REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2368/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Slavonska avenija 2, Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, DŽ, odvjetničke vježbenice kod odvjetnice Lidije Horvat i zakonske zastupnice tuženika Vlatke Vranešić Ljuvar, zamjenice državnog odvjetnika, 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju JŽ iznos od 2.000,00 eura (slovima: dvije tisuće eura i nula centi) sa zateznim kamatama koje teku od 5. ožujka 2013. do isplate s time da se kamatna stopa do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.521,14 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. ožujka 2013. do isplate, kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju JŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 1.347,57 eura (slovima: tisuću tristočetrdeset sedam eura i pedeset sedam centi) sa zateznim kamatama koje teku od 27. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se od 24. veljače 2012. do 8. ožujka 2013. nalazio na izdržavanju kazne zatvora po presudi Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Kž-495/2011 od 27. prosinca 2011., s time da je od 24. veljače 2012. do 19. ožujka 2012. boravio u Zatvoru u Zagrebu, nakon čega je premješten u Zatvor u Gospiću u kojem je boravio u poluotvorenom odjelu zatvora od 19. ožujka 2012. do 16. kolovoza 2012., a od 16. kolovoza do puštanja na slobodu 8. ožujka 2013. boravio je u Ljubovu, otvorenom dijelu Zatvora u Gospiću. Tvrdi da je kaznu izdržavao u ponižavajućim uvjetima koji su protivni odredbama Ustava RH, Zakona o izvršenju kazne zatvora, kao i CPT Standardima Vijeća Europe. U Zatvoru u Zagrebu boravio je u sobi veličine oko 24 m2 s još 7 zatvorenika, u kojoj se nalazio i sanitarni čvor (tzv. čučavac), bez adekvatne ventilacije, nepotpuno odijeljen od prostora za prebivanje, što predstavlja nehumane uvjete obavljanja nužde i općenito ponižavajuće higijenske uvjete. U istom prostoru posluživala se hrana koja ne odgovara zdravstvenim i prehrambenim standardima, a njezino je konzumiranje radi nedostatka prostora i nemogućnosti da svi zatvorenici jedu za stolom bilo neprimjereno i vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Sobe u zatvoru u Zagrebu su prenapučene, pa je raspoloživi prostor po osobi ispod minimuma standarda propisanog Zakonom. U takvoj sobi zatvorenici provode 22 sata dnevno s obzirom na to da u Zatvoru ne postoji prostorija za zajedničko druženje zatvorenika ili blagovaonica, a ne postoji niti mogućnost za bavljenje kojom od slobodnih aktivnosti. Zdravstvena zaštita u Zatvoru u Zagrebu je također neadekvatna jer se do liječnika vrlo teško dolazi, a Zatvor ne raspolaže niti adekvatnim liječnicima. Održavanje osobne higijene je uvelike otežano obzirom da je tuširanje dozvoljeno tek jednom tjedno, zbog čega se zatvorenici improvizirano tuširaju u sobama na način da se nad čučavcem polijevaju vodom iz plastičnih posuda. Zatvorenicima je otežan odnosno onemogućen i kontakt s obitelji odnosno s vanjskim svijetom općenito, prvenstveno radi duljine dopuštenog kontakta te procedure koja se primjenjuje u odnosu na posjetitelje. Dolaskom u Zatvor u Gospiću tužitelj je smješten u sobu površine 16-18 m2 u kojoj je ukupno boravilo 6 zatvorenika. U Zatvoru ne postoje odvojene prostorije za nepušače, a po sobama su smješteni zatvorenici koji boluju od različitih zaraznih bolesti, kao i kažnjenici zajedno s pritvorenicima. Tužitelj nije mogao spavati s obzirom da pravosudni policajci više puta noću vrše provjere na vrlo neprimjeren način. Sanitarni čvor je bez adekvatne ventilacije i koristi ga veliki broj zatvorenika, zbog čega su higijenski uvjeti vrlo loši, a održavanje osobne higijene otežano. Na sveukupno 70 zatvorenika postojala su samo dva tuša i tri toaleta, što je prije svega opasno po zdravlje zatvorenika. Telefonske govornice nalaze se odmah pored sanitarnog čvora i zatvorenik nema niti malo privatnosti za vrijeme telefonskih razgovora. U Zatvoru nema knjižnice niti drugog prostora za bavljenje slobodnim aktivnostima, a u zatvorskoj kantini cijene proizvoda su previsoke i nerealne. Do liječnika se vrlo teško dolazi, pa je i tužitelj bio uskraćen za adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Tužitelju je zbog bolesti bila potrebna posebna prehrana koju mu Zatvor nije omogućio. Tužitelj je kasnije bio smješten u sobi broj 4. veličine 22 m2 s još 8 zatvorenika, a nakon toga u sobi broj 2. veličine 14 m2 s još 3 zatvorenika, pa je raspoloživi prostor po osobi bio ispod minimuma standarda propisanog Zakonom. Telefoniranje je zatvorenicima ograničeno na dva puta tjedno, pa tužitelj nije bio u mogućnosti kontaktirati sa svojom obitelji. Hrana koja se poslužuje u Zatvoru ne udovoljava prehrambenim i zdravstvenim standardima, a higijenske potrepštine Zatvor ne osigurava u dovoljnoj mjeri. Zbog nedostatka sredstava za održavanje osobne higijene i čistoće prostorije u kojima zatvorenici borave, a koje je Zatvor dužan osigurati, uvjeti života su dodatno otežani. Zbog svega toga, tužitelju su teško povrijeđena prava zajamčena zakonskim propisima, tužitelj nije imao mogućnosti za pravilno ostvarenje zakonom zajamčenih prava na rad, na sportske aktivnosti, na druženja, pristup biblioteci ili na izobrazbu, pa su takvi uvjeti života bili vrlo teški i neprimjereni, što je sve utvrđeno i Izvješćima Pučkog pravobranitelja za razdoblje od 2008. do 2012. godine. Tužitelj je 2. ožujka 2013. uputio Županijskom sudu u Karlovcu zahtjev za sudsku zaštitu koji je odbijen rješenjem od 25. ožujka 2013. Tužitelj se na navedeno rješenje žalio, međutim njegova je žalba odbijena kao neosnovana. Tužitelj se 5. ožujka 2013. nadležnom državnom odvjetništvu obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora koji je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu otklonilo. Slijedom svega navedenoga, tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete u ukupnom iznosu od 26.530,00 kn / 3.521,14 eura, odnosno 70,00 kn / 9,29 eura po svakom danom provedenom u navedenim uvjetima s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana obraćanja nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora (5. ožujka 2013.) pa do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega prigovorio mjesnoj nenadležnosti ovog suda (o kojem prigovoru je pravomoćno odlučeno rješenjem ovog suda od 6. veljače 2014.), a podredno je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, osporivši da bi tužitelju uvjetima u Zatvoru u Zagrebu te Zatvoru u Gospiću bilo povrijeđeno pravo osobnosti. U odnosu na uvjete u Zatvoru u Zagrebu ističe da je tužitelj u Centru za dijagnostiku u Zagrebu boravio od 24. veljače do 19. ožujka 2012. u sobi 75 sa 5-6, a ponekad i 7 zatvorenika. U odnosu na uvjete u Zatvoru u Gospiću navodi da je tužitelj bio smješten na poluotvorenom odjelu u sobi od 12,06 m2 odnosno 34,02 m3 s još 6 zatvorenika, a kasnijim smanjenjem kapaciteta popunjenosti bio je smješten s 4 zatvorenika, sve do odlaska na Otvoreni odjel gdje je bio smješten u sobi 16,45 m2 odnosno 46,06 m3 s četiri zatvorenika. Naime, tuženik ne spori navode tužbe o veličini i prostornosti ćelija u obje zatvorske ustanove, međutim smatra da su svi ostali navodi tužbe netočni i da su isti rezultat subjektivnog doživljaja tužitelja i njegove nerealne percepcije, odnosno situacije diktirane činjenicom nužnog ograničenja slobode u uvjetima služenja zatvorske kazne. Tuženik ističe kako smještaj svih zatvorenika, pa tako i smještaj tužitelja, odgovara zdravstvenim i higijenskim prilikama, jer su prostorije u kojima je tužitelj boravio bile čiste, suhe, opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom, sobe su opremljene radijatorima uključenim u sustav centralnog grijanja, zatvorenicima se osigurava čista odjeća i rublje, toaletni pribor i sredstva za čišćenje u dovoljnim količinama, sobe imaju odvojene sanitarne uređaje i potpuno opremljen sanitarni čvor u kojem je omogućeno obavljanje fizioloških potreba zatvorenika u čistim i primjernim uvjetima te je osigurana privatnost svakog zatvorenika. Zatvorenicima je omogućeno održavanje osobne higijene tuširanjem jednom tjedno, a tijekom ljetnih mjeseci dva puta tjedno, dok se radno raspoređenim zatvorenicima kupanje omogućuje svakodnevno. Dostupnost tople, hladne i pitke vode svima se omogućava neprekidno tijekom 24 sata. Čistoća prostorija ovisi o aktivnostima samih zatvorenika koji u njoj borave, a koji su dužni dva sata dnevno raditi na održavanju prostorija u kojima borave. Zatvorenici imaju mogućnosti određeni dio dana boraviti izvan svojih soba, u radionicama, TV boravku ili na svježem zraku u trajanju od najmanje dva sata. Zatvorenici imaju mogućnost kretanja izvan spavaonica te su sobe tijekom dana otvorene, a prostor hodnika koristi se kao dnevni boravak u kojem je omogućeno svrhovito korištenje slobodnog vremena. Zatvorenicima je, pa tako i tužitelju, omogućeno ostvarivanje zdravstvene zaštite putem liječnika opće prakse te po potrebi liječnika specijaliste. Ističe da osim nesporne činjenice prekapacitiranosti zatvora i objektivne nemogućnosti da se u svakom slučaju osigura propisana kvadratura i kubikaža ćelije, svi drugi uvjeti se osiguravaju u skladu sa odredbama Zakona o izvršenju kazne zatvora kao i Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika. Prenapučenost se privremeno rješava upravo omogućavanjem slobode kretanja tijekom dana. Tuženik stoga smatra da duševna bol koju je tužitelj trpio zbog nedovoljnog prostora zatvorskih ćelija ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja koji je povezan sa oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode. Kako uvjeti u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora ne predstavljaju nečovječne ili ponižavajuće uvjete, jer ne prekoračuju neizbježnu količinu patnje koja je nužno povezana sa zakonitim lišenjem slobode, tuženik smatra da je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete neosnovan, zbog čega tuženik taj zahtjev predlaže odbiti kao neosnovan.

3. Presudom ovog suda, poslovni broj: Pn-2640/2013-21 od 27. studenoga 2015. odbijena je tužba kao neosnovana te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.000,00 kuna.

4. Protiv navedene presude, žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga. Odlučujući o žalbi tužitelja, Županijski sud u Osijeku, presudom poslovnog broja: Gž- 2315/2016-3 od 27. prosinca 2016. potvrdio je presudu ovog suda, poslovni broj: Pn- 2640/2013-21 od 27. studenoga 2015.

5. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1065/2017 od 12. srpnja 2023. usvojena je ustavna tužba podnositelja ustavne tužbe, JŽ, ovdje tužitelja, vezano za prigovore uz osobni prostor u Centru za dijagnostiku od 24. veljače 2012. do 19. ožujka 2012. i Zatvoru u Gospiću od 19. ožujka 2012. do 8. ožujka 2013. Slijedom navedenog, citiranom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta je presuda Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-2315/2016-3 od 27. prosinca 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2640/2013-21 od 27. studenoga 2015. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje. U odnosu na prigovore podnositelja vezane uz zaštitu zdravlja, ustavna tužba je odbijena te u tom dijelu Ustavni sud Republike Hrvatske nije utvrdio povrede prava tužitelja iz članka 23. i 25. Ustava te članka 3. Konvencije.

6. Tijekom postupka sud je pročitao rješenje Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Ik I- 23/2012 od 31. siječnja 2012. (list 11-13 spisa), zahtjev za sudsku zaštitu od 1. ožujka 2013. s potvrdom o primitku pošiljke (list 14-¸16 spisa), rješenje Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Ik I-38/2013 od 25. ožujka 2013. (list 17-20 spisa), žalbu tužitelja protiv rješenja od 25. ožujka 2013. s potvrdom o primitku pošiljke (list 21-23 spisa),rješenje Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Kž I-25/2013 od 18. travnja 2013. (list 24-25 spisa), zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora od 5. ožujka 2013. (list 26-28 spisa), odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 4. lipnja 2013. na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora ( list 29 spisa), izvješće Uprave za zatvorski sustav Zatvora u Zagrebu od 20. studenog 2013. (list 44-47 spisa), sudsku praksu sudova Republike Hrvatske u istovrsnoj pravnoj stvari (list 48- 82, 224-257, 276-285 spisa), sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava (list 91-100, 101-114, 123-132, 181-186, 193-201, 213-217, 286-303 spisa), presliku zapisnika o očevidu iz ovosudnog spisa poslovni broj Pn-3920/12 (list 115-116 spisa), presliku zapisnika o očevidu iz ovosudnog spisa poslovni broj Pn-1811/13 (list 121-122 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (list 133-134, 266-270 spisa), izvješće Uprave za zatvorski sustav Zatvora u Gospiću od 5. svibnja 2014. (list 137- 139 spisa), rezultate ispitnog izvještaja zdravstvene ispravnosti hrane (list 140-141 spisa), jelovnik Zatvora u Gospiću za prosinac 2012., siječanj i veljaču 2013. (list 142-159 spisa), izvješće Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 30. lipnja 2014. (list 161-162 spisa), jelovnik Zatvora u Zagrebu (list 163-167 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FŽ (list 10-171 spisa), JŽE (list 171-171a spisa), RŽ (list 171a -172 spisa), izvršen je uvid u Izvješće Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. lipnja 2014. o uvjetima života u Zatvoru (list 187 -192 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZŽ (list 206-207 spisa), CŽ (list 207-208 spisa), izvršen je uvid u zapisnik o saslušanju svjedoka IŽ i PŽ iz ovosudnog predmeta poslovni broj Pn-1869/13 (list 210-212 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 259- 262 spisa) te svjedoka GŽ (list 273-274 spisa), pročitan je dopis Ministarstva pravosuđa, uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Gospiću od 12. prosinca 2014. (list 346-348 spisa), salda konti - karticu poslovnog partnera Zatvora u Gospiću (list 349-359 spisa), karticu analitičkih konta (list 360 spisa), zalihu materijala

- sintetika Zatvora u Gospiću (list 361-366 spisa), razgovori sa zatvorenikom (list 367 spisa), radnu listu (list 368 spisa), odluku o rasporedu na rad od 26. lipnja 2012., 16. kolovoza 2012. i 26. rujna 2012. (list 369-374 spisa), karticu osobe (list 375-379 spisa), jelovnik za veljaču 2013. godine (list 380-385 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 386-387, 394-395 spisa), očitovanje na uvjete smještaja Ministarstva pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav, Zatvor u Gospiću od 18. ožujka 2013. (list 388-390 spisa), zahtjev za sudsku zaštitu od 5. ožujka 2013. (list 391-392 spisa), zahtjev za očitovanjem od 11. ožujka 2013. Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću (list 393 spisa), rješenje Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Ik I-38/2013-4 od 25. ožujka 2013. (list 396-399 spisa), rješenje Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj: KŽ I-25/2013-3 od 18. travnja 2013. (list 400-401 spisa), kućni red zatvora u Gospiću (list 402-413 spisa), dnevni raspored za zatvorenike (list 414 spisa), dopunski je saslušan svjedok CŽ (list 428 spisa), te je pročitan dopis Centra za dijagnostiku u Zagrebu (list 430 spisa).

7. Sud nije proveo uviđaj u Zatvoru u Gospiću jer je tužitelj u tijeku postupka odustao od predloženog dokaznog prijedloga (list 275 spisa).

8. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Predmet spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed boravka tužitelja u neadekvatnim uvjetima tijekom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 24. veljače 2012. do 19. ožujka 2012., te u Zatvoru u Gospiću od 19. ožujka 2012. do 8. ožujka 2013. u ukupnom iznosu od 3.521,14 eura.

10. Među strankama je nesporno da se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu od 24. veljače 2012. do 19. ožujka 2012., nakon čega je premješten u Zatvor u Gospiću u kojem je boravio do 8. ožujka 2013. kada je pušten na slobodu. Također nije sporno da je tužitelj od 16. kolovoza 2012. do 8. ožujka 2013. boravio u otvorenom dijelu Zatvora u Gospiću. Također je neprijeporno da su oba zatvora, i Zatvor u Zagrebu i Zatvor u Gospiću, prenapučeni odnosno prekapacitiran, međutim, sporno je, je li tužitelju samom činjenicom nedostatnog prostora ćelije nanesena duševna bol kojom bi bilo povrijeđeno pravo tužitelja na život primjeren ljudskom dostojanstvu. Sporno je i jesu li ostali uvjeti u zatvorima u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora bili u skladu sa zdravstvenim, higijenskim i drugim standardima.

11. S obzirom da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, broj: U-III- 1065/2017 od 12. srpnja 2023. odbio ustavnu tužbu tužitelja u odnosu na prigovore vezane za zaštitu zdravlja jer nije došlo do povrede prava tužitelja iz članka 23. i 25. Ustava te članka 3. Konvencije, sud u navedenom dijelu nije posebno obrazlagao navode strankama niti iskaze saslušanih svjedoka, već je uzeo utvrđenim da u tom dijelu tužitelju nije nanesena šteta niti mu je povrijeđeno pravo osobnosti. U ponovljenom postupku sud je utvrđivao vremenski okvir boravka tužitelja u određenim sobama u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Gospiću, odnosno razdoblje kada je tužitelj imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora kao i druge uvjete u kojima je tužitelj boravio.

12. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

13. Nadalje, odredbom čl. 1100. ZOO propisano je da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju, time da se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, kao i o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

15. Nadalje, dostojanstvo se štiti i Ustavom Republike Hrvatske (čl.23, 25 i 35) kao i odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11; dalje: ZIKZ), kojim je u čl. 14. st. 1. toč. 1. propisano pravo svakog zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

16. Dužnost zaštite dostojanstva osuđenika temelji se i na Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu Konvencija) koja u čl. 3. proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.

17. Razmatrajući zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a za koju povredu tužitelj tvrdi da je uzrokovana uvjetima boravka u Zatvoru u Zagrebu i Gospiću sud je pošao od toga da se dužnost tuženika u zaštiti dostojanstva pritvorenika i zatvorenika temelji na Ustavu Republike Hrvatske koji u čl. 23. zabranjuje podvrgavanje ikoga bilo kakvom obliku zlostavljanja, a čl. 25. proklamira da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

18. Odredbom čl. 3. ZIKZ u st. 1. propisano je da zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom. U st. 2. propisano je da izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika se može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe izvršavanja kazne i u postupku propisanom ovim Zakonom. U st. 3. zatvorenika se u pravima smije ograničiti samo iznimno i ako je to prijeko potrebno radi zaštite reda i sigurnosti kaznionice ili zatvora i samih zatvorenika. U st. 4. ograničenja temeljnih prava zatvorenika iz ovoga Zakona moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju.

19. U čl. 9. ZIKZ propisano je da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva. Zabranjeni su i kažnjivi postupci kojima se zatvorenik podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja, te liječničkim ili znanstvenim pokusima. U st. 2. zabranjenim postupcima iz stavka 1. ovoga članka poglavito se smatraju postupci koji su nerazmjerni održavanju reda i stege u kaznionicama i zatvorima ili su nezakoniti pa mogu proizvesti trpljenje ili neprimjereno ograničenje temeljnih prava zatvorenika. U st. 3. zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na naknadu štete.

20. U čl. 14. ZIKZ, st. 1. propisano je da svaki zatvorenik ima, pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom, pravo na: smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, zaštitu osobnosti i osiguravanje tajnosti osobnih podataka, redovite obroke hrane i vode u skladu sa zdravstvenim standardima, rad, izobrazbu, stručnu pravnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, zdravstvenu zaštitu i zaštitu majčinstva, dodir s vanjskim svijetom, boravak na otvorenom prostoru kaznionice, odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno, dopisivanje i razgovor sa svojim odvjetnikom, vjeroispovijedanje i razgovor s ovlaštenim vjerskim predstavnikom, vjenčanje u kaznionici, odnosno zatvoru, glasovanje na općim izborima, druga prava predviđena ovim Zakonom.

21. Odredbom čl. 74. ZIKZ propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

22. Odredbom čl. 76. ZIKZ propisano je da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurat vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Nošenje brade, brkova i duge kose može se iznimno ograničiti iz sigurnosnih ili zdravstvenih razloga. Nadzor nad održavanjem osobne higijene i čistoće obavlja liječnik ili druga osoba medicinske struke.

23. Čl. 78. ZIKZ propisano je da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima, da se zatvoreniku osiguravaju najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno, da sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke, te da ako nije moguće udovoljiti zahtjevu zatvorenika za izuzećem nekih vrsta hrane, omogućit će mu se da se o svom trošku opskrbi prehrambenim proizvodima u prodavaonici kaznionice, odnosno zatvora.

24. U čl. 80. propisano je da se zatvoreniku omogućuje rad u skladu s njegovim zdravstvenim sposobnostima, stečenim znanjima i mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, da se zatvorenika potiče na rad radi održavanja i stjecanja stručnog znanja i iskustva, njegova osposobljavanja te radi tjelesnih i duševnih potreba, da se na temelju liječničkog mišljenja i pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora zatvorenika koji je pristao na rad raspoređuje se na rad kroz uobičajeno radno vrijeme, da se organizacija rada i način rada moraju biti što sličniji organizaciji i načinu rada na slobodi, da se zatvorenik može zaposliti na poslovima u kaznionici, odnosno zatvoru ili kod drugog poslodavca izvan kaznionice, odnosno zatvora, da se zatvorenika, na temelju ugovora o radu, raspoređuje na radno mjesto u kaznionici, odnosno zatvoru prema Pravilniku o proizvodno-uslužnim djelatnostima, popisu i opisu radnih mjesta zatvorenika, te naknadi za rad i nagradi, koji donosi ministar pravosuđa.

25. Čl. 91. ZIKZ propisano je da kaznionica, odnosno zatvor u skladu sa svojim mogućnostima organizira osnovnu i strukovnu izobrazbu i stjecanje dodatnih radnih vještina zatvorenika.

26. Čl. 93. ZIKZ propisano je da se vrsta izobrazbe određuje programom izvršavanja, a ovisi o sposobnostima i sklonostima zatvorenika, trajanju kazne i drugim okolnostima značajnim za ostvarivanje svrhe izvršavanja kazne, te mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora.

27. Čl. 96. ZIKZ propisano je da će kaznionica, odnosno zatvor osigurat prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena, da kaznionica, odnosno zatvor organizira različite vrste aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika, da se slobodno vrijeme zatvorenika organizira u: likovnim, tehničkim, glazbenim, literarnim, dramskim, novinarskim, informatičkim i sličnim radionicama, raspravnim klubovima, vježbaonicama i tome slično, da se sadržaj organiziranoga slobodnog vremena određuje programom izvršavanja, da će se zatvoreniku prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora omogućiti samoorganiziranje slobodnog vremena (hobby) na vlastiti trošak ako to ne narušava sigurnost i red i ne ometa druge zatvorenike, da se radi organiziranog sudjelovanja u predlaganju načina korištenja slobodnog vremena kroz različite aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba, mogu osnovati povjerenstva zatvorenika, te da se broj, sastav, izbor i rad povjerenstava zatvorenika utvrđuje kućnim redom.

28. Čl. 97. ZIKZ propisano je da će kaznionica, odnosno zatvor opremit knjižnicu dovoljnim brojem knjiga iz različitih područja.

29. U čl. 99. ZIKZ propisano je da će kaznionica, odnosno zatvor, u skladu sa svojim mogućnostima, osigurat zatvoreniku uvjete za tjelovježbu, šport i rekreaciju.

30. U čl. 101. ZIKZ propisano je da će kaznionica, odnosno zatvor organizirat praćenje radijskog i televizijskog programa u skladu s kućnim redom.

31. Čl. 103. ZIKZ propisano je da se zatvoreniku osigurava liječenje i redovita briga o tjelesnom i duševnom zdravlju.

32. Čl. 117. ZIKZ propisano je da zatvorenik ima pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju najmanje jedan sat, da zatvorenika po odobrenju upravitelja mogu posjećivati i druge osobe, te da se broj posjetitelja može se ograničiti do broja kojim se jamči sigurnost i red te sigurnost posjetitelja.

33. Čl. 3. Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (NN 092/2002, dalje Pravilnik) propisano je da se zatvoreniku osigurava u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i Kućnim redom kaznionice, odnosno zatvora, da kaznionica, odnosno zatvor osigurava zatvoreniku brijanje i šišanje prema potrebama zatvorenika, potrebama održavanja higijene, odnosno zdravstvenim razlozima, da kaznionica, odnosno zatvor osigurava zatvoreniku osnovni toaletni pribor u vrstama, količinama i s rokovima uporabe navedenim u popisu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, te da zatvoreniku koji želi raditi, a rad mu nije omogućen i zatvoreniku koji zbog bolesti ili starosti ne može raditi, osigurava se i dodatni toaletni pribor u vrstama, količinama i s rokovima uporabe navedenim u popisu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

34. Čl. 4. Pravilnika propisano je da se zatvoreniku osigurava zasebna postelja, posteljina i ormar za osobne stvari, da postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm, da postelja mora biti uredno složena, a osobne stvari uredno odložene u ormaru, te da zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar.

35. Čl. 5. Pravilnika propisano je da se prostorije u kojima borave zatvorenici moraju svakodnevno čistiti i uredno održavati, te da temperatura zraka u prostoriji u kojoj borave zatvorenici u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22°C danju i 15°C noću.

36. Čl. 7. Pravilnika propisano je da se zatvorenicima osiguravaju tri obroka hrane dnevno. Zatvorenicima koji rade poslužuje se i dopunski, topli ili hladni obrok prema Tablici 1. koja je prilog ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.

37. Nadalje, odredbom čl. 30. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora (Narodne Novine broj 135/99, 145/09; dalje: Pravilnik) propisano je da se, prema mogućnostima zatvora, uzimajući u obzir psihofizičke osobine pritvorenika, kao i njegove želje, pritvorenik smješta u sobu gdje je zajednički smještaj (najmanje 3 osobe) ili u jednokrevetnu sobu te da sobe za smještaj pritvorenika moraju ispunjavati prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete, odredbom čl. 54. st. 1. Pravilnika propisano je da se pritvorenicima omogućava boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno, prema čl. 34. Pravilnika pritvorenici pušači, prema mogućnostima zatvora, smjestit će se odvojeno od nepušača i pritvorenik u prostorijama zatvora smije pušiti ako time ne ugrožava zdravlje drugih osoba, a prema čl. 3-4. Pravilnika prema pritvoreniku se mora postupati sukladno ratificiranim međunarodnim konvencijama, ustavnim i zakonskim odredbama koje reguliraju pravni status osobe lišene slobode prije pravomoćnosti sudske odluke i pritvor se mora izvršavati tako da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo pritvorenika, čuvajući njegovo tjelesno i duševno zdravlje, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i stegu u zatvoru.

38. Također, i odredbe Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora (NN 8/10) propisuju postupanje sa zatvorenicima kojima je određen istražni zatvor te organizaciju dnevnog života zatvorenika i način ostvarivanja njihovih prava i obveza.

39. Čitanjem dopisa Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, Centar za dijagnostiku u Zagrebu, KLASA: 702-01/23-01/255 od 11. rujna 2024. proizlazi da je tužitelj boravio u sobi 75 od 25. veljače 2012. do 19. ožujka 2012. s pet do šest, a ponekad i sedam zatvorenika, međutim, nije moguće utvrditi od kada do kada je bio smješten i sa koliko zatvorenika jer su evidencije smještaja zatvorenika na odjelima i u sobama za navedeno razdoblje izlučene i uništene.

