REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: P-355/2023-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Nevenu Kucelj, u pravnoj stvari tužitelja JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivani Šuti, odvjetnici iz Zagreba, Jordanovac 15, protiv tuženika HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pažin, odvjetniku iz Zlatara, Sajmišna 3, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2025. u stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu za objavu presude dana 27. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnina koje dolaze upisane u zk. ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] : kčbr. [katastarska čestica] vinograd Jarek površine 128 čhv odnosno 460 m2; k. č. br. [katastarska čestica] oranica Pod dvorištem površine 993 čhv odnosno 3571 m2; k. č. br. [katastarska čestica] dvorište Doma u Jaranšćini površine 103 čhv, odnosno 370 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] površine 84 čhv odnosno 302 m2, te suvlasnica u 2/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica] put pod oranicom površine 42 čhv. odn. 151 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] put Doma u Juranščini površine 66 čhv. odn. 237 m2, pa je tuženik dužan trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama tužiteljica upiše kao vlasnica odn. suvlasnica predmetnih nekretnina.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.106,18 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. lipnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova u iznosu od 153,82 €.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pobliže označenih kao u stavku I izreke ove presude. Upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na tuženika izvršen je temeljem rješenja o naknadno pronađenoj imovini naslovljenog suda posl. broj O- 2092/2017 od 13. travnja 2018.godine, a iz kojeg rješenja proizlazi da je tuženik dana 3. siječnja 2018.god. podnio sudu prijedlog da se rasporedi naknadno pronađena imovina iza pok. HB OB, rođenog **.**.1916..,umrlog **.**.1951., kojem prijedlogu je sud udovoljio s obzirom na činjenicu da je tuženik priložio izvadak iz zemljišnih knjiga na ime OB. Tuženik je označenim prijedlogom “obmanuo “ sud na donošenje takovog rješenja, iz razloga što predmetne nekretnine ne predstavljaju naknadno pronađenu imovinu iza pok. HB OB, već se radi o nekretninama koje su podijeljene u diobi i to još 1997.godine.

Imovinu koja je ostala iza pok. HB OB, koji je umro 1951.god. naslijedili su njegova supruga HB CB, kći HB mldb. ŠB i sin HB mldb. VB, svaki u 1/ 3 dijela , a temeljem rješenja o nasljeđivanju naslovljenog suda posl. broj: O-82/51 od 16.VIII 1951.godine. HB CB umrla je 1991.godine, a istu su temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. br.:O-276/92 od 23. rujna 1992.god. naslijedili IB, suprug u 2/5 dijela, HB VB, sin u 1/6 dijela, HB IB, sin u 1/6 dijela , BB , kći u 1/6 dijela i HB KB, kći u 1/6 dijela.

Tuženik i njegova sestra po ocu JBM rođ. ŠB su 1996.godine kod ovog, pod posl. brojem: R1-31/95 pokrenuli postupak diobe - razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina i prema sporazumu svih nasljednika prilikom očevida na licu mjesta dana 29. ožujka 1996.god., sačinjen je prijavni list za katastar, te je temeljem prijavnog lista i elaborata od 11. XII 1996. godine ovjerenog po Uredu za katastar i geodetske poslove Zlatar od 10. 01.1997.god. u katastarskim operatima na svim nekretninama koje su bile predmet diobe izvršen upis prava vlasništva i posjedništva, ujedno i od kada su svi nasljednici nesmetano posjedovali nekretnine sukladno postignutom sporazumu odnosno diobi.

Nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica],sve k. o. [katastarska općina] pripale su u samovlasništvo IB, dok su mu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pripale u suvlasništvo u 2/12 dijela, te su kao takove i obuhvaćene ostavinskim rješenjem iza pok. HB IB posl.br. O-214/04 odnosno UPP/OS-117/04 od 05.07.2004.god., a kojeg je temeljem citiranog ostavinskog rješenja naslijedila njegova supruga HB ĐB.

HB ĐB, umrla je 24. ožujka 2016.god., a njezinim nasljednikom utvrđen je i proglašen njezin brat DB, temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-860/16 odn. UPP/OS-83/16 od 14. lipnja 2016. godine.

DB, umro je 03. 12. 2021.godine, a njegovom nasljednicom utvrđena je i proglašena tužiteljica temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O- 2246/2021 odn. UPP/OS-208/2021 od 3.veljače 2022.godine.

