na navedeno, a obzirom da je od ulaska u RH/EGP pa do dana 13. ožujka 2025. godine kad je došao u Republiku Hrvatsku proveo ukupno 150 dana od dozvoljenih 90 dana u zadnjih 180 dana, tužitelj je prekršio odredbe članka 183. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima, a radi čega mu je izdano rješenje o povratku sukladno članka 183. stavka 2. i 3., članka 184. stavka 2. i 3. i članka 186. stavka 1. i 3. Zakona o strancima.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Koprivničko-križevačka, Policijske postaje Koprivnica, KLASA: UP/I- 216-04/25-02/327, URBROJ: 511-06-05-25-2 od 13. ožujka 2025. godine (stranica 9- 10 spisa), zapisnik o saslušanju stranca PU koprivničko-križevačke, PP Koprivnica, KLASA: UP/I-216-04/25-02/327, URBROJ: 511-06-05-25-1 od 13. ožujka 2025. godine, službenu zabilješku PU koprivničko-križevačke, PP Koprivnica, KLASA: UP/I- 216-04/25-02/327, URBROJ: 511-06-05-25-5 od 18. travnja 2025. godine, te zahtjev tužitelja za brisanje osobnih podataka koji su obrađeni u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) zbog nerazmjernosti i administrativne prepreke od 15. svibnja 2025. godine.

8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 13. ožujka 2025. godine, kojim prema točki 1. izreke PĆB (p) PĆBF (i), spol muško, sin LĆBF, spol muško, rođen **.**.1993. u [adresa], Brazil, državljanin Brazila, nositelj Pl Brazila broj GB750166, s rokom važenja od 13. lipnja 2020. do 12. lipnja 2030. godine, nezakonito boravi u [adresa]/ [adresa]. Prema točki 2. izreke PĆB (p) PĆBF, dužan je napustiti Republiku Hrvatsku i Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 30 (trideset) dana, koji počinje teći prvoga dana od dana dostave ovoga rješenja. Prema točki 3. izreke državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja dužan je prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, s time da će se prema točki 4. izreke državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja prisilno udaljiti, ako ne napusti EGP u roku za dragovoljni odlazak iz točke 3. izreke ovog rješenja. Naime, strani državljanin PĆB (p) Hercules (i) pristupio je dana 13. ožujka 2025. godine zajedno s predsjednikom NK Tomislav Drnje, P L u službene prostorije PU koprivničko-križevačke, radi prijave kratkotrajnog boravka. Uvidom u putnu ispravu stranog državljanina i daljnjim provjerama utvrđeno je da je predmetni stranac u nezakonitom boravku, obzirom da je u zadnjih 180 dana, odnosno od dana 15. listopada 2024. godine, kada je ušao na područje EU/EGP preko GP Madrid, Španjolska, pa do dana donošenja pobijanog rješenja u RH/EGP proveo ukupno 150 dana od čega u nezakonitom boravku 60 dana. Tako članak 184. stavak 1. Zakona o strancima propisuje da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP, te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (stavak 2.). Prema stavku 3. citiranog članka prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana. Osim toga, članak 183. stavak 3. Zakona o strancima propisuje da državljanin treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka kojemu je izdano rješenje o povratku dužan je napustiti EGP u roku koji mu je određen, te je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, kako je određeno rješenjem o povratku.

9. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je tužitelj prekršio članak 183. stavak 1. točku 1. Zakona o strancima, koji propisuje da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nije na kratkotrajnom boravku. U konkretnom slučaju je uvidom u putnu ispravu Brazila, broj GB750166, s rokom važenja od 13. lipnja 2020. do 12. lipnja 2030., stranog državljanina i u razgovoru s istim, utvrđeno da je tužitelj dana 15. listopada 2024. godine ušao na područje EU/EGP preko GP Madrid, Španjolska. Dakle, od ulaska u EU/EGP pa do 13. ožujka 2025. godine, kada je došao u Republiku Hrvatsku, tužitelj je u zadnjih 180 dana u EGP proveo ukupno 150 dana od čega u nezakonitom boravku 60 dana. Pri tome je potrebito naglasiti da tužitelj nije tijekom postupka predočio, niti dokazao posjedovanje dozvole boravka izdane u zemlji članici EU, kao niti jedan drugi službeno potpisan i pečatom ovjeren dokument, kojim bi dokazao zakoniti boravak na području EU/EGP. Stoga sud nije mogao prihvatiti tužbeni navod tužitelja da je njegov boravak u Republici Hrvatskoj bio kratkotrajan, a razlog boravka zakonit, u skladu s pravilima o kretanju unutar EGP-a za osobe koje imaju valjani boravišni status u drugoj državi članici. Naime, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj u posjedu putovnice (putne isprave) broj GD750166, s gore naznačenim razdobljem važenja, a kojemu ne omogućuje pravo boravka i rada u Portugalu temeljem Sporazuma o jednakosti prava i obveza između Portugala i Brazila. Zauzetom stajalištu suda ide u prilog navod tužitelja iz njegovog zahtjeva za brisanje osobnih podataka koji su obrađeni u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) zbog nerazmjernosti i administrativne prepreke od 15. svibnja 2025. godine: "Slijedom navedenog, evidentiranje Podnositelja zahtjeva u SIS-u predstavlja neopravdano ograničavanje prava i administrativnu prepreku bez pravne osnove. Budući da unos nije u skladu s rješenjem MUP-a RH, a Podnositelj zahtjeva zakonito pokušava regulirati svoj status u drugoj državi članici, takav unos treba hitno brisati kako bi se omogućilo poštivanje pravnog poretka EU i prava Podnositelja zahtjeva kao pojedinca".

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

11. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

12. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a.

U Zagrebu 27. lipnja 2025. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dna:

1. Odvjetnica Sandra Dimitrijević, [adresa] Zagreb, Josipa Sermagea 14/A

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Koprivničko- križevačka, Policijska postaja Koprivnica, [adresa] Koprivnica, Trg Eugena Kumičića 18

3. U spis