40. Slijedom navedenog, sud je navedeno utvrđivao sukladno teretu dokaza. Naime, tuženik je dužan voditi potpunu i točnu evidenciju o smještaju zatvorenika, stoga je na tuženiku teret dokaza da je zatvorenik bio smješten u odgovarajućim uvjetima. S obzirom da tuženik takvu evidenciju nema, odnosno, iz nekog razloga ju nije dostavio, treba poći od istinitosti navoda tužitelja da je boravio u neadekvatnim uvjetima. Nadalje, ako tuženik ne dostavi podatak o točnom broju zatvorenika, prilikom izračuna raspoloživog osobnog prostora treba poći od pretpostavke da je tužitelj bio smješten s najvećim brojem zatvorenika, tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3643/2018 i presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2095/2021 od 11. lipnja 2021.

41. S obzirom da je tužitelj u tijeku postupka odustao od provođenja očevida u Zatvoru u Gospiću, a da je teret dokaza navoda da su uvjeti u navedenom zatvoru bili primjereni ležao na tuženiku, sud je i navedene okolnosti utvrđivao prema slobodnoj ocjeni dokaza, na temelju iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja kao i na temelju tereta dokazivanja.

42. Čitanjem zdravstvenog kartona tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj nepušač, nije imao alergije, da nije konzumirao droge, te je bio sklon konzumiranju alkohola.

43. Čitanjem očitovanja Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Gospiću, KLASA: 730-11/13-01/20 od 5. svibnja 2014. sud je utvrdio da je tužitelj dolaskom u Zatvor u Gospiću prihvatio i pridržavao se predviđenog mu programa postupanja. U procjeni uspješnosti provođenja PPIKZ ocijenjen je ocjenom "uspješan", uz utvrđene pogodnosti izlaska s posjetom dva puta mjesečno i blagdanom do 4 sati, te izlaska u mjesto prebivališta odnosno boravišta jednom mjesečno u trajanju od 96 sati + blagdan. Bio je radno angažiran od 22. ožujka 2012. na pluotvorenom odjelu kao transportni radnik, zatim od 18. travnja 2012. kao vrtlar, a od 26. rujna 2012. u praonici rublja na otvorenom odjelu pa sve do odlaska na uvjetni otpust. Nadalje, čitanjem navedenog očitovanja uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Gospiću, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj bio smješten na poluotvorenom odjelu u sobi od 12,06 m2 odnosno 34,02 m3 s još šest zatvorenika, a kasnijim smanjenjem kapaciteta popunjenosti bio je smješten s četiri zatvorenika, sve do odlaska na Otvoreni odjel gdje je bio smješten u sobi 16,45 m2 odnosno 46,06 m3 s četiri zatvorenika koji su bili nepušači. Svaka soba je imala odvojeni sanitarni čvor s uvijek dostupnom pitkom vodom.

44. Čitanjem jelovnika Zatvora u Gospiću za mjesec prosinac 2012., siječanj 2013. i veljaču 2013. (list 142-159 spisa) sud je utvrdio da je ukupna kalorijska vrijednost u danu bila u granicama od 3.333,50 do 4.799,88 kcal, da su se na jelovniku nalazili meso, mliječni proizvodi, žitarice, voće i povrće. Također je sud utvrdio da su jela raznolika, da se svaki dan služi jedno ili više kuhanih jela, odnosno, da nije bilo povreda čl. 78. ZIKZ.

45. Čitanjem očitovanja Uprave za zatvorski sustav, Centar za dijagnostiku u Zagrebu, KLASA: 702-01/13-01/63 od 30. lipnja 2014. sud je utvrdio da je tužitelj u Centru za dijagnostiku u Zagrebu boravio od 24. veljače do 19. ožujka 2012. na V. zatvoreničkom odjelu u sobi 75 sa 5-6, a ponekad i 7 zatvorenika. Soba je bila površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, a sanitarni čvor bio je odvojen od ostatka sobe zidom veličine 180 cm. Soba 75 ima četiri prozora visine 86 i širine 67 cm, soba nije pregrađena te svaki zatvorenik može koristiti svu površinu i volumen sobe. Iz predmetnog očitovanja i jelovnika dostavljenog za razdoblje od 20. veljače 2012. do 18. ožujka 2012. proizlazi da zatvorenici dobivaju tri obroka dnevno čija kalorijska vrijednost iznosi 3000 do 3500 kalorija, a radno angažirani zatvorenici dobivaju i dodatni obrok.

46. Slijedom navedenog, sud nije u bitnome povjerovao iskazima tužitelja i svjedoka FŽ, JŽE i RŽ u kojima navode da obroci nisu bili zadovoljavajući niti po kvaliteti niti po količini budući da upravo suprotno proizlazi iz dostavljene dokumentacije i iz iskaza svjedoka TŽ, CŽ, IŽ i GŽ. Slijedom navedenog, sud je utvrđenja da niti u Zatvoru u Zagrebu, niti u Zatvoru u Gospiću nije povrijeđena odredaba čl. 78. ZIKZ.

47. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja provedeno je saslušanje svjedoka RŽ, FŽ, DŽE, BŽ, CŽ, IŽ i PŽ.

48. Iz suglasnih iskaza TŽ, CŽ, IŽ i PŽ, svih zaposlenika Zatvora u Zagrebu, proizlazi da su svi zatvorenici u tom Zatvoru, pa tako i sam tužitelj, u vrijeme kada je tužitelj izdržavao kaznu zatvora pretežno boravili u višekrevetnim sobama. Povrh toga što je u to vrijeme Zatvor bio prekapacitiran, zatvorenici su imali omogućen boravak na svježem zraku u trajanju od dva sata dnevno. U sobama, unutar sanitarnog čvora, postoje umivaonici sa toplom vodom, dok su za tuširanje zatvorenici koristili ukupno 6 tuševa na kojima im je dozvoljeno tuširanje najmanje dva puta tjedno, a po potrebi i češće. Sobe su grijane preko zatvorske kotlovnice, dok zatvorenici sami obavljaju provjetravanje soba otvaranjem prozora. U vrijeme u koje je tužitelj izdržavao kaznu zatvora nije postojala posebna dvorana za blagovanje, pa su zatvorenici jeli u svojim sobama, za stolom za kojim ima dovoljno mjesta za sve zatvorenike. Iz istog razloga u to vrijeme nije postojala posebna soba za druženje, međutim zatvorenicima su u njihovim sobama bile dostupne društvene igre. Omogućeno im je korištenje knjižnice, pretplata na dnevni i tjedni tisak, a u sobama im je omogućeno i praćenje radio i TV programa. Zatvorenicima je dostupna knjižnica, ali i druge društvene aktivnosti, primjerice predstave, priredbe i sl. Zatvorenicima se osigurava zadovoljavanje vjerskih potreba dva puta mjesečno, kada imaju mogućnost otići na svetu misu unutar zatvora. I sam jelovnik se prilagođava vjerskim potrebama zatvorenika, kao i njihovim zdravstvenim potrebama, s time da prehrana udovoljava svim potrebnim standardima, pa tako jelovnik na tjednoj bazi sastavljaju kuhar, liječnik i zatvorenik koji je od strane ostalih zatvorenika izabran kao njihov povjerenik. Zatvorenicima se serviraju tri obroka dnevno minimalne kalorijske vrijednosti od 3.000 kcal, s time da određeni zatvorenici po odobrenju liječnika imaju pravo i na dodatni obrok. Jela se svakodnevno prije posluživanja kušaju i zapisnički se konstatiraju zapažanja o kvaliteti hrane. Zdravstvena zaštita zatvorenika je u svakom pogledu zadovoljena jer je ista zatvorenicima dostupna cijeli dan. Zatvorska ambulanta radi od 7 do 21 sat, u zatvoru postoje tri liječnika opće medicine, spec. psihijatar, dva stomatologa i 10-tak medicinskih sestara, a zatvorenici se za liječnika prijavljuju preko posebnih obrazaca, po zaprimanju kojih nadležni liječnik odlučuje o tome kada će kojeg zatvorenika pozvati na pregled. U slučaju hitnosti, zatvorenicima se omogućava pregled ili u zatvorskoj bolnici ili civilnim bolnicama. Zatvorenici su imali mogućnost posjeta članova obitelji dva puta mjesečno po sat vremena, uz blagdane i praznike, s time da su imali mogućnost i telefonskog kontakta sa članovima obitelji u trajanju od 10 minuta tjedno.

49. Sud je dopunski saslušao CŽ iz kojeg iskaza proizlazi da je u sobi 75 u kojoj je boravio i tužitelj, u jednom periodu boravilo 6-8 zatvorenika u koju brojku računa i tužitelja, s time da ne zna u kojem je periodu boravilo koliko zatvorenika. Svjedok je naveo da se radi o sobi veličine 21,10 m2 ili 49,80 m3. U sobi se nalazi onoliko kreveta koliko je zatvorenika, kreveti su na kat i mogu se dodavati i oduzimati. Također se nalazi stol sa dvije klupe, ormari i tv prijemnik. Unutar sobe nalazi se sanitarni čvor koji je od sobe odvojen zidom visine 1,80 m i leptir vratima. Veličinu sanitarnog čvora svjedok procjenjuje na 1,5 m2.

50. Saslušan u svojstvu stranke u postupku, tužitelj je u svom iskazu naveo da je u Zatvoru u Zagrebu boravio u sobi površine 24,80 m sa još 7 zatvorenika, zbog čega je predmetna soba bila prenapučena i nije bilo mjesta po ormarima, a niti su svi istovremeno mogli blagovati za stolom. Iako u sklopu sanitarnog čvora unutar same sobe nije bilo odgovarajuće ventilacije, imali su mogućnost svakodobnog provjetravanja sobe otvaranjem prozora. Na umivaoniku je gotovo uvijek bilo tople vode, a tople vode je bilo i na zajedničkim tuševima na kojima su imali mogućnost jednom tjedno tuširati se po par minuta. Potvrđuje da su imali tri obroka dnevno. On nije imao nekakvih posebnih prehrambenih potreba. Kada mu količinski nije bilo dovoljno hrane, koristio je usluge u zatvorskoj kantini u kojoj su cijene bile samo nešto veće od uobičajenih. Tužitelj ne zna postoji li u ovom zatvoru biblioteka, jer nije bio zainteresiran za čitanje, kao što nije imao potrebu za dušebrižnikom. U sobi je imao televizor, a neki zatvorenici su po sobama igrali društvene igre, primjerice šah, dok neku posebnu prostoriju za druženje ili slobodne aktivnosti, izuzev jednokratne šetnje dnevno, nisu imali. Kontakti s obitelji bili su mu otežani jer je imao pravo na jedan telefonski razgovor tjedno u trajanju od 8 minuta. S obzirom na to da u ovom zatvoru nije imao potrebu za zdravstvenom zaštitom niti ne zna kako je ona tamo organizirana. Tužitelj u svom iskazu navodi kako mu je od svega u zatvoru u Zagrebu najteže padala činjenica što je bio zaključan i što su na prozoru postojale rešetke.

51. Iz zapisnika o očevidima obavljenim u Zatvoru u Zagrebu na dan 13. rujna 2013. u predmetu ovoga suda poslovni broj Pn-3920/12 i na dan 06.02.2014. u predmetu ovoga suda poslovni broj Pn-1811/13, za koje su se stranke suglasile da se koriste kao dokazi u ovom predmetu, proizlazi da je izvršen uvid u sobu br. 98 na 6. odjelu i u sobu br. 121 na 7. odjelu Zatvora u Zagrebu. Iz navedenih zapisnika nadalje je utvrđeno je da se u sobi br. 98 nalaze 4 kreveta na kat, da se na desnoj strani sobe nalazi WC s umivaonikom i ogledalom te tzv. čučavcem za obavljanje nužde, s time da je WC odvojen od ostatka prostorije zidom visine od oko 180 cm. U istoj prostoriji nalaze se još drveni stol, 2 drvene klupe za sjedenje, tri ormara, prozor koji se proteže gotovo po cijeloj dužni južne strane sobe, jedan radijator i 2 neonske svjetiljke. Nadalje je utvrđeno da se u sobi br. 121 nalaze 3 kreveta na kat i 1 obični krevet, da se na lijevoj strani sobe nalazi WC u kojem se nalaze školjka, umivaonik i ogledalo, a koji je ograđen do visine od 180 cm, s time da se u sredini nalaze dvostruka pomična vrata u razini od oko 30 cm od poda. U toj sobi se također nalazi drveni stol s dvije klupe, 3 željezna ormara, četverodijelni prozor i radijator, a u umivaoniku ima tople i hladne vode. U prostoru u kojem se zatvorenici tuširaju postoje šest predviđenih mjesta za tuš, ali postoje samo dva tuša. Prije ulaza u samu prostoriju za tuširanje postoji prostorija koja je predviđena za svlačionicu sa 4 sjedala i 6 vješalica. Djelatnik zatvora je naveo da je ovo jedini prostor za tuširanje na ovom odjelu, a da na svakom odjelu ima 50 - 100 zatvorenika. Ukazuje također da se ne tuširaju svi u isto vrijeme nego soba po soba.

52. Slijedom ovako provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu od 24. veljače 2012. do 19. ožujka 2012., odnosno, 25 dana. U navedenom razdoblju tužitelj je boravio u sobi 75 sa još 5 do 7 zatvorenika, pa kako sud iz provedenih dokaza nije mogao utvrditi u kojem je razdoblju s tužiteljem boravilo 5, a u kojem 7 zatvorenika jer su evidencije smještaja zatvorenika izlučene i uništene, sud je sukladno teretu dokazivanja, uzeo dokazanim da je cijelo vrijeme trajanja tužiteljeva boravka, tužitelj boravio sa još sedam zatvorenika. Navedeno utvrđenje suda proizlazi iz iskaza tužitelja, očitovanja Uprave Zatvora u Zagrebu kao i dopisa Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. Također, sud je iz dokaza provedenih tijekom postupka utvrdio da je predmetna soba br. 75 veličine 21,10 m2 te da se unutar sobe nalazi sanitarni čvor odvojen od ostatka sobe zidom visine 1,8 metara i leptir vratima. Veličinu sanitarnog čvora od 1,5 m2 sud je utvrdio iz iskaza svjedoka CŽ, zaposlenika Centra za dijagnostiku u Zagrebu, a na koji iskaz stranke nisu imale primjedbi te ga i sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan i istinit.

53. Slijedom navedenog, kada se od veličine sobe od 21,10 m2 oduzme veličina sanitarnog čvora od 1,5 m2 dobije se 19,6 m2 koliko je preostalo za krevete, ormare, stol i klupe za objedovanje. Kada veličinu sobe od 19,6 m2 podijelimo s brojem zatvorenika koji su boravili u sobi, a njih je bilo s tužiteljem zajedno osam, dobije se brojka od 2,45 m2 osobnog prostora koja preostaje svakom zatvoreniku. Uzmemo li u obzir da je osam zatvorenika koristilo sanitarni čvor, a da se u istoj sobi i objedovalo te da u sanitarnom čvoru nije bio riješen sustav provjetravanja, već da se navedeno provjetravanje vršilo otvaranjem prozora u sobi, za zaključiti je da je tužitelju nanesena povreda prava osobnosti te da je tuženik postupao prema tužitelju nečovječno i ponižavajuće. Također, sud je cijenio i pozitivne strane pa tako sud nalazi utvrđenim činjenicu da se zatvorenicima služio obrok tri puta dnevno, a radno aktivnim zatvorenicima služio se i četvrti obrok, da se radilo o količinski i prehrambeno primjerenim obrocima, da su zatvorenici uvijek imali pristup toploj i hladnoj tekućoj vodi, da su zatvorenicima, pa tako i tužitelju bili na raspolaganju knjižnica, adekvatna zdravstvena zaštita, pristup dnevnim tiskovinama, korištenje televizije i radio prijemnika i drugo.

54. Međutim, mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora Europski sud za ljudska prava iznio je u predmetu Muršić protiv Hrvatske [Vv], br. 7334/13, §§ 136. - 141., presuda od 20. listopada 2016., a koje je prihvatio i ovaj sud.

55. S obzirom da je tužitelj boravio u prostoru koji nije u skladu s utvrđenim standardom od 3m2 površine po zatvoreniku u prostoji u kojoj boravi više zatvorenika, sud je mišljenja da navedene pozitivne okolnosti ne mogu umanjiti počinjenu povredu članka 3. Konvencije. Naime, sud nalazi da dva sata boravka na svježem zraku nije adekvatna zamjena za nedovoljan osobni prostor u sobama u kojima zatvorenici obavljaju nuždu i objeduju, u sobama u kojima boravi osmero ljudi te u kojima nije riješen sustav provjetravanja putem ventilacije već zatvorenici navedeno rješavaju otvaranjem prozora. Naime, površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije.

56. Oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguće je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika: Smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna. Takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe. Tužitelj je smješten u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

57. Uvažavajući navedena tri čimbenika definirana u presudi Muršić protiv Hrvatske potrebna za obaranje pretpostavke povrede članka 3. Konvencije, koji čimbenici moraju biti kumulativno ispunjeni, ovaj sud nalazi da nisu ispunjeni uvjeti pod točkom 2. i 3., odnosno, da tužitelju smanjenje osobnog prostora nije kompenzirano dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe jer dva sata boravka na zraku ukazuje se nedostatnim, posebno što u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta navedeno nije ni izvedivo. Također, sud smatra da se niti smještaj u ovakvoj ustanovi, općenito gledano, ne može smatrati primjerenim upravo zbog utvrđenih uvjeta boravka u sobi u kojoj zatvorenici ne samo da jedu već samo metar dalje obavljaju i nuždu. Time je u odnosu na tužitelja povrijeđen članak 3. Konvencije kao i čl. 74. st. 3. ZIKZ, odnosno došlo je do povrede tužiteljeva dostojanstva, što je osnova za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete.

58. Za uvjete boravka tužitelja u Zatvoru u Zagrebu odgovoran je tuženik koji nije poduzeo odgovarajuće mjere za poboljšanje smještajnih kapaciteta. Sud nije našao niti jedan razuman razlog zbog kojeg, ako se već sanitarni čvor nalazi u sobi, zidovi tog sanitarnog čvora ne bi bili do stropa nego su visine od 180 cm, te zbog čega ne bi postojala vrata koja bi se mogla zatvoriti da bi se, a obzirom na veliki broj osoba koje se nalaze u malom prostoru, sačuvala intimnost svakoga osuđenika. Također, sud ne nalazi razumne razloge zbog čega se probijanjem običnog otvora na zidu ne bi osigurala ventilacija samo tog prostora (pa i uz mogućnost upotrebe ventilatora), a što ne predstavlja takav trošak koji bi bio nepodnošljiv za državu. Činjenica je da postoje prozori kojim se može vršiti prozračivanje, ali samo ta mjera nije dostatna u situaciji kada se neugodni mirisi već prošire po čitavoj sobi, imajući na umu upravo utvrđeno činjenično stanje da sanitarni prostor nije odvojen zidom do stropa niti klasičnim vratima. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir, kao uostalom i Europski sud za ljudska prava u predmetu Longin protiv Hrvatske, da osuđenici u istoj toj sobi i objeduju tri obroka.

59. U odnosu na uvjete u Zatvoru u Gospiću u poluotvorenom odjelu, a potom i na otvorenom odjelu, navodi se kako slijedi.

60. Iz iskaza svjedoka GŽ koji je u vrijeme kada je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u Zatvoru u Gospiću bio upravitelj tog zatvora ili njegov zamjenik, proizlazi da je tužitelj u Zatvoru u Gospiću jedno vrijeme proveo na poluotvorenom, a potom na otvorenom odjelu tog Zatvora. Potvrđuje da su u to vrijeme svi zatvori u Republici Hrvatskoj, pa tako i Zatvor u Gospiću, bili prenapučeni. Međutim, ovaj svjedok ističe kako uvjeti u ovom zatvoru nikada nisu bili nečovječni i neadekvatni, obzirom na to da svaka soba ima odvojeni sanitarni čvor, da je u sobama bilo organizirano centralno grijanje, da su sami zatvorenici bili zaduženi za održavanje higijene tih soba sredstvima koja su dobivali od zatvora. Zatvorenici su na raspolaganju imali ukupno 4 tuša (na njih 30-50, ovisno o trenutnom broju zatvorenika na odjelu) na kojima je uvijek bilo tople vode. Prema tadašnjem Pravilniku zatvorenici su na poluotvorenom odjelu imali mogućnost boravka na svježem zraku u trajanju od 2 sata dnevno, imali su mogućnost bavljenja slobodnim aktivnostima u sportskom centru u okviru kojeg je postojala teretana, koš za košarku i stol za stolni tenis. Zatvorenici su imali mogućnost korištenja knjižnice koju je, unatoč toj mogućnosti, koristio manji broj zatvorenika. Zatvorenicima je u tom zatvoru na raspolaganju i TV sala koju mogu koristiti tijekom cijelog dana, u kojoj mogu igrati i društvene igre i u kojoj su im na raspolaganju i dnevne novine. Zatvorenicima je bila dostupna zdravstvena zaštita putem liječnika koji je u zatvoru djelovao 3 puta tjedno, a po potrebi i češće. Zatvorenici su imali mogućnosti priprema za izlazak iz zatvora putem stručnog odgajatelja i timova tretmanskih skupina. Zatvorenici su imali mogućnost rada. Prehrana je bila kvalitetna i dostatna, a svjedok naglašava da je Zatvor u Gospiću poznat po dobroj hrani i on se ne sjeća da bi se ikada itko od zatvorenika žalio na hranu. Svjedok nadalje potvrđuje da posebnog odjela za pušače u ovom zatvoru nije bilo, a iako je postojala načelna zabrana pušenja u sobama, zatvorenici su, ako ih je većina za to bila, ipak pušili po sobama. Što se tiče otvorenog odjela Zatvora u Gospiću (Ljubovo), svjedok navodi kako su uvjeti na tom odjelu bili još bolji od uvjeta na poluotvorenom odjelu jer su zatvorenici boravili na velikom otvorenom prostoru, bez ograde, samo uz čuvanje pravosudnog policajca. Na ovom odjelu je, obzirom na tadašnje uvjete u svim zatvorima u Republici Hrvatskoj, također postojao problem prenapučenosti, ali je smještaj bio gotovo hotelski.

61. Svjedoci FŽ, JŽE i RŽ, koji su s tužiteljem proveli jedno vrijeme kao zatvorenici na izdržavanju kazne u Zatvoru u Gospiću, u svojim iskazima potvrđuju da su sobe i u ovom zatvoru bili prenapučene, pa tako sva tri svjedoka suglasno navode da su s tužiteljem boravili u sobi površine oko 16m2 u kojoj je bilo smješteno sveukupno šest ljudi. Svjedoci suglasno navode da im je znalo biti hladno jer centralno grijanje zimi nije dovoljno dobro radilo. Imali su mogućnost nesmetanog kretanja hodnikom, odlaska u druge sobe i sobu za druženje kao i mogućnost svakodobnog pristupa sanitarnom čvoru koji je bio organiziran izvan soba, na odjelu, uz napomenu da se često događalo da je samo jedan tuš bio ispravan i u funkciji, a tada ga je koristilo čak 70 zatvorenika. Blagovali su u posebnoj prostoriji u kojoj je bio televizor i u kojoj su igrali društvene igre. Zatvorenici koji su radili, a svatko je imao mogućnost rada, mogli su se tuširati i češće od radno neaktivnih zatvorenika. Zatvorenici s posebnim režimom prehrane i oni koji su radili imali su pravo i četvrtog obroka dnevno, dok su ostali zatvorenici imali pravo na tri obroka dnevno, a po svom su izboru jeli ili po sobama ili u prostoriji namijenjenoj za blagovanje, koja im je inače služila kao soba za druženje. Navode kako je kvaliteta i količina hrane varirala, s time da svjedok RŽ navodi kako mu hrana, dok je radio kao pastir, količinski nije bila dostatna, posebno večernji obrok. Ovi svjedoci navode kako su potrepštine za osobnu higijenu i higijenu sobe dobivali dva puta mjesečno. Ponekad im isporučena sredstva nisu bila dovoljna, pa su potrebne potrepštine kupovali u zatvorskoj kantini, u kojoj su cijene bile nešto veće. Navode kako zdravstvena zaštita nije bila osigurana na način da bi uvijek istu ostvarili očekivano brzo, obzirom da se na pregled dosta čekalo, a svjedok FŽ potvrđuje da je tužitelj imao određene probleme s nogom. Potvrđuju da su imali mogućnost šetnje od dva sata dnevno te su imali i mogućnost korištenja zatvorske teretane, koja po broju sprava nije bila dovoljna za sve zatvorenike. Druge sportske aktivnosti im nisu bile dostupne, ali su u sobi za druženje mogli igrati društvene igre. U toj je sobi bio i TV, a bilo je razdoblja kada su i po sobama mogli imati svoje televizore. Dostupna im je bila i zatvorska knjižnica, imali su mogućnost razgovora sa službenicima tretmana, dok mogućnost izobrazbe i edukacije nisu imali.

62. Tužitelj u svom iskazu također potvrđuje prenapučenost soba u kojima je bio smješten u Zatvoru u Gospiću u poluotvorenom odjelu, na kojem je boravio od 19. ožujka 2012. do 16. kolovoza 2012. Navodi da je bio smješten u sobi površine oko 16-17 m2 s još pet zatvorenika. U navedenoj sobi nalazilo se ukupno 6 kreveta, jedan stol i par stolaca. Posebne prostorije za nepušače nije bilo, tako da se u njegovoj sobi pušilo, iako je on bio nepušač. Sobe se nisu zaključavale, pa je tijekom cijelog dana mogao nesmetano izlaziti iz svoje sobe i koristiti sanitarni čvor. S obzirom na veliki broj zatvorenika i dostupnost samo dva tuša znalo se dogoditi da na tuševima nema tople vode, iako nije postojalo vremensko ograničenje tuširanja. U ovom su zatvoru također imali pravo na tri obroka dnevno, a kako količina hrane nije uvijek bila dostatna istu su, kao i higijenske potrepštine koje su im nedostajale, kupovali u zatvorskoj kantini u kojoj su cijene bile u prosjeku skuplje 30 % od uobičajenih. Navodi da je u jednom trenutku u ovom zatvoru imao problema sa nogom uslijed zadobivenog gihta, kada je zatražio liječničku pomoć. Međutim, liječnički pregled mu je omogućen tek nakon dva dana kada je dobio uputu da koristi određenu kremu koju mu Zatvor nije omogućio pa mu je istu morala donijeti njegova kćer. Tada je očekivao da će dobiti dopuštenje za specijalistički pregled, međutim uputnica za taj pregled je izostala. No unatoč tome, nakon što je uzeo preporučenu terapiju tegobe sa gihtom su prestale. Drugih zdravstvenih problema za vrijeme boravka na poluotvorenom odjelu nije imao, pa više nije ni tražio zdravstvenu zaštitu. Potvrđuje da je na ovom odjelu na otvorenom boravio dva sata dnevno. U okviru tih boravaka zatvorsku je teretanu koristio par puta, jer su istu pretežno koristili mlađi zatvorenici. Drugih posebnih sportskih aktivnosti nije bilo osim što su zatvorenici ponekad znali igrati nogomet ili odbojku. Navodi kako je nedugo nakon što je smješten na tom odjelu počeo raditi kao vrtlar, za što je bio plaćen i zbog čega je imao mogućnost boravka na otvorenom veći dio dana i pravo na četvrti obrok tzv. marendu. U zatvoru biblioteke nije bilo, koju bi inače koristio, mada u svom iskazu navodi kako danas, kada je na slobodi, nije učlanjen niti u biblioteku niti u teretanu. Tužitelj navodi kako u ovom zatvoru nije postojala mogućnost edukacije, niti se zatvorenike pripremalo za njihov izlazak iz zatvora, a na ovom odjelu povremeno je bilo problema i sa grijanjem, tako da im je u zimskim mjesecima znalo biti hladnije. Međutim, tužitelj i u odnosu na boravak na ovom odjelu Zatvora u Gospiću kao najotegotniju okolnost ističe odnosno izdvaja činjenicu što je i na ovom odjelu bio zaključan. Ostale zamjerke odnose se isključivo na prenapučenost soba i posluživanje suhe hrane za večeru.

63. U odnosu na otvoreni odjel Zatvora u Gospiću na kojem je tužitelj boravio od 16. kolovoza 2012. pa do puštanja na slobodu 8. ožujka 2013., tužitelj ističe kako se na ovom odjelu mogao nesmetano kretati i na otvorenom boraviti cijeli dan, soba je bila dosta prenapučena, površine 12,4 m2 koju je dijelio s još trojicom zatvorenika. Sobu su sami grijali ložeći peći. Istaknuo je da je po 10 zatvorenika koristilo jedan sanitarni čvor i jedan tuš. Prostorija u kojoj se tuširalo nije bila grijana tako da je u zimskim mjesecima bilo hladno. Hrana je bila bolje nego u poluotvorenom odjelu, osim što se u sobi za blagovanje pušilo, što mu je kao nepušaču smetalo. Mogli su se tuširati neometano i problema s toplom vodom nije bilo. I za vrijeme boravka na ovom odjelu gotovo cijelo vrijeme je radio, prvo kao pastir, a kasnije u zatvorskom vešeraju. Nedugo nakon što se zaposlio kao pastir zadobio je probleme s koljenom, zbog čega se obratio zatvorskom liječniku. Tada mu je ordinirana terapija, međutim i tu je bio problem što nije dobio očekivani specijalistički pregled. Najveći nedostatak ovog odjela je taj što su za telefonski kontakt s obitelji morali ići u Gospić, koji je od Ljubova udaljen oko 20 km, i to ne u vrijeme po njihovom izboru već u vrijeme koje su određivali djelatnici zatvora. Na ovom odjelu je imao pravo izlaska u grad tri puta tjedno po sat vremena, a jednom mjesečno vikend je provodio kod kuće.

64. Na temelju iskaza svjedoka FŽ, JŽE i VŽ te svjedoka GŽ, ali i iskaza samog tužitelja, sud nalazi da uvjeti tužiteljeva smještaja kao zatvorenika u Zatvoru u Gospiću (kako na poluotvorenom, tako i na otvorenom odjelu) također nisu bili ispunjeni na način kako to predviđa odredba čl. 74. st. 3. ZIKZ.

65. Naime, iz očitovanja tuženika iz odgovora na tužbu te zaprimljenog očitovanja Uprave Zatvora u Gospiću kao i iz iskaza svjedoka i tužitelja, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u poluotvorenom odjelu Zatvora u Gospiću boravio od 19. ožujka 2012. do 16. kolovoza 2012., dakle, čitavo vrijeme svoga boravka, a što iznosi 151 dan, tužitelj je boravio u sobama koje imaju površinu 12,06 m2, te da je s osim tužitelja u sobi boravilo još šest zatvorenika. Navedena činjenica među strankama nije bila posebno sporna, međutim, sve i da je tuženik navedeno osporavao, sud je navedeno utvrdio prema teretu dokazivanja i činjenici da tuženik nije dostavio evidencije smještaja zatvorenika niti je na drugi način dokazao da je u sobi boravilo manje zatvorenika. Štoviše, sam tuženik u odgovoru na tužbu potvrđuje navedeno utvrđenje suda.

66. Slijedom navedenog, kada se veličinu sobe od 12,06 m2 podijelimo s brojem zatvorenika koji u boravili u sobi, a njih je bilo sa tužiteljem zajedno sedam dobije se poražavajuća brojka od 1,72 m2 osobnog prostora koja preostaje svakom zatvoreniku. Uzmemo li u obzir da je tužitelj i u ovom poluotvorenom odjelu Zatvora u Gospiću mogao boraviti na svježem zraku svega dva sata dnevno, prema ocjeni suda, prostor od 1,72 m2 u sobama sa još sedam odraslih osoba nije dostatan već predstavlja upravo povredu čl. 3. Konvencije.

67. Utvrđene pogodnosti koje su zatvorenici imali u poluotvorenom odjelu Zatvora u Gospiću kao što su mogućnost odlazaka u druge sobe, gledanje televizije u zajedničkom prostoru, objedovanje u blagavaoni, boravak na svježem zraku sva sata dnevno te odvojeni sanitarni čvor nisu dostatni da nadomjeste nedostatak osobnog prostora u ćelijama. Sud je uzeo u obzir okolnost da je tužitelj u poluotvorenom odjelu Zatvora u Gospiću bio radno aktivan, da je radio kao vrtlar, zbog čega je gotovo cijeli dan boravio na otvorenom, što se dolaskom u Ljubovo (otvoreni odjel zatvora u Gospiću) nastavilo. Za svoj je rad bio plaćen. Iako je tužitelj imao određene primjedbe na hranu u tom Zatvoru, tuženik je dostavio dokaz da su mu bila osigurana tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal, s time da je tužitelju, obzirom na činjenicu da je bio radno aktivan, bio omogućen i četvrti obrok. Posebno se napominje da je tužitelj tijekom boravka u ovom Zatvoru ostvario i pogodnost izlaska u mjesto prebivališta jednom mjesečno u trajanju od 96 sati, kao i pravo izlaska u grad tri puta tjedno po sat vremena.

68. Međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da je kroz čitavo vrijeme boravka u Zatvoru u Gospiću, na poluotvorenom odjelu, tužitelj imao na raspolaganju osobni prostor od 1,72 m2, a oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije pala je na prvom uvjetu: da su smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 kratka, povremena i minimalna. S obzirom da je tužitelj na tom odjelu, u takvoj sobi, proveo 151 dan, nedvojbeno se ne radi o kraćem, povremenom i minimalnom smanjenju osobnog prostora. Slijedom navedenog, takav boravak sam po sebi predstavlja povredu ustavnog i konvencijskog prava, u kojem je razdoblju tužitelj bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan.

69. Slijedom navedenog sud smatra da za čitavo vrijeme boravka u Zatvoru u Gospiću, u poluotvorenom odjelu, tužitelju pripada pravo na novčanu naknadu.

70. U odnosu na boravak tužitelja u Zatvor u Gospiću, u otvorenom odjelu, tzv. Zatvor u Ljubovu sud je iz očitovanja tuženika iz odgovora na tužbu, očitovanja Uprave Zatvora u Gospiću i iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 16. kolovoza 2012. pa do puštanja na slobodu 8. ožujka 2013. bio u sobi veličine 16,45 m2, odnosno 46,06 m3 s još četiri zatvorenika. Iz navedenog proizlazi da je kroz čitavo vrijeme boravka tužitelj imao na raspolaganju prostor koji je bio 3,29 m2 po zatvoreniku. S obzirom da je iskaz tužitelja u navedenom dijelu proturječan očitovanju Uprave Zatvora u Gospiću i očitovanja tuženika, jer tužitelj u svom iskazu navodi da je bio smješten u sobi veličine 12,4 m2 sa još trojicom zatvorenika, valja navesti da kada bi se i 12,41 m2 podijelilo s 4, dobilo bi se 3,1 m2, dakle, više od 3 m2 koliko osobnog prostora ostaje svakom zatvoreniku.

71. Mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora Europski sud za ljudska prava iznio je u predmetu Muršić protiv Hrvatske [Vv], br. 7334/13, §§ 136. - 141., presuda od 20. listopada 2016., a koje je prihvatio i ovaj sud, u bitnom se 'svode na: standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika; dok u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi 3-4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku - prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

72. S obzirom da je tužitelj imao mogućnost bavljenja sportom, da su sobe bile čiste, suhe i provjetravane, da su imale dnevno i umjetno svjetlo, da je mogao neograničeno boraviti na svježem zraku u velikom dvorištu koje nije bilo ograđeno već je zatvorenike čuvala samo pravosudna policija, da je tužitelju odobren odlazak u grad tri puta tjedno po sat vremena i jednom mjesečno na boravak kući na vikend u trajanju od 4 dana, da su u sobama zatvorenici samostalno ložili te na taj način regulirali temperaturu, da nije bilo problema s grijanjem, da postoje odvojeni i stalno dostupni sanitarni uređaji i tuševi kojima je osigurana privatnost zatvorenika kao i neograničeno pravo korištenja tuševa na kojima je uvijek bila dostupna topla voda, da je zatvorenicima bilo omogućeno obavljanje fizioloških i higijenskih potreba u čistim i primjerenim uvjetima, kao i da se hrana posluživala i blagovala u posebnim prostorijama, to sud ocjenjuje da tužitelju tijekom boravka u Zatvoru u Gospiću, u otvorenom odjelu, od 16. kolovoza 2012. pa do puštanja na slobodu 8. ožujka 2013. nisu povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 23. stavkom 1. i 25. stavkom 1. Ustava, niti je došlo do povrede Konvencijskog prava.

73. Navedeni stav ovog suda potvrđuje i sam iskaz tužitelja iz kojeg nedvojbeno proizlazi da većih zamjerki na smještaj u Zatvoru u Gospiću (Ljubovu) na otvorenom odjelu nije imao.

74. Što se tiče preostalih navoda tužitelja vezanih za otvoreni odjel Zatvora u Gospiću u kojem navodi da se u sobama pušilo, a da je on bio nepušač sud smatra da navedeno nije u bitnoj mjeri utjecalo na tužiteljeva prava. Uostalom, tijekom postupka tužitelj ničim ne dokazuje da se u sobama uistinu pušilo te da je bio smješten sa zatvorenicima koji su pušači. Sud smatra u navedenom dijelu tužiteljeve navode nedokazanim i neuvjerljivim jer su zatvorenici u otvorenom odjelu Zatvora u Gospiću u svakom trenutku mogli otići na dvorište i zapaliti cigaretu, uostalom, zatvorenici su se mogli među sobom dogovoriti da se u sobi ne puši, ako nekome od njih smeta. Također, navod tužitelja da se prostorija u kojim su tuševi ne grije zbog čega je znalo biti hladno tijekom zime također ne predstavlja takvu povredu zatvorenikovih prava koja bi utjecala na dosudu pravične novčane naknade. Tužitelj nije sporio da je uvijek bilo tople vode u tuševima, stoga je životno da se takav prostor od tople vode i pare brzo ugrijati pa sud smatra da takav prostor nije niti potrebno dodatno grijati da bi u njemu bilo ugodno. Nadalje, navod tužitelja da tijekom boravka u otvorenom tipu Zatvora u Gospiću nije mogao ostvarivati telefonske kontakte kada je htio već da su telefonski kontakti bili ponedjeljkom i petkom, te da su zatvorenici voženi u Gospić koji je od Ljubova udaljen 20km, sud smatra da navedena okolnost nije ni na koji način utjecala na tužiteljeva prava kao zatvorenika. Treba imati na umu da, premda se radi o otvorenom tipu zatvora, da je to i nadalje zatvor u kojem moraju postojati pravila, stoga nije niti životno niti logično očekivati da se svakog zatvorenika vozi 20 kilometara dalje svaki put kad on to zatraži. Također treba imati na umu da je tužitelju odobreno pravo izlaska u grad tri puta tjedno po sat vremena i jednom mjesečno na boravak kod kuće u trajanju od 4 dana, stoga, kada se uzme u obzir da je tužitelj boravio u otvorenom odjelu Zatvora u Gospiću nepunih sedam mjeseci, a da je 4 dana mjesečno mogao provoditi kod kuće, proizlazi da je gotovo mjesec dana boravio kod kuće. Slijedom navedenog, činjenice koje tužitelj navodi, a tiču se smještaja u Zatvoru u Zagrebu u otvorenom odjelu, ne mogu se smatrati ponižavanjem odnosno zlostavljanjem ili nehumanim postupanjem kako to predviđa čl. 3. Konvencije.

75. Iako je tužitelj iznosio određene primjedbe u pogledu ostvarenja prava na zdravstvenu zaštitu, sve se te primjedbe odnose na očekivanje tužitelja da ga zatvorski liječnik opće prakse uputi na daljnje specijalističke preglede, međutim tužitelj u svom iskazu potvrđuje da mu je u oba navrata (problemi sa gihtom, a potom sa koljenom) zdravstvena zaštita pružena (što proizlazi i iz preslike njegova zdravstvenog kartona) nakon čega su njegove tegobe sanirane. Na primjedbu tužitelja da je kod problema sa gihtom na pregled liječnika čekao dva dana te da je kremu za giht, a potom i štake zbog problema s koljenom, morao sam nabaviti, tužitelju valja odgovoriti da se i u vanjskom svijetu na pregled liječnika čeka (samo se hitni slučajevi obrađuju odmah), kao i da se određeni preparati, lijekovi i pomagala nabavljaju o svom trošku, a ne na teret države. Da nije došlo do povrede prava tužitelja iz članka 23. i 25. Ustava te članka 3. Konvencije u pogledu prigovora tužitelja vezane za zdravstvenu zaštitu utvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, broja: U-III-1065/2017 od 12. srpnja 2023.

76. Slijedom navedenog, u odnosu na navode tužitelja iz iskaza tužitelja valja istaći da iskaz svake stranke u sebi sadrži subjektivan doživljaj stvarnosti što je uobičajeno i normalno. No, u konkretnoj situaciji dostavom dokumentacije od strane tuženika i saslušanjem djelatnika zatvora, utvrđeno je objektivno stanje pa samim time iskaz tužitelja gubi na vjerodostojnosti. Sasvim sigurno izdržavanje kazne zatvora je samo po sebi otegotno jer predstavlja lišenje slobode, no činjenica pogrešne percepcije i doživljaja stvarnosti od zatvorenika ne znači ujedno i nečovječno postupanje od strane djelatnika tuženika za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u otvorenom odjelu Zatvora u Gospiću. Zatvor kao ustanova u kojoj se kazna izdržava, ma kakav bio nije objekt koji će pružiti ugodu i osjećaj zadovoljstva u danim okolnostima niti to treba biti njegova primarna svrha.

77. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir sva ranija utvrđenja, ovaj sud smatra da zbog nesporne prekapacitiranosti prostora Zatvora u Zagrebu u točno određenim navedenim razdobljima (što ukupno predstavlja razdoblje od 25 dana) uz sve prethodno navedene razloge, kao i zbog činjenice da je za vrijeme boravka u Zatvoru u Gospiću u poluotvorenom odjelu u čitavom razdoblju od 151 dana tužitelj imao na raspolaganju površinu prostorije koja je znatno manja od 3 m2 po zatvoreniku, navedeno se smatra nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede čl. 3. Konvencije. Stoga su za razdoblje od ukupno 176 dana ispunjeni uvjeti za dosuđenje novčane naknade tužitelju u iznosu od ukupno 2.000,00 EUR-a, koji iznos sud smatra primjerenim svim okolnostima konkretnog slučaja, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo djelomično prihvatiti i presuditi kao u točki I. izreke ove presude.

78. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.521,14 eura sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim te je odlučio kao u točki II. izreke presude.

79. Na ovako utvrđeni iznos štete tužitelju je dosuđena kamata od dana podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadom štete, a u smislu čl. 1103 ZOO-a. Toga dana je tuženiku naime dostavljena cjelokupna dokumentacija te je mogao utvrditi visinu pretrpljene štete i ispuniti svoju obvezu.

80. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora.

81. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je utvrđeno da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 56,8%, dok je u dokazivanju pravne osnove, prema slobodnoj ocjeni suda, uspio sa 65%, što ukupno iznosi 121,80 %, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 60,9%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 43,2%, dok je u osporavanju pravne osnove uspio sa 35,00%, što ukupno iznosi 78,2%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženika u sporu od 39,1%, pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 60,9% oduzeti postotak tuženika tj. 39,1%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu u iznosu od 21,8%.

82. Uspjeh stranaka u sporu u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, sud je ocjenjivao imajući u vidu sporne i nesporne činjenice tijekom postupka kao i u kojoj mjeri je tužitelj uspio sa dokazivanjem svojih navoda iz tužbe. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da su zatvori prenapučeni, štoviše, sam tuženik je u odgovoru na tužbu naveo točne dimenzije soba i broj osoba s kojima je tužitelj boravio. Tuženik je uspješno osporio da tužitelju nije nanesena povreda prava osobnosti boravkom u otvorenom dijelu Zatvora u Gospiću, a koji dio zahtjeva u odnosu na broj zatvora za koje je podnesena tužba, okvirno daje omjer od 1:3. Kada bi se uzeo kao kriterij broj dana provedenih u zatvoru u kojem je došlo do povrede, u odnosu na broj dana u kojem nije utvrđena povreda, došlo bi se do većeg omjera u korist tuženika jer je tužitelj približno jednak broj dana boravio u otvorenom odjelu zatvora u Gospiću koliko je dana boravio u Zatvoru u Zagrebu i poluotvorenom odjelu Zatvora u Gospiću. Također, s obzirom da tužitelj nije uspio u dokazivanju svojih navoda niti u dijelu u kojem tvrdi da mu je nastala povreda prava osobnosti time što mu nije pružena adekvatna zdravstvena zaštita i što prehrana u zatvorima nije bila adekvatna, sud smatra da je upravo omjer od 65% opravdan i pravno utemeljen.

83. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova (Tbr. 7/8 OT), za sastav tužbe 100 bodova sukladno Tbr. 8/1 OT, za sastav podneska od 3. veljače 2014., 1. listopada 2014., i 26. ožujka 2024. 3 x 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 4. veljače 2014. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), za pristup na ročišta održana 16. travnja 2014., 1. listopada 2014., 27. siječnja 2015., 12. svibnja 2015., 14. listopada 2015., 11. ožujka 2024., 5. rujna 2024. i 15. svibnja 2025. 8 x 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za pristup ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 4. veljače 2014. (Tbr. 9/2 OT) 50 bodova, za sastav ustavne tužbe 1000 bodova (Tbr. 31/1 OT) te za sastav žalbe od 11. prosinca 2015. u zatraženom iznosu od 100 bodova (Tbr. 10/1 OT), što sveukupno iznosi 2.475 bodova, a što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 kn (Tbr.54 OT) te uvećano za iznos PDV-a od 25,00% (Tbr.46 OT) iznosi 6.187,50 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 21,8% u iznosu od 1.347,57 eura.

84. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

85. Na tako utvrđeni trošak tužitelju pripada zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29. ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona.

86. Tužitelju nije priznat trošak sastava zahtjeva za sudsku zaštitu te sastav žalbe na rješenje Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću s obzirom da isti prema ocjeni ovog suda nisu bili nužni radi vođenja postupka. Također, tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi jer je tijekom postupka dostavio u spis potvrdu o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi, slijedom čega takva obveza tužitelju nije niti nastala.

87. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. lipnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku po ODGO u Zagrebu