Poslovni broj Povrv-9/2025-6

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TÜV NORD Adriatic d.o.o., OIB: 64520989853, Buzin, Bani 110, kojeg zastupa punomoćnik Sonja Conjar, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika MODUL d.o.o., OIB: 68607311397, Darda, Kudeljara 15, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Božić Ivić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Božić i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate iznosa od 1.914,41 EUR, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 20. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke dana 27. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Borisa Brnjevarac iz Osijeka poslovni broj Ovrv-15127/2024 od 25. listopada 2024. kojim se nalaže tuženiku MODUL d.o.o., OIB: 68607311397, Darda, Kudeljara 15, da tužitelju TÜV NORD Adriatic d.o.o., OIB: 64520989853, Buzin, Bani 110, namiri tražbinu u iznosu od 1.914,41 EUR (slovima: tisuću devetsto četrnaest eura i četrdeset jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 8. 4. 2023. g. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. 12. 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. 12. 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te mu naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR (slovima: dvjesto sedamdeset pet eura) sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2024. g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 566,36 EUR (slovima: petsto šezdeset šest eura i trideset šest centi) sa zateznim kamatama koje teku od 27. lipnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne radi naplate iznosa od 1.914,41 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Protiv istog rješenja tuženik je pravovremeno izjavio prigovor, u kojem navodi kako tuženik ne osporava postojanje poslovne suradnje, ali smatra da je došlo do određenog nesuglasja u konto karticama. Tuženik navodi da je u postupku revizije dosadašnjih zaduženja i uplata među stranama ovoga postupka, koja će se po okončanju dostaviti sudu kako bi se utvrdilo stvarno otvoreno potraživanje koie tužitelj ima prema tuženiku. Stoga predlaže sudu nakon provedenog postupka ukinuti platni nalog te obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi trošak ovoga postupka.

3. Po prigovoru tuženika Općinski sud u Osijeku se rješenjem broj Povrv- 261/2024-2 od 27. studenog 2024. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu i ustupio ovaj predmet Trgovačkom sudu u Osijeku. Trgovački sud u Osijeku je dana 15. siječnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave rješenjem broj Povrv-9/2025-2, u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo je sve provedene ovršne radnje i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem stranke su upozorene na dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza, a u skladu sa člankom 461. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

4. Tužitelj je pravovremeno u podnesku od 12. veljače 2025. naveo da iz prigovora proizlazi da tuženik ne spori postojanje poslovne suradnje među strankama, no smatra da je došlo do određenog nesuglasja u konto karticama. Nije jasno kakvo je to nesuglasje, jer je tuženik mogao dostaviti dokaz da je račun platio, no nije dostavio nikakav dokaz o eventualno izvršenom plaćanju. Stoga je tužitelj u prilogu podneska dostavio dokaz da dug nije podmiren, a to je saldakonti kupaca – kartica prometa za tuženika iz koje je vidljivo da dug još uvijek postoji u cijelosti odnosno da nije podmiren. Nadalje navodi da, ukoliko se tuženik očituje na ovaj podnesak i nadalje spori tužiteljevo potraživanje, da tada predlaže sudu odrediti usmenu raspravu te provesti saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja HO, direktora i svjedoka NO, djelatnik tužitelja, obojica sa adrese tužitelja, sve na okolnosti poslovnog odnosa među strankama i obavljenog posla. Navodi da su stranke sklopile Ugovor za certifikaciju sustava prema FSC CoC standardu te je tužitelj obavio posao, no tuženik nije izvršio plaćanje po predmetnom računu. U privitku podneska tužitelj dostavlja ponudu za certifikaciju i nadzor prema FSC CoC (Chain of custody) normi, ugovor za certifikaciju sustava prema FSC CoC standardu, izjavu od Modul d.o.o. za TÜV NORD CERT GmbH (priložena uz ponudu), potvrda da je 1. nadzorni audit proveden, prikupljeni podaci o prometu tuženika na osnovu kojeg je izračunata AAF taksa, te potvrda o potpisanom licencnom ugovoru sa FSC- om - screenshot (snimka zaslona) sa web baze iz kojeg se vidi da je tuženik potpisao licencni ugovor sa FSC-om, a on je vezan za FSC policy na osnovu kojeg se računa AAF taksa. Tužitelj ističe kako nema pristup tom ugovoru nego samo može vidjeti da je isti potpisan. Nakon provedenog postupka tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kao u izreci.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun tužitelja 863/1/2/73 (str. 14 spisa), ponudu tužitelja tuženiku (str. 53 do 59 spisa), izjavu/deklaraciju (str. 60 spisa), ugovor (str. 61 do 69 spisa), potvrdu o provedenom auditu (str. 70 spisa), saldakonti kupaca – karticu prometa (str. 73 spisa). Sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir podneske tužitelja sa strane 71 i 72 spisa, budući da su ti podnesci dostavljeni na stranom jeziku, a tužitelj iste nije preveo na hrvatski jezik sukladno članku 104. ZPP-a, a niti je predložio prevođenje istih radi korištenja u ovom postupku, te se tuženik ujedno i usprotivio korištenju te dokumentacije jer je na stranom jeziku.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika iznos od 1.914,41 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po osnovi izvršene usluge certifikacije sustava prema FSC CoC standardu, a koju tuženik nije platio.

8. Dana 20. svibnja 2025. održano je pripremno ročište na koje su pristupili uredno pozvani punomoćnici stranaka. Na istom ročištu punomoćnik tužitelja je predložio sudu donošenje odluke na temelju pismenih dokaza dostavljenih u sudski spis, te je ujedno i povukao svoje dokazne prijedloge za saslušanjem HO u svojstvu stranke, svjedoka NO, kao i prijedlog za financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem. Tuženik je na istom ročištu priznao postojanje poslovnog odnosa između stranaka, no osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja.

9. Na istom ročištu, budući da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga osim onih koji su dostavljeni u sudski spis, zaključen je prethodni postupak i zaključena glavna rasprava, te je određeno ročište za objavu sudske odluke.

10. Člankom 7. ZPP-a određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Nadalje, člankom 492.a ZPP-a određeno je da će u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava. Također valja naglasiti kako su stranke rješenjem ovoga suda broj Povrv-9/2025-2 od 15. siječnja 2025. bile upozorene na dužnost iznošenja činjenica i zahtjeva i predlaganja dokaza potrebnih za utvrđivanje iznesenih činjenica, a sukladno članku 461.a ZPP-a i u rokovima određenim istim člankom (str. 47 i 48 spisa).

11. Tužitelj je pravovremenim podneskom od 12. veljače 2025. postupio sukladno uputi suda iz naprijed navedenog rješenja od 15. siječnja 2025., te je pravovremeno dostavio pripremni podnesak sa dokazima i prijedlozima dokaza. Nasuprot tome, tuženik kojemu je naprijed navedeni podnesak tužitelja od 12. veljače 2025. uredno dostavljen 7. ožujka 2025. u daljnjem roku od 15 dana nije predložio nikakve dokaze, a niti se očitovao na navode tužitelja iz tog podneska. Također, iako je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik tada kao ovršenik naveo kako će po dovršetku revizije dosadašnjih zaduženja i uplata među stranama ovog postupka dostaviti sudu stvarno utvrđeno stanje, isto nije uopće dostavljeno u spis.

12. Među strankama nije sporno da su iste bile u poslovnom odnosu, međutim sporno je da li je tužitelj izvršio predmetnu uslugu tuženiku, te je sporna visina tužbenog zahtjeva. U vezi s tim valja istaknuti kako je uvidom u ponudu za certifikaciju i nadzor prema FSC CoC (str. 53 do 59 spisa), sud utvrdio kako su obje parnične stranke potpisale predmetnu ponudu čime je ista stupila na snagu. Uvidom u istu ponudu sud je utvrdio kako ista sadrži i cijenu i troškove usluge koje tužitelj treba izvršiti tuženiku. Nadalje, uvidom u izjavu sa str. 60 spisa sud je utvrdio kako je u istoj tuženik potvrdio sklapanje sporazuma o certifikaciji na temelju ranije navedene ponude tužitelja, te da u bitnom tužitelj obavlja poslove iz naprijed navedene ponude. Također je uvidom u ugovor između stranaka sud utvrdio kako su i ugovorom regulirale postojeća prava i obveze temeljem naprijed navedene ponude. Nadalje, uvidom u potvrdu o provedenom auditu sud je utvrdio kako je tuženik potvrdio da je tužitelj 20.3.2023. u poduzeću tuženika proveo auditu u skladu sa odredbama ugovora. Uvidom u saldakonti kupaca – karticu prometa sud je utvrdio kako za tu uslugu tužitelj od tuženika potražuje utuženi iznos od 1.914,41 euro (str. 73 spisa), a prema računu 863/1/2/73, koji također sadržava i specificirane troškove na ime izvršenog audita od 20.3.2023. (kojeg je ranije i potvrdio tuženik u podnesku sa str. 70 spisa).

13. Slijedom iznijetoga, iz naprijed navedenih dokaza tužitelja proizlazi kako je tužitelj izvršio ugovorenu uslugu tuženiku u utuženom iznosu. Nasuprot dokazima tužitelja, tuženik nije predložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo kako je isti osporavao izvršenje usluge od strane tužitelja ili da je osporavao predmetni račun tužitelja 863/1/2/73 u pogledu osnovanosti ili visine prije pokretanja ovog ovršnog postupka, a posebice stoga što iz same izjave tuženika sa str. 70 spisa proizlazi kako je isti potvrdio izvršenje usluge tužitelja za koju je tužitelj i izdao predmetni račun.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj izvršio uslugu tuženiku, a da tuženik istu nije platio, te je stoga sud stava da je tužbeni zahtjev osnovan sukladno članku. 590. Zakona o obveznim

odnosima

("Narodne

novine"

broj

35/05,

41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) i valjalo ga je prihvatiti te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi kao u točki I. izreke presude. Sud je ujedno tužitelju priznao i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, od dospijeća kako je to u računima navedeno pa da isplate. Sud je također tužitelju priznao trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi, te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18, 53/19 i 92/21).

16. Sud je tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu priznao trošak parničnog postupka i to za trošak sastava obrazloženog podneska od 12.2.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.t.1. OT) uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 50,00 EUR i , trošak pristupa na ročište 20.5.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.t.1. OT) uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 50,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR, odnosno sveukupno 566,36 EUR, te je slijedom navedenog odlučeno kao u točki II. izreke presude.

17. Slijedom svega izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 27. lipnja 2025.

S U D A C

Augustin Jalšovec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pismeno putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije, sukladno čl. 467.a Zakona o parničnom postupku.