REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2442/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, dana 27. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 045-50-3339363, sklopljenog 15. ožujka 2006. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora i tužiteljice BJ, kao korisnika kredita, kojem je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, odnosno t. 3. navedenog Ugovora kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti naknadu 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici BJ iznos od 453,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 164,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 3. travnja 2025. protiv tuženika podnijela tužbu u kojoj je navela da je s tuženikom 15. ožujka 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 045-50-3339363 (dalje: Ugovor o kreditu). Nadalje je navela da je u t. 3. Ugovora o kreditu određeno da se jednokratna naknada od 3,30% od iznosa kredita naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Isto tako tužiteljica je navela da joj je tuženik 16. ožujka 2006., prilikom isplate kredita naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 3.413,63 kn, dakle, upravo 3,30% od iznosa odobrenog kredita. Istaknula je i da su navedeni Ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog okolnosti da je financijska institucija i profesionalno dioničarsko društvo, te da je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Smatra da je tuženik na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

2. Tužiteljica je u tužbi, nadalje, navela da tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije s njom pojedinačno pregovarao o odredbi t. 3. istog, već je tužiteljica bila stavljena u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također je navela da joj tuženik nije prezentirao koje to točno tuženik ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita da bi iste tužiteljica morala naknaditi, niti joj je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži. Tužiteljica je još navela da je odredba koja se odnosi na naplatu naknade za obradu zahtjeva bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojoj odredbi se s tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaj na njezin sadržaj. Dodala je i da je tom odredbom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, te stoga tužiteljica smatra da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava (načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava). Tužiteljica je nastavno navela da je predmetna ugovorna odredba nepoštena jer je protivna prisilnim propisima, odnosno relevantnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, te da su ispunjeni uvjeti ništetnosti iste odredbe iz čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 322 Zakona o obveznim odnosima. Konačno, tužiteljica je navela da je posljedica ništetnosti dužnost tuženika da vrati sve što je primio na temelju ništetne odredbe sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja jer je tuženik nepošteni stjecatelj.

3. Stoga tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, odnosno t. 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti naknadu 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita. Nadalje, tužiteljica tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje isplatu iznos od 453,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2006. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana iako je uredno pozvan rješenjem od 9. svibnja 2025.

5. Kako su tuženiku tužba i rješenje za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 15. svibnja 2025., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi tuženika spriječili podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) odlučeno kao u t. I. i II. izreke ove presude zbog ogluhe.

6. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 453,07 EUR. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu/isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu, odnosno isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revr-774/2005-2 od 13. prosinca 2005. i rješenju poslovni broj Revr-475/2008-2 od 27. listopada 2008.). Stoga, kako je u konkretnom slučaju deklaratorni zahtjev iz t. I. tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat isplaćene naknade za obradu kredita, tako se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na deklaratorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora. Stoga je sud odluku o troškovima parničnog postupka donio prema vrijednosti predmeta spora u visini zahtjeva za isplatu (tako i Županijski sud u Puli-Pola u presudi poslovni broj Gž-1313/2023-2 od 27. studenoga 2023.).

7. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, kao i sukladno odredbama Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

8. Tužiteljici je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku- odvjetniku dosuđen trošak u iznosu od 125,00 EUR, a isti se odnosi na trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova - Tbr. 7/1 Tarife), te trošak PDV-a na istu radnju (25%) u iznosu od 25,00 EUR. Tužiteljici je isto tako priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR. Stoga su tužiteljici ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od ‭164,81 EUR. Na dosuđene troškove parničnog postupka tužiteljici su, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja, odnosno od 27. lipnja 2025. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).

‭

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke ove presude zbog ogluhe.

Zagreb, 27. lipnja 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dna:

- tužiteljici po odvj. Ivanu Adžiću uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

- tuženiku