Prednje označene predmetne nekretnine nisu ušle u ostavinsku imovinu te nisu obuhvaćene ostavinskim rješenjem iza pok. DB IB, zbog naprijed označenog i opisanog nezakonitog upisa vlasništva tuženika na tim nekretninama. Slijedom naprijed navedenog tužiteljica je zatražila najprije da sud presudom utvrdi da ove nekretnine ulaze u ostavinsku imovinu pok. FB, te da se odredi brisanje prava vlasništva tuženika u zemljišnoj knjizi, da bi naknado podneskom od 16. siječnja 2024. preinačila tužbeni zahtjev tražeći da sud utvrdi da je ona kao nasljednica FB vlasnica odnosno suvlasnica predmetnih nekretnina te da se naloži brisanje prava vlasništva tuženika i upis to njenog prava u zemljišnoj knjizi temeljem te presude.

2. Ovu preinaku tužbe sud je, unatoč protivljenju tuženika, dopustio na pripremnom ročištu dana 18. siječnja 2024. godine, osnovom članka 190. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP) smatrajući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti protivi kao neosnovanima.

Priznaje činjenicu da je kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan u zemljišnoj knjizi.

Netočno je da bi nekretnine koje je tužiteljica navela u tužbi bile ranije vlasništvo njenog sada pokojnog izvanbračnog supruga DB iz Repna kbr. 6, čija je ona navodno nasljednica te da zbog toga ona ima pravni interes za vođenje ove parnice.

Naime, stjecanje nekretnina strogo je formalan pravi posao, a nekretnine koje su predmet ovog postupka nesporno nisu obuhvaćene Rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog DB (poslovni broj O-2246/2021), zbog čega tužiteljica nema pravni temelj (titulus) za stjecanje istih niti pravni interes za vođenje ove parnice. Osim toga, u trenutku smrti pokojnog DB (**.**.2021.) isti nije ni u zemljišnim knjigama, ni u katastru nekretnina, bio upisan kao vlasnik nekretnina koje su predmet ovog postupka.

Baš suprotno, u trenutku smrti pokojnog DB je u zemljišnim knjigama i katastru nekretnina kao vlasnik nekretnina koje su predmet ovog postupka bio upisan tuženik.

Točno je da je upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na tuženika u zemljišnim knjigama izvršen temeljem Rješenja Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj O-2092/2017 od 13. travnja 2018. godine, međutim netočno je kako bi pri tome tuženik „obmanuo“ sud.

Naime, kod nekretnina koje su predmet ovog postupka se radi o nekretninama pokojnog oca tuženika OB (umro **.**.1951.) te iste nisu bile predmet ostavinskog postupka iza istog (poslovni broj O-82/1951).

Dapače, predmetne nekretnine su se sve do 2018. godine u zemljišnim knjigama vodile kao vlasništvo pokojnog oca tuženika OB.

Tužiteljica nije ni u kakvom srodstvu s pokojnim ocem tuženika ČB te nekretnine koje su preostale iza istog i koje su predmet ovog postupka nije mogla naslijediti niti steći ni po kom osnovu.

Tužiteljica predmetne nekretnine nije mogla steći ni dosjelošću, budući ih nikada nije držala u posjedu te ih u posjedu ne drži ni dan danas.

Postupak diobe nekretnina, koji se pred Općinskim sudom u Zlataru vodio pod poslovnim brojem R1-31/1995 i sporazum stranaka u istom od 29. ožujka 1996. godine, a koje u svojoj tužbi spominje tužiteljica, nisu bili podobni za provedbu u zemljišnim knjigama te ni u naravi nikada nisu zaživjeli, zbog čega ne samo da su ništetni, već zbog proteka vremena te promjene stanja u naravi i u zemljišnim knjigama i katastru nekretnina, su između stranaka de facto i de iure prestali važiti. Nekretnine koje su predmet ovog postupka spominju se u rješenjima o nasljeđivanju iza pokojnog ZB (poslovni broj O-214/2004) i pokojne ĐB (poslovni broj O-860/2016), međutim samo kao izvanknjižno vlasništvo i to iz razloga što isti zapravo nikada nisu imali pravni temelj za stjecanje istih, posebno ne nasljeđivanjem iza pokojnog oca tuženika OB. Dapače, nekretnine koje su predmet ovog postupka isti nisu mogli naslijediti ni iza pokojne majke tuženika CB (poslovni broj O-276/1992) budući se nekretnine koje su predmet ovog postupka u istoj ili navode samo kao izvanknjižno vlasništvo i to s različitim nazivljem i površinama (kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]) ili se uopće ne navode (kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]).

Iz činjeničnog supstrata koji je u tužbi iznijela tužiteljica nesporno proizlazi kako ista nema pravni temelj (titulus) za stjecanje nekretnina koje su predmet ovog postupka (nije ih naslijedila, niti kupila, niti su joj darovane, niti ih je stekla dosjelošću), kao i to da ni njen navodni pravni prednik DB (navodni izvanbračni suprug) u trenutku smrti nije bio vlasnik nekretnina koje su predmet ovog postupka. Za razliku od tužiteljice, tuženik je nekretnine koje su predmet ovog postupka legalno stekao Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj O- 2092/2017 od 13. travnja 2018. godine, koje je Rješenje pravomoćno i ovršno te provedeno kroz zemljišne knjige i katastarske operate prije smrti navodnog pravnog prednika tužiteljice.

Zbog toga tužiteljica, smatra tuženik, definitivno nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje niti je takova tužba u ovom konkretnom slučaju procesno moguća i dopuštena.

Obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže tužiteljicu odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanima te je obvezati da mu naknadi parnični trošak.

4. Tijekom postupka pročitani su izvadak iz zemljišne knjige br. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje o ovog suda o naknadno pronađenoj imovini iza pok. OB poslovni broj O-2092/17-8 od 13. travnja 2018., rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza pok. OB ovog suda poslovni broj: O-82/51 od 14. svibnja 1985. godine., rješenje o nasljeđivanju ovog suda iza pok. CB poslovni broj O- 276/92 od 23. rujna 1992. godine, prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice od 13. rujna 1995. godine predlagatelja HB rođ. MB, zapisnik od 7. studenog 1995. godine poslovni broj R1-31/95, prijavni list za katastar od 11. prosinca 1996. godine ovjeren kod Ureda za katastarsko-geodetske poslove, Ispostava Zlatar Klasa:937-02/97-02/02 dana 10. siječnja 1997., rješenje o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik Zvonimir Bartolek poslovni broj O-2246/2021- 10 UPP/OS-208/2021-10 od 3. veljače 2022. godine iza pok. FB, rješenje o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik Đurđica Pozaić poslovni broj O- 860/16-8 UPP/OS-83/16-8 od 14. lipnja 2016. godine iza pok. ĐB, rješenje Odjela za katastar nekretnina Zlatar Klasa:UP/I 932-07/16-04/465 Urbroj:

541-11-04/5-16-2 od 21. studenog 2016., rješenje o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik Zvonimir Bartolek poslovni broj O-214/04 UPP/OS-117/04 od 5. srpnja 2004. godine iza pok. GB, povijest promjena na katastarskim česticama Odjela za katastar nekretnina Zlatar Klasa:930-04/23-05/56 Urbroj:541-13-04/5-23-2 od 1. rujna 2023. godine, presuda ovog suda poslovni broj P-172/2022-20 od 16. ožujka 2023. godine, presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3/20-11 od 28. siječnja 2020. te presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1138/21-3 od 15. travnja 2021. godine. Proveden je uviđaj na predmetnim nekretninama uz sudjelovanje mjerničkog vještaka te su saslušani svjedoci ĆB, LB, BB, NB, PB, KB, kao i stranke.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporno je da je tuženik u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] upisan kao vlasnik nekretnina koje čine taj uložak, a između ostalih i predmetnih:

1. k. č. br. [katastarska čestica] VINOGRAD JAREK 128 čhv 460 m2

9. k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA POD DVORIŠTEM 993 čhv 3571 m2

11. k. č. br. [katastarska čestica] PUT POD ORANICOM 42 čhv 151 m2

12. k. č. br. [katastarska čestica] DVORIŠTE DOMA U [adresa] čhv 370 m2

14. k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA I DVORIŠTE U [adresa] čhv 302 m2

15. 4018/3 [adresa] čhv 237 m2.

7. Isto tako nije sporno da je ovaj upis izvršen temeljem rješenja poslovni broj O-2092/17-8 od 13. travnja 2018. godine kojim je utvrđeno da ove nekretnine spadaju u ostavinsku imovinu ostavitelja OB, sina HB, iz [adresa] kao naknado pronađena imovina, pa je u odnosu na tu imovinu kao nasljednik proglašen ovdje tuženik VB, sin ostavitelja.

8. Nije sporno da je prethodno iza istog ostavitelja doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-82/51 od 16. kolovoza 1951. godine, kao i rješenje o naknadno pronađenoj imovini ovog suda poslovni broj O-82/51 od 14. svibnja 1985 godine, kojim su nekretnine, koje nisu predmet ovog postupka, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 3/9 dijela, uručene nasljednicima CB, ženi ostavitelja, MB i HB, ovdje tuženiku, svakom u 1/3 dijela.

9. Sporno je da li je upis vlasništva tuženika u zemljišnoj knjizi istinit, odnosno da li je prije tog upisa tužiteljica odnosno njen pravni prednik, bio u posjedu predmetnih nekretnina i stekao vlasništvo dosjelošću.

10. Naime, tužiteljica tvrdi da stanje posjeda u naravi na odgovara upisu u zemljišnu knjigu.

11. Odredba članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje ZVDSP) određuje:

"(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja."

12. Zatim članka 160. istog Zakona, a glede tijeka vremena, propisuje: "(1) Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

(2) U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

(3) Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

(4) Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću.

(5) Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću.

(6) Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina."

13. Nije sporno da su nasljednici sada pok. OB bili njegova supruga CB te djeca JBM rođ. CB i ovdje tuženik VB.

Osnovno rješenje o nasljeđivanju nije priloženo, ali se to iščitava iz citiranih rješenja o naknadno pronađenoj imovini.

14. Prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iza pok. CB supruge OB, poslovni broj O-276/92 od 23. rujna 1992. godine, razvidno je kako su njeni nasljednici njen drugi suprug ZB iz [adresa] u 2/6 dijela, zatim djeca - sin VB, ovdje tuženik, sin ZB, kći BB i kći RB, svako u 1/6 dijela ostavinske imovine.

Kao ostavinska imovina navedene su i nekretnine upisane u posjedovni list br. 508 k. o. [katastarska općina], kao izvan knjižno vlasništvo ostaviteljice, a između koji su u k.č.br.

3968, 4015/3 4017 i 4018.

15. Kronološki gledano, nakon toga 13. rujna 1995. godine ovdje tuženik i njegov sestra EB rođ. RB, zastupani po punomoćnici Marini Šuti- Kudelić odvjetnici iz [adresa], podnijeli su prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice protiv protustranaka GB., GB., BB i RB, u kojem se referiraju upravo na naprijed citirana rješenja o nasljeđivanju.

Iz zapisnika u predmetnu ovog suda posl. br. R1-31/95, koji je nesporno formiran povodom tog prijedloga, vidljivo je da su protustranke potvrdile činjenicu da su naslijedile pok. CB te da se ne protive razvrgnuću suvlasničke zajednice, nakon čega je sud odlučio da će biti određen očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog i gospodarskog vještaka.

16. Nije poznato što se je potom događalo u tom spisu i da li je sud donio rješenje o razvrgnuću suvlasništva, ali iz priloženog prijavnog lista za katastar koji je sastavljen dana 11. prosinca 1996. godine po T.D. – GEOIZMJERA, POSLOVNICA ZA IZMJERU ZEMLJIŠTA, UB dipl. ing. geodezije, vidljivo je da je isti prijavni list zaprimljen dana 31. prosinca 1996. u Uredu za katastarsko-geodetske poslove, Ispostava Zlatar pod Klasa:932-01756-01/1808 Urbroj:2140-05/5-96-1 te je pregledan i ovjeren kod istog tijela dana 10. siječnja 1997. godine, pod Klasa:937- 02/97-02/02.

17. U tom prijavnom listu navodi se pod "OBRAZLOŽENJE", da je "na traženje i u prisustvu vlasnika-posjednika, izvršena izmjera zemljišta i objekata", te "sačinjen ovaj elaborat o diobi istih prema dogovoru suvlasnika u svrhu raspisa u katastru i provedbe gruntovne parcelacije radi sređenja vlasničkih odnosa."

Zatim slijede potpisi stranaka u postupku, a između kojih je potpis Marine Šuti Kudelić, punomoćnice HB, ovdje tuženika.

18. Iz sadržaja tog prijavnog lista vidljivo je kako izvršena parcelacija većeg broja nekretnina, a između ostalih i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema predloženom novom stanju istih nekretnina, GB, sina IB pripale su novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] dvorište i pašnjak površine 372 m2, k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 301 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 3573 m2, k. č. br. [katastarska čestica] vinograd Jarek površine 459 m2, te suvlasnički dio od 2/12 dijela k.č..br. 4015/5 put Pod oranicom površine 152 m2 i 2/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica] put površine 237 m2.

19. Nadalje, sve ove nekretnine obuhvaćene su kao ostavinska imovina rješenjem o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik Zvonimir Bartolek poslovni broj O-214/04 UPP/OS-117/04 od 5. srpnja 2004. godine iza pok. GB, a kojim je njegovom nasljednicom proglašena ĐB, supruga ostavitelja.

20. Iza ĐB, postoji rješenje o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik Đurđica Pozaić poslovni broj O-860/16-8 UPP/OS-83/16-8 od 14. lipnja 2016. godine, tim rješenjem koje također kao izvanknjžno vlasništvo ostaviteljice, navodi i predmetne nekretnina upisane u posjedovni list br. 1772 i 2153 k. o. [katastarska općina], njezinim nasljednikom proglašen je u cijelosti njen brat. DB.

21. Ovakav slijed posjeda predmetnih nekretnina potvrđuju podaci Povijesti promjena na katastarskim česticama Odjela za katastar nekretnina Zlatar Klasa:930- 04/23-05/56 Urbroj:541-13-04/5-23-2 od 1. rujna 2023. godine, tako da zbog naprijed navedenih dokumenata sud smatra logičnom i uvjerljivom tvrdnju tužiteljice, da su od 1996. godine predmetne nekretnine bile u samostalnom posjedu GB, sina IB, a nakon njegove smrti posjed je prenesen na njegovu nasljednicu ĐB koja je kao takva evidentirana sve do smrti 2016. godine kada ju je naslijedio njen brat DB.

22. Odredba članka 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; dalje ZN) u stavku 1 navodi: " (1) Nasljeđuje se zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti."

23. Članak 4. ZN-a pak određuje:

" (1) Umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik).

(2) Svaka je osoba sposobna naslijediti ako zakonom nije što drugo određeno. (3) Nasljedno se pravo stječe po odredbama ovoga Zakona, a na temelju oporuke ili na temelju zakona.

(4) Nasljedno se pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti. Stjecatelj nasljednog prava može ga se po odredbama ovoga Zakona odreći, pa će se uzeti kao da ga nikada nije niti stekao."

24. U članku 5, stavak 3 ZN-a navodi: " (2) Ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo."

25. S obzirom na način stjecanja posjeda predmetnih nekretnina, a kad je riječ o kakvoći tog posjeda u smislu članka 18. ZVDSP, nedvojbeno je da su pravni prednici tužiteljice nekretnine posjedovali zakonito (sporazum o diobi iz 1996. godine prikazan prijavnim listom za katastar), istinito jer posjed nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja te su bili pošteni posjednici budući da nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da ih ne pripada pravo na posjed.

26. Prilikom očevida tužiteljica je u naravi pokazala predmetne nekretnine te je mjernički vještak nalazom i mišljenjem utvrdio da se radi o tim nekretninama koje su prikazane i na geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja (skici očevida) iz studenog 2024. godine.

27. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer se temeljem na neposrednom pregledu i izmjeri na licu mjesta, a dan je od strane stručne i ovlaštene osobe, po pravilima znanosti i vještine, a stranke taj nalaz i mišljenje nisu osporavale.

28. Što se tiče iskaza saslušanih svjedoka valja reći da je svjedok ĆB potvrdio činjenicu da je samostalni posjednik predmetnih nekretnina bio ZB sin IB, koji je iste koristio sa svojom suprugom ĐB, a ona je nakon njegove smrti nastavila posjedovati te nekretnine.

Sve ovo poznato mu je na temelju neposrednog saznanja budući da je još 1975. kupio imanje koje se nalazi blizu predmetnih nekretnina, poznavao je GB, davao mu savjete kod gradnje kuće, budući da je po struci građevni inženjer, te je dolazio k njemu kad bi bio u Juranščini.

Poznato mu je i da je nakon smrti GB, sina IB, sa ĐB iste nekretnine koristio i LB.

Navode svjedoka koji je temelje ne neposrednom opažanju, a koji su životno logični i u skladu s činjenicama koje proizlazi iz naprijed navedene dokumentacije, sud smatra istinitim.

29. Svjedok LB istaknuo je kako je od 2006. godine živio s ĐB, da su zajedno stanovali u [adresa], te da su svaki vikend provodili Juranščini u kući br. 50, da su zajednički adaptirali kuću tj. promijenili krov i uredili kupaonicu te je on još 2017. maknuo stupove iz vinograda zasađenog na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica], kod čega mu je pomagao Nevenkin brat DB, a koji je obrađivao i predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] te ju je naslijedio a isto tako dozvolio TB da i nadalje koristi ove nekretnine.

Navodi ovog svjedoka također su uvjerljivi i logični, jer je svjedok iskazivao na temelju neposrednog saznanja, a istinitost istih glede posjeda predmetnih nekretnina, indirektno potvrđuje i činjenica da je je ovdje tuženik kao tužitelj protiv ovog svjedoka pokrenuo parnični postupak u kojem je pod poslovnim brojem P-172/2022-20 od 16. ožujka 2023. godine, donesena nepravomoćna presuda prema kojoj je tuženika LB dužan tužitelju HB predati u posjed predmetne nekretnine. Ova okolnost, dakle da je riječ o osobi koja je neposredno zainteresirana za ishod spora, ne slabi vjerodostojnost njegovih navoda, s obzirom da je u skladu s pisanim dokazima o posjedu predmetnih nekretnina, te navodima svjedoka, a donekle i sa samim iskazom tuženika.

30. Svjedokinja BB, polusestra tuženika, spomenula je da sa tuženikom nije u dobrim odnosima jer tražio da se makne od onog što joj pripada po nasljedstvu iza roditelja.

Istaknula je činjenicu da su predmetne nekretnina bile u posjedu njenog brata GB., a da je nakon njegove smrti iste nastavila koristiti njegova supruga ĐB, dok su poslije njene smrti te nekretnine pripale njenom bratu FB, koji je AB dozvolio da živi u predmetnoj kući i da održava predmetne nekretnine.

Nakon što je DB umro tvrdi da je te nekretnine nastavila koristiti njegova izvanbračna supruga, tužiteljica JB.

Što se tiče predmetne kuće navela je da su ZB. i njegova supruga ĐB istu zajednički sagradili, dok je drugi dio, a radi se o jednom objektu s dvije odvojene stambene jedinice, sagradio tuženik.

Istaknula je da sud oni kao nasljednici roditelja dogovorili oko podjele ostavinske imovine te da je sukladno tome mjernik napravio elaborat o podjeli upravo prema tom dogovoru i da se "nitko na to nije žalio" te su upravo prema tome predmetne nekretnine pripale GB. i njegovoj supruzi, te su sve nekretnine nastavile uživati prema njihovom sporazumu i dogovoru.

Navodi svjedokinje temelje se na neposrednom saznanju, a budući da je, unatoč činjenici što je u mladosti napustila roditeljsku kuću, redovito, jedanput tjedno posjećivala oca koji je bio poluinvalid te mu je trebala pomoć i njega.

31. Svjedokinja NB, supruga tuženika, potvrđuje činjenicu da je za svog života predmetne nekretnina koristila odnosno posjedovala ĐB koja ih je naslijedila od svom supruga GB., time da u kući nije stanovala, ali je redovito dolazila.

Vezano za gradnju kuće navela je da je riječ o dvojnom objektu koji su zajednički sagradili tuženik, njen suprug i ona te njegov polubrat ZB pa su dogovorili da svatko koristi jednu, od dvije zasebne stambene cjeline. Također je navela kako niti brat ĐB, DB, a niti tužiteljica nikad nisu bili u posjedu dijela kuće koji je koristio ZB ml., već da isti od smrti ĐB u posjedu drži LB kojeg je i ranije viđala da tu boravi te da kosi travu po dvorištu.

Dakle i njeni navodi ukazuju na činjenicu da su predmetne nekretnine bile u posjedu sada pok. GB, sina IB.

32. Svjedok PB također je izjavio da je predmetne nekretnine unatrag dvadesetak godina koristila sada pok. ĐB zajedno sa svojim sada pok. suprugom GB., no da se ona "spetljala" s TB, koji je nakon njene smrti nastavio stanovati u dijelu kuće koji je ona koristila, dok je drugi dio kuće u posjedu tuženika.

Što se tiče izgradnje kuće, naveo je da je kod toga osobno pomagao GB, a da su gradnju financirali tuženik sa svojom ženom koji je tada radio u Njemačkoj.

Poznavao je FB, te misli da je on dva puta izorao njivu te posijao zob ili pšenicu koja se nastavlja na predmetno dvorište, dok je ĐB bila živa, a koje dvorište sada kosi TB.

Tužiteljicu nije vidio da bi boravila u spornom dijelu kuće ili da obrađuje predmetne nekretnine.

Svjedok stanuje u blizini predmetnih nekretnina te je iskazivao na temelju svog opažanja pa je njegov iskaz sud prihvatio kao vjerodostojan, budući da se radi o osobi koja nije zainteresirana za ishod spora.

33. Svjedokinja KB izjavila je da je desnu stranu predmetne kuće koristio tuženik, a druga lijeva strana bile je u posjedu njenog brata GB ml. s kojim je stanovala njegova supruga ĐB pa su oni koristili i ostale predmetne nekretnine odnosno zemljište koje je predmetnom spora. Nakon Dragutinove smrti nekretnine je nastavila koristiti njegova supruga ĐB, a sada te nekretnine koristi LB.

Navela je da je po svojim roditeljima CB i GB, naslijedila određene nekretnine no nije mogla navesti o kojim se točno nekretninama radi, te da su se oni kao nasljednici iza majke CB dogovarali oko podjele ostavinske imovine, no ne zna na koji je točno način provedena ta podjela, niti joj je poznato da bi vezano za to dolazio mjernik i vršio mjerenja te zemlje. Njen iskaz sud prihvaća glede nesporne činjenice da je predmetna kuća odnosno dio te kuće i ostale zemljište bilo u posjedu njenog brata GB., a obzirom na njena neposredna saznanja te naprijed citiranu dokumentaciju koja se tiče posjeda i nasljeđivanja predmetnih nekretnina.

34. Tužiteljica je potvrdila činjenicu da je ona kao izvanbračna supruga posjed predmetnih nekretnina naslijedila nakon smrti FB, time da je LB, koji je od 2006. godine bio u vezi s ĐB, dozvolila da i nadalje koristi predmetne nekretnine. Ponovila je da je pok. ZB. sa suprugom ĐB gradio predmetu kuću u [adresa], a nakon Dragutinove smrti ĐB je kao njegova nasljednica koristila sve predmetne nekretnine, a u obradi koji su joj pomagali njen brat DB i ona, tužiteljica. Sijali su kukuruz, kosili su travu, obrađivali vinograd.

Istaknula je da tuženik nikada nije koristio niti uživao te nekretnine, uključujući i kuću u dijelu koji je koristila ĐB, kao niti ostalo zemljište – dvorište i njive.

35. S druge strane tuženik u svom je iskazi isticao da se sa svojim polubratom GB, sinom IB, dogovorio da zajednički sagrade novu kuću odnosno vikendicu jer su tada stanovali za svojim suprugama u tuženikovoj kući u [adresa].

Po njemu radovi su započeti 1986. , a namjerom da kuća bude zajednička, te da svatko ima "zaseban stameni prostor kako ne bi smetao onom drugom". U to je vrijeme bio zaposlen u Njemačkoj, a IB navodno nije bio kreditno sposoban, mada su i on i njegova supruga ĐB bili zaposleni, tako da je tuženik, čija su primanja bila veća, dizao kredite i uglavnom financirao sve radove, dok je IB dogovarao i organizirao poslove s majstorima koji su radili. IB je bio po struci električar, pa je susjedima znao odraditi takvu vrstu poslova iz kojeg su mu se razloga oni odužili pomažući kod izgradnje kuće.

Priznaje da je IB svoj dio kuće ranije završio, te da je bilo dogovoreno da samostalno koristi svoj dio dvorišta, a da će kasnije svoju imovinu ostaviti u nasljedstvo sinu tuženika.

Isto tako je naveo da je bratu IB dao da ima svojih 11 redova vinograda, odnosno da ih samostalno koristi, ali da je nakon Dragutinove smrti, LB, koji je bio ljubavnik ĐB, kasnije taj vinograd posjekao te je njega i suprugu počeo tjerati s tih nekretnina.

Tuženik je spomenuo i da je s ĐB dogovorio da promijene krov na kući, ali da je ona prije tog umrla, a novac za te radove ostavila je bratu FB.

Tvrdio je da je on prvi promijenio svoj dio krova, a da je godinu dana kasnije TB doveo svoje radnike koji su promijenili taj drugi dio krova mada se tuženik tome protivio smatrajući da prije treba riješiti pitanje vlasništva.

Isto tako je naveo da je nekih dvije godine nakon Nevenkine smrti zatvorio put koji ide ispred kuće, što je on prijavio policiji, ali vezano za to nije pokretao nikakav sudski postupak jer je smatrao da će ga to više koštati nego što dobije koristi. Priznao je da ga je LB lažno optužio za prijetnju te da je na kraju u sudskom postupku osuđen na uvjetnu osudu.

Ove događaje tuženik nije moga vremenski odrediti jer je u svojim odgovorima na pitanja o tome davao nelogične odgovore te je bio vremenski dezorijentiran.

36. Dakle i sam tuženik potvrđuje da je njegov polubrat ZB imao svoji dio kuće koju su zajednički sagradili, te da je isti samostalno koristio zajedno sa suprugom ĐB, da je ona bila u ljubavnoj vezi s LB koji je zajedno s njom boravio u njenom dijelu kuće, te je s njom koristio te nekretnine, da je vršio radove ne dijelu kuće koji pripada ĐB, da je posjekao predmetni vinograd, a da tuženik kroz sve protekle godine vezano za predmetne nekretnine i njihovo korištenje nije pokretao nikakve sudske postupke da bi zaštito svoja navodno vlasnička prava, koja prema rješenju o naknadno pronađenoj imovini iza pok. OB datiraju od 2018. godine.

37. Suprotno tome, na temelju naprijed navedenih i analiziranih dokaza, sud je utvrdio da u trenutku kad je tuženik zatražio da se predmetne nekretnine rasporede kao naknadno pronađena imovina pok. OB, te nekretnine, unatoč činjenici što su u zemljišnoj knjizi bile upisane na pok. OB, više stvarno nisu bile njegovo vlasništvo pa ih slijedom toga niti tuženik nije mogao steći nasljeđivanjem.

38. Naime, iste nekretnine od 1996. godine bile su kao što je naprijed već obrazloženo, u zakonitom, poštenom i savjesnom posjedu sada pok. GB, sina IB, koji je posjed trajao neprekidno sve do njegove smrti 2004. godine, te su potom rješenjem o nasljeđivanju kao njegovo izvanknjižno vlasništvo pripale njegovu suprugu ĐB, koja ih je na isti način posjedovala nesmetano do svoje smrti 2016. godine.

39. Do tog trenutka prošlo je više od potrebnih 10 godina za stjecanje vlasništva tih nekretnina dosjelošću, tako da su potom te nekretnine nasljeđivanjem prenesene na njenog nasljednika FB, a zatim poslije njegove smrti 2022. godine, posjed istih, mada one nisu u rješenju o nasljeđivanju spomenute, nasljedstvom je prešao na tužiteljicu koja je rješenjem javnog bilježnika Zvonimira Bartolek poslovni broj: O-2246/2021-10 UPP/OS-208/2021-10, pravomoćno proglašena jedinom njegovom nasljednicom.

40. S obzirom na iskaz samog tuženika, a također naprijed navedene ostale pisane dokaze, evidentno je da je tuženik u trenutku podnošenja prijedloga za donošenje rješenja o naknadno pronađenoj imovini, znao odnosno morao je znati da iste nekretnine ne mogu biti ostavinska imovina pok. OB, jer su više od dvadeset godina u posjedu drugih osoba, koji posjed on nije nikad osporavao odnosno nije pokretao u nikakve sudske postupke, već je ustvari svjesno iskoristio činjenicu što ove nekretnine nisu u zemljišnoj knjizi prenesene na stvarnog vlasnika, pa je postupao nesavjesno tražeći donošenje rješenja i prihvaćajući iste u nasljedstvo.

41. Slijedom naprijed navedenog tužbeni zahtjev je valjalo usvojiti.

42. Rješenje o troškovima postupka doneseno je osnovom iz članka 154. stavak 1 i članka 155. ZPP-a.

Tuženik koji je u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužiteljici naknaditi njene troškove.

Ti se troškovi sastoje od sastava tužbe po odvjetniku po Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iznosi 100 bodova, zatim sastav podneska od 25. travnja 2024. i od 12. svibnja 2025., po Tbr. 8. t. 1. , svaki od 100 bodova, kao i zastupanja na ročištima dana 25. travnja 2024., 2. srpnja 2024., 26. rujna 2024., 8. travnja 2025. i 20. svibnja 2025., po Tbr. 9. t. iste Tarife, dakle ukupno 800 bodova.

Prema Tbr. 54. vrijednost boda je 2,00 €, tako da je riječ o iznosu naknade od 1.600,00 €, na što je sukladno Tbr. 46. obračunato i 25 % poreza na dodanu vrijednost od 400,00 €.

Pored toga tužiteljica ima pravo na naknadu troškova provedenog u uviđaja i vještačenja u iznosu od 558,47 €, kao i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 €, te na ovu presudu u iznosu od 53,09 €, sukladno Tar. br. 1. t.1. i Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023).

43. Dakle omjerena naknada troškova postupka iznosi ukupno 2.664,65 €, preostali dio zahtjeva je neosnovan.

U Zlataru, dana 27. lipnja 2025.

S u d a c

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dn-a:

1. punomoćnica tužiteljice

2. punomoćnik tuženika