Poslovni broj: P-231/2023-28
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić Grad, Športska 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Kruni Liscu, odvjetniku u Ivanić- Gradu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, (ranije Nova hrvatska banka d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, OIB 78427478595) zastupane po predsjedniku uprave EM, a on po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 28. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, njegovog punomoćniku i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku 27. lipnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj 311163 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, koji su 20. travnja 2006. sklopili tužitelj KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (ranije iz Čazme, Franje Vidovića 37) kao korisnik kredita, i Volksbank d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, odnosno njen pravni sljednik Nova hrvatska banka d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, OIB 78427478595, a sada Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB 87939104217 kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, uključivo i plaćanje mjesečnih anuiteta dužnika po prodajnom tečaju CHF.
II Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj 311163 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, koji su 20. travnja 2006. sklopili tužitelj KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (ranije iz Čazme, Franje Vidovića 37) kao korisnik kredita, i Volksbank d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, odnosno njen pravni sljednik Nova hrvatska banka d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, OIB 78427478595, a sada Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB 87939104217 kao kreditor, u dijelu u kojem je kamatna stopa određena promjenjivom sukladno jednostranoj odluci tuženika.
III Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB 87939104217 da u roku od 15 dana tužitelju KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.705,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku
na iznos od 4,79 EUR od 21.05.2006.
na iznos od 3,75 EUR od 25.06.2006.
na iznos od 3.06 EUR od 05.08.2006.
na iznos od 3,06 EUR od 03.09.2006.
na iznos od 6,17 EUR od 30.09.2006.
na iznos od 4.10 EUR od 22.10.2006.
na iznos od 3.75 EUR od 02.12.2006.
na iznos od 2,37 EUR od 30.12.2006.
na iznos od 1,33 EUR od 26.01.2007.
na iznos od 0.64 EUR od 06.03.2007.
na iznos od 0,99 EUR od 31.03.2007.
na iznos od 0.33 EUR od 07.03.2008.
na iznos od 4,15 EUR od 18.04.2008.
na iznos od 19.95 EUR od 19.11.2008.
na iznos od 4,03 EUR od 17.12.2008.
na iznos od 12.60 EUR od 20.01.2009.
na iznos od 19,71 EUR od 19.02.2009.
na iznos od 22.29 EUR od 19.03.2009.
na iznos od 18,85 EUR od 15.04.2009.
na iznos od 19.71 EUR od 16.05.2009.
na iznos od 14,99 EUR od 19.06.2009.
na iznos od 12.41 EUR od 21.07.2009.
na iznos od 14,56 EUR od 19.08.2009.
na iznos od 15.42 EUR od 19.09.2009.
na iznos od 14,99 EUR od 20.10.2009.
na iznos od 12.41 EUR od 20.11.2009.
na iznos od 16,28 EUR od 22.12.2009.
na iznos od 18.42 EUR od 23.01.2010.
na iznos od 21,00 EUR od 25.03.2010.
na iznos od 21.00 EUR od 22.04.2010.
na iznos od 26,59 EUR od 18.05.2010.
na iznos od 25.30 EUR od 24.06.2010.
na iznos od 29,17 EUR od 20.07.2010.
na iznos od 35.62 EUR od 24.08.2010.
na iznos od 34,33 EUR od 24.08.2010.
na iznos od 48.52 EUR od 23.09.2010.
na iznos od 45,08 EUR od 26.10.2010.
na iznos od 39.06 EUR od 26.10.2010.
na iznos od 48,95 EUR od 23.11.2010.
na iznos od 59,26 EUR od 21.12.2010.
na iznos od 54,11 EUR od 13.01.2011.
na iznos od 60,12 EUR od 09.02.2011.
na iznos od 54,11 EUR od 17.03.2011.
na iznos od 54,11 EUR od 14.04.2011.
na iznos od 70,87 EUR od 17.05.2011.
na iznos od 76,46 EUR od 16.06.2011.
na iznos od 85,49 EUR od 16.07.2011.
