Zakon.hr

P-4074/2020-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mariu Žaji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, zastupano po pun. Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. svibnja 2025. u nazočnosti pun. tužitelja, te zamjenika pun. tuženika, a na ročištu od 27. lipnja 2025., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 216-733/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. prosinca 2006. god. u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak, a koja je označena u čl. 2. i dijelu čl. 4. Ugovora i koja glasi:

„ Iznos, namjena i korištenje kredita“

Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 235.000,00 CHF ( slovima: dvjestotridesetpettisućašvicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita.... „Otplata kredita“

II Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici VŽ iznos od 45.234,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na iznos od:

- 0,24 EUR od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- 61,02 EUR od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- 5,22 EUR od 03.11.2008. godine pa do isplate,

- 10,40 EUR od 02.12.2008. godine pa do isplate,

- 6,48 EUR od 04.12.2008. godine pa do isplate,

- 61,51 EUR od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- 25,74 EUR od 05.01.2008. godine pa do isplate,

- 97,75 EUR od 02.02.2009. godine pa do isplate,

- 76,93 EUR od 02.03.2009. godine pa do isplate,

- 26,89 EUR od 04.03.2009. godine pa do isplate,

- 44,58 EUR od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- 24,08 EUR od 06.04.2009. godine pa do isplate,

- 13,72 EUR od 07.04.2009. godine pa do isplate,

- 18,82 EUR od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- 25,48 EUR od 04.05.2009. godine pa do isplate,

- 36,86 EUR od 08.05.2009. godine pa do isplate,

- 18,90 EUR od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 18,93 EUR od 04.06.2009. godine pa do isplate,

- 27,01 EUR od 05.06.2009. godine pa do isplate,

- 36,81 EUR od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- 11,01 EUR od 06.07.2009. godine pa do isplate,

- 31,33 EUR od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- 18,75 EUR od 03.08.2009. godine pa do isplate,

- 2,56 EUR od 04.08.2009. godine pa do isplate,

- 46,11 EUR od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- 16,41 EUR od 04.09.2009. godine pa do isplate,

- 3,41 EUR od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- 16,10 EUR od 05.10.2009. godine pa do isplate,

- 34,86 EUR od 07.10.2009. godine pa do isplate,

- 13,05 EUR od 02.11.2009. godine pa do isplate,

- 15,58 EUR od 04.11.2009. godine pa do isplate,

- 23,06 EUR od 09.11.2009. godine pa do isplate,

- 24,69 EUR od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- 19,65 EUR od 04.12.2009. godine pa do isplate,

- 19,11 EUR od 14.12.2009. godine pa do isplate,

- 84,09 EUR od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- 38,73 EUR od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 38,13 EUR od 02.02.2010. godine pa do isplate,

- 23,82 EUR od 04.02.2010. godine pa do isplate,

- 74,65 EUR od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 25,08 EUR od 04.03.2010. godine pa do isplate,

- 4,58 EUR od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- 40,01 EUR od 02.04.2010. godine pa do isplate,

- 84,08 EUR od 06.04.2010. godine pa do isplate,

- 1,78 EUR od 20.04.2010. godine pa do isplate,

- 0,56 EUR od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- 35,97 EUR od 04.05.2010. godine pa do isplate,

- 87,68 EUR od 06.05.2010. godine pa do isplate,

- 3,25 EUR od 24.05.2010. godine pa do isplate,

- 106,69 EUR od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 33,26 EUR od 04.06.2010. godine pa do isplate,

- 31,35 EUR od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- 189,35 EUR od 05.07.2010. godine pa do isplate,

- 34,01 EUR od 02.08.2010. godine pa do isplate,

- 148,08 EUR od 03.08.2010. godine pa do isplate,

- 11,90 EUR od 04.08.2010. godine pa do isplate,

- 52,58 EUR od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- 212,29 EUR od 03.09.2010. godine pa do isplate,

- 7,93 EUR od 06.09.2010. godine pa do isplate,

- 57,30 EUR od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- 61,11 EUR od 04.10.2010. godine pa do isplate,

- 121,43 EUR od 05.10.2010. godine pa do isplate,

- 119,74 EUR od 02.11.2010. godine pa do isplate,

- 55,01 EUR od 04.11.2010. godine pa do isplate,

- 40,66 EUR od 17.11.2010. godine pa do isplate,

- 229,85 EUR od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- 51,37 EUR od 06.12.2010. godine pa do isplate,

- 279,06 EUR od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- 0,01 EUR od 03.01.2011. godine pa do isplate,

- 82,91 EUR od 04.01.2011. godine pa do isplate,

- 5,44 EUR od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- 79,05 EUR od 04.02.2011. godine pa do isplate,

- 97,36 EUR od 11.02.2011. godine pa do isplate,

- 79,57 EUR od 04.03.2011. godine pa do isplate,

- 64,68 EUR od 10.03.2011. godine pa do isplate,

- 572,01 EUR od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- 114,98 EUR od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- 80,33 EUR od 04.05.2011. godine pa do isplate,

- 147,66 EUR od 28.05.2011. godine pa do isplate,

- 0,03 EUR od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- 97,01 EUR od 04.06.2011. godine pa do isplate,

- 315,76 EUR od 06.06.2011. godine pa do isplate,

- 100,87 EUR od 08.07.2011. godine pa do isplate,

- 367,06 EUR od 22.07.2011. godine pa do isplate,

- 0,01 EUR od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- 121,37 EUR od 04.08.2011. godine pa do isplate,

- 420,30 EUR od 08.08.2011. godine pa do isplate,

- 35,04 EUR od 19.08.2011. godine pa do isplate,

- 418,20 EUR od 05.09.2011. godine pa do isplate,

- 84,95 EUR od 21.09.2011. godine pa do isplate,

- 35,90 EUR od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- 425,14 EUR od 04.10.2011. godine pa do isplate,

- 332,01 EUR od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- 76,28 EUR od 04.11.2011. godine pa do isplate,

- 28,45 EUR od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- 97,20 EUR od 05.12.2011. godine pa do isplate,

- 265,21 EUR od 14.12.2011. godine pa do isplate,

- 8,96 EUR od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- 102,39 EUR od 04.01.2012. godine pa do isplate,

- 325,54 EUR od 26.01.2012. godine pa do isplate,

- 0,31 EUR od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- 104,42 EUR od 04.02.2012. godine pa do isplate,

- 341,96 EUR od 14.02.2012. godine pa do isplate,

- 0,04 EUR od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- 104,81 EUR od 05.03.2012. godine pa do isplate,

- 58,87 EUR od 19.03.2012. godine pa do isplate,

- 10,17 EUR od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- 163,19 EUR od 02.04.2012. godine pa do isplate,

- 125,28 EUR od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- 0,01 EUR od 02.05.2012. godine pa do isplate,

