Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-199/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. MV, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-24/2025-23 od 27. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Davora Petričevića, opt. MV, prisutnog putem videolinka te braniteljice optuženika Draženke Saško, odvjetnice iz Varaždina,
p r e s u d i o j e
I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi i izriče da se opt. IV za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaća se kao pravilno na temelju tog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, prihvaća kao pravilno utvrđena, prihvaća se kao pravilno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseca iz opozvane djelomične uvjetne osude, te se uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 opt. MV osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, u koju se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. svibnja 2024. do 31. rujna 2024., vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 1. listopada 2024. do 30. studenog 2024., kao i vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. prosinca 2024., pa nadalje.
II/ Uslijed odluke pod toč. I/ preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri obaveznog liječenja od ovisnosti i izriče da se na temelju čl. 69. st. 1. i 2. KZ/11 opt. IV izriče sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a ista može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a ukida se odluka o određivanju zaštitnog nadzora iz čl. 64. KZ/11.
III/ Žalba opt. MV odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-24/2025-23 od 27. ožujka 2025., opt. MV proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 pa mu je za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 58. st. 2. KZ/11, opt. IV opozvana je uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-358/2024-10 od 21. kolovoza 2024. koja je postala pravomoćna 13. rujna 2024. te će se nad optuženikom izvršiti kazna zatvora u trajanju od jedne godine zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 te se, sukladno članku 58. stavak 3. KZ/11, ta kazna zatvora od jedne godine smatra optuženiku utvrđenom.
1.2. Na temelju čl. 53. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 51. st. 2. te u vezi č. 58. stavak 2. i 3. KZ/11 opt. MV je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a potom mu je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je opt. MV osuđen izvršava osam mjeseci, a dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće se izvršiti ako opt. MV u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati provođenja zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11 te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11, time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.
1.3. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. prosinca 2024. pa nadalje.
1.4. Na temelju čl. 64. KZ/11 opt. IV je određen zaštitni nadzor koji može trajati najdulje do proteka roka za provjeravanje.
1.5. Na temelju čl. 64. st. 4. KZ/11 zaštitni nadzor se može ukinuti i prije isteka roka na koji je određen ako su prestale potrebe pomoći, vođenja i nadzora.
1.6. Na temelju čl. 69. st. 1. i 2. KZ/11 opt. IV je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava dok će se optuženik nalaziti na izdržavanju kazne, a tijekom trajanja roka provjeravanja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do prestanka roka provjeravanja.
1.7. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. ZKP/08 naloženo je opt. IV platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove iz čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP-a) te zbog odluke o kazni (čl. 471. st. 1. ZKP-a), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da izrekne strožu kaznenu sankciju.
2.1. Protiv pobijane presude žalbu je podnio opt. MV putem branitelja po službenoj dužnosti Draženke Saško, odvjetnice iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, opozivu uvjetne osude, sigurnosnoj mjeri i zaštitnom nadzoru te odluci o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu optuženika i preinači presudu na način da ga oslobodi od optužbe za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu podnio je opt. MV putem braniteljice Draženke Saško s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu protiv pobijane presude odbije kao neosnovanu te da se braniteljicu optuženika izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Za 27. lipanj 2025. zakazana je sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik Županijskog državnog odvjetnika, opt. MV i braniteljica optuženika Draženka Saško, odvjetnica iz [adresa]. Na sjednicu vijeća pristupili su zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Davor Petričević, opt. MV čija je prisutnost osigurana uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaja) marke POLYCOM u Kaznionici u Zatvoru u Varaždinu te optuženikova braniteljica Draženka Saško.
5.1. Sjednica vijeća započela je izlaganjem žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 14. travnja 2025., kao i žalbenog prijedloga, koju žalbu i žalbeni prijedlog je izložio zamjenik ŽDO u Osijeku Davor Petričević. Nakon toga, žalbu i žalbeni prijedlog opt. MV od 22. travnja 2025. podnesenu putem braniteljice Draženke Saško izložila je njegova braniteljica, kao i odgovor na žalbu državnog odvjetnika.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. MV nije osnovana.
U odnosu na žalbu optuženika, osim zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, opozivu uvjetne osude, sigurnosnoj mjeri i zaštitnom nadzoru
7. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 optuženik ukazuje da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su općeniti, da veći dio obrazloženja presude sadrži navođenje sadržaja provedenih dokaza, nakon čega su nedostatno izneseni razlozi temeljem kojih sud izvodi zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika.
7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pod toč. 5. pobijane presude naveo sve okolnosti koje u postupku nisu bile sporne, a u toč. 6. sporne okolnosti, pri čemu je u nastavku presude, nakon što je reproducirao izvedene dokaze, pozorno ih ocijenio, dajući pri tome ocjenu proturječnih dokaza, dao jasne i određene razloge glede rješavanja pravnih pitanja, kao i u pogledu utvrđenja postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika. Ujedno, ožalbena presuda sadrži sve obvezne sastojke propisane čl. 459. st. 5. ZKP/08 tako da nema bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upire u žalbi žalitelj (optuženik).
8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja opt. MV ukazuje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kada ga je proglasio krivim sugerirajući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, prvenstveno nalaza i mišljenja vještaka psihijatra u pogledu njegove ubrojivosti tempore criminis a potom i iskaza ošt. RV i svjedokinje GV ističući da su ošt. RV i GV, doduše iskazivale identično glede inkriminirajućih riječi za koje navode da ih je optuženik izgovorio, no da je sud zanemario kako ošt. RV nije vidjela optuženika i ne zna u kakvom je stanju bio u pogledu konzumacije alkohola, pa u tom dijelu iskazi ošt. RV i GV nisu identični.
8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon što je izveo sve dokaze, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u međusobnoj vezi, dajući ujedno i ocjenu proturječnih dokaza, pravilno zaključio da je opt. MV počinio kazneno djelo prijetnje prema bivšoj supruzi RV tako što je svojoj kćerki GV rekao da će njenu majku RV i brata PV zadaviti, izvaditi im grkljane, da će ih 30 godina odslužiti, a koje je prijetnje GV prenijela svojoj majci RV. Naime, s pravom je sud iskaz ošt. RV ocijenio kao istinit i vjerodostojan kada je iskazivala o inkriminiranom događaju navodeći da je kao bivša bračna supruga optuženika od kojeg se razvela 2024. godine zbog njegovog prekomjernog konzumiranja alkohola, da ju je fizički i psihički maltretirao zbog čega je već i ranije osuđivan te je 30. studenog 2024. izašao iz zatvora, da bi je šest dana kasnije, 6. prosinca 2024. oko 18,00 sati nazvala kćerka GV i kazala da je otac pod utjecajem alkohola, da je pratio sina PV, da zna gdje žive, da će ih ubiti i "zagušiti", izvaditi im grkljane te da će ih 30 godina odslužiti, zbog čega je njena kćerka pozvala policija i podnijela prijavu. Suglasno je iskazala i svjedokinja GV, opisujući da živi s ocem koji je izašao iz Zatvora u Varaždinu 30. studenog 2024., nakon čega je šest dana pio, a 6. prosinca 2024. došao kući u vidno alkoholiziranom stanju rekavši da zna gdje njezina majka i brat žive jer je pratio njenog brata, da će ih zadaviti, izvaditi im grkljane, da će to napraviti još danas i da će ih odslužiti 30 godina, zbog čega se uplašila, nazvala i o tome obavijestila majku za koju je stekla dojam da se uplašila te je pozvala policiju sa svog mobitela. Imajući u vidu predmetne iskaze oštećenice RV i svjedokinje GV koji su u cijelosti u pogledu odlučnih i važnih činjenica suglasni, osnovano ih je sud prihvatio kao vjerodostojne, uvjerljive, a time i istinite.
8.2. Nadalje, nije u pravu optuženik ni kada osporava nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Nenada Horvata upirući da vještak nije imao elemente za utvrđivanje u kakvom je stanju optuženik bio u vrijeme počinjenja kaznenog djela, te iako je provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika kojim je utvrdio da je u vrijeme počinjenja bio smanjeno ubrojiv, da nije raspolagao objektivnim podacima o stanju optuženika tempore criminis, s obzirom je, a kako vještak navodi, odbio alkotestiranje a u vrijeme izrade nalaza i mišljenja branio se šutnjom.
8.3. Suprotno takvim žalbenim navodima, za ukazati je da je vještak psihijatar mr.sc. Nenad Horvat dr. med., u opsežnom nalazu i mišljenju od 17. veljače 2025. (str. 196 do 206 spisa) naveo da je optuženik osoba srednje životne dobi, bez duševne bolesti, kod kojeg su na snazi dijagnoze mješovitog poremećaja ličnosti (naglašene narcističke i nestabilne te poneka paranoidna i dissocijalna crta) te duboke alkoholne ovisnosti progresivnog tijeka koji je zbog prateće epizode alkoholiziranosti i pripadajuće emocionalne deranžiranosti u sporno vrijeme i u odnosu na terećeno ponašanje imao smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svog postupanja i smanjenu sposobnost upravljanja svojom voljom i postupcima, ali ne bitno. Vještak je također tijekom vještačenja prepoznao direktni i presudni utjecaj alkoholne ovisnosti optuženika u dinamici njegovog spornog ponašanja, kao i povišeni rizik recidivizma pod pritiskom alkoholne ovisnosti. Pored navedenog, na raspravi 25. ožujka 2025. vještak je dodao da se s obzirom na količinu popijenog alkohola, a posvećujući forenzičnu pažnju i varijanti patološkog pijanog stanja isključio mogućnost da se radilo o stanju sužene svijesti i sposobnosti shvaćanja svog postupanja u mjeri da bi se radilo o neubrojivosti. Pored toga, vještak je svoj nalaz i mišljenje zasnovao na psihijatrijskom pregledu optuženika i forenzičkom intervjuu u kojem je sam optuženik naveo svoju ovisnost o alkoholu te desetak psihijatrijskih hospitalizacija u Vrapču, Jankomiru, Vinogradskoj, Čakovcu te je unatoč prvoj obrani optuženika kada se branio šutnjom, a nakon uhićenja odbio pristupiti "alkotestiranju", vještak imao dovoljno elemenata na temelju kojih je mogao sačiniti nalaz i mišljenje, kao i svoj zaključak. Uslijed navedenog, s pravom je prvostupanjski sud nalaz imenovanog vještaka prihvatio kao nepristran te dan u skladu s pravilima struke i po najboljem vještačkom znanju.
8.4. Stoga, kada je utvrđeno da je optuženik uputio inkriminirajuće riječi kćerki GV koje su se odnosile na njenu majku RV i brata PV, da će ih zadaviti i izvaditi im grkljane te ih odslužiti tridesetak godina, a koje je prijetnje GV prenijela svojoj majci RV, koje prijetnje su ozbiljne i objektivno podobne da u afektivnom životu oštećenice prouzroče uznemirenost, nesigurnost i strah, što mu je bio i cilj, pa i bez obzira na to je li ih optuženik doista mislio doista ostvariti, u njegovom se ponašanju stječu sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.
9. Opt. MV žali se i zbog povrede kaznenog zakona koju žalbenu osnovu u nastavku žalbe ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, sigurnosnoj mjeri, zaštitnom nadzoru i troškovima postupka 10. U žalbi zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi državni odvjetnik upire da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao olakotne okolnosti koje je precijenio i otegotne okolnosti koje je podcijenio, kao i težinu počinjenog kaznenog djela te da je optuženiku trebao izreći bezuvjetnu kaznu bez primjene instituta djelomične uvjetne osude. Ovo posebice stoga jer je predmetno kazneno djelo počinjeno u odnosu na istu žrtvu (bivšu suprugu), i to u roku kušnje iz uvjetovanog dijela djelomične uvjetne osude koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj K-358/2024-10 od 21. kolovoza 2024. Nastavno tome, državni odvjetnik ukazuje da je prvostupanjski sud pravilno opozvao djelomičnu uvjetnu osudu, no da je trebao izreći jedinstvenu kaznu zatvora bez primjene djelomične uvjetne osude te da je ponovnim izricanjem djelomične uvjetne osude sud većim dijelom anulirao postojanje prethodno izrečene kazne po ranijoj presudi i to in favorem optuženika, čime je institut opoziva uvjetne osude izgubio svoje značenje, a koje teži sankcioniranju recidivista.
10.1. Suprotno tome, opt. MV uvodno navodi da se žali zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji i opozivu uvjetne osude, no u nastavku žalbe takvu povredu ne obrazlaže već ustraje u tome da je odluka o "kazni i opozivu uvjetne osude neutemeljena i nezakonita".
10.2. Razmatrajući žalbene navode državnog odvjetnika i optuženika, po ocjeni ovoga suda u pravu je državni odvjetnik kada smatra da je izrečena djelomična uvjetna osuda preblaga te da sud u dovoljnoj mjeri nije cijenio otegotne okolnosti koje je inače pravilno utvrdio. Naime, kada se ima u vidu da je optuženik MV presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj K-358/2024-10 od 21. kolovoza 2024. (pravomoćna 13. rujna 2024.) proglašen krivim zbog tri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 počinjenih na štetu supruge RV, kćeri GV i sina PV, za koja su mu kaznena djela utvrđene kazne zatvora u trajanju od po sedam mjeseci, a primjenom odredbi za stjecaj osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, nakon čega mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne koji će se izvršiti iznosi šest mjeseci, dok dio kazne u trajanju od jedne godine se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, u koju mu je kaznu uračunato vrijeme uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. svibnja 2024., pa nadalje, a optuženik je potom, nakon što je 30. studenog 2024. otpušten s izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne iz djelomične uvjetne osude, svega šest dana kasnije tj. 6. prosinca 2024. ponovno zaprijetio bivšoj supruzi RV i sinu PV, tada je i po nalaženju ovog suda, s razlogom prvostupanjski sud opozvao djelomičnu uvjetnu osudu sukladno čl. 58. st. 2. KZ/11 i čl. 57. st. 6. KZ/11.
10.3. Također, s pravom ukazuje državni odvjetnik da je potom pobijanom presudom ponovno optuženiku izrečena djelomična uvjeta osuda preblaga i da se njome neće ispuniti propisane svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Ovo imajući u vidu da izrečena djelomična uvjetna osuda nije utjecala na optuženika da se suzdržava od daljnjeg protupravnog ponašanja, imajući u vidu da je već šesti dan nakon što je izdržao bezuvjetni dio kazne u trajanju od šest mjeseci, ponovio isto kazneno djelo u odnosu na iste oštećenike (bivšu suprugu RV i sina PV) te da se radi o specijalnom povratniku, očigledno fokusiranom zbog složenih obiteljskih odnosa, a posebice na bivšu suprugu RV. Stoga, a u skladu s čl. 47. st. 1. KZ/11 ocijenivši sve olakotne i otegotne okolnosti koje je inače prvostupanjski sud pravilno utvrdio, ali je istodobno podcijenio značaj otegotnih okolnosti, ovaj je sud stajališta da se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u konkretnom slučaju može postići jedino bezuvjetnom kaznom zatvora pa je prihvaćajući kao pravilno utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, kao i jedinstvenu kaznu u trajanju od jedne godine i šest mjeseci (na koju je osuđen opozvanom djelomičnom uvjetnom osudom izrečenom već prethodno spomenutom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj K-358/2024-10 od 21. kolovoza 2024.), a onda primjenom odredbi čl. 58. st. 1. i 2. KZ/11 opt. MV osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Ujedno mu je u kaznu na koju je osuđen na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. svibnja 2024. do 31. rujna 2024., vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 1. listopada 2024. do 30. studenog 2024., kao i vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. prosinca 2024., pa nadalje. Upravo navedena bezuvjetna kazna zatvora adekvatna je stupnju krivnje, okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije.
11. Optuženik se žali zbog odluke o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 69. KZ/11, a koju žalbenu osnovu u nastavku žalbe ne obrazlaže. No, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud opt. IV izrekao ovu sigurnosnu mjeru imajući u vidu da iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je na strani optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela postojao direktni i presudni utjecaj alkoholne ovisnosti, a da postoji povišen rizik kaznenog recidivizma pod pritiskom alkoholne ovisnosti.
11.1. U odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu za ukazati je da je zbog preinačenja odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, po službenoj dužnosti sud preinačio i prvostupanjsku presudu u tom dijelu na način da će se ista izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, pri čemu će sudac izvršenja najmanje svakih šest mjeseci, računajući od dolaska optuženika na izvršenje mjere preispitati postoje li uvjeti iz čl. 69. st. 1. KZ/11 za njenim nastavkom i o tome donijeti rješenje, a može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere te se ukida odluka o određivanju zaštitnog nadzora iz čl. 64. KZ/11.
11.2. Ujedno je uslijed preinačenja pobijane presude pod toč. I/ sud po službenoj dužnosti odlučio i da se ukida sigurnosna mjera zaštitnog nadzora iz čl. 64. KZ/11 s obzirom je optuženik osuđen na bezuvjetnu kaznu, zbog čega je žalba iz navedene zakonske osnove bespredmetna.
12. Opt. MV žali se zbog odluke o trošku, koji žalbeni navod u nastavku žalbe ne obrazlaže. Međutim, no i po nalaženju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud opt. MV obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. ZKP/08 i to u iznosu od 100,00 eura na ime paušalne svote u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude s obzirom iz osobnih podataka proizlazi da je optuženik umirovljenik s mirovinom u iznosu od 800,00 eura, vlasnik građevinskog zemljišta te tri automobila. Također ga je pravilno obvezao i na plaćanje ostalih troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 o čijoj će visini odlučiti posebnim rješenjem. Ovo stoga jer je odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08 propisano da će sud, kada okrivljenika proglasi krivim, u presudi mu naložiti podmirenje troškova kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično.
12.1. S tim se u vezi napominje, da ukoliko se nakon donošenja odluke o troškovima utvrde drugačije okolnosti, sud može optuženika na njegovu molbu, posebnim rješenjem, osloboditi od dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, a sve sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08.
13. Kako ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovo vijeće nije utvrdilo da je prvostupanjski sud počinio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti to je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 odlučiti kao u toč. I/ i II/ izreke ove odluke, a žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, a u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. III/ izreke).
Osijek, 27. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Azra Salitrežić