na iznos od 89,79 EUR od 02.08.2011.
na iznos od 73,02 EUR od 09.09.2011.
na iznos od 70,38 EUR od 18.10.2011.
na iznos od 70,38 EUR od 15.11.2011.
na iznos od 72,07 EUR od 07.12.2011.
na iznos od 77,97 EUR od 14.01.2012.
na iznos od 78,39 EUR od 14.02.2012.
na iznos od 77,13 EUR od 17.03.2012.
na iznos od 80,08 EUR od 18.04.2012.
na iznos od 81,35 EUR od 18.05.2012.
na iznos od 79,24 EUR od 13.06.2012.
na iznos od 79,66 EUR od 18.07.2012.
na iznos od 78,39 EUR od 21.08.2012.
na iznos od 74,60 EUR od 12.09.2012.
na iznos od 78,82 EUR od 19.10.2012.
na iznos od 80,08 EUR od 15.11.2012.
na iznos od 78,82 EUR od 19.12.2012.
na iznos od 73,33 EUR od 18.01.2013.
na iznos od 77,97 EUR od 19.02.2013.
na iznos od 78,39 EUR od 20.03.2013.
na iznos od 76,71 EUR od 01.05.2013.
na iznos od 72,07 EUR od 25.05.2013.
na iznos od 70,80 EUR od 22.06.2013.
na iznos od 71,22 EUR od 26.07.2013.
na iznos od 73,76 EUR od 27.08.2013.
na iznos od 77,55 EUR od 26.09.2013.
na iznos od 75,86 EUR od 01.11.2013.
na iznos od 77,55 EUR od 30.11.2013.
na iznos od 78,39 EUR od 31.12.2013.
na iznos od 62,35 EUR od 29.01.2014.
na iznos od 64,34 EUR od 26.02.2014.
na iznos od 63,68 EUR od 26.03.2014.
na iznos od 62,68 EUR od 23.04.2014.
na iznos od 61,36 EUR od 21.05.2014.
na iznos od 62,02 EUR od 24.06.2014.
na iznos od 63,35 EUR od 30.07.2014.
na iznos od 65,01 EUR od 27.08.2014.
na iznos od 65,01 EUR od 26.09.2014.
na iznos od 66,67 EUR od 01.11.2014.
na iznos od 67,33 EUR od 28.11.2014.
na iznos od 67,00 EUR od 31.12.2014.
na iznos od 60,69 EUR od 30.01.2015.
na iznos od 60,69 EUR od 28.02.2015.
na iznos od 60,69 EUR od 01.04.2015.
na iznos od 60,69 EUR od 01.05.2015.
na iznos od 60,69 EUR od 30.05.2015.
na iznos od 60,69 EUR od 01.07.2015.
na iznos od 60,69 EUR od 05.08.2015.
na iznos od 60,69 EUR od 02.09.2015.
na iznos od 60,69 EUR od 02.10.2015.
do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB 87939104217 da u roku od 15 dana tužitelju KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.626,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku
na iznos od 16,89 EUR od 10.01.2008.
na iznos od 16,89 EUR od 10.02.2008.
na iznos od 16,89 EUR od 18.04.2008.
na iznos od 16,89 EUR od 16.05.2008.
na iznos od 28,67 EUR od 15.06.2008.
na iznos od 28,67 EUR od 18.07.2008.
na iznos od 28,67 EUR od 20.08.2008.
na iznos od 28,67 EUR od 18.09.2008.
na iznos od 28,67 EUR od 17.10.2008.
na iznos od 28,67 EUR od 19.11.2008.
na iznos od 28,67 EUR od 17.12.2008.
na iznos od 28,67 EUR od 20.01.2009.
na iznos od 38,47 EUR od 19.02.2009.
na iznos od 38,47 EUR od 19.03.2009.
na iznos od 38,47 EUR od 15.04.2009.
na iznos od 38,47 EUR od 16.05.2009.
na iznos od 38,47 EUR od 19.06.2009.
na iznos od 38,47 EUR od 21.07.2009.
na iznos od 38,47 EUR od 19.08.2009.
na iznos od 38,47 EUR od 19.09.2009.
na iznos od 38,47 EUR od 20.10.2009.
na iznos od 38,47 EUR od 20.12.2009.
na iznos od 38,47 EUR od 22.12.2009.
na iznos od 38,47 EUR od 23.01.2010.
na iznos od 38,47 EUR od 25.03.2010.
na iznos od 38,47 EUR od 22.04.2010.
na iznos od 38,47 EUR od 18.05.2010.
na iznos od 38,47 EUR od 24.06.2010.
na iznos od 38,47 EUR od 20.07.2010.
na iznos od 38,47 EUR od 24.08.2010.
na iznos od 38,47 EUR od 24.08.2010.
na iznos od 38,47 EUR od 23.09.2010.
na iznos od 38,47 EUR od 26.10.2010.
na iznos od 38,47 EUR od 23.11.2010.
na iznos od 38,47 EUR od 21.12.2010.
na iznos od 38,47 EUR od 13.01.2011.
na iznos od 38,47 EUR od 09.02.2011.
na iznos od 38,47 EUR od 17.03.2011.
na iznos od 38,47 EUR od 14.04.2011.
na iznos od 38,47 EUR od 17.05.2011.
na iznos od 38,47 EUR od 16.06.2011.
na iznos od 38,47 EUR od 16.07.2011.
na iznos od 38,47 EUR od 03.08.2011.
na iznos od 38,47 EUR od 09.09.2011.
na iznos od 34,78 EUR od 18.10.2011.
na iznos od 34,78 EUR od 15.11.2011.
na iznos od 34,78 EUR od 07.12.2011.
na iznos od 34,78 EUR od 14.01.2012.
na iznos od 34,78 EUR od 14.02.2012.
na iznos od 34,78 EUR od 17.03.2012.
na iznos od 34,78 EUR od 18.04.2012.
na iznos od 34,78 EUR od 18.05.2012.
na iznos od 34,78 EUR od 13.06.2012.
na iznos od 34,78 EUR od 18.07.2012.
na iznos od 34,78 EUR od 21.08.2012.
na iznos od 34,78 EUR od 12.09.2012.
na iznos od 34,78 EUR od 19.10.2012.
na iznos od 34,78 EUR od 15.11.2012.
na iznos od 34,78 EUR od 19.12.2012.
na iznos od 34,78 EUR od 18.01.2013.
na iznos od 34,78 EUR od 19.02.2013.
na iznos od 34,78 EUR od 20.03.2013.
na iznos od 34,78 EUR od 01.05.2013.
na iznos od 34,78 EUR od 25.05.2013.
na iznos od 34,78 EUR od 22.06.2013.
na iznos od 34,78 EUR od 26.07.2013.
na iznos od 34,78 EUR od 27.08.2013.
na iznos od 34,78 EUR od 26.09.2013.
na iznos od 34,78 EUR od 01.11.2013.
na iznos od 34,78 EUR od 30.11.2013.
na iznos od 34,78 EUR od 31.12.2013.
na iznos od 4,97 EUR od 29.01.2014.
na iznos od 4,97 EUR od 26.02.2014.
na iznos od 4,97 EUR od 26.03.2014.
na iznos od 4,97 EUR od 23.04.2014.
na iznos od 4,97 EUR od 21.05.2014.
na iznos od 4,97 EUR od 24.06.2014.
na iznos od 4,97 EUR od 30.07.2014.
na iznos od 4,97 EUR od 27.08.2014.
na iznos od 4,97 EUR od 26.09.2014.
na iznos od 4,97 EUR od 01.11.2014.
na iznos od 4,97 EUR od 28.11.2014.
na iznos od 4,97 EUR od 31.12.2014.
na iznos od 4,97 EUR od 30.01.2015.
na iznos od 4,97 EUR od 28.02.2015.
na iznos od 4,97 EUR od 01.04.2015.
na iznos od 4,97 EUR od 01.05.2015.
na iznos od 4,97 EUR od 30.05.2015.
na iznos od 4,97 EUR od 01.07.2015.
na iznos od 4,97 EUR od 05.08.2015.
na iznos od 4,97 EUR od 02.09.2015.
na iznos od 4,97 EUR od 02.10.2015.
do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
V Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB 87939104217 da u roku od 15 dana tužitelju KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.615,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
VI Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.846,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana donošenja ove presude 27. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan odbija za iznos od 80,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
i r i j e š i o j e
Prigovor mjesne nenadležnosti odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1 Tužitelj KM podnio je u ovoj parnici tužbu protiv tuženika Nove hrvatske banke d.d. radi utvrđenja ništetnosti i isplate, i u tužbi navodi kako je 20. travnja 2006. kao korisnik kredita zaključio sa Volksbank d.d. ugovor o kreditu broj 311163 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige, solemniziran po javnom bilježniku Marijanu Miškoviću u Ivanić-Gradu. Zatim tužitelj upućuje na pojedine odredbe tog ugovora, pa tako da je tužitelju odobren kredit u iznosu od 54.600,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema kupovnom tečaju kreditora za devize važećem na dan korištenja kredita, uz rok otplate 30 godina odnosno 360 mjesečnih anuiteta, plativo u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospjeća svakog pojedinog anuiteta.
1.2 Zatim su tužitelj i Sberbank d.d. 1. veljače 2016. zaključili dodatak spomenutom ugovoru radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF, koji je također solemniziran po javnom bilježniku Marijanu Miškoviću u Ivanić-Gradu. Dodatkom je kredit konvertiran u valutu EURO, uz konstataciju da je preostala glavnica kredita u iznosu od 29.604,40 EUR, da je temeljem osnovnog ugovora došlo do preplate u iznosu od 10.920,82 kn po tečaju na dan 30. rujna 2015. i da će se kredit na dalje otplaćivati u mjesečnim anuitetima od po 213,84 EUR plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB važećem na dan dospjeća svakog pojedinog anuiteta.
1.3 Dalje tužitelj navodi kako je presudom Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. broj Pž-6632/2017 pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv (između ostalih) VIII-tuženika Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.), radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Ovom presudom potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj P-1401/12 kojom je pak utvrđeno da je Sberbank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koji sadrže ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula na način da je glavnica vezana uz CHF (švicarski franak). Ovo stoga što tužene banke tijekom pregovora prije zaključenja ugovora nisu potrošače – korisnike kredita informirale o svim parametrima koji su bitni za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavjesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, tako da je na taj način tuženik postupio protivno odredbama (tada važećeg) Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Primjenom odredaba čl. 502c Zakona o parničnom postupku tužitelj se u ovom sporu poziva na pravna utvrđenja iz citiranih presuda, na način da ta utvrđenja obvezuju i ovaj sud. Polazeći od tih utvrđenja, tužitelj tvrdi da su u konkretnom slučaju ništetne odredbe sadržane u čl. 1, čl. 4.1, čl. 7.1 i čl. 7.3 osnovnog ugovora od 20. travnja 2006.
1.4 I na koncu, tužitelj se poziva i na presudu/rješenje Vrhovnog suda RH od 3. rujna 2019. broj Rev-2221/2018 kojom je kao neosnovana odbijena revizija tuženika izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018 broj Pž- 6632/2017.
1.5 U prilogu tužbe tužitelj je dostavio ugovor o kreditu od 20. travnja 2006. (solemniziran 25. travnja 2006.) broj 311163 (list 7-19), otplatni plan (list 20-27), informativni otplatni plan po kreditu (list 28-32), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj P-1401/2012 (list 33-198), presudu Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. broj Pž-6632/2017-10 (list 199-269), presudu/rješenje Vrhovnog suda RH od 3. rujna 2019. broj Rev 2221/2018-11 (list 270-297), dodatak broj 1 ugovoru o kreditu broj 311163 od 1. veljače 2016. solemniziran 9. veljače 2016. (list 298-305), presudu/rješenje Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014. broj Pž- 7129/13-4 (list 306-373), presudu/rješenje Vrhovnog suda RH od 9. travnja 2015. broj Revt 249/14-2 (list 374-412), i preliminarni nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvo, financije i poreze NM iz [adresa] (list 413-423).
2 U opširnom odgovoru na tužbu (list 426-444) tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Prije svega ukazuje na statusne promjene na način da se bivša Nova hrvatska banka d.d. pripojila društvu Hrvatska poštanska banka d.d. i odmah zatim ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu kao u čl. 10 ugovora o kreditu od 20. travnja 2006. i pozivom na čl. 70 Zakona o parničnom postupku. Dalje tuženik ističe da za pojedine činjenične navode tužbe tužitelj ne nudi nikakve dokaze, kao primjerice da je ugovor zaključen na unaprijed formuliranom obrascu, i da se o mjesnoj nadležnosti nije posebno pregovaralo. Zatim tuženik dalje tvrdi da je potraživanje tužitelja u zastari, da je provedena konverzija ugovora o kreditu u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva u ovoj parnici a da uostalom niti nema uopće mogućnosti izravne primjene presude Visokog trgovačkog suda u ovoj parnici niti je ovaj sud njome vezan, da ugovorne odredbe ugovora o kreditu sporne u ovoj parnici nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač, da tužitelj ničim niti ne pokušava dokazati da su sporne odredbe ugovora o kreditu dovele do neravnopravnosti ugovornih stranaka, da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, da je metoda kojom tužitelj postavlja tužbeni zahtjev za isplatu neosnovana. I konačno, tuženik ističe prigovor prijeboja. Svaki od ovih navoda tuženik je u odgovoru na tužbu zasebno opširno obrazložio.
3 Tužitelj se s druge strane očitovao na navode odgovora na tužbu objasnivši pobliže svoj pravni stav u podnesku od 27. rujna 2023. (list 447-452), kojem pravnom stavu se pridružuje i ovaj sud. Tužitelj prigovor mjesne nenadležnosti smatra neosnovanim jer se i u tom dijelu također radi o ugovornoj odredbi koju je pravni prednik tuženika banka nametnula koristeći pravni položaj jače ugovorne stranke, koju odredbu ugrađuje u sve svoje tipske ugovore, i o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale. Prigovor zastare nije osnovan zbog toga što je u konkretnom slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) počeo teći 14. lipnja 2018. odnosno od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj P-1401/2012 (list 33-198) potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. broj Pž-6632/2017-10 (list 199-269). To stoga što je pokretanjem ove parnice došlo do prekida zastare u smislu čl. 241 Zakona o obveznim odnosima. Dalje, konverzija nesporno ugovorena dodatkom ugovoru od 1. veljače 2016. solemniziranom 9. veljače 2016. ne priječi tužitelja u pravu na potpunu naknadu koja je predmet ove parnice, a koje pravo proizlazi iz ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli CHF i o kamatama. Jednako kao tuženik, i tužitelj pri tome upućuje na pojedine judikate i Direktive Europske unije. Suština je u tome što u konkretnom slučaju parnične stranke kao ugovorne stranke uopće nisu pojedinačno pregovarale o valutnoj klauzuli, kamatnoj stopi i parametrima koji je definiraju, već je ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ponudila tužitelju samo sa jednostavnim izborom – da te ugovorne odredbe takve kakve jesu prihvati, ili ne prihvati. U slučaju da te i takve ugovorne odredbe tužitelj ne bi prihvatio, ugovor ne bi niti bio zaključen. 4 Saslušan kao stranka, tužitelj KM iskazao je (list 576-577) da je ovim kreditom htio riješiti stambeno pitanje odnosno za svoju obitelj kupiti kuću. Obratio se banci Volksbank d.d. u poslovnici te banke u Dugom Selu, gdje je u pregovorima uzimajući u obzir visinu njegove plaće dogovoren iznos kredita od 54.600,00 CHF. Pri tome mu je ponuđen kredit u valuti EURO i u valuti CHF (švicarski franak), uz savjet i uputu da je zbog manjih kamatnih stopa bolje zaključiti ugovor u švicarskim francima. Rečeno mu je kakva je kamatna stopa u to vrijeme, a koliko pamti nitko ga nije upozorio da se ta stopa u budućnosti može mijenjati. Upozoren je koliki će biti broj mjesečnih rata, a naročito iznos svake mjesečne rate, zbog toga što je mjesečna rata bila prilagođena visini njegove plaće. Na takvu visinu mjesečne rate je pristao, računajući da će uz svoju plaću takav iznos moći uredno vraćati. Ne zna što je to valutna klauzula, i nitko ga nije upozorio da može doći do promjene u tečaju švicarskog franka, pa onda time i do promjene visine mjesečne rate kredita. Ne zna što sve utječe na visinu kamatne stope niti na koji način banka određuje kamatnu stopu. Ne sjeća se da li mu je banka predala svoje opće uvjete poslovanja, ne sjeća se niti upozorenja koja su mu izrečena kod javnog bilježnika. Tijekom otplate mjesečne rate su rasle, što su mu jednom prilikom u poslovnici banke u Dugom Selu objasnili da je došlo do rasta tečaja. Nakon konverzije kredita mjesečna rata se nešto snizila. Pri potpisivanju ugovora o konverziji bio je frustriran pa nije niti pročitao tekst ugovora, nego mu je bilo dovoljno saznanje da će se mjesečna rata umanjiti.
5 Među strankama nije bila sporna statusna promjena na strani tuženika, a osim toga spisu prileži rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 3. srpnja 2023. broj Tt- 23/25802-2 (list 445). Nije bilo sporno niti da su stranke odnosno pravni prednik tuženika Volksbank d.d. i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 20. travnja 2006. ugovor o kreditu broj 311163 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige, solemniziran 25. travnja 2006. po javnom bilježniku Marijanu Miškoviću u Ivanić-Gradu (list 7-16), i da su zatim stranke odnosno slijedeći pravni prednik tuženika Sberbank d.d. i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 1. veljače 2016. aneks br. 1 ugovora o kreditu broj 311163 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF, solemniziran 9. veljače 2016. po javnom bilježniku Marijanu Miškoviću u Ivanić-Gradu (list 298-305). 6 Iskaz tužitelja sud prihvaća kao istinit. Doista tužitelj kao vozač po zanimanju nije mogao razumjeti pravni učinak valutne klauzule i mehanizma određivanja visine kamatne stope, odnosno tečaja švicarskog franka, osobito u situaciji kada mu to nitko nije niti objasnio. S druge strane, pri zaključenju ugovora tužitelj je svakako postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, jer je vodio brigu da svojom plaćom može plaćati mjesečne obroke vraćanja kredita. Drugim riječima, očigledno je imao čvrstu namjeru vraćati kredit, odnosno uredno ispunjavati svoje ugovorne obveze. Tijekom otplate tužitelj je međutim oštećen promjenama tečaja valut CHF (švicarskog franka) i promjenama visine kamatne stope. Tužitelj uopće ne spominje da bi tijekom pregovora prije zaključenja ugovora o kreditu bilo riječi o mjesnoj nadležnosti suda u slučaju spora između ugovornih stranaka.
7.1 Tijekom postupka vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću, vještaku za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, koji je u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje od 20. rujna 2024. (list 527-542).
7.2 U nalazu i mišljenju vještak prvo navodi koju je dokumentaciju pri vještačenju uzeo u obzir i analizirao, a koja prileži spisu predmeta. Zatim vještak iznosi najbitnije odredbe ugovora o kreditu od 20. travnja 2006. broj 311163, te najbitnije odredbe dodatka tom ugovoru koji je zaključen 1. veljače 2016. Po uvidu u promet po kreditu i dopis banke sa pregledom promjena kamatnih stopa po kreditu, vještak konstatira da se tijekom otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjala, pa daje pregled tih stopa, sa razdobljima primjene svake pojedine stope. Zatim vještak tabelarnim prikazom prezentira otplatni plan kojeg je tijekom otplate primjenio kreditor (banka) i usporedni otplatni plan sa elementima: glavnicom u iznosu od 54.600,00 CHF, fiksnom stopom ugovornih kamata od 3,99% godišnje uz primjenu zakonom određene kamatne stope počev od 1. siječnja 2014. od 3,23%, i otplatom mjesečnih obroka iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita. Poredbom iznosa iz ovih dvaju otplatnih planova vještak u stupcu „n“ tabele (list 531, 533, 535, 537 i 539) iskazuje razlike u visini anuiteta koje proizlaze iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita. U stupcu „r“ tabele (list 531, 533, 535, 537 i 539) vještak te razlike iskazuje u protuvrijednosti kuna primjenom ugovorenog kupovnog tečaja kreditora na dan korištenja kredita. U stupcu označenom „u“ vještak je prikazao razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja, na način da je obveza koja je stvarno bila obračunata i plaćena (stupac „d“) pomnožena s razlikom tečajeva (stvarno primjenjenog na dan dospjeća i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita). Uzevši u obzir konverziju ugovorenu dodatkom od 1. veljače 2016. radi ocjene učinka konverzije obračunate su i iskazane zatezne kamate na razlike u visini anuiteta (stupac „t“) kao i na razlike po osnovi promjene tečaja (stupac „v“) do zaključenja dodatka 1. veljače 2016. sa obračunom preostalog potraživanja uz uračunavanje preplate priznate pri konverziji. Pri tome je za obveze plaćene nakon 26. siječnja 2015. primjenjen tečaj od 6,39 kn / 1 CHF prema odredbama čl. 11d Zakona o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 9/15).
7.3 Zaključno, u mišljenju (list 542) vještak konstatira da je tijekom otplate kredita od dospjeća prve obveze 28. svibnja 2006. do dana konverzije 1. veljače 2016. zbog promjene kamatne stope došlo do razlike u ukupnom iznosu od 2.626,75 EUR. Pojedini mjesečni iznosi ove razlike u tablici su prikazani u stupcu označenom „r1“ (pozitivni iznosi razlika). Dalje, u istom razdoblju otplate kredita od 28. svibnja 2006. do 1. veljače 2016. zbog razlike između tečaja za valutu CHF primjenjenog kod otplate na dan dospjeća svake pojedine obveze i tečaja za valutu CHF u vrijeme korištenja kredita došlo je do razlike u ukupnom iznosu od 4.705,04 EUR. Pojedini mjesečni iznosi ove razlike u tablici su prikazani u stupcu označenom „u1“ (pozitivni iznosi razlika). I na koncu, vještak je utvrdio da je preostala glavnica u trenutku konverzije (uzimajući u obzir početni tečaj i kamatnu stopu odnosno anuitete po otplatnom planu) iznosila 26.393,16 EUR, dok je visina nedospjele glavnice u konverziji iznosila 30.009,11 EUR, iz čega proizlazi manje priznati iznos umanjenja glavnice od 3.615,94 EUR.
7.4 Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića kao istinite jer je vještak pri vještačenju koristio među strankama nespornu financijsku dokumentaciju, a u nalazu i mišljenju je logičan i uvjerljiv. Vještak je za sve svoje navede dao logična i uvjerljiva objašnjenja, sa pregledno prikazanim izračunima u tablici. Na takovom nalazu i mišljenju tužitelj je formulirao svoj tužbeni zahtjev (list 551-556).
8.1 Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka na način da su upravo ugovornim odredbama kao u konkretnom slučaju u čl. 4.1, čl. 7.2, čl. 7.3 ugovora o kreditu broj 311163 od 20. travnja 2006. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita kao potrošača, i da su takve ugovorne odredbe ništetne. Ovo stoga što je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom vremena odnosno izvršavanja ugovornih obveza podložna promjeni u skladu s jednostranom odlukom tuženika odnosno njegovim internim aktima, pri čemu u pregovorima ili pri zaključenju ugovora stranke nisu ugovorile egzaktne parametre niti metodu izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže prava i obveza ugovornih (ovdje parničnih) stranaka za posljedicu imalo jednostrano povećanje kamatnih stopa voljom tuženika. Zbog toga tužitelj ističe tužbeni zahtjev uzimajući kao da te odredbe uopće ne postoje, pa potražuje ono što je vraćajući kredit platio više od prvotno ugovorene kamate. Tužitelj ne tvrdi da su stranke spornim odredbama ugovora o kreditu od ugovorile fiksnu kamatnu stopu, već upućuje na zaključak o nepoštenoj i ništetnoj odredbi prema kojoj će se kamatna stopa mijenjati temeljem jednostrane odluke banke o kamatnim stopama, bez prava odnosno stvarane mogućnosti tužitelja da u tom pitanju o bilo čemu odlučuje. Očigledno je time povrijeđeno načelo ravnopravnosti sudionika u obveznopravnom odnosu iz čl. 3 Zakona o obveznim odnosima, a k tome iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo je da su te stope uvijek bile više od početne važeće u vrijeme zaključenja ugovora.
9 Prigovor zastare nije osnovan, jer je pokretanjem spomenute parnice potrošača kod Trgovačkog suda u Zagrebu zastara prekinuta. Petogodišnji opći zastarni rok iznova počeo teći od dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. dok u ovoj je parnici tužba podnesena 6. lipnja 2023. Prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda također nije osnovan, jer iz iskaza tužitelja slijedi zaključak da očigledno ugovorne stranke u pregovorima prije zaključenju ugovora o kreditu 20. travnja 2006. uopće nisu niti spominjale mogućnost spora niti sud pred kojim će se o sporu raspravljati. Prema tome ugovorna odredba sadržana u čl. 10 ugovora o kreditu od 20 travnja 2006. dio je tipskog sadržaja ugovora. Tužbeni zahtjev tužitelja stoga je osnovan, te je presuđeno kao u izreci.
10.1 O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku jer je u sporu u cijelosti uspio tužitelj. Tužitelj je troškovnikom (list 579) potraživao trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.926,84 EUR, od čega po osnovi sudske pristojbe na tužbu 73,22 EUR, po osnovi „preliminarnog“ vještačenja 80,00 EUR, po osnovi vještačenja po sudskom vještaku Ručeviću 373,62 EUR, i po osnovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik 1.400,00 EUR prema odredbama odvjetničke Tarife. Zastupanje se sastojalo od sastavljanja tužbe po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife 200,00 EUR, sastavljanja tri obrazložena podneska po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife 200,00 EUR (za svaki podnesak), i dolaska na tri ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife 200,00 EUR (za svako ročište). Trošak zastupanja polazi od vrijednosti predmeta spora. Na ukupni iznos troška tužitelj je potraživao i zakonske zatezne kamate.
10.2 Primjenom odredaba čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku sud tužitelju nije sve ove zatražene troškove priznao kao potrebne. Tako sud tužitelju nije priznao kao potreban trošak „preliminarnog“ vještačenja u iznosu od 80,00 EUR iz kojeg potječe pisani nalaz i mišljenje u prilogu tužbe (list 413-416). Ovo stoga jer se ne radi o dokazu kojeg bi u parnici odredio sud, već se radi o privatnoj ispravi koju je za svoje potrebe ishodio tužitelj. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu ovog troška valjalo odbiti kao neosnovan.
10.3 Sve druge nabrojene zatražene troškove u ukupnom iznosu od 1.846,84 EUR sud je tužitelju priznao kao potrebne, te primjenom čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku naložio tuženiku da te troškove tužitelju naknadi.
U Ivanić Gradu, 27. lipnja 2025.
Sudac:
Nenad Tudor
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