- 45,33 EUR od 04.05.2012. godine pa do isplate,

- 133,04 EUR od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- 47,17 EUR od 04.06.2012. godine pa do isplate,

- 112,49 EUR od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- 56,94 EUR od 04.07.2012. godine pa do isplate,

- 161,90 EUR od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- 14,73 EUR od 04.08.2012. godine pa do isplate,

- 90,55 EUR od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- 81,96 EUR od 04.09.2012. godine pa do isplate,

- 160,49 EUR od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 173,86 EUR od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- 171,98 EUR od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- 130,89 EUR od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- 44,05 EUR od 04.01.2013. godine pa do isplate,

- 60,35 EUR od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- 101,42 EUR od 04.02.2013. godine pa do isplate,

- 0,29 EUR od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- 104,14 EUR od 04.03.2013. godine pa do isplate,

- 368,37 EUR od 28.03.2013. godine pa do isplate,

- 172,17 EUR od 19.04.2013. godine pa do isplate,

- 295,97 EUR od 26.04.2013. godine pa do isplate,

- 6,12 EUR od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- 96,94 EUR od 06.05.2013. godine pa do isplate,

- 753,39 EUR od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- 32.641,10 EUR od 01.06.2013. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.735,65 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja, dakle od 27. lipnja 2025.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje:

1. Dana 25. studenoga 2020. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su dana 04.12.2006. godine tužitelj i tuženi sklopili Ugovor o kreditu broj 216-733/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju stambeni kredit u iznosu od 235.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

1.1. Predmetnim ugovorom određena je kamatna stopa u visini od 3,88 % dekurzivno godišnje, promjenjivo. Predmetnim ugovorom i to odredbom čl. 2. tuženik je odobrio kredit tužitelju u iznosu od 235.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, odnosno ugovorio je valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak.

1.2. Parnične stranke sklopile su 22.02.2012. god. Aneks 1. navedenog Ugovora kojim je utvrđen moratorij na otplatu u trajanju od 12 anuiteta (mjeseci) i izmijenjena ugovorna odredba o visini kamatne stope koja od tog dana iznosi 5,45 %.

1.3. Tužitelj da je uplatom od 01. lipnja 2013. god. ispunio svoju obvezu odnosno otplatio kredit, a što je osim iz označenog Ugovora razvidno i iz otplatnog plana tuženika za tužitelja.

1.4. Navedeni Ugovor sklopila je i realizirala poslovna jedinica - podružnica tuženika u Splitu, a što spada u njezinu djelatnost, a ugovorena je mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Splitu, a tuženik je u međuvremenu promijenio ime u ADDIKO BANK d.d.

1.5. Tužiteljica u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama, nije raspolagala sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donijela informiranu odluku. Nadalje, tužiteljica smatra da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku, a prema naprijed navedenom, u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune, nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena, te o kojoj mogućnosti tužitelj nije bio unaprijed upozoren, a što mu direktno uzrokuje štetu (zajedno sa nepoštenom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi). Tužiteljica je bila obvezna vratiti pozajmljeni iznos uvećan za ugovorene kamate, a zbog nezakonite primjene valutne klauzule, tuženik je na štetu tužitelja stekao nezakonitu korist u vidu ekstra profita.

1.6. Tužiteljica stoga smatra kako su odredbe naprijed navedenog Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu ništave, a pred Općinskim sudom u Splitu ishodila je nepravomoćnu presudu kojom je utvrđena ništavost odredaba predmetnog Ugovora u pogledu ugovorene kamatne stope koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika.

1.7. Pravno shvaćenje izraženo u ovoj tužbi prihvatio je i najviši sud u RH u revizijskoj odluci Rev-2221/18 u kojoj je utvrdio da su odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu ništave.

1.8. Tuženik je na taj način stekao bez osnove iznos od 320.107,74 kn prema vještvu stalne sudske vještakinje Višnje Perajica, a temeljem više uplaćenog od strane tužiteljice po predmetnom kreditu zbog primjene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

1.9. Kako je odluku o valutnoj klauzuli donio najviši sud u Republici Hrvatskoj, a kojemu je jedna od zadaća usklađivanje sudske prakse koja također predstavlja izvor prava to tužiteljica predlaže naslovnom sudu zakazati glavnu raspravu, izvesti predložene dokaze i donijeti presudu slijedećeg sadržaja:

»1. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 216-733/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. prosinca 2006. god. u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak, a koja je označena u čl. 2. i dijelu čl. 4. Ugovora i koja glasi:

„ Iznos, namjena i korištenje kredita“

Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 235.000,00 CHF ( slovima: dvjestotridesetpettisućašvicarskih franaka) prema srednjem tečaju

za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita.... „Otplata kredita“

Kredit se otplaćuje u 168 (stošezdesetosam) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.815,16 CHF (tisućuosamstopetnaest švicarskih franaka i 16/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“ 2. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici VŽ iznos od 320.107,74 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. srpnja 2015. god. obračunava u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja kamata teče:

- na iznos od 244,03 kn od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,24 kn od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 710,91 kn od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 545,64 kn od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 423,93 kn od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 456,26 kn od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 520,41 kn od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 514,86 kn od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 449,98 kn od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 571,64 kn od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 669,29 kn od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 808,08 kn od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 776,24 kn od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 964,67 kn od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 928,89 kn od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 998,51 kn od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.601,41 kn od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.477,29 kn od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.856,46 kn od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.725,46 kn od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.514,74 kn od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.959,32 kn od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.524,91 kn od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.124,43 kn od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.278,52 kn od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.099,67 kn od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.132,24 kn od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.889,12 kn od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.962,85 kn od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.595,22 kn od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.270,40 kn od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.914,79 kn od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.876,65 kn od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.849,26 kn od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.018,87 kn od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.166,73 kn od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.602,38 kn od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.624,93 kn od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.523,79 kn od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.209,21 kn od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 247.035,48 kn od 01.06.2013. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.«

2. Dana 08. siječnja 2021. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika, u kojem je tuženik istakao da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini.

2.1. Tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio ugovor o kreditu broj 216-733/2006, 4. prosinca 2006. (dalje: ugovor o kreditu).

2.2. U odnosu na ništetnost odredbe o valuti obveze tuženik navodi kako bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03) i to: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2.3. U odnosu na pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama tužitelj je prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je, samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da klijent banke može samostalno i neovisno odabrati one ugovorne odredbe za koje smatra da mu najviše odgovaraju. Životno je nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora.

2.4. U odnosu na neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, tuženik ističe da tužitelj pogrešno ističe u tužbi da bi tuženik postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem CHF valute obveze, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Takav stav nije utemeljen na zakonu, niti proizlazi iz okolnosti slučaja. Da je nejasno zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena, te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima.

2.5. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu, kao i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula, pa tako i CHF valutne klauzule. Nadalje, tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Upravo je zbog navedenog vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije uvjeta kredita klijentima. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, te da je stoga izvjesno da je tuženik postupao u skladu sa zakonom pa tužitelj potpuno neosnovano ističe da bi ugovaranjem valutne obveze u CHF tuženik bio nepošten.

2.6. Tuženik je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao u dobroj vjeri, slijedom čega tužitelj, čak i da je osnovan tužbeni zahtjev, nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. Predmetnim ugovorom je ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 14 godine, te da je stoga jasno da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF.

2.7. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima tužitelja obavijestio, kao i upozorio na rizike koje valutna klauzula nosi.

2.8. Tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva te se protivi da se privatno izrađen nalaz koristi kao dokaz u ovom parničnom postupku.

2.9. Tužitelj zahtijeva isplatu u visini koja očigledno predstavlja razliku kao da valute obveze nije niti bilo. Tuženik prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio ugovornu obvezu kao da valute obveze nije niti bilo.

2.10. Pored toga, tuženik prigovara i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate. Naime, sukladno čl. 1115. ZOO-a zatezne kamate vraćaju se od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva, u ovom slučaju tužbe. Sudska praksa nepoštenje (nesavjesnost) stjecatelja veže uz to je li neosnovano osiromašeni zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove prije podnošenja tužbe. S obzirom na to da u ovom postupku tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove, prema tome nije dokazao ni da je tuženik prije podnošenja tužbe postao nesavjestan stjecatelj, odnosno da nije postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora. U prilog tome govori i presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-3811/2017 od 22. siječnja 2020., te Izvod iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) održane 5. ožujka 2004.

2.11. Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga kako slijedi. Ukoliko bi tužitelj navodio pravni stav kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu P 1401/12 prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u ovom postupku, tuženik ističe kako ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. ZPP-a. Budući da odredba čl. 241. ZOO-a uređuje isključivo pravnu situaciju kada tužitelj pokrene određenu pravnu radnju prema dužniku, razvidno je da se ista ne bi mogla primijeniti u ovoj konkretnoj situaciju. Posebno s obzirom na činjenicu da se ne radi o identičnom postupku jer je kolektivna tužba pokrenuta radi deklaratornog utvrđenja dok tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu. Primjena čl. 241. ZOO u ovom kontekstu dovela bi u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Stoga, tuženik ističe kako se na eventualno potraživanje tužitelja primjenjuje zastarni rok od pet godina, računajući od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. U konačnici, čak i kad bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a koji je potvrđen odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/2922/2018 od 20. veljače 2020., zastara za ona potraživanja koja su već zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe ne može ponovno početi teći ispočetka.

2.12. Tuženik smatra da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja sud one potrošače koji su sklopili ugovor o kreditu sa CHF valutnom klauzulom, neosnovano stavio u povoljniji položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR ili bez valutne klauzule. Pored toga, pravo tužitelja na pozivanje na presudu u kolektivnom sporu ne znači da tužitelj nije dužan dokazati sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Međutim, ovdje tužitelj ne navodi nikakve činjenice niti dokaze da je tužitelju povrijeđeno neko pravo nego se samo paušalno poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. To međutim ne znači da je u ovoj konkretnoj situaciji doista povrijeđeno tužiteljevo pravo. Naime, svrha tzv. individualnih parnica je upravo u tome da se činjenice i utvrđenja iz kolektivnog spora dokažu u konkretnom slučaju. To, međutim, tužitelj ovdje ne dokazuje.

2.13. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da naknadi troškove postupka tuženiku.

3. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev u svom podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 05. studenoga 2024. kada je zatražila donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 216-733/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. prosinca 2006. god. u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak, a koja je označena u čl. 2. i dijelu čl. 4. Ugovora i koja glasi:

„ Iznos, namjena i korištenje kredita“

2. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici VŽ iznos od 45.234,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. srpnja 2015. god. obračunava u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. god po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i koja kamata teče na iznos od:

- 0,24 EUR od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- 61,02 EUR od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- 5,22 EUR od 03.11.2008. godine pa do isplate,

- 10,40 EUR od 02.12.2008. godine pa do isplate,

- 6,48 EUR od 04.12.2008. godine pa do isplate,

- 61,51 EUR od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- 25,74 EUR od 05.01.2008. godine pa do isplate,

- 97,75 EUR od 02.02.2009. godine pa do isplate,

- 76,93 EUR od 02.03.2009. godine pa do isplate,

- 26,89 EUR od 04.03.2009. godine pa do isplate,

- 44,58 EUR od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- 24,08 EUR od 06.04.2009. godine pa do isplate,

- 13,72 EUR od 07.04.2009. godine pa do isplate,

- 18,82 EUR od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- 25,48 EUR od 04.05.2009. godine pa do isplate,

- 36,86 EUR od 08.05.2009. godine pa do isplate,

- 18,90 EUR od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 18,93 EUR od 04.06.2009. godine pa do isplate,

- 27,01 EUR od 05.06.2009. godine pa do isplate,

- 36,81 EUR od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- 11,01 EUR od 06.07.2009. godine pa do isplate,

- 31,33 EUR od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- 18,75 EUR od 03.08.2009. godine pa do isplate,

- 2,56 EUR od 04.08.2009. godine pa do isplate,

- 46,11 EUR od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- 16,41 EUR od 04.09.2009. godine pa do isplate,

- 3,41 EUR od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- 16,10 EUR od 05.10.2009. godine pa do isplate,

- 34,86 EUR od 07.10.2009. godine pa do isplate,

- 13,05 EUR od 02.11.2009. godine pa do isplate,

- 15,58 EUR od 04.11.2009. godine pa do isplate,

- 23,06 EUR od 09.11.2009. godine pa do isplate,

- 24,69 EUR od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- 19,65 EUR od 04.12.2009. godine pa do isplate,

- 19,11 EUR od 14.12.2009. godine pa do isplate,

- 84,09 EUR od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- 38,73 EUR od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 38,13 EUR od 02.02.2010. godine pa do isplate,

- 23,82 EUR od 04.02.2010. godine pa do isplate,

- 74,65 EUR od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 25,08 EUR od 04.03.2010. godine pa do isplate,

- 4,58 EUR od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- 40,01 EUR od 02.04.2010. godine pa do isplate,

- 84,08 EUR od 06.04.2010. godine pa do isplate,

- 1,78 EUR od 20.04.2010. godine pa do isplate,

- 0,56 EUR od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- 35,97 EUR od 04.05.2010. godine pa do isplate,

- 87,68 EUR od 06.05.2010. godine pa do isplate,

- 3,25 EUR od 24.05.2010. godine pa do isplate,

- 106,69 EUR od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 33,26 EUR od 04.06.2010. godine pa do isplate,

- 31,35 EUR od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- 189,35 EUR od 05.07.2010. godine pa do isplate,

- 34,01 EUR od 02.08.2010. godine pa do isplate,

- 148,08 EUR od 03.08.2010. godine pa do isplate,

- 11,90 EUR od 04.08.2010. godine pa do isplate,

- 52,58 EUR od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- 212,29 EUR od 03.09.2010. godine pa do isplate,

- 7,93 EUR od 06.09.2010. godine pa do isplate,

- 57,30 EUR od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- 61,11 EUR od 04.10.2010. godine pa do isplate,

- 121,43 EUR od 05.10.2010. godine pa do isplate,

- 119,74 EUR od 02.11.2010. godine pa do isplate,

- 55,01 EUR od 04.11.2010. godine pa do isplate,

- 40,66 EUR od 17.11.2010. godine pa do isplate,

- 229,85 EUR od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- 51,37 EUR od 06.12.2010. godine pa do isplate,

- 279,06 EUR od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- 0,01 EUR od 03.01.2011. godine pa do isplate,

- 82,91 EUR od 04.01.2011. godine pa do isplate,

- 5,44 EUR od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- 79,05 EUR od 04.02.2011. godine pa do isplate,

- 97,36 EUR od 11.02.2011. godine pa do isplate,

- 79,57 EUR od 04.03.2011. godine pa do isplate,

- 64,68 EUR od 10.03.2011. godine pa do isplate,

- 572,01 EUR od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- 114,98 EUR od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- 80,33 EUR od 04.05.2011. godine pa do isplate,

- 147,66 EUR od 28.05.2011. godine pa do isplate,

- 0,03 EUR od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- 97,01 EUR od 04.06.2011. godine pa do isplate,

- 315,76 EUR od 06.06.2011. godine pa do isplate,

- 100,87 EUR od 08.07.2011. godine pa do isplate,

- 367,06 EUR od 22.07.2011. godine pa do isplate,

- 0,01 EUR od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- 121,37 EUR od 04.08.2011. godine pa do isplate,

- 420,30 EUR od 08.08.2011. godine pa do isplate,

- 35,04 EUR od 19.08.2011. godine pa do isplate,

- 418,20 EUR od 05.09.2011. godine pa do isplate,

- 84,95 EUR od 21.09.2011. godine pa do isplate,

- 35,90 EUR od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- 425,14 EUR od 04.10.2011. godine pa do isplate,

- 332,01 EUR od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- 76,28 EUR od 04.11.2011. godine pa do isplate,

- 28,45 EUR od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- 97,20 EUR od 05.12.2011. godine pa do isplate,

- 265,21 EUR od 14.12.2011. godine pa do isplate,

- 8,96 EUR od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- 102,39 EUR od 04.01.2012. godine pa do isplate,

- 325,54 EUR od 26.01.2012. godine pa do isplate,

- 0,31 EUR od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- 104,42 EUR od 04.02.2012. godine pa do isplate,

- 341,96 EUR od 14.02.2012. godine pa do isplate,

- 0,04 EUR od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- 104,81 EUR od 05.03.2012. godine pa do isplate,

- 58,87 EUR od 19.03.2012. godine pa do isplate,

- 10,17 EUR od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- 163,19 EUR od 02.04.2012. godine pa do isplate,

- 125,28 EUR od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- 0,01 EUR od 02.05.2012. godine pa do isplate,

- 45,33 EUR od 04.05.2012. godine pa do isplate,

- 133,04 EUR od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- 47,17 EUR od 04.06.2012. godine pa do isplate,

- 112,49 EUR od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- 56,94 EUR od 04.07.2012. godine pa do isplate,

- 161,90 EUR od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- 14,73 EUR od 04.08.2012. godine pa do isplate,

- 90,55 EUR od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- 81,96 EUR od 04.09.2012. godine pa do isplate,

- 160,49 EUR od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 173,86 EUR od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- 171,98 EUR od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- 130,89 EUR od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- 44,05 EUR od 04.01.2013. godine pa do isplate,

- 60,35 EUR od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- 101,42 EUR od 04.02.2013. godine pa do isplate,

- 0,29 EUR od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- 104,14 EUR od 04.03.2013. godine pa do isplate,

- 368,37 EUR od 28.03.2013. godine pa do isplate,

- 172,17 EUR od 19.04.2013. godine pa do isplate,

- 295,97 EUR od 26.04.2013. godine pa do isplate,

- 6,12 EUR od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- 96,94 EUR od 06.05.2013. godine pa do isplate,

- 753,39 EUR od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- 32.641,10 EUR od 01.06.2013. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate , po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena. «

4. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za raspravljanje, te su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 216-733/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. prosinca 2006. god.; Aneksa broj 1. uz Ugovor o kreditu broj 216-733/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. veljače 2012. god; presude Općinskog suda u Splitu, Po-132/2015, otplatnog plana tuženika za tužitelja; izvadka iz sudskog registra za tuženika; saslušanjem tužiteljice, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Anti Beusu, pregledom pisanog vještva vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 21.09.2024., pregledom pisanog očitovanja vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 26.01.25., izveden je dokaz saslušanjem vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa.

4.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a sud nije ovlašten izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile.

5. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. ZPP-a (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

6. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i zahtjev za povratom razlike tečaja CHF u iznosu od 45.234,81 € s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica potpisnica kredita sa prednikom tuženika HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d. te da je tužiteljici, temeljem zaključenog ugovora o kreditu prednik tuženika isplatio iznos od 235.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s time da je ugovorena obročna otplata kroz 168 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima od po 1.815,16 CHF, vezano uz valutnu klauzulu CHF sa plaćanjem svakog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća, a kredit je vraćen u cijelosti.

10. Među strankama je sporno:

- je li odredba predmetnog ugovora o kreditu br. 216- 733/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 04.12.2006. ništetna u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak, a koja je označena u čl. 2. i dijelu čl. 4. Ugovora i koja glasi:

„ Iznos, namjena i korištenje kredita“

- je li potraživanje tužitelja po osnovu ništetnih odredi zastarjelo,

- je li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovom postupku.

- je li postoji potraživanje tuženika prema tužitelju, te ukoliko postoji, jesu li se ostvarile pretpostavke za prebijanjem tog potraživanja sa potraživanjem tužitelja,

11. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

12. Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 04. prosinca 2006. god.) za ocjenu valjanosti spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., 125/07., 75/07., 75/09., 79/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. dalje ZZP/07).

13. Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

13.1. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13.2. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

13.3. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

13.4. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

13.5. Citirane odredbe ZZP-a temelje se na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje prednika tuženika HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d. utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (Narodne novine 96/03.), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (Narodne novine 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

15. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje prednik tuženika HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d. razdoblju od 01.studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora drugotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom drugotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora drugotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotuženika.

16. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužiteljicu odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c ZPP, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

17. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj:14/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP) određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP- a te imajući u vidu da su sporne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud drži kako nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, jesu li one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i je li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Međutim, na te okolnosti, osim saslušanja tužiteljice, drugi dokazi nisu predlagani.

18. Sud je saslušao tužiteljicu koji navodi da je u to vrijeme bila komitent tuženika, da joj je u jednom trenutku zatrebao kredit radi adaptacije stana i kuće za odmor u [adresa]. Zbog toga da se obratila tuženiku, te joj je, nakon razgovora sa njihovim djelatnicima preporučen, ovaj kredit koji je podigla. Taj kredit je bio u švicarskim francima, a koliko zna isplaćen joj je u valuti Euro. Zna da se radilo o cifri od 178.000,00 Eura. Da je ona tada pitala zašto je kredit u švicarskim francima, a od strane tuženika rečeno joj je da je to najsigurniji kredit. Tužiteljica je dalje istakla da joj je trebao kredit u kunama, a bilo joj je svejedno u kojoj valuti će biti kredit. Taj kredit je iskoristila radi plaćanja radnika, obnove kuće koja je građena 60-tih godina, te za obnavljanje stana u kojem i danas stanuje, a taj stan se nalazi na adresi [adresa]. Dakle, kredit je iskoristila radi adaptacije kuće u [adresa] i stana u [adresa]. Da je upravo zbog toga što su joj u banci rekli da je kredit u švicarskim francima siguran, da je ona taj kredit i uzela. U banci joj nitko nije spomenuo mogućnost mijenjanja tečaja valute ili bilo čega drugoga. Da nije sigurna kolika je bila rata kredita kada je tek podigla kredit. Da je pročitala ugovor prije nego što ga je potpisala, da nije imala primjedbi na sadržaj ugovora, i nakon što ga je pročitala da je sve razumjela koliko laik može ući u te odredbe. Da nije imala mogućnost zaključenja ugovora u kreditu u nekoj drugoj valuti npr. u Eurima, da su joj tada rekli u banci da ima samo taj obrazac za kredit u švicarskim francima i da drugog kojeg bi mogla koristit nemaju, vjerojatno misleći na njenu kreditnu sposobnost. Da u tom momentu nije bilo moguće zaključiti ugovor o kreditu i sa fiksnom i sa promjenjivom kamatnom stopom, jer da su joj iz banke ponudili samo taj obrazac i ništa drugo. Tada su joj još rekli da uzme taj kredit a da druge mogućnosti nema. Nije tražila pojašnjenja što je valutna klauzula što je promjenjiva kamatna stopa, ali da je pitala zašto švicarski franak, na što su joj iz banke odgovorili da ima samo par mogućnosti, da je to najsigurnija valuta. Da joj je ovo bio prvi kredit u životu. Kuća u [adresa] je obiteljska kuća sagrađena 60 godina, ta kuća nije iznajmljivana, isto tako ni stan u [adresa] nije iznajmljivan. I dan danas živi u tom istom stanu.

19. Pregledom ugovora o kreditu broj 216-733/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. prosinca 2006. god. sud je utvrdio sporne odredbe čl. 2. i čl4. Ugovora glase:

»Iznos, namjena i korištenje kredita“

20. Pregledom pisanog vještva sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa, zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 21. rujna 2024., sud je utvrdio kako je zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u eurima) platio tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u iznosu od 45.234,81 EUR-a (ukupan zbroj stupca 9. tablice 3.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa.

20.1. Nadalje, sud je utvrdio da je tužiteljica zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule kao korisnik kredita (iskazano u eurima) platila tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više na dan 31.03.08. iznos od 0,24 €, na dan 31.10.08. iznos od 61,02 €, na dan 03.11.08. iznos od 5,22 €, na dan 02.12.08. iznos od 10,40 €, na dan 04.12.08. iznos od 6,48 €, na dan 31.12.08. iznos od 61,51 €, na dan 05.01.09. iznos od 25,74 €, na dan 02.02.09. iznos od 97,75 €, na dan 02.03.09. iznos od 76,93 €, na dan 04.03.09. iznos od 26,89 €, na dan 31.03.09. iznos od 44,58 €, na dan 06.04.09. iznos od 24,08 €, na dan 07.04.09. iznos od 13,72 €, na dan 30.04.09. iznos od 18,82 €, na dan 04.05.09. iznos od 25,48 €, na dan 08.05.09. iznos od 36,86 €, na dan 01.06.09. iznos od 18,90 €, na dan 04.06.09. iznos od 18,93 €, na dan 05.06.09. iznos od 27,01 €, na dan 30.06.09. iznos od 36,81 €, na dan 06.07.09. iznos od 11,01 €, na dan 31.07.09. iznos od 31,33 €, na dan 03.08.09. iznos od 18,75 €, na dan 04.08.09. iznos od 2,56 €, na dan 31.08.09. iznos od 46,11 €, na dan 04.09.09. iznos od 16,41 €, na dan 30.09.09. iznos od 3,41 €, na dan 05.10.09. iznos od 16,10 €, na dan 07.10.09. iznos od 34,86 €, na dan 02.11.09. iznos od 13,05 €, na dan 04.11.09. iznos od 15,58 €, na dan 09.11.09. iznos od 23,06 €, na dan 30.11.09. iznos od 24,69 €, na dan 04.12.09. iznos od 19,65 €, na dan 14.12.09. iznos od 19,11 €, na dan 31.12.09. iznos od 84,09 €, na dan 01.02.10. iznos od 38,73 €, na dan 02.02.10. iznos od 38,13 €, na dan 04.02.10. iznos od 23,82 €, na dan 01.03.10. iznos od 74,65 €, na dan 04.03.10. iznos od 25,08 €, na dan 31.03.10. iznos od 4,58 €, na dan 02.04.10. iznos od 40,01 €, na dan 06.04.10. iznos od 84,08 €, na dan 20.04.10. iznos od 1,78 €, na dan 30.04.10. iznos od 0,56 €, na dan 04.05.10. iznos od 35,97 €, na dan 06.05.10. iznos od 87,68 €, na dan 24.05.10. iznos od 3,25 €, na dan 01.06.10. iznos od 106,69 €, na dan 04.06.10. iznos od 33,26 €, na dan 30.06.10. iznos od 31,35 €, na dan 05.07.10. iznos od 189,35 €, na dan 02.08.10. iznos od 34,01 €, na dan 03.08.10. iznos od 148,08 €, na dan 04.08.10. iznos od 11,90 €, na dan 31.08.10. iznos od 52,58 €, na dan 03.09.10. iznos od 212,29 €, na dan 06.09.10. iznos od 7,93 €, na dan 30.09.10. iznos od 57,30 €, na dan 04.10.10. iznos od 61,11 €, na dan 05.10.10. iznos od 121,43 €, na dan 02.11.10. iznos od 119,74 €, na dan 04.11.10. iznos od 55,01 €, na dan 17.11.10. iznos od 40,66 €, na dan 30.11.10. iznos od 229,85 €, na dan 06.12.10. iznos od 51,37 €, na dan 31.12.10. iznos od 279,06 €, na dan 03.01.11. iznos od 0,01 €, na dan 04.01.11. iznos od 82,91 €, na dan 31.01.11. iznos od 5,44 €, na dan 04.02.11. iznos od 79,05 €, na dan 11.02.11. iznos od 97,36 €, na dan 04.03.11. iznos od 79,57 €, na dan 10.03.11. iznos od 64,68 €, na dan 31.03.11. iznos od 572,01 €, na dan 30.04.11. iznos od 114,98 €, na dan 04.05.11. iznos od 80,33 €, na dan 28.05.11. iznos od 147,66 €, na dan 31.05.11. iznos od 0,03 €, na dan 04.06.11. iznos od 97,01 €, na dan 06.06.11. iznos od 315,76 €, na dan 08.07.11. iznos od 100,87 €, na dan 22.07.11. iznos od 367,06 €, na dan 31.07.11. iznos od 0,01 €, na dan 04.08.11. iznos od 121,37 €, na dan 08.08.11. iznos od 420,30 €, na dan 19.08.11. iznos od 35,04 €, na dan 05.09.11. iznos od 418,20 €, na dan 21.09.11. iznos od 84,95 €, na dan 30.09.11. iznos od 35,90 €, na dan 04.10.11. iznos od 425,14 €, na dan 31.10.11. iznos od 332,01 €, na dan 04.11.11. iznos od 76,28 €, na dan 30.11.11. iznos od 28,45 €, na dan 05.12.11. iznos od 97,20 €, na dan 14.12.11. iznos od 265,21 €, na dan 31.12.11. iznos od 8,96 €, na dan 04.01.12. iznos od 102,39 €, na dan 26.01.12. iznos od 325,54 €, na dan 31.01.12. iznos od 0,31 €, na dan 04.02.12. iznos od 104,42 €, na dan 14.02.12. iznos od 341,96 €, na dan 29.02.12. iznos od 0,04 €, na dan 05.03.12. iznos od 104,81 €, na dan 19.03.12. iznos od 58,87 €, na dan 31.03.12. iznos od 10,17 €, na dan 02.04.12. iznos od 163,19 €, na dan 30.04.12. iznos od 125,28 €, na dan 02.05.12. iznos od 0,01 €, na dan 04.05.12. iznos od 45,33 €, na dan 31.05.12. iznos od 133,04 €, na dan 04.06.12. iznos od 47,17 €, na dan 30.06.12. iznos od 112,49 €, na dan 04.07.12. iznos od 56,94 €, na dan 31.07.12. iznos od 161,90 €, na dan 01.08.12. 0,00 €, na dan 04.08.12. iznos od 14,73 €, na dan 31.08.12. iznos od 90,55 €, na dan 04.09.12. iznos od 81,96 €, na dan 01.10.12. iznos od 160,49 €, na dan 31.10.12. iznos od 173,86 €, na dan 30.11.12. iznos od 171,98 €, na dan 31.12.12. iznos od 130,89 €, na dan 04.01.13. iznos od 44,05 €, na dan 31.01.13. iznos od 60,35 €, na dan 04.02.13. iznos od 101,42 €, na dan 28.02.13. iznos od 0,29 €, na dan 04.03.13. iznos od 104,14 €, na dan 28.03.13. iznos od 368,37 €, na dan 19.04.13. iznos od 172,17 €, na dan 26.04.13. iznos od 295,97 €, na dan 30.04.13. iznos od 6,12 €, na dan 06.05.13. iznos od 96,94 €, na dan 31.05.13. iznos od 753,39 €, na dan 01.06.13. iznos od 32.641,10 €,

21. Pregledom dopune vještva, sačinjene od strane stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa, zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 26. siječnja 2025., sud je utvrdio:

- kako iz Pregleda prometa za klijenta, kojeg je dostavio tuženik, na stranici 11. jasno proizlazi da je zadnja uplata izvršena 1. lipnja 2013. godine, a ne kako navodi punomoćnik tuženika, dana 31. svibnja 2013.

- kako je metodologiju obračuna u potpunosti objasnio na stranici 3. i stranici 4. vještačenja, iz koje jasno proizlazi da rezultati dobiveni navedenim metodologijama daju isključivo:

1. Više plaćeno temeljem primjene valutne klauzule u CHF, bez utjecaja više plaćenog temeljem jednostrane promjene kamatne stope, i

2. Više plaćeno temeljem jednostrane promjene kamatne stope, bez utjecaja više plaćenog temeljem primjene valutne klauzule u CHF.

- kako njegov zadatak nije bio izvršiti provjeru vještačenja u predmetu poslovnog broja Po-132/2015, iako je važno napomenuti da je svaki vještak neovisan u iznošenju svog mišljenja.

- kako sam tuženik navodi da je u predmetu Po-132/2015 tužitelj potraživao razliku kamate, a ne tečaja.

- kako mu nije bilo naloženo izračunavati negativne razlike.

- kako vještak u potpunosti ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju,

22. Iz iskaza vještaka Ante Beusa, saslušanog na ročištu od 27. veljače 2025., sud je utvrdio:

- kako se vještak na prigovore tuženika već očitovao u svom očitovanju od 26.01.2025. te u cijelosti ostaje kod iznesenog nalaza i mišljenja,

- kako je njegov zadatak u ovom predmetu bio vještačiti više plaćeno temeljem primjene valutne klauzule u CHF što je u potpunosti i izvještačio i to sve temeljem pravila struke.

- kako je kod prigovora tuženika izvršio uvid u presude na koje se tuženik poziva iz kojih jasno proizlazi da je tamo presuđeno višeplaćeno temeljem kamatne stope, a na prigovor da je zadnja uplata izvršena 31.05. očitovao se da na stranici 11 spisa predmet prometa za klijenta dokumentacije koju je upravo dostavio tuženik proizlazi da je zadnja uplata bila 01.06.2013. godine a negativne razlike nije računao jer to nije bio njegov zadatak,

- kako sve to znači da je isključivo računao više plaćeno temeljem valutne klauzule.

23. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

24. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice jer je isti istinit, logičan, životan pa tako i uvjerljiv, a sud je pri tome cijenio da iskaz tužiteljice nije u suprotnosti sa materijalnim dokazima provedenim u ovom postupku, prvenstveno priloženom ugovoru o kreditu, te provedenom financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem.

25. Analizirajući iskaz tužiteljice te priloženi ugovor o kreditu broj 216-733/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. prosinca 2006. sud je utvrdio da tuženik u konkretnom slučaju nije tužiteljicu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, zatim da tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili točne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženik promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača. Također, utvrđeno je da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača i korisnika kredita tako što je u predmetnom ugovoru o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franaka, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača. i Zakona o obveznim odnosima.

26. Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijskom bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu kako na promjenljivu kamatnu stopu tako i u odnosu na valutnu klauzulu. Pored toga, tuženik je bio taj koji je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati, slijedom čega je tužiteljica bila stavljena pred gotov čin »uzmi ili ostavi«

27. Za razliku od tužiteljice, tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je tuženik iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

28. Pregledom predmetnog ugovora sud je utvrdio da je tuženik, kao banka, odredbu o valutnoj klauzuli ugradio u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak, a koja je označena u čl. 2. i dijelu čl. 4. Ugovora i koja glasi:

„ Iznos, namjena i korištenje kredita“

Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 235.000,00 CHF ( slovima: dvjestotridesetpettisućašvicarskih franaka) prema srednjem tečaju

za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. ... „Otplata kredita“

Kredit se otplaćuje u 168 (stošezdesetosam) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.815,16 CHF (tisućuosamstopetnaest švicarskih franaka i 16/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja,« a koji je Ugovor tužiteljici predočen i dan na potpis u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imati mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

29. Prethodno citirane ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF su, po ocijeni ovog suda, a sukladno uvodno citiranim zakonskim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, i to čl. 81. st. 1. ZZP-a, neodređene i nepoštene, o tim odredbama se nije pregovaralo niti se moglo pregovarati jer su iste ugrađene u već unaprijed sastavljenom, tipskom ugovoru, slijedom čega su te odredbe, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, ništetne.

30. Prema odredbi čl. 322. ZOO Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 323. navedenog zakona u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Prema čl. 324. istog zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjetu ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

31. Po ocjeni ovog suda utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 4.7.2013. u sporu koji se vodio povodom kolektivne tužbe korisnika kredita protiv banaka, koja se odnose na pitanja vezano uz ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, primjenjuju se i u ovom predmetu. Navedena presuda potvrđena je u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž- 7129/13 od 13.6.2014., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9.4.2015., te u dijelu takve povrede za ugovorenu valutu presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019., koje odluke se protežu i na sporove individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama.

32. Kako je prednik tuženika bio obuhvaćen navedenim presudama, predmetni kolektivni spor protiv banaka odnosi se i na njega.

33. Po ocjeni ovog suda, ni upoznavanje tužiteljice s parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope nije od utjecaja, kraj činjenice da tuženik nije s njom pojedinačno pregovarao o odredbi promjeni tečaja za valutu CHF. Stoga ni činjenica da bi tužiteljica čak i svjesno prihvatila plasiranje ugovora i da su joj djelatnici banke objasnili rizike vezane uz promjenjivost valute CHF, ne bi utjecalo na ispravnost ocjene ovog suda da se radi o ništavoj odredbi promjene kamatne stope i valutne klauzule, jer o tom stranke nisu međusobno pregovarale, a to uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

34. Pri tome je za navesti da u konkretnom slučaju ne bi bio od značaja ni iskaz javnog bilježnika kod kojeg je Ugovor solemniziran na okolnost da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv. Naime, u tzv. Parnici potrošač, koja se odnosi i na tuženika, utvrđeno je da potrošač nije mogao utjecati na sadržaj ugovora o kreditu jer banke nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, radi čega nije odlučno da li je tužiteljici ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj sotpi i valutnoj klauzuli bile jasne i razumljive, budući na istu tužiteljica nije nikako mogla utjecati.

35. Radi navedenog, ovaj sud je utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli ništetne (čl. 81 st. 1, čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

36. Kako je, dakle, već samim pozivanjem na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jasno da su i u konkretnom slučaju odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak ništetne, valjalo je raspraviti o zahtjevu tužiteljice da joj tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 216-733/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. prosinca 2006. god.

37. Međutim, prethodno je valjalo raspraviti prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

38. U ovom slučaju zastarni rok se računa po općem zastarnom roku i to 5 godina koji je propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima računajući od 14. lipnja 2018. godine kada je sudska odluka postala pravomoćna u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1410/12,

39. Naime, parnični postupak koji je pokrenut pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., pravomoćno je okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. a tom presudom pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i prava i obveze ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti. sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 25.11.2020, dakle unutar petogodišnjeg roka, to nije osnovan prigovor zastare, slijedom čega sud taj prigovor nije prihvatio.

40. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio iz citiranog vještva vještaka Ante Beusa, zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 21. rujna 2024., pregledom kojeg je sud utvrdio kako je zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u eurima) platio tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u iznosu od 45.234,81 EUR-a (ukupan zbroj stupca 9. tablice 3.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa. Iz istog vještva sud je utvrdio i visinu svakog pojedinog mjesečnog anuiteta više plaćenog zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, kao i datum plaćanja, a koji iznosi te datumi uplate su navedeni od strane ovog suda u toč. 20.1. ove presude.

41. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, te dopunu vještvu, sačinjene od strane vještaka Ante Beusa, kao objektivne, logične i napravljane po pravilima struke, te dovoljno obrazložene, slijedom čega sud prihvaća utvrđenja iz istih, odnosno zaključak je ovog suda da je sudski vještak točno izračunao razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu, a zbog primjene valutne klauzule.

42. Tužitelju je priznato pravo na zatezne kamate od svake pojedine uplate do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.

43. Svaku pojedinu uplatu, odnosno datum kada je izvršena uplata od strane tužiteljice, te visinu preplaćenog dijela takve uplate, sud je utvrdio iz vještva vještaka Ante Beusa, a iznos i datum iste sud je naveo u toč. 20.1. obrazloženja ove presude.

44. U odnosu na prigovore iznesene od strane tuženika, ocjena je ovog suda da ni jedan prigovor nije osnovan. Prvenstveno se ističe da je na prigovore iznesene od strane tuženika vještak odgovorio u svojoj pisanoj dopuni vještva od 26.01.25., te na ročištu održanom dana 27. veljače 2025., navodeći da su u konkretnom slučaju predmet njegovog vještva bili samo preplaćeni iznosi po osnovu ništetnih odredbi glede valutne klauzule, te u pogledu datuma zadnje uplate vještak je iskazao da je zadnja uplata izvršena 01.06.2013., a ne 31.05.2013., a što je vještak utvrdio pregledom prometa za klijenta koju je dostavio tuženik iz koje proizlazi da je zadnja uplata bila 01.06.2013. godine.

45. Sud je provjerio prigovore tuženika, te očitovanje vještaka, te je nakon provjere sud utvrdio da je vještak točno naveo u svom vještvu i datum zadnje uplate, i to baš 01.06.2013. Provjeru je sud izvršio pregledom i čitanjem dokumentacije dostavljene upravo od tuženika i to baš obrasca »pregled prometa za klijenta«, list 189 ovog spisa, pregledom kojeg je sud utvrdio da je dospijeće glavnice 01.06.2013., zatim da su naplate dospjele glavnice, redovne kamate, troška, kao i obračun redovne kamate i troška, od strane tuženika izvršeni upravo 01.06.2013.

46. Također, sud je pregledom vještva utvrdio da se vještvo odnosi samo na preplaćene iznose po osnovu valutne klauzule, dok više preplaćeno po osnovu promjenljive kamatne stope nije predmet vještačenja koje je u ovom predmetu proveo stalni sudski vještak Ante Beus.

47. Pregledom pak presude ovog suda poslovni broj Po-132/15 od 25. srpnja 2018. sud je utvrdio da je predmetnom presudom utvrđeno da su ništetne odredbe članka 6. stavak 2 i 3 predmetnog ugovora, dakle radi se o sasvim različitim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu, od odredbi koje su predmet ovog spora (čl. 2 i dio čl. 4), te je dalje utvrđeno da je predmet isplate po presudi Po-132/15 od 25. srpnja 2018. više plaćeno po osnovu ništetnih odredbi koje se ništetne odredbe odnose na promjenljivu kamatnu stopu, dok je predmet ovog postupka više plaćeno po osnovu ništetnih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu.

48. Cijeneći sve naprijed iznijeto, sud je odbio navedene prigovore kao neosnovane.

49. Što se tiče prigovora glede negativne kamatne stope, ocjena je ovog suda da taj prigovor tuženika također nije osnovan.

49.1. Naime, za to potraživanje tuženika ne postoji pravna osnova. To iz razloga jer je odredbom čl. 323. st. 2. ZOO-a propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovora svom suugovaratelju za štetu koju trpio zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik, na čijoj su strani u konkretnom slučaju razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora sa ništetnim odredbama, ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja.

49.2. Kako tuženik, slijedom prednje obrazloženog, nema pravo na isplatu tražbine po osnovi negativne kamatne stope, iz tog razloga nije bilo potrebe da vještak vještači visinu tzv negativnih kamatnih stopa.

49.3. Pored toga, da bi se o tom prigovoru uopće i moglo odlučiti, bilo je potrebno da tuženik istakne prigovor radi prijeboja ili da podnese protutužbu, a što tuženik nije napravio.

49.4. Slijedom iznijetog, odbijen je i prigovor tuženika u pogledu tzv negativnih kamata.

50.. U odnosu na ostale prigovore tuženika, usmjerene na obračun i metodologiju koju je vještak koristio prilikom izračuna, s obzirom da je vještak Ante Beus ustrajao u svom vještvu, sud je pozvao tuženika da uplati troškove na ime provođenja novog vještačenja po novom vještaku, međutim, tuženik to nije napravio do zaključenja glavne rasprave, pa sud nije izveo dokaz vještačenjem po novom vještaku, te je, kao što je već navedeno, u cijelosti prihvatio vještvo, dopunu vještva i iskaz vještaka Ante Beusa.

51. U odnosu na prigovor tuženika glede statusa potrošača tužiteljice, ocjena je ovog suda da taj prigovor nije osnovan.

51.1. Naime, analizirajući predmetni ugovor o kreditu, te iskaz tužiteljice, ovaj sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Pregledavši predmetni ugovor, te saslušavši tužiteljicu, sud je utvrdio da je predmetni ugovor zaključila tužiteljica kao fizička osoba za adaptaciju stana i rekonstrukciju kuće, dakle u privatne svrhe, odnosno kao osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene zanimanju tužiteljice niti poslovnoj aktivnosti tužiteljice ili poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice, dakle, kao potrošač u smislu odredbe čl. 3 st 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 96/2003), a koji je na dan sklapanja predmetnog ugovora – 06.12.2006. bio na pravnoj snazi, a kojim je propisano da je »potrošač« svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

51.2. Slijedom iznijetog, sud je odbio prigovor tuženika usmjeren na to da tužiteljica nije zaključila predmetni ugovor u svojstvu potrošača.

52. Ocjena je ovog suda, nadalje, da tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka. Naime, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim, stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Naime, tužitelj je postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu zbog stjecanja bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga tužitelj ima pravni interes za podnošenjem predmete tužbe, tim više jer je u gore citiranim odlukama Trgovačkog i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, te Vrhovnog suda utvrđena ništetnost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Navedeni stav da čim se postavi kondemnatorni tužbeni zahtjev da tužitelj ima pravni interes zauzima VSRH u odluci Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019. (odluka dostupna na www.vsrh.hr).

53. Činjenica da je predmetni kredit otplaćen nije odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer obveza povrata stečenog bez osnove postoji bez obzira je li ugovor otplaćen ili ne. Kako je naprijed kazano sankcija ništetnosti je to da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a).

54. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, sud je odbio sve prigovore istaknute od strane tuženika, te je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, radi čega je odlučeno kao u toč. I i II izreke presude.

55. Parnični trošak dosuđen je tužitelju po odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, A sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), te označenoj vrijednosti predmeta spora, kao i uspjehu u ovoj parnici.

55.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 500 bodova, za sastave podnesaka od 20.12.23. – očitovanje na odgovor na tužbu, te 05.11.24. – očitovanje na vještvo, po 500 bodova, za pristupe na roč. od 01.03.24., 24.04.24., 27.02.25. i 19.05.25. po 500 bodova, te za pristupe na roč. od 21.11.24. i 11.02.25. po 250,00 bodova (50%), što ukupno iznosi 4000 bodova, Ovaj iznos pomnožen je sa 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, što daje iznos od 8.000,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 2.000,00 € na ime 25% PDV-a, zatim 235,65 € na ime sud. pristojbe na tužbu, te 500,00 € na ime troškova vještačenja, pa sveukupan trošak tužiteljice iznosi 10.735,65 €.

55.2. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u ovom sporu, pa je tužiteljici u cijelosti dosuđen parnični trošak.

55.3. Sud nije priznao tužitelju trošak sudske pristojbe na ovu presudu budući da ista nije plaćena u trenutku donošenja presude, s obzirom da je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine 51/23) – koji je stupio na snagu 20. 5. 2023. , dakle prije donošenja prvostupanjske presude - propisano da su od plaćanja pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude. za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje slučaj.

55.4. Na dosuđeni iznos troška tužiteljici pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 27. lipnja 2025., pa do isplate.

56. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

U Splitu, 27. lipnja 2025.

SUDAC

Miro Maslać